Blog • Stranica 143 od 171 • Sinovi Oluje

Najnovije, Vijesti

Kartelo:Nevjerojatna je bjesomučnost kampanje protiv Hasanbegovića

Popularno je ovih dana spominjati desnicu u Hrvatskoj, to je kao neka fantomska nadpolitička aglomeracija ljudi sa stavovima opasnim za društvo. I dok samoprozvani ljevičari prisvajaju eksluzivitet na progresivnost, uljuđenost i slobodarstvo, takozvani su desničari oličenje nazadnih barjaktara s vrlo uskim fondom znanja, ljudske empatije i solidarnosti.

Samoprozvani s jedne i takozvani s druge strane kažem zato jer je ta terminologija desnog, lijevog i centra u Hrvatskoj potpuno promašena, neutemeljena i višestruko protuslovna, ali nekima dođe kao eufemizam za jugonostalgiju i ekonomsku bezidejnost, odnosno sinonim za domoljublje i tradicionalizam kojem se često dodaje i neka preformativna, konotativna doskočica.

Jedna dugogodišnja komentatorica u svojem komentaru spominje iduće konstrukcije: desni kolumnisti koji unatoč lijevoj hegemoniji iskaču iz paštete, desni elektorat, desničarska kampanja, ekstremizirana politika, desničarski udar, desničarsko jato i desni lunatik. Čitav je komentar, a posljednja konstrukcija i eksplicitno, vezana uz osobu Zlatka Hasanbegovića.

Posve je nevjerojatna bjesomučnost kampanje protiv Zlatka Hasanbegovića, tim više što su temelji na kojima ona počiva imbecilni. Postoji dijagnoza moralne imbecilnosti, a to je u ovom slučaju dijagnoza vrijedna promišljanja. Naime, nije li moralno imbecilno nekoga, tko je svoj kratkotrajni mandat u izvršnoj vlasti posvetio usklađivanju rada institucija u svojem djelokrugu sa zakonom, proglasiti opasnim za društvo? Koji su ustvari argumenti kampanje protiv Hasanbegovića i koji su motivi te kampanje kad Hasanbegović nema ulogu u izvršnoj vlasti? Može se pretpostaviti da motivi proizlaze iz ugroženosti sisavaca državnih grudi.

Argumenti su, pak, ti da je Zlatko Hasanbegović… priprema, pozor… revizionist, filofašist i neoustaša! Revizionist zato jer je javno doveo u pitanje razumnost tvrdnje da je antifašizam temelj Hrvatske. Ipak to stoji u Izvorišnim osnovama Ustava RH, tzv. preambuli. Na stranu što historiografija bez revizionizma nema svrhu, u toj preambuli stoji i da se pravo na državnu suverenost očitovala i u osluci Hrvatskog sabora o izboru kralja iz dinastije Habsburgovaca, pa opet tvrdnja da Habsburgovci nisu temelj moderne hrvatske države nikome nije revizionistička, već posve logična.

Filofašist je zbog svojih tvrdnji u Oslobođenju da Huseina ef. Đozu ne treba amputirati iz nacionalnog i islamskog identitetskog čvorišta BiH. Takva je izjava za antifašističku sljedbu skandalozna, Đozo je bio imam jedne regimente Handžar divizije, ali zaboravljaju sljedbenici gurua Broza da tom istom Brozu nije smetao Đozo kad mu je bio osobna pratnja i prevoditelj u arapskim zemljama te da je, pored teoloških aktivnosti, čak obavljao upravne dužnosti u jugoslavenskim javnim poduzećima.

Naposljetku filoustaša je zato što je besramno ratnih godina pozirao nekom fotografu noseći kapu HOS-a, vojne (1993. više nije ni formalno nije bila paravojna) jedinice koja u Hrvatskoj nije počinila niti jedan zločin. Kakvo li je to licemjerje društva koje se svakog studenog kiti slikama vodotornja, a put od Bogdanovaca do vodotornja natopljen je krvlju upravo časnih HOS-ovaca.

Sve skupa, ovako gledano, zvuči kao gomila etiketa i kleveta s kojom se suočava svatko tko dirne u taj perverzni sklop nametnutih vrijednosti, vrijednosti koje su postavljene tako da na političkom životu održavaju one koji su usvojili te vrijednosti, a nemaju konkretnog političkog sadržaja, kamoli ozbiljnog strateškog programa.

Hasanbegovića, uvjetno rečeno – desna – javnost, komentatori i birači doživljavaju kao svojega tribuna upravo zbog činjenice da ih u najvećoj mjeri dosad predstavlja. Njegov politički svjetonazor pretočen je u njegov politički program koji je čak počeo provoditi bez osvrtanja. Osvrtanjem nazivam one trzaje i ustupke kojima nominalni desničar podilazi kritičarima za koje vjeruje da bi mu mogli nanijeti štetu ugledu ili, još više, političkom statusu.

Ako su, dakle, ono što se u Hrvatskoj naziva desnicom vrijednosti poput autohtonog hrvatskog obrambenog nacionalizma (neka se neupućeni sami potrude naći objašnjenje, možda ih navede na blagotvorno štivo), nepokolebljivosti u svojoj viziji boljeg društva te davanje prednosti tradicionalnom svjetonazoru, onda je potpuno jasno zašto protivnici takvih ideja imaju potrebu sve te vrijednosti svesti na jednu riječ –desnica i dodati joj k tome još pokoju određujuću etiketu.

Naravno, politička desnica u svojoj egzaktnoj prirodi nije ono što tzv. desnica u Hrvatskoj predstavlja. Ključna distinkcija leži u strahu hrvatske desnice od liberalnog kapitalizma i daljnje privatizacije.

Zanimljiv je, u tom pogledu, i odnos dvoje novih ministara: Gorana Marića i Martine Dalić, jedan je kao nominalni desničar ekonomski lijevo orijentiran, a druga je podupirala nominalno lijevu opciju s desnom ekonomskom politikom potpune privatizacije.

Međutim, taj strah hrvatske desnice nije uzrokovan socijalističkim mentalnim sklopom, kako tvrde pojedini i sve brojniji zagovornici laissez-fairea (uostalom i sami socijalisti već više od pola stoljeća nemaju namjeru rušiti kapitalizam), nego činjenicom da su, uslijed devijantne tranzicije, nositelji ekonomske, društvene i političke moći jugoslavenskog društva, tu moć zadržali i čak ojačali u hrvatskom društvu.

Imajući u vidu da u Hrvatskoj nije izvršena niti lustracija imovine, niti lustracija društvenih položaja, niti lustracija općeg duha, dakle kulturno-obrazovna lustracija s ciljem zatiranja balkanske krilatice – snađi se, druže, ne samo da je opravdan strah hrvatske desnice od desne ekonomije, nego je opravdan i strah od lustracije onih koji tzv. desničare svrstavaju u kategoriju društveno opasnih.

Lustraciju se medijskim zasićivanjem pokušalo prikazati kao desničarsku dijagnozu postojećeg stanja, no lustracija nije dijagnoza, naprotiv, lustracija je terapija i preduvjet za ozdravljenje oboljelog društva.

I:direktno.hr

Najnovije, Vijesti

Plenković:Hrvatskom ću vladati odlučno, odvažno, demokratski, uključivo…

O kadrovskom ekipiranju, prigovorima sa svih strana i rokovima za ispunjavanje očekivanja s premijerom Andrejem Plenkovićem u Banskim dvorima razgovarao je Mislav Bago.

Gospodine predsjedniče Vlade, dobra vam večer. Počnimo s vašim ministrima. Čime vas je to zadužio Goran Marić da u svega par sati od ministra bez portfelja postane ministar koji će već sljedećeg tjedna imati ministarstvo.

Upravljanje državnom imovinom jedan je od ozbiljnijih aspekata za gospodarski rast Hrvatske i bitan aspekt za kvalitetnopunjenje prihodovne strane državnoga proračuna. Hrvatska je u proteklih 25 godina imala različite institucije, različite modele koji su se bavili državnom imovinom. Kolega Marić kao doktor ekonomskih znanosti ima veliko iskustvo i u tom području. Nakon temeljite analize rada protekle Vlade, dakle one gospodina Oreškovića, uvidjeli smo da je upravo upravljanje državnom imovinom bilo jedno od tri temeljne političke stvari koje je ta Vlada radila. Odlučili smo stoga aktualni Državni ured za upravljanje državnom imovinom transformirati, temeljem budućeg prijedloga Ministarstva uprave, u posebno ministarstvo koje bi se time bavilo, a na njegovom čelu će biti doktor Marić.

Dobro, ali prvo to niste na početku uopće tako prezentirali, govorili ste da će koordinirati državne urede, kao da ima povlašteni status u odnosu na ostale ministre?

Ne, naprotiv, nema povlašteni status nego će se baviti onom temom za koju smatram da nam je politički i gospodarski bitna. Ima veliko iskustvo rada u Hrvatskom saboru i na taj način pridonijet će kvalitetnijoj koordinaciji te teme i s drugim ministrima koji u svojoj nadležnosti imaju također dio tih portfelja.

Uz dužno poštovanje, to je dosta loše objašnjenje jer znamo na koji je način postao ministar, kako ste ga branili kad ste prezentirali njegov status, pa do ove situacije kad će voditi praktički megaministarstvo.

Ne, nemojte, kakvo megaministarstvo, Državni ured za upravljanje državnom imovinom ima 130 ljudi pa umjesto da imamo na čelu tog tijela državnog tajnika, sad ćemo imati ministra, političara s vrlo velikim iskustvom, koji će kvalitetno pomoći radu Vlade, nastaviti ono dobro što je bilo napravljeno u radu prethodne Vlade i pokušati pridonijeti kvalitetnoj koordinaciji te teme između središnje državne razine i lokalnih razina gdje smo identificirali problem, i to svi koji se time bave jako dobro znaju.

Jeste li razgovarali s ministrom Barišićem nakon što su se pojavili tekstovi o tome da je plagijator?

Jesam, više puta sam razgovarao s ministrom Barišićem, i jučer i danas, on je vrlo decidirano otklonio niz optužbi koje se u javnom medijskom prostoru o njemu iznose. Praktički o svakoj toj temi ili postoji odluka nekog suda ili etičkog povjerenstva, koja po onome što sam ja vidio ide njemu u prilog.

Vi dakle stojite iza njega?

Pa naravno da stojim, ja sam izabrao ove ministre nakon promišljanja, razgovora, konzultacija, svatko od njih je napravio puno toga u svojoj političkoj i profesionalnoj karijeri, mislim da mogu dati kvalitetan doprinos radu nove hrvatske Vlade, i svojoim stručnim ekspertizama i svojim političkim angažmanima.

Kako biste objasnili i opisali ponašanje bivšeg ministra kulture Hasanbegovića? Evo, on je večeras odbio voditi jedan saborski odbor, ostaje praktički zastupnik. On kao da je htio ostati ministar i ništa drugo.

Pa dobro, ja bi tu iskoristio ovu prigodu da dam jedan širi politički kontekst HDZ-a od prije 120 dana i HDZ-a danas. Dakle, 20. lipnja ja sam izrazio spremnost da se kandidiram za predsjednika HDZ-a nakon što je Klub Hrvatske demokratske zajednice s još nekim drugim strankama izglasao nepovjerenje Oreškovićevoj Vladi i HDZ-ovoj Vladi. U tom trenutku rejting stranke je bio oko 20 posto. Dakle, nitko nije te ministre u bivšoj Vladi smijenio, nego već te političke odluke. I ono što je važno, što želim reći: nakon promjene političkih okolnosti, strategija i kampanja koju smo vodili na personaliziranoj kampanji koju sam ja imao na nacionalnoj razini, od moje strane poticane preferencijalne kampanje svih kandidata na listama…

Da, ostvarili ste sjajnu pobjedu. Ali, koja je njegova sudbina sada? Ja imam osjećaj da je on kao buntovni dečko i da se neće smiriti.

Ne, mi imamo normalan, vrlo civiliziran, kulturan dijalog, on je dao doprinos radu Vlade, izabran je u Hrvatski sabor, ostvario je respektabilan rezultat, ali moramo stvari postaviti vrlo jasno: novi predsjednik Vlade, mandatar, bira svoje suradnike i ministre. Ne namjeravam se ni s kim obračunavati, mi smo svi dio iste stranke, naprotiv. Mi smo danas na Predsjedništvu stranke razgovarali o podjeli dužnosi u Hrvatskom saboru, njemu je ponuđeno vrlo odgovorno mjesto predsjednika Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, on to nije prihvatio…

Što je rekao?

Rekao je da on to ne prihvaća, da ima neke svoje razloge, to je njegovo pravo. Međutim, ponuđeno mu je adekvatno i vrlo važno mjesto u Hrvatskom saboru. Evo, primjerice, bivši ministar vanjskih poslova, kolega Kovač, spremno je prihvatio biti predsjednik Odbora za vanjske poslove.

Gospodine predsjedniče, tko će u vašoj Vladi kreirati ili koordinirati ekonomsku politiku? Martina Dalić, ministar financija ili ministar državne imovine?

U ovoj Vladi imamo vrlo snažan ekonomski tim.

Ali tko je taj glavni?

Pa gledajte, prvo, sve koordiniram ja kao predsjednik Vlade. Imam četiri potpredsjednika, doktorica Dalić koja ima iskustva u Ministarstvu financija…

Uz dužno poštovanje, ali gospodarski segment?

Uz dužno poštovanje, ali ja sam predsjednik Vlade. Svi kolege će raditi na gospodarskom programu, financijskim aspektima, pripremi proračuna, provedbi našega programa, i doktorica Dalić, i doktor Zdravko Marić i doktor Goran Marić i doktor Tomislav Ćorić dat će veliki doprinos funkcioniranju i kvalitetnom radu naše Vlade, i očekujem koherentan, jedinstven nastup na provedbi našega programa, a oni svi za to imaju sve reference da daju kvalitetan doprinos.

A ako bude duplih pasova ili ako bude iskakanja iz te priče, što ćete onda napraviti?

Neće biti iskakanja, neće biti duplih pasova, neće biti nikakvih problema…

To su i drugi predsjednici govorili u Banskim dvorima.

Dobro, pa dopustite, ja sam tek sad imao prvu sjednicu Vlade, u četvrtak, danas smo imali jedan neformalni sastanak, koji je trajao tri sata, vrlo temeljito sam tražio od svih ministara da izvijeste o stanju u svojim resorima, o planovima do kraja godine, o hodogramu za izradu proračuna, o prvoj sjednici Vlade, rezultatima Europskoga vijeća… Vjerujte, nismo stali.

Kad će porezna reforma onda ići na Vladu?

Porezna reforma će biti predsstavljena od strane ministra Marića, koji na tome radi već niz mjeseci, zahvaljujem se i njemu i kolegama u prethodnoj Vladi koji su na tome radili. Dakle, riječ je o jednom cjelovitom pristupu, ne vrlo parcijalnom ili pak samo detaljnom, ide se i na reformu poreza na dohodak, poreza na dobit, poreza na dodanu vrijednost, čitavog niza drugih zakona, pa i općeg poreznog zakona. Cilj je rasterećenje poduzetnika, više sredstava od dohotka hrvatskim građanima i prohodnost sustava.

Kad će to biti?

Prvu prezentaciju ministar Marić održat će u četvrtak na sjednici Vlade. Nakon toga idemo prema drugim ministarstvima, stručne radne skupine, koordinacije, javna rasprava pa Vlada i Sabor.

Malo sam gledao, naravno, iz Ministarstva financija nisu to demantirali, ali ispada da oni koji imaju veće prihode, šest, sedam tisuća kuna pa naviše, da će oni zapravo najviše profitirati tim poreznim rasterećenjem. Odnosno da će imati veće plaće.

Imamo nekoliko aspekata, dakle, to je onaj dio koji se odnosi na porez na dohodak. Ali imate porez na dobit, imate u drugoj godini mandata smanjenje poreza na dodanu vrijednost, dakle čitav niz mjera koje će, kada se u paketu gledaju, ostvariti sve ove ciljeve o kojima sam maloprije govorio.

Ali, bolje prođe samac u Zagrebu s osam tisuća kuna nego osoba koja ima troje djece.

Gledajte, mi ćemo povećati broj ljudi koji više uopće neće plaćati porez na dohodak. To je najveća vrijednost ove reforme i na taj način idemo u prilog najvećem broju naših građana. Oni koji danas plaćaju visoku stopu poreza na dohodak, plaćat će nešto manje.

Što se tiče Ine i MOL-a, kakvo je vaše političko stajalište, treba li nastaviti suđenje ili da se ide razgovarati s mađarskom stranom o nekakvom dogovoru?

Vrlo jasno i čvrsto, a to sam rekao i u izbornoj kampanji: svi arbitražni procesi koji traju trebaju ići do kraja, ja ću tražiti jedno temeljito i cjelovito izvješće pravnih zastupnika o aktualnom stanju tog procesa te uključiti sve one stručne i kvalitetne ljude koji postoje u hrvatskoj državi. Budući da je Ina strateška naftna kompanija, oko toga moramo ostvariti konsnzus i jasno zastupati interes, i mislim da je prije svega poštovanje svih onih obveza koje su do sada preuzete, i s mađarske strane i s naše strane, ključno.

Što se tiče “švicaraca”, koji je stav vaše Vlade? Treba li se nagoditi s bankama ili ići na Europski sud kao u nekim drugim zemljama, gdje se, da tako kažem, ide tući?

Mi smo tek u jednoj ranoj fazi. Postoji postupak povrede europskog prava, Europska komisija je u ovoj ranoj fazi poslala upit Hrvatskoj, hrvatska Vlada je temeljito odgovorila, objasnila sve razloge donošenja Zakona o konverziji kredita u švicarskim francima, upozorila na jednu praksu koja nije bila niti pravična niti u korporativnom smislu dobra prema aspektu zaštite potrošača, na sve to je temeljito ukazala.

A što se tiče ovog spora u Washingtonu, tu postoji na razini Europske unije jedno načelno stajalište da je uopće upitno mogu li se ti sporovi protiv država članica voditi u Washingtonu. Ja ću prije svega sazvati jedan pravni tum. Tu su uključeni prije svega i ministarstva vanjskih i europskih poslova, DORH, Ministarstvo financija, i nakon toga ćemo se nastaviti pripremati za čvrstu i jasnu zaštitu naših interesa i hrvatskog proračuna.

U Bruxellesu.

I u Bruxellesu pa ako treba, ako bude postupak išao, i u Washingtonu. Ali to ćemo sve vidjeti nakon što sve pravno ispitamo.

Moram Vas pitati, susjedtvo, svi već zatvaraju granicu, i Mađari, i Slovenci su već pojačali granicu. Što ako migrantski val krene prema Hrvatskoj? Što Hrvatska može uopće učiniti?

Pa evo, to je bila jedna od ključnih tema Europskog vijeća prošlog tjedna, dakle u četvtak i petak. Dakle i visoka predstavnica Mogherini i brojni drugi čelnici država članica, govorili su o kontekstu rješavanja migracijsko-izbjegličke krize. Prije svega je naš stav da EU mora zajednički štititi vanjsku granicu. Ključ zaštite vanjske granice u kontekstu istočno mediteranske ili takozvane zapadno-balkanske rute jest granica između Turske i Grčke. Dogovor s Turskom se temelji i na financijskoj potpori EU, na odluci o viznoj liberalizaciji i na daljnjem nastavku pregovora o pristupanju. Taj aspekt je kapitalno važan. Što se tiče naše granice, imao sam konzultacije s ministrom Orepićem i prije odlaska u Bruxelles i sada, odmah po povratku. dakle, jučer je bio kod mene, izvjestio me o svim aktivnostima koje hrvatska policija poduzima, kako bi kontrolirala granicu, osobito zelenu granicu prema Srbiji. Može se u ovom trenutku temeljem tehnoloških sposobnosti i ljudstva koje je dignuto na višu razinu, vrlo učinkovito kontrolirati ilegalne prelaske granica. Dakle, kao što i vidite, većih incidenata i većih prelazaka granice praktički nije niti bilo. Ako se okolnosti promjene, postoje i druge mjere, koje mogu biti i malo čvršće nego ove trenutno.

Tu ste sad gdje jeste. Slijedeće četiri godine ste predsjednik Vlade. Dugujete li u političkom smislu nešto Vladimiru Šeksu?

Vladimiru Šeksu mogu samo zahvaliti na određenim konzultacijama, iskustvu, koje je korisno svakome tko obnaša neku važnu političku dužnost, a ako je netko bio jedan od autora Hrvatskog ustava, čitao ključne odluke…

Je li on malo kadrovirao s Vama ministre i sugerirao?

Apsolutno nije. Mislim da bi to bilo ipak malo previše, sve te špekulacije, da li netko stoji iza, da li netko kadrovira – ne. Ja svoje političke odluke donosim samostalno, u konzultacijama sa svima onima za čije mišljenje smatram da je relevantno, da moja odluka bude informiranija, kvalitetnija i utemeljenija. Jedan od tih ljudi je sigurno i gospodin Šeks, ali o tome da on kadrovira…

Je li on ključna osoba?

Ne, ne, ne u tom smislu. Pa mi se poznajemo praktički malo bolje tek četiri godine. Ja sam tad imao 42 godine. Dovoljno sam se dotad u životu formirao da bi mogao znati koga mogu pitati za savjet, ali sam otvoren za savjete njega i drugih naših kolega i zato imamo savjetodavno vijeće.

Znači nikome ništa ne dugujete za to što ste predsjednik Vlade?

Pa ono što prije svega dugujem, dugujem povjerenju birača HDZ-a, a nakon toga i većinskoj potpori birača i na izborima 11. rujna. Osvojili smo 61 mandat. U jednom vrlo razumnom roku, zajedno s Mostom, prvi prije svega izgradili povjerenje, formirali partnerstvo, dobili 2016. potporu kluba svih nacionalnih manjina i drugih zastupnika. Sa većinom 91 od 139 koji su glasovali prošlog tjedna, mislim da imamo pred sobom jedno razdoblje političkke stabilnosti koje je ključno za gospodarski razvoj Hrvatske i to je naš prioritet.

Samo na kraju Vas hoću pitati, opet se vraćamo na Šeksa. Rekao je jednom prilikom da je Ivo Sanader vladao željeznom rukom u svilenoj rukavici. Kako će Hrvatskom vladati Andrej Plenković?

Odlučno, odvažno, demokratski, uključivo. Mislim da imam dovoljno iskustva i nacionalnog i komparativno-europskog, da sve ono najmudrije i najozbiljnije te dugoročno najbolje za hrvatske ljude, primjenim u ulozi koju obnašam.

Hvala Vam puno Predsjedniče.

Hvala Vama.

Najnovije

Hasanbegović:Nikada ne bih donirao HDZ, ja sam službenik s deset kredita…

Zlatko Hasanbegović, bivši ministar kulture, kaže da 875 kuna koje je uplatio HDZ-u nije donacija nego trošak njegove kampanje, tj. tiskanja letaka u preferencijalnoj kampanji za prethodne izbore.

– Nisam donirao HDZ niti bih HDZ-u uplatio ikakvu donaciju jer sam ja državni namještenik koji živi od plaće, opterećen s ‘deset’ kredita. Nisam poduzetnik pa da doniram stranku. Da sam htio voditi preferencijalnu kampanju kakvu su vodili Milijan Brkić ili Andrej Plenković onda bih potrošio znatno više, ali to nisam htio raditi – rekao je za Večernji list Zlatko Hasanbegović.

Kaže da je njegova kampanja koštala skromnih 875 kuna jer nije plaćao oglase na Facebooku i slično nego je samo tiskao letke.

Najnovije, Vijesti

Sjednice Vlade treba održati u Vukovaru i Škabrnji

Na današnji dan, 25. listopada 1991. u Koprivnici, u sklopu slavne 117. brigade, izašao je prvi broj prvog hrvatskog vojnog lista – „Gardist“, kojeg je uređivao Mladen Pavković. Taj tjednik, kako je rekao prof. Josip Nakić-Alfirević, inače ratni zapovjednik IPD-a u ovoj brigadi, iznimno je mnogo značio u promicanju istine o Domovinskom ratu u kojem je sudjelovalo i na tisuće hrabrih Podravaca, od kojih je nekoliko stotina poginulo ili bilo lakše ili teže ranjeno, pretežno na novljanskom bojištu.

“Gardist” za branitelje

„Gardist“ je dostavljen braniteljima i na prve crte obrane, a mogao se besplatno nabaviti i na novinskim kioscima. Prije desetak godina objavljen je i reprint ovog glasila, koji je kontinuirano izlazio sve do 1993. godine, i nakon što je prestala djelovati 117.-ta brigada.

Pavković, koji je s Vladimirom Kostjukom i autor jednog od najutjecajnijih ratnih plakata s nazivom „Hrvatska vas zove“, tiskanog u kolovozu 1991., a kojeg su za vrijeme rata i Osječani reproducirali u pet tisuća primjeraka, istaknuo je da je „Gardist“ u prvom redu bio namijenjen braniteljima, a potom i članovima njihovih obitelji. Prije desetak godina objavljen je i reprint ovog lista, ali i do njega je danas gotovo nemoguće doći.

No, „Gardist“ je bio samo jedna od djelatnosti koprivničkog IPD-a, koji je u Hrvatskoj vojsci bio među najaktivnijima u vrijeme Domovinskog rata.

Sjednice Vlade u Vukovaru i Škabrnji

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) predlaže Vladi Republike Hrvatske, koju vodi Andrej Plenković, da što hitnije održi svoje sjednice i izvan Zagreba, a prije svega u Vukovaru i Škabrnji. Naime, ove godine obilježavamo 25. godina od početka velikosrpske agresije, a s obzirom da su ovaj grad i ovo selo simboli obrane hrvatskog Domovinskog rata, članovi Vlade umnogome bi učinili za ove još uvijek, na žalost, nedovoljno oporavljene sredine, da ih što prije posjete (ne samo simbolično 18. studenoga) te da se na licu mjesta upoznaju s njihovim problemima i da većinu pokušaju riješiti, ne samo pustim obećanjima, već i djelima.

Žiteljima Vukovara i Škabrnje je dosta da ih se posjećuje manje-više samo pred parlamentarne i ine izbore, ili pak na neke (tužne) obljetnice, već oni žele i traže da im se konkretno pomogne, jer oni su uistinu bili prvi kad je trebalo, oni su dali svoju krv (naravno, i mnogi drugi) za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.

A baš dolazak članova Vlade RH u Vukovar i Škabrnju pokazao bi i dokazao da nisu zaboravljeni i da mogu očekivati pomoć, koja im je prijeko potrebna.

Sramotno je da ni nakon toliko godina od početka obrambenog rata krajevi, poput Vukovara i Škabrnje, nisu barem kao gradovi i mjesta u Istri, koja je mnogo dala i u Domovinskome ratu, ali koja nije bila na prvim crtama obrane.

Vjerujemo da će Vlada g. Plenkovića prihvatiti naš prijedlog i vrlo brzo održati radne sjednice i u tim sredinama, koje se u našim medijima i u pojedinim govorima određenih političara spominju tek „deklarativno“, kao „žao nam je što se tamo dogodio takav pokolj“.

Od toga, na žalost, nitko ne može živjeti!

I: Tjedno.hr

Najnovije

Željko Kardum: Veliki dio saborskih zastupnika nije uopće svjestan situacije u kojoj se Hrvatska nalazi

Ekonomist Željko Kardum smatra kako pregovori o koaliciji ali i rasprava u Hrvatskom saboru pokazuje da ekonomija ponovo nije prioritet političara te da većina političara uopće ne razumije situaciju u kojoj se Hrvatska nalazi.

-Svima su puna usta reformi jer je to općenita imenica koja ništa ne govori – izjavio je Kardum gostujući Studiju 4 HTV-a.

Ustvrdio je da je Andrej Plenković sjajno odradio posao kao diplomat – pomirio je vrlo profesionalno sve strane, ali iz tih ustupaka iščitava kako naglih i radikalnih promjena u gospodarstvu ipak neće biti.

-Trojac Zdravko Marić, Martina Dalić i Tomislav Ćorić doista razumiju gospodarske probleme no to samo po sebi ne govori ništa. Pitanje je koliko i na koji način će oni moći djelovati, s obzirom na odnos političkih snaga u Saboru. Velika većina saborskih zastupnika ne razumije ništa osim ekonomskih floskula, dio ih je povodljiv za samozvanim ekonomskim prorocima, a veliki dio uopće nije svjestan stanja u kojem se Hrvatska nalazi – upozorava Kardum.

Ističe da je u situaciji u kojoj je hrvatska javnost raspravljala ” je li ministrica kulture veći HDZ-ovac od nekog drugog strani investitori su rizičnost hrvatskog duga podigli na 226 ‘basis pointa'”.

-Možete li vjerovati da investitori manju premiju rizika od Hrvatske očekuju čak i na obveznice Srbije?! Od nas je gora jedino Rusija, ali ona je pod sankcijama i u ratu u Siriji i Turska nakon pokušaja vojnog udara – upozorava Kardum te ističe da Hrvatska ima manji proračun od Milana.

I:HRsvijet

Najnovije, Vijesti

Zašto bi Pupovac u Hrvatske šume? Možda mu trebaju balvani…

Ako imate nacionalne partnere na području Hrvatske od Kopačkog rita pa do Krka, je li prirodno da nemate predstavnika nacionalnih manjina koji sudjeluju u radu tih javnih poduzeća na tim javnim područjima, na kojima su nacionalne manjine izrazito zastupljene. Je li prirodno da u HEP-u nema predstavnika srpske zajednice, ili u Hrvatskim šumama…, rekao je Milorad Pupovac.

Ovakav ‘neobičan’ Pupovčev zahtjev naišao je ne neodobravanje svih, i lijevih i desnih, zapravo svakog razumnog čovjeka. Kadroviranje u tvrtkama po nacionalnom, spolnom, stranačkom, rodijačkom ili bilo kojem drugom ključu osim kompetencija, dovelo nas je tu gdje jesmo. No pravi problem i tema koju bi trebalo otvoriti nakon ove eskalacije Pupovčeva etnobiznisa koji se sada širi i na strateške hrvatske tvrtke, nije spomenuta, pa ćemo to učiniti ovom prilikom.

Naime, u vrijeme tzv. SAO Krajine, Pupovčevi i Stanimirovićevi sunardonjaci već su ‘upravljali’ hrvatskim prirodnim bogatstvima, od šuma do energenata. To je bilo vrijeme neviđene pljačke resursa koji su potom odvoženi u Srbiju. Evo jednog primjera.

U izvješću o vađenju sirove nafte od 10. 2. 1995. godine direktor Naftne industrije Krajine iz Petrinje Branko Mađarac piše slijedeće: ‘U periodu od 28. 6. do 30. 10. 1993. godine u rafineriju nafte Pančevo prema dobivenim odvagama, otpremljeno je na preradu 9,280.600 kg sirove nafte, specifične težine 0, 8719 što u litrama iznosi 10,644.110. Uslijedio je prekid tako da su radovi počeli 4. 4. 1994. do 15. 8. 94. god. U tom periodu u rafineriju nafte Pančevo, prema dobivenim odvagama, otpremljeno je na preradu 3,228.740 kg sirove nafte specifične težine 0, 8719 što u litrama iznosi 3,703.108. U oba perioda u rafineriju nafte Pančevo otpremljeno je na preradu ukupno 12,509.304 kg specifične težine 0, 8719 što iznosi 14,347.218 litara.’

Kao i s naftom, okupacijska srpska vlast u kojoj je sudjelovao i sadašnji šef Pupovčeva SDSS – a Vojislav Stanimirović, ponašala se i s hrvatskim šumama, koje su sječene i odvožene, među inim, i u Srbiju.

I sada bi Pupovac članove svoje stranke opet vratio u Hrvatske šume, što je razumljivo, jer među njima ima dosta ljudi koji su ‘kompetencije’ u šumarstvu i energetici dokazali u vrijeme tzv. SAO Krajine.

Ne bi bilo zgorega da Pupovac zatraži i srpske kvote u INA-i, budući da i tu ima kompetentan kadar, recimo ovaj bivši direktor Naftne industrije krajine koji je slao hrvatsku naftu u Pančevo. Zašto prekinuti dobre tradicije. Ova pljačka hrvatskih resursa u vrijeme srpske okupacije Hrvatske broji se u milijardama. U tom svjetlu Pupovčev zahtjev za povratkom Stanimirovićeva kadra na ‘mjesto zločina’, nekažnjene i nerestituirane pljačke, treba promatrati kao neviđeno moralno posrnuće jednog čovjeka i političara, kao akt bešćutnog cinizma prema državi u kojoj živi. Zato na cinizam treba odgovoriti jednako cinično.

Naime, sada je jasno zašto Pupavac na dan kada Hrvatska slavi veličanstvenu Oluju i oslobođenje zemlje od velikosrpskih pljačkaša naših prirodnih i inih resursa, odlazi u Srbiju i sa Vučićem i Nikolićem ‘slavi’ oslobađanje Hrvatske kao ‘dan žalosti’. Pa kako taj dan ne bi bio za ove depilirane četnike u Beogradu iz ekološkog uzgoja popa Đujića ‘dan žalosti’ kada je daljnja pljačka onemogućena? Imaju doista za čim žaliti, i u Beogradu i u Pančevu.

U toj pljački Hrvatske samo pojedinci poput Gorana Hadžića i sličnih su se obogatili, a izmanipulirani srpski narod većinom i danas tavori u posvemašnjoj bijedi, pa i pored takvih zaštitnika kao što su Pupovac ili Stanimirović. Uostalom, najprirodnije bi bilo da svoj stranački kadar koji je ‘kompetencije’ u ‘upravljaju’ hrvatskim resursima stekao u vrijeme tzv. SAO Krajine, umjesto u Hrvatskim šumama INA-i ili HEP- u, uhljebe u Pančevu, Čačku ili bilo kojem drugom mjestu koje su svojim kompetencijama tijekom okupacije Hrvatske zadužili.

Pupovcu i njegovim manipulacijama već netko mora stati na kraj, i to baš zbog samog srpskog naroda u Hrvatskoj koji je SDSS-u samo pokrivalo za ‘treće’ ciljeve od kojih srpski narod kao takav nema nikakve koristi, osim što ‘nekim’ Srbima njihov narod u Hrvatskoj služi već više desetljeća kao moneta za potkusurivanje i osobno bogaćenje.

Plenković i društvo niti jesu niti imaju etiketu nacionalista, zato imaju širok manevarski prostor u suzbijanju manipulacija manjinama. Važan instrument je i proces približavanja Srbije EU. Tu naša vlast ne smije popustiti Srbiji u dvije stvari. Prvo i najvažnije: da nam otkriju gdje su nestali, da kažu u koje masovne grobnice su ih pobacali.

I drugo, neka plate ili vrate sve što su opljačkali, od šuma preko kulturnih dobara do nafte. Ako nova hrvatska vlast to propusti, onda znači da odobrava kriminal, zločin i pljačku prema svome narodu u ime ‘europskih vrijednosti’ ili ‘manjinskih prava’.

Zašto bi, dakle, Pupovac u Hrvatske šume? Možda mu trebaju balvani za novu revoluciju? Ma ne, on se samo ubi od brige za gladni srpski narod, prenosi Slobodna Dalmacija.

I: Slobodna Dalmacija/direktno.hr

Najnovije

Milijan Brkić: Pokrovitelji prosvjeda protiv Plenkovića su oni krugovi koji su željeli da Josipović ostane predsjednik države

Zamjenik predsjednika HDZ-a i potpredsjednik Hrvatskog sabora, Milijan Brkić, gostujući u emisiji Točka na tjedan televizije N1, otvoreno se osvrnuo na mnoge teme, ali i na jučerašnje prosvjede u Zagrebu i prašinu koja se, zbog činjenice da Zlatko Hasanbegović nije imenovan ministrom u Plenkovićevoj Vladi, podigla na društvenim mrežama.

Brkić, smatra da iza svih tih prosvjeda, koje su obilježile vrlo grube riječi prema šefu HDZ-a i Vlade, Andreju Plenkoviću, stoje isti ljudi koji su, prema Brkiću, svojedobno htjeli onemogućiti izbor Kolinde Grabar-Kitarović za hrvatsku predsjednicu.

– Vidio sam puno dragih lica, poznatih. Njihova reakcija je da im je stalo do Hrvatske. Nije problem u tim ljudima, koji su došli otvorenog srca. Problem je u pokroviteljima i sponzorima te inicijative, koji su isti oni koji su za vrijeme predsjedničke kampanje Kolinde Grabar-Kitarović pokušavali opstruirati tu kampanju i na taj način zadržati Ivu Josipovića na poziciji predsjednika države. Ljudi nisu u HDZ-u, ali su imali utjecaj na neke unutar HDZ-a. Manipulirajući emocijama, domoljubljem, pokušavaju destruirati i napraviti potrese u HDZ-u. To im neće uspjeti – rekao je Brkić.

Nije želio otkriti tko u biti stoji iza toga.

-Doći će vrijeme kad će se jednog dana možda o tome pisati knjige. Žao mi je samo ovih ljudi koji reagiraju srcem, emotivno za Hrvatsku i motiv im je budućnost Hrvatske i izašli su na prosvjed za ostanak mog prijatelja Zlatka Hasanbegovića. Mandatar i premijer je taj koji predlaže ljude za ministre i ima ovlasti po Ustavu i zakonima da to može predlagati Hrvatskom saboru. Hasanbegović je glasao za taj prijedlog, pa ne vidim razloga zašto tolike emocije i tolika briga o bilo kome od nas pojedinaca, jer ćemo dati doprinos na drugom mjestu – rekao je.

Hasanbegović će nastaviti provoditi program HDZ-a

Govoreći o Hasanbegoviću istaknuo kako će on sigurno nastaviti provoditi program HDZ-a.

-On nije čovjek koji se grebe za funkcije, koji je bolesno ambiciozan za bilo kojom funkcijom. On je provodio program HDZ-a, ne svoj osobni program. Sigurno je želio nastaviti taj posao. Ovlast mandatara je ta da on odlučuje tko će to nastaviti. Hasanbegović je zajedno sa mnom i u Saboru, i tamo će doprinijeti programu HDZ-a. Svatko od nas snuje određene stvari, tako i Hasanbegović, ali mislim da nema od toga ništa da će odlaziti u drugi klub ili iz HDZ-a. Svi koji su bili nezadovoljni, koji su otišli, ili nisu dobro prošli ili su se vratii. Mislim da, poučen tim iskustvom, poznavajući ga, on je odgovoran čovek, neće naštetiti aktualnoj Vladi, jer ovo je Vlada HDZ-a, a HDZ je sad u poziciji da stvori pretpostavke za kvalitetan život u Republici Hrvatskoj. – izričit je Brkić.

Podsjeća da preferencijalni glasovi nisu kriterij za postati ministrom.

-Zanimljiva su dvostruka pravila i mjerila. U prošloj vladi je bilo tako, a sad smeta. Kad bi jedini kriteriji bili preferencijalni glasovi, onda bi u toj Vladi bio Krstičević, koji je dobio više glasova od Hasanbegovića, bila bi i Bruna Esih i ja i još neki ljudi koji su dobili preferencijalne glasove. Mi smo bili dodana vrijednost. Nije jedini kriterij preferencijalni glas. Glasali su za nas, jer promoviramo politiku HDZ-a. A svi koji misle da mogu sami, bez dresa HDZ-a, povijest je pokazala kako takvi prolaze – upozorava Brkić.

Ni na koji način nisam marginaliziran u HDZ-u

Osvrnuo se i na Martinu Dalić, Milana Kujundžića, Dragu Prgometa i ostale povratnike u stranku.

-Ima jedan određeni broj članstva, koje to smeta, jer postavlja se pitanje, oni koji cijelo vrijeme rade i žrtvuju se za HDZ, za razliku od onih koji su nezadovoljni i odlaze iz HDZ-a. Ja bih se usudio reći da svatko ima pravo i priliku da odlučuje sam o svojoj sudbini, svatko od nas igra na krivu kartu, zaluta u životu, ali bitno je da se ne izgubi. Govorim o onima koji su otišli iz HDz-a. Ponekad lutaju, ali važno je da se ne izgube. Postoji biblijska prispodoba o izgubljenom sinu, milostivom bratu – smatra Brkić.

Ne slaže se s ocjenom da je marginaliziran u HDZ-u pod vodstvom Andreja Plenkovića.

-U životu vas nitko ne može marginalizirati, ako se sami ne marginalizirate. Tako je i u politici. Ni na koji način nisam marginaliziran u HDZ-u. Što se tiče pregovora s Mostom, Nacionalno vijeće stranke je odlučilo da svi mi, koji smo sudjelovali u ranijim pregovorima s Mostom, u ovima nećemo sudjelovati, ali da možemo imati savjetodavnu ulogu – istaknuo je Brkić.

Podsjetio je da je HDZ u Karamarkovo vrijeme ostvario pet izbornih pobjeda.

-Ja sam bio jedan od najbližih suradnika Tomislava Karamarka, od 2012. godine. Iako se znamo 20 i nešto godina. Od tada, pa pobjedom na predsjedničkim izborima unutar HDZ-a, HDZ iza sebe ima pet pobjeda i to mnogi zaboravljaju. Prvi put nakon 15 godina HDZ je iznjedrio kadnidatkinju za predsjednicu države, Kolindu Grabar Kitarović. Svi zaboravljaju gdje smo bili 2011. nakon parlamentarnih izbora – podsjeća Brkić.

Stranačke institucije vidi kao mjesto rješavanja svih stranačkih problema.

-Obrasci koji su prije stanovali u HDZ-u, nadam se da više ne stanuju. Budimo civilizirani, korektni. Uvažavajući mišljenja i stavove. Moramo biti odgovorni prema stranci, jer je stranka skup puno ljudi, koji imaju različita promišljanja, stavove, poglede i sve ih moramo uvažiti. Stranačka tijela su ta koja su legitimno izabrana iz baze prema gore i donose odluke. Unutar obitelji trebamo rješavati sve probleme – izričit je Brkić.

Ivana Maletić i ja jedini smo se suprotstavili Karamarku

Osvrćući se na bivšeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, Brkić je kazao da su ga određeni krugovi krivo savjetovali da ruši vlastitu Vladu.

– Karamarko je četiri godine vodio HDZ. Išli smo u pogibeljnu akciju rušenja vlastite Vlade i ja sam jedan od onih koji je glasno o tome promišljao, unutar stranačkih tijela i apelirao sam da ne idemo u tom smjeru. Mislio sam da to nije bila dobra akcija i tako se pokazalo. Ja bih mogao likovati, a mnogi su kao Poncije Pilat oprali ruke – podsjeća Brkić.

Komentirajući razloge razilaženja između njega i Karamarka osvrnuo se i na problem izvaninstitucionalnog djelovanja u čemu su mnogi prepoznali utjecaj Josipa Petrovića na Tomislava Karamarka.

– Ja nisam bio u toj Vladi, nisam bio u toj akciji. Nažalost, savjetnici i oni koji su savjetovali Karamarka, vrijeme je pokazalo da su ga krivo savjetovali i išlo se u tu aktivnost da smo rušili svoju vladu i to će ići u enciklopediju političke gluposti, da smo s SDP-om srušili svoju vladu. Bitno je ono što se dogodilo nakon toga. Nakon toga je Karamarko, kao odgovoran čovjek, sam dao ostavku. Nije on izgnan. Hvala Bogu da je ta praksa završila – rekao je.

Karamarko se trebao povući u Sabor

Smatra da se Tomislav Karamarko, umjesto rušenja vlastite vlade, trebao povući u Sabor, te podsjeća da su on i Ivana Maletić jedini bili protiv rušenja Vlade.

-Tvrdoglavo je inzistirao na tom principu, ali ponekad čovjek treba sagledati sve silnice i okolnosti u smjeru rušenja vlastite Vlade, koju smo mi postavili, trebao je povući korak unatrag, što sam mu ja savjetovao. Mogli smo redefinirati vladu, da se povuče u Sabor, da bude predsjednik kluba ili predsjednik Sabora, a da neki drugi budu u operativnoj vlasti, međutim, nažalost, većina je odlučila drugačije i išli smo u smjeru rušenja Vlade. Jedini smo ja i Ivana Maletić bili protiv toga – podsjeća Brkić.

Prokomentirao je razlike između Tomislava Karamarka i Andreja Plenkovića.

-Glavna razlika je u tome što Karamarko nije uspio postati predsjednik Vlade, a nasreću Plenković jest. Što se tiče ideloških, to nije ni moj ni Karamarkov ni Plenkovićev HDZ. Pokret je to pod čijim je vodstvom stvorena hrvatska država. Što se tiče pristupa i tema i fokusa na određenim temama, Karamarko je bio fokusiran na jedne, Plenković na druge, ja sam možda na treće, a članstvo će dati povjerenje tko će upravljati strankom. Činjenica je da je Karamarko više pozornosti posvećivao svjetonazorskim temama. Da smo išli sa strategijom bez svjetonazorskih i ideoloških pitanja, sigurno bi imali puno bolji rezultat – ocijenio je Brkić.

Progovorio je i o svom spornom diplomskom radu, te najavio da će uskoro napisati novi s temom društvenih mreža te da će pozvati medije na obranu.

I:HRsvijet

Najnovije

Hoće li HRT ponovno postati jugoslavenska utvrda?

„Kada definiramo najprije liste, tada će javnost vidjeti, koji su to ljudi koji će biti na ključnim mjestima. Oni koji budu na ključnim mjestima bit će sigurno u najužem krugu kandidata da budu ministri. Ja sam vrlo sklon tome da oni ljudi koji preuzimaju dužnost u izvršnoj vlasti dobiju prije toga mandat od birača“.

Ovim je riječima novi predsjednik Vlade Andrej Plenković u emisiji RTL danas 30. srpnja o. g. komentirao kojim će se kriterijem voditi pri sastavljanju Vlade. Tri mjeseca kasnije taj je kriterij vjerodostojno pregažen. Na čelo triju najvažnijih ministarstava – Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa i Ministarstvo kulture – ne samo da su postavljene osobe koje se nisu kandidirale na izborima za Hrvatski sabor, nego su na čelo dvaju od tih ministarstava došli kadrovi koje je teško ikako povezati s političkom orijentacijom koju HDZ formalno proklamira.

Prema svemu, ministrica kulture Nina Obuljen dio je lijevo-jugoslavenske kulturne hegemonije koja u Hrvatskoj traje od 1945., a koja je izravno uperena protiv hrvatskih nacionalnih interesa. Dovoljno je pogledati što se je događalo u HAVC-u i u Ministarstvu kulture kad je navedena gospođa u tim ustanovama bila na visokom položaju da bi i zadnjem Dudeku bilo sve kristalno jasno. O Martini Dalić ne vrijedi trošiti riječi: osoba koja tri tjedna prije predsjedničkih izbora prebjegne u tabor lovca na ustaške zmije Ive Josipovića i koja pred izbore za Hrvatski sabor financijski potpomaže stranku radikalne lijeve orijentacije, ta i takva osoba s demokršćanstvom i domoljubljem ima veze jednako kao, primjerice, Nenad Stazić sa suvislom i argumentiranom raspravom (nota bene, muž od Dalić član je, uprave INA-e, kompanije zbog koje su već pale mnoge glave).

Instaliranje Obuljen u Vladu od strane HDZ-a slično je nadrealnom scenariju u kojem bi SDP Zlatka Hasanbegovića postavio za glavnog ravnatelja HRT-a. Neovisno o navodnom prijateljstvu nove ministrice i premijera, riječ je o drskoj političkoj provokaciji. A i o najavi da će politička korupcija i dalje biti poželjan model ponašanja, budući da će Obuljan – koja je bila dio upravnog vijeća HAVC-a – sada istraživati taj isti HAVC. I Orwell bi se zadivio nekim pojavama na hrvatskoj političkoj sceni i zasigurno dobio materijala za svoju znamenitu knjigu 1984. U pravu su oni analitičari koji apostrofiraju da je instaliranjem Obuljen u Ministarstvo kulture ideološki utjecaj ponovno vraćen u ruke jugoslavenske ljevice, iako je na vlasti formalno desna opcija. A s uma ne treba smetnuti i činjenicu da Obuljen u budućnosti može postati zgodan „priključak“ za preslagivanje Vlade s HNS-om ako Most bude bio pretvrd u svojim „jamstvima“.

Eliminirana je pravaška opcija, a afirmirana protuhrvatska

I dok Obuljen s nula dobivenih glasova postaje ministrica kulture, iz istoga je ministarstva maknut Hasanbegović koji je na izborima osvojio gotovo 12 000 preferencijalnih glasova, a nema nikakve dvojbe da je njegovo stavljanje na HDZ-ovu listu istoj stranci donijelo i daleko veći broj glasova. Nije nam poznato je li Hasanbegović maknut zbog Šeksovih „gremija“ koji iza zavjese vladaju Hrvatskom ili je njegovo micanje jednostavno izraz političke orijentacije Andreja Plenkovića (to uopće nije isključeno), no ostaje mučna činjenica da je novi premijer povukao potez koji je od njega ultimativno zahtijevao etnobiznismen Milorad Pupovac. Upravo je ovaj politički huškač kao uvjet – uz, dakako, sinekure u ministarstvima – za tri potpisa potpore Vladi zahtijevao da Hasanbegović više ne bude ministar kulture. Traženo – dobiveno. Scenarij već viđen u vrijeme Velikog vođe dr. Ive Sanadera koji je umjesto HSP-a u Vladu uzeo stranku čiji je osnivač ratni zločinac Goran Hadžić. I u jednom i u drugom slučaju eleminirana je pravaško-stračevićanska opcija, a afirmirana ona protuhrvatske orijentacije. Za uzvrat Plenković u mainstream medijima i među lijevo-jugoslavenskom pseudoelitom (Velimir Visković, Jelena lovrić, Saša Leković. itd.) postaje nova zvijezda sjajnija i od one „uglađenog diplomata“ Ive Sanadera. Dok jugoslavenska ljevica slavi, zloglasni „desničari“ – bez kojih Plenković ne bi dobio izbore – ponovno su stjerani u svojevrsne ideološke katakombe. Kao što se je Sanader pohvalio da je nacionalizam u Hrvatskoj sveo na bezopasnu mjeru, tako je i Plenković očito vrlo uspješan u obračunu s hrvatskim ekstremizmom kojemu je najavio rat u izjavi za jednu njemačku televiziju.

U čemu se sastoji hrvatski esktremizam?

A u čemu se sastoji taj hrvatski ekstremizam, nacionalizam, fašizam, desničarstvo itd.? Za jugoslavensku političku ljevicu i medije svaki potez koji ima za cilj afirmirati hrvatske nacionalne interese automatski se proglašava ekstremnim, nazadnim, fašističkim… da ne nabrajamo sve etikete. Klasičan primjer takvoga hrvatskog interesa – čije ispunjenje predstavlja conditio sine qua non za oporavak hrvatskog društva i države – svakako je provođenje lustracije, što nije nikakav lov na vještice, kako to tvrde lijevo-jugoslavenski medijski manipulatori i politički mistifikatori, nego eliminacija iz političkih, pravosudnih i medijskih položaja kriminalnih kadrova koji su ubijali ljude, vršili represiju i pljačkali narodna bogarstva. Kome to može ne biti u interesu da se sankcioniraju kaznena djela? Jedino onima koji su ih počinili ili su u njima bili sudionici i pomagači. A upravo se je zahtjev za lustracijom kao postupkom rasvjetljavanja kriminalnih radnji posljednjih nekoliko godina proglašavao ekstremnim i nacionalističkim divljanjem. Posebno se to odnosi na Hasanbegovića koji je razotkrio brojne nepravilnosti i ideološka pogodovanja kad je u pitanju financiranje tzv. neprofitnih medija i civilnih udruga. Instaliranjem Obuljen u Ministarstvo kulture lijevo-jugoslavenski kulturni establishment održat će status quo, posebno ako isti progura svoje ljude u važne institucije kao što su Hina, Agencija za elektroničke medije i HRT. A bez ovladavanje kulturom i razbijanja lijevo-jugoslavenskog kulturno-medijskog monopola nacionalna opcija nikada ne će osvojiti stvarnu vlast u Hrvatskoj.

Velika koalicija?

U Vladi, dakako, ima i kvalitetnih pojedinaca kao što su Goran Marić i Tomo Medved, a veseli činjenica što se je demografiji konačno odlučilo pristupiti na ozbiljniji način, osim, naravno, ako se ne će postupati prema onoj „kad imaš problem osnuj agenciju“. Tu je i još nekoliko kvalitetnih ministara, tako da se nova Vlada ne može opisivati isključivo kroz negativne slike. No, kad je u pitanju Ministarstvo kulture novi je predsjednik Vlade izgubio vjerodostojnost i politički legitimitet jer je na samome početku mandata krivotvorio narodnu volju koja zasigurno nije umjesto Hasanbegovića na mjestu ministrice kulture željela vidjeti Ninu Obuljen koja nije imala ništa protiv financiranja najgorih protuhrvatskih pamleta iz kuhinje Save Štrpca.

Hrvatska je zemlja rijetko viđene ljepote, no i zemlja čudesa u kojoj je svašta moguće. Tko zna, možda je makivanje Hasanbegovića s ministarske funkcije tek jedna od žrtava na oltar u nekim krugovima sve više prizivane velike koalicije? Ostaje nam vidjeti što će o tome reći Šeksovi „gremiji“ u narednim vremenima koja će – ako se pogleda stanje u Hrvatskoj i u okruženju – biti sve samo ne dosadna.

Najnovije

Plenković: Hrvatska mora zagovarati zaštitu vanjskih granica EU-a

U Bruxellesu je u petak poslijepodne završio sastanak na vrhu Europske unije, prvi na kojem je kao hrvatski premijer sudjelovao Andrej Plenković.

Na dnevnom su redu danas bili razgovori o CETI, sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Kanade, no oni su ipak ostali u sjeni jučerašnjih tema – migracija i odnosa s Rusijom.

Predsjednik hrvatske Vlade smatra da su zaključci o migracijama kvalitetni, posebno oni o zaštiti obalne i kopnene granice, jer na istovjetan način tretiraju zemlje koje su članice Schengena i one koje to nisu.

-Hrvatska mora zagovarati i ja ću inzistirati na zaštiti vanjskih granica EU-a. Da bismo to mogli zato jačamo europsku graničnu i obalnu stražu i pomažemo države koje su na prvoj crti prihvata. Sve naše službe moraju osnažiti svoje kapacitete zbog kontrole svih naših granica, osobito zelene. Koliko sam ja informiran MUP je digao svoje sposobnosti na puno višu razinu – kazao je Plenković.

Čelnici 28 zemalja članica EU-a u četvrtak prihvatili zaključke o migracijama i Rusiji u kojima je snažno osuđena ruska uloga u napadima na Alep, ali je izostala prijetnja dodatnim sankcijama.

Tijekom radne večere čelnici zemalja EU-a dugo su raspravljali o odnosima s Rusijom. Iako se u nacrtu zaključaka spominjala mogućnost dodatnih sankcija protiv Rusije zbog sudjelovanja u napadima na Alep, od toga se odustalo zbog protivljenja talijanskog premijera Matea Renzija.

U prihvaćenim zaključcima navodi se da EU razmatra sve opcije koje su na raspolaganju ako se napadi nastave, dok se prije u nacrtu zaključaka izrijekom spominjala mogućnost dodatnih restriktivnih mjera prema onima koji podupiru režim u Damasku.

Najnovije, Vijesti

Sindikat Orepiću: Ne možemo vjerovati da ćete ODBITI ISPLATITI OTPREMNINE policiji

Ono što nas, policijske službenike, najviše smeta je činjenica da svaki ministar koji dođe u posljednje vrijeme na čelo MUP-a gleda samo svoj osobni interes i napredovanje u političkoj karijeri na način da se dokazuje premijeru smanjivanjem određenih prava policiji, ističe Sindikat policijskih službenika.

Sindikat policijskih službenika obratio se ministru Vlahi Orepiću, zbog najave da će i on na pet godina odgoditi primjenu članka Zakona o policiji koji se odnosi na otpremnine.

”Obzirom da se sukladno odredbi članka 21. Zakona o policiji s 1. 1. 2017. godine treba započeti novi način isplate otpremnina policijskim službenicima, a da je 19. 10. 2016. godine u tiskanom izdanju Slobodne Dalmacijeizašao članak pod naslovom „Otpremnine policiji odgađaju 5 godina“ ovom prilikom tražimo od Vas odgovor da li je to točno i da li je to službeni stav Vas i nove buduće Vlade RH?

Naime, podsjetit ćemo Vas na pomalo bizarnu činjenicu da je navedeni članak 21. Zakona o policiji koji regulira otpremnine policijskim službenicima donesen s figom u džepu od tadašnje Vlade RH na čelu s premijerom Tomislavom Karamarkomna način da je Zakon o policiji donesen 2011. godine, ali se primjena tog članka odgađala do 1. 1. 2013. godine tj. financijska obveza se prebacivala novoj Vladi RH. Nakon toga tadašnja nova Vlada RH premijera Zorana Milanovića inicirala je ponovnu promjenu navedenog članka Zakona o policiji i odgodila njegovu primjenu do 1. 1. 2015. godine, da bi potom ponovno po treći puta odgodila njegovu primjenu do 1. 1. 2017. godine. Naprosto ne možemo vjerovati, ako je vjerovati novinskom članku i odgovoru Vaše Službe za odnose s javnošću, da ćete i Vi ponovno po četvrti put predložiti odgodu primjene članka 21. Zakona o policiji pod isprikom da u državnom proračunu, koji još uvijek nije niti izglasan jer se radi o 2017. godini, nije moguće osigurati novčana sredstva za primjenu prava policijskih službenika na otpremnine. Isto tako podsjetiti ćemo Vas da ste 1. 5. 2016. godine donošenjem Uredbe o izmjenama Uredbe o plaćama policijskih službenika smanjili plaće policijskih službenika više i visoke stručne spreme pod isprikom povećanja plaća najmanje plaćenim policijskim službenicima. Pritom niste vodili računa na činjenicu na koju smo upozoravali i Vas i tadašnju Vladu RH da ste bez valjane pravne osnove umanjili dodatak za povećanu opasnost za život i zdravlje i dodatak za odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja, jer policijskim službenicima kojima ste smanjili plaće niste u procesu rada smanjili opasnost za život i zdravlje, kao niti odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja tj. niste promijenili opis poslova u Pravilniku o unutarnjem redu MUP-a.

Zbog navedenog smo 13. 7. 2016. godine Ustavnom sudu RH podnijeli Prijedlog za pokretanje postupka ocjene suglasnosti propisa s Ustavom i zakonom te će o navedenoj Uredbi na kojoj Vam zamjeraju mnogi policijski službenici konačni sud donijeti najviše tijelo sudbene vlasti jer ste između ostaloga ignorirali mišljenja svih 8 sindikata koji djeluju u MUP-u i time umanjili ulogu sindikata u društvu jer niste poštivali propisanu proceduru za donošenje zakona i drugih propisa koji su po stavu Ustavnog suda RH demokratska vrijednost koja je zaštićena nizom odluka Ustavnog suda. – 2- Isto tako smo Vas upozorili da se navedenom „pravednom“ preraspodjelom neće dogoditi ušteda na godišnjoj masi plaća koja je po projekciji Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale MUP-a trebala iznositi cca. 5.000.000,00 kuna, već da će se postići kontra efekt u kojem će rukovoditelji i njihovi „miljenici“ raditi više prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom, popodne te blagdanom i da će si na taj način putem dodataka na plaću povratiti izgubljeno što će u konačnici povećati sredstva za plaće. Ono što nas, policijske službenike, najviše smeta je činjenica da svaki ministar koji dođe u posljednje vrijeme na čelo MUP-a gleda samo svoj osobni interes i napredovanje u političkoj karijeri na način da se dokazuje svom premijeru smanjivanjem određenih prava. S tugom i žalosti možemo konstatirati da ne pamtimo niti jednog ministra u posljednje vrijeme koji se izložio pritiscima pred svojim kolegama u Vladi RH i zalagao se za bolji i pravedniji odnos države prema nama policijskim službenicima, a ovoliki broj odgode primjene prava na otpremnine policijskim službenicima govori dovoljno iako se zapravo radi o vrlo malom izdatku države za sve ono što su policijski službenici dali u svojoj službi državi. S druge strane su zakonski spriječeni imati sva ona prava koja građanima pripadaju (članstvo u političkim strankama, obavljanje poslova izvan radnog vremena i sl.) pa ispada da su policijski službenici zapravo građani drugog reda. Nažalost moramo konstatirati da je bivši sustav prije samostalnosti Republike Hrvatske vodio brigu o svom policajcu tj. milicajcu više nego što to čine današnje Vlade RH bez obzira koje političke opcije ju činile, a da se danas policijska struka i posao policijskog službenika sveo na socijalu i na preživljavanje, kao i na određene političke obračune i politiziranje kako kojoj političkoj struji to odgovara. Stoga molimo Vas da nam dostavite odgovor da li je Vaša Služba za odnose s javnošću dala točnu informaciju, a ako je molimo da još jednom razmislite o navedenoj odluci i da se potrudite kao novi ministar i pokušate osigurati izglasavanje proračunskih sredstva za primjenu članka 21. Zakona o policiji s 1. 1. 2017. godine čime bi se policijskim službenicima osigurala isplata otpremnina i dostojanstven odlazak u zasluženu mirovinu”, stoji u dopisu ministru Orepiću, kojega je potpisao Mario Puškarić, predsjednik Sindikata policijskih službenika.

I:promise.hr