Na današnji dan 27. lipnja 1991. godine, samo dva dana nakon što je Slovenija proglasila neovisnost, započeo je rat između Slovenije i Jugoslavenske narodne armije (JNA), poznat i kao Desetodnevni rat (slov. “Desetdnevna vojna”). Prvi metak u tom ratu ispalio je na današnji dan jedan oficir JNA u mjestu Divača u 14 sati i 30 minuta. Do večeri istoga dana već je bilo i ljudskih žrtava i srušenih helikoptera. JNA je do kraja dana uspjela zauzeti sve granične prijelaze prema Italiji, većinu prijelaza prema Austriji i nekoliko prijelaza prema Hrvatskoj.
Glavni organizatori borbe na slovenskoj strani bili su tadašnji slovenski ministar obrane Janez Janša i ministar unutrašnjih poslova Igor Bavčar.
Na obje strane poginulo je 66 ljudi.
Slovenski komunisti, za razliku od hrvatskih, sačuvali 50 % oružja TO
Zanimljivo je da je JNA pokušala u Sloveniji učiniti isto što i u Hrvatskoj: razoružati Teritorijalnu obranu. Dok je u Hrvatskoj SKH-SDP na čelu sa Ivicom Račanom predao kompletno naoružanje Teritorijalne obrane, slovenski komunisti uspjeli su sačuvati više od 50 % oružja za obranu slovenskog naroda od prijeteće JNA.
Ta činjenica je uvelike pomogla slovensku obranu, kao i činjenica da je JNA bila sastavljena isključivo od ročnih vojnika.
Zbog toga je izručenje oružja TO nesposobnošću, nemarom i kukavičlukom komunističkih vlasti imalo strašne posljedice po hrvatski narod.
Osim toga, Slovenija nije imala nikakvih unutarnjih pobunjeničkih elemenata, kao što je imala Hrvatska u velikom dijelu srpske nacionalne manjine, a što je bilo vrlo važno za obranu od agresije.
Tijek sukoba
JNA je 26. i 27. lipnja krenula preuzeti granične prijelaze s Italijom, Austrijom i slovenskom granicom s Mađarskom radi uspostavljanja normalnog graničnog režima i zaštite integriteta zemlje. Tako 26. lipnja u rano poslijepodne jedinice 13. korpusa JNA krenule su iz vojarne u Ilirskoj Bistrici prema talijansko-slovenskoj granici. General Marjan Čad je u akciju krenuo s 350 vojnika, 11 tenkova, pet oklopnih transportera i šest protuoklopnih oruđa bez odobrenja generala Konrada Kolšeka, tada zapovjednika 5. armijske oblasti. Međutim, odobrenje iz Beograda nije stizalo, zbog čega je vojska bila suzdržana.
Taktički, slovenski TO odsjekao je JNA od njenih izvora i vojarni, više gerilskim načinom ratovanja nego otvorenim sukobom. U nedostatku topništva, JNA se nije dobro snalazila tako da su slovenske TO odsjekle kolone vozila i podigli barijere kako bi spriječili daljnju invaziju. Političari u Ljubljani su računali s tim da JNA neće htjeti rat na dugo razdoblje, što se pokazalo točnim. Beograd je htio koncentrirati svoje snage protiv Hrvatske, te se nije htio boriti na dvije fronte.
Do ponoći 27. lipnja JNA je zauzela sve granične prijelaze na talijansko-slovenskoj granici, skoro sve prijelaze na austrijskoj granici i nove prelaze uspostavljene duž slovenske granice s Hrvatskom. Sljedećih dana TO Republike Slovenije zauzima sve granične prijelaze i potpuno uništava i razbija jedinice JNA.
Uništeno je 31 tenk JNA, srušena 2 helikoptera, uništeno 230 borbenih vozila. Desetodnevni sukobi prekinuti su 7. srpnja sporazumom na Brijunima, uz posredovanje tzv. europske “trojke”, tri ministra vanjskih poslova: Hans van den Broek, Jacques Poos i João de Deus Pinheiro.
Pomoć Hrvatske Sloveniji i prva hrvatska žrtva JNA – Raveno Čuvalo
Hrvatska je htjela na svaki način pomoći Sloveniji, iako je praktično bila bez oružja i bez uvježbanih vojnih postrojba, a sama razarana iznutra srpskom pobunom.
Premijer Josip Manolić sazvao je hitnu noćnu sjednicu Vlade na kojoj je odlučeno da će Hrvatska na svaki način pomoći Sloveniji. Hrvatski ministar Davorin Rudolf izvijestio je američkog konzula o toj odluci. Dokumenti koji su kasnije pronađeni potvrdili su da je jugoslavenski vojni i politički vrh jedva čekao da se Hrvatska umiješa.
Hrvatski narod je s neizvjesnošću gledao na događanja u Sloveniji. U sjevernim dijelovima Hrvatske, posebno u Međimurju, narod je izašao na ceste i mostove da spriječi jedinice JNA koje su krenule iz Varaždina prema Sloveniji.
U Zagrebu su goloruki građani napali „molotovljevim koktelima“ i drugim priručnim sredstvima tenkovske jedinice koje su izašle iz vojarne „Maršal Tito“ i krenule prema Sloveniji. Nekoliko tenkova je zapaljeno.
Tom prilikom je došlo i do pucnjave gdje je ubijen iz tenkovskog mitraljeza hrvatski mladić Raveno Čuvalo. Bila je to prva žrtva jedinica JNA u Hrvatskoj.