• Danas je: Petak, 29 ožujka, 2024

Zlatan Hasanbegović: Još nisam sreo birača HDZ-a koji bi bio protiv da ostanem ministar

Još nisam sreo glasača HDZ-a koji bi imao nešto protiv toga da ostanem ministar kulture, poručio je među ostalim Zlatko Hasanbegović u najnovijem intervjuu koji je dao za Večernji list.

U nastavku prenosimo dio intervjua s Večernjeg lista.

Kako se osjećate kada vas Milorad Pupovac apostrofira kao čovjeka koji nije podoban da bude član Vlade, dok s druge strane nikada takve kritike nije upućivao sadašnjem premijeru Srbije Aleksandru Vučiću koji je u mladim danima radio nemjerljivo gore stvari.

“Naravno, riječ je o dvostrukim mjerilima. Međutim, upozorio bih na jedan drugi detalj. Milorad Pupovac je prije svega legitimni politički predstavnik srpske zajednice u Hrvatskoj. I kada bi se u cijelom mojem i intelektualnom i političkom razvitku na moja leđa mogla staviti hipoteka protusrpskog stajališta, protusrpskog govora ili populističkih protusrpskih nastupa, to bi bilo donekle i razumljivo.

No Pupovac mi zapravo stavlja na teret ideološku hipoteku vezanu na neki način uz unutarhrvatske odnose i različita iščitavanja svih povijesnih kontroverzija u 20. stoljeću, što se zapravo ne bi trebalo očekivati od nekoga tko je prije svega predstavnik srpske zajednice u Hrvatskoj. Ovdje u biti imamo problem stanovite političke podvojenosti u kojoj se ne zna kada je Milorad Pupovac legitimni srpski politički prvak, a kada je neka vrsta neformalnoga ideologa hrvatske ljevice ili ukupnog arbitra hrvatske politike.”

Hoćete li onda ostati ministar u budućoj Vladi Andreja Plenkovića?

“U ovoj fazi pregovora uopće se ne razmišlja o kadrovskim rješenjima, već se traži saborska većina koju će očigledno činiti zastupnici HDZ-a i Mosta. Po proceduri je potpuno jasno da budući mandatar predlaže ministre parlamentarnoj većini, a rezultati izbora, pogotovo preferencijalni glasovi, pokazuju da birači HDZ-a, na temelju čijih glasova će buduća Vlada biti formirana, nemaju ništa protiv toga da ostanem ministrom kulture. Oni očigledno smatraju da sam taj posao radio dobro. Još nisam sreo glasača HDZ-a koji ne želi da ja budem ministar kulture.”

Tako su se izjasnili birači, ali što misli predsjednik stranke i budući premijer? Kažete da niste razgovarali o konkretnim pozicijama, ali ste, pretpostavljam, razgovarali o stavovima?

“O tome nije bilo dubljeg razgovora. O mome djelovanju, o meni kao članu HDZ-a i, ako hoćete, intelektualcu gospodin Plenković je u nekoliko navrata govorio vrlo pozitivno. Dakle, temeljno je ustavno načelo da vlast proizlazi iz naroda, a parlamentarna većina iskaz je volje toga istog naroda.”

Može li se govoriti o tome da u HDZ-u postoje dvije struje? Jedna desnocentristička, a druga desna? Jeste li vi predstavnik te desne struje?

“To je vrlo pojednostavnjeno gledanje. HDZ je velika stranka i naravno da u njoj postoje različita mišljenja i različiti pogledi, ali ih veže zajednički program. Zapravo su ovi izbori pokazali da su samo dobro sastavljene liste, u kojima se mogu prepoznati različiti pogledi unutar same stranke, dobitna kombinacija.

Mislim da nakon svih iskustava – spleta okolnosti koje su dovele do pada Vlade, odstupanja gospodina Karamarka i izbora gospodina Plenkovića – tek se sada stvaraju pretpostavke da se HDZ u političko-ideološkom i svjetonazorskom smislu izgradi u koherentnu političku organizaciju koja će uvažiti sve legitimne sastavnice i baštine i harmonizirati ih u jednu cjelinu. Jedan od problema HDZ-a nakon 2001., ali i prije toga, bila je bezidejnost u svjetonazorsko-ideološkom smislu, a s druge strane svođenje stranke u jedan konglomerat interesnih grupacija koje nisu imale nikakvu posebnu ideologiju, već je borba za moć bila jedina poveznica među njima.”

Jeste li vi zagovornik lustracije?

“To je kompleksno pitanje. Postoje razni oblici lustracija. Uvijek sam naglasak stavljao na lustraciju u simboličnom smislu. Dakle, prekid sa svim protudemokratskim baštinama i u krajnjoj liniji protuhrvatskim koje su prethodile stanju uspostavljenom 30. svibnja 1990. godine. U tom sam smislu često govorio, ne zbog nekakvih jakobinskih nagnuća, već iz praktičnih razloga, o potrebi postizanja minimalnog konsenzusa o 30. svibnja 1990. godine kao jednoj vrsti nulte godine, trenutka kojim počinje društveni, državno-pravni i politički razvitak u kojem se očigledno može prepoznati ogromna većina hrvatskog naroda.”

Jeste li kao povjesničar i političar osjetili da u hrvatskom javnom životu još uvijek postoje tabui?

“Postoje tabui, ali sam protivnik svih tabua. To je također jedan relikt života u komunizmu koji je sam po sebi predstavljao jedan veliki tabu. Tada je stvoren oblik dvostrukoga morala, jedna vrst mimikrije koja se oblikovala tako da jedno mislimo kod kuće, drugo javno govorimo, a treće radimo. Mislim da s time trebamo prekinuti. Sve stvari treba demistificirati i o svemu govoriti otvoreno i zapravo se naučiti jednoj vrsti kulture dijaloga. Često su mi zamjerali moju tezu da povjesničari nisu egzorcisti i da oni ne ustanovljuju dobro i zlo, već da pokušavaju rekonstruirati povijesnu stvarnost onako kako je ona uistinu egzistirala.”

Vas u javnosti percipiraju kao čovjeka Tomislava Karamarka. U kakvim se odnosima s njim?

“Tomislava Karamarka poznavao sam i prije nego što sam ušao u politički život i HDZ. Njegov dolazak na čelo HDZ-a tekao je u znaku jedne vrste ideološkog zaokreta i prekida s bezidejnošću kakva je obilježavala stranku u razdoblju prije njega.

To nas je povezalo, ali je taj zaokret u suštini ostao na razini općih fraza i nikada nije zadobio dublje intelektualno utemeljenje. Nikada nisam bio ničiji čovjek niti ću to ikada biti. Ljudi se ne odričem ni onda kada posrnu zbog opravdanih ili neopravdanih razloga. Bit ću uvijek svoj čovjek kojega određuje isključivo vlastito političko uvjerenje i savjest.”

Koji su najveći problemi koje ste detektirali u hrvatskoj kulturi?

“Ključni problemi su ideološka monopolizacija, klijentelizam, nepotizam i privilegiji. Te bih pojmove označio i ključnim riječima koji obilježavaju problem hrvatske kulture. Iako sam bio žigosan kao ideološki uskogrudan, ja to nisam po svom temeljnom političko-ideološkom habitusu. Ja sam starčevićanac i slobodar. Upravo ti krugovi koji su me napadali bili su nositelji jedne vrste monopolizacije, ideologizacije i posvajanja hrvatske kulture. Dakle, hrvatsku kulturu treba demonopolizirati, stvoriti temeljne institucionalne pretpostavke da ona bude prostor istinskoga kulturnog pluralizma i slobode.”

Ako sam vas dobro shvatio, u hrvatskoj se kulturi ne ravna po izvrsnosti, nego po nekim “rodijačkim” i sličnim drugim vezama?

“O tome su govorili oni koji izravno stvaralački sudjeluju u hrvatskom kulturnom životu. Ne bih tome ništa ni dodao ni oduzeo.”

Do sada se niste jasno odredili o ulozi Zdravka Mamića u hrvatskom nogometu, posebice u Dinamu.

“To je kompleksno pitanje, a ja sam ovdje u svojstvu ministra kulture. Od mene se ne očekuje da se izjašnjavam o svim fenomenima. Ali načelno, ja sam izdanak navijačke supkulture koja je, po mojem mišljenju, jedan od najvažnijih društvenih fenomena kasnoga socijalizma i u idejnom i u estetskom i političko-nacionalnom smislu. Navijačka supkultura bila je i ostala vrsta bunta, idealizma i otpora autoritetu. Svaka pametna politika to treba uvažavati, ali i činjenicu da je tribina, što god o tome mislili, glas naroda.”

Groteskno je kakvu alternativu Milanović nudi ostacima svoje partije

Malo tko je očekivao da će rezultati ovih parlamentarnih izbora biti ovako povoljni.

Pritom nije ključno pitanje koja je svjetonazorska skupina osvojila više glasova, nego to da je, s jedne strane, većinu osvojila ona politička opcija koja je poštivala demokratska politička pravila, da je poražena ona strana koja je igrala protivno tim pravilima, a da je distribucija mandata takva da osigurava i kontrolu vlasti, ali i, što je jednako važno, stabilnost političke većine i nikome u političkoj areni ne daje „pivotalnu ulogu” i ucjenjivački potencijal koji bi iz te uloge proizlazio.

Odmah nakon izbora novoga stranačkog predsjedništva, u HDZ-u su se dogodile dvije ključne promjene. Jedna je bila odustajanje od široke koalicije, u kojoj su sudjelovale male stranke s desne margine političke arene, te izborni nastup samo s uskim krugom političkih partnera, s kojima HDZ planira stratešku političku suradnju. Načelno, kad je u upotrebi neki oblik razmjernoga izbornog sustava, valja izbjegavati predizborne koalicije.

One, naime, dovode ili do toga da se parlament suviše fragmentira, jer u nj, zahvaljujući predizbornom koaliranju, mogu ući stranke, koje inače ne bi mogle „platiti cijenu sudjelovanja u političkom životu”, dakle, prijeći izborni prag za sudjelovanje u podjeli mandata.
Hrvatski je izborni sustav takav da zadaje dva praga: jedan je „prohibitivna klauzula”, odredba da onaj tko ne osvoji najmanje 5% glasova u nekoj izbornoj jedinici, ne sudjeluje u diobi mandata, a drugi je „prirodni prag”, jer budući da se iz svake izborne jedinice dijeli po 14 mandata, uglavnom nije dovoljno osvojiti samo 5 % glasova da bi se doista osvojio mandat.

Što je više „propalih glasova” – glasova za stranke koje ne prelaze prag – to je taj prag niži, ali on se obično kreće oko 6 % glasova. Druga nepoželjna devijacija, koja se može stvoriti predizbornim koaliranjem, devijacija je u pretvaranju glasova u mandate.

Naime, d’Hondtova metoda pretvaranja glasova u mandate obično „nagrađuje” dvije najveće liste, ili jednu dominantnu, pripisujući im/joj postizbornu nadzastupljenost. Predizbornim koaliranjem često se pokušava osigurati upravo takva povoljnija pozicija u distribuciji mandata, a time se zapravo izigrava volja biračkog tijela.

HDZ je poštovao temeljnu zakonitost u dvostranačkim sustavima, kakav je do neke mjere postao hrvatski: birači s „margina” u takvu su sustavu prisiljeni ili birati najbližu im političku opciju ili „baciti” glas, glasujući za stranku koja neće ući u parlament. Zato se HDZ u ovoj kampanji obraćao, prije svega, biračkom tijelu grupiranom oko centra političke arene, otvoreno nastupajući kao stranka desnog centra, znajući da mu je desni bok ionako dobro zaštićen.

Ovakav nastup, doduše, nije ništa novo, tako je HDZ nastupao i na nekim prethodnim izborima. Međutim, nov je način na koji je novi predsjednik stranke, Andrej Plenković, postavio stranku iznutra.

Za razliku od dominantne hrvatske tradicije, nije nastupao kao apriorni vođa, nego kao prvi čovjek novoga političkog tima, a u kampanji je ostavio relevantan prostor svojim suradnicima, koji tvore uži krug matrično organiziranog (dakle ravnopravnog) vodstva. Osim toga, otvorio je i prostor stranačkim programskim krilima i tako omogućio da se stranka predstavi kao skupina snažnih pojedinaca, s jasno definiranim svjetonazorima.

Demokratska, naime, nije ona stranka u kojoj ne postoje razlike između lijevoga, središnjega i desnog krila, nego ona koja osigurava da njena programska krila djeluju javno, da su sva zastupljena u stranačkom vodstvu, da jedna ne dovode u pitanje legitimnost drugih, a da vodstvo i eventualna izvršna vlast odražavaju najproduktivnije, što društvu stranka trenutno može ponuditi, i da o tome u stranci postoji suglasnost.

Iracionalna kampanja, koju je vodio Zoran Milanović, posve potiskujući i vlastitu stranku, i svoje „koalicijske partnere”, u atmosferi u kojoj je svima na „svojoj listi” davao do znanja da su tek klijentela, koja, želi li opstati u političkoj areni, mora biti poslušna, završila je devastacijom SDP-a.

Ova stranka, koja gotovo da ne sudjeluje u lokalnoj i regionalnoj razini vlasti (zanemarimo li Rijeku, gdje je stranačka organizacija ionako „corpus separatum” koji Milanović nije kontrolirao), sada je ostala s tek 38 ili 39 zastupnika, bez ikakve šanse sudjelovanja u izvršnoj vlasti. U vrlo kratkom roku to znači raspad stranačke oligarhije, koju je Milanović uspostavio, dijeleći nekompetentnim poslušnicima položaje u javnim vlastima, državnim i javnim poduzećima, ali i dramatičnu krizu financiranja stranke.

Milanovićeva najava bijega iz stranke nije potez demokratskog političara, nego samo izraz svijesti da mu oligarhijska struktura, koju je bio uspostavio, ovoga puta ne bi mogla osigurati reizbor za predsjednika na narednoj izbornoj konferenciji.

Pripadnici te strukture, naime, sada više nisu zahvalni poslušnici, nego egzistencijalno ugroženi gubitnici, često nesposobni da egzistenciju, koju im više ne može osigurati „politika”, sami sebi osiguraju u realnom sektoru.

Groteskno je da Milanović ostacima svoje partije nudi alternativu izbornom ponudom predsjedničkog kandidata, koji se niti u jednom demokratskom sustavu ne bi mogao kandidirati niti za jednu javnu dužnost. Brojne su, naime, indicije da je njegov ljubimac Ranko Ostojić zloupotrebljavao represivne aparate države za progon „gazdinih” protivnika.

Pouzdano zasad znamo da je progonio Slavka Linića, a onda se zaklinjao da to nije činio. Već to bi u demokratskom okruženju bilo dovoljno da ga se barem zamoli da nestane u privatnosti i da se nikad više ne pojavi na natjecanju za neku javnu dužnost.

Uz kandidaturu Ostojića, dio Milanovićeve dvorske kamarile počinje se samoorganizirati, ne bi li nekog javno malo prihvatljivijeg od Ostojića, izvikala za novog stranačkog šefa.

Jasno je, međutim, da je Milanović do te mjere kontaminirao sadašnje stranačko vodstvo, da je osobu sposobnu za vođenje demokratske stranke nužno tražiti daleko od kruga koji je za Milanovića utjecao na odluke u SDP-u.

Stranke su demokratske institucije, čija je uloga regulirana Ustavom, one obavljaju posao važan za demokratski poredak (regrutiraju političku elitu, poopćavaju posebne interese, kreiraju javne politike i političke ideologije) i zato procesi koji se u njima odvijaju nisu privatna stvar članova stranke, nego događaji od javnog interesa. Za Hrvatsku ne bi bilo dobro da SDP završi onako kako su završile socijaldemokratske stranke u Poljskoj, Mađarskoj, Sloveniji…, ne zbog naklonosti političkoj ljevici, nego zato što je za državu važno da ima političku arenu u kojoj je zastupljen cijeli „ustavni luk”, a važno je i imati kompetitivnu stranačku scenu, a ne sustav s jednom dominantnom političkom strankom.

Jedini način na koji bi se SDP mogao relativno brzo oporaviti bio bi da preuzme strategiju koju je u HDZ-u proveo Andrej Plenković. Dakle, onaj tko preuzme vođenje stranke, od početka mora formirati kompetentan tim bliskih suradnika, stranka mora ostaviti prostor afirmacije pojedincima s jasno definiranim političkim stavovima, mora osloboditi programska krila, ali isto tako definirati što je to zajedničko svim tim krilima.

Čini se da bi jedini put za tu stranku bio da je preuzme tim što bi ga činili i Tonino Picula, i Davorko Vidović, i Rajko Ostojić (liječnik, profesor, a ne Ranko, onaj iz represivnog sustava) i župan Komadina, ali i neki mlađi talentirani političari, poput Davora Bernardića. Nikakvo „ljevičarenje”, nadalje, ne može biti pravac koji bi tu stranku jačao, nego samo umjerenjaštvo, zalaganje za racionalnu socijalnu redistribuciju, ali i otvaranje novih tema, poput one o prekarijatu, što ju je već najavio Picula.

O tome što su Milanović i njegovi trabanti napravili od socijalno demokratske scene u Hrvatskoj, najbolje govori činjenica da je spominjanje prekarijata, jednog od pojmova o kome suvremena europska socijalna demokracija ponajviše raspravlja, u hrvatskoj lijevoj javnosti izazvalo potpunu zabunu.

Od članova SDP-a do sada je javno o problemu prekarijata, dakle, novih socijalnih okolnosti, nastalih time što velik dio radno ovisnog stanovništva danas živi samo od povremenih i nesigurnih poslova, da su takvom statusu izložene praktički sve generacije mlađe od 1980, ali i cijele socijalne skupine, poput neovisnih eksperata, prvi je javno govorio Davorko Vidović, ali kao stručni suradnik Hrvatske gospodarske komore.

Za demokratski bi poredak moglo biti opasno ako se do kraja ovog mandata socijaldemokracija ne bi konsolidirala. Samo uz konsolidiranu kršćansku demokraciju, prepoznatljive socijaldemokrate i uz jasno definirane liberale, moguće je pokrenuti ozbiljan razgovor o hrvatskim suvremenim problemima i o uspješnoj dugoročnoj strategiji njihova rješavanja.

Milanović je nastojao pokoriti liberale. IDS, kao regionalna liberalno-demokratska stranka, prvi mu se odupro, i ta stranka zato već sada očito raste. Čini se da se i HNS, kao liberalno-demokratska stranka, počinje emancipirati od podređenog odnosa prema Milanoviću, a u tome prednjače samopouzdani lideri stranke sa sjeverozapada Hrvatske.

U Europskom parlamentu uobičajena je bliska suradnja Europske pučke stranke i liberalne ALDE grupe, a u mnogim europskim državama savezništvo demokršćana ili konzervativaca s liberalima temelj je demokratskog poretka.

Samo se u nas stvarala slika o „prirodnoj” povezanosti liberala s ljevicom, ali na svom kraju, čini se, Milanović je učinio nešto dobro i razorio tu zabludu.

Najteži je postizborni položaj jedne od važnih hrvatskih povijesnih stranaka – HSS-a. HSS je uvijek imao najveći utjecaj na lokalnim i regionalnim razinama, a trenutni autoritarni vođa, koji je ovu povijesnu hrvatsku stranku pokušao pretvoriti u samo još jednog Milanovićevog klijenta, opasno ugrožava perspektivu stranke na lokalnim izborima iduće godine, i to suspendirajući članove koji upozoravaju na problem u kome se HSS našao.

Koliko god snažna bila HSS-ova stranačka uporišta, političke se utvrde relativno lako gube, a kad ih se jednom izgubi, teško ih je ponovno vratiti pod kontrolu.

Osjetljiva je i pozicija Mosta, koji se konsolidirao kao politička organizacija, ali se još nije do kraja stranački profilirao. S malo inovativnosti ova bi organizacija mogla popuniti nišu, koja je u hrvatskoj političkoj areni odavno ispražnjena, i definirati se kao konzervativna stranka.

Naime, teško da bi još jedan ciklus Most mogao preživjeti tek kao protestni pokret, a stranka koja bi kombinirala individualizam, socijalni tradicionalizam i zagovaranje slobode tržišne utakmice, odavno ima socijalni supstrat koji bi je podupro.

Dio tog glasačkog tijela Mostovci su već vezali uz sebe, a političkim definiranjem mogli bi pridobiti i novo biračko tijelo i tako postati još relevantniji akter nego što su danas.

I:direktno hr/Davor Gjenero

DR. ZDRAVKO TOMAC: “Pupovac je nagazna mina za Andreja Plenkovića!”

Milorad Pupovac nema pravo sastavljati hrvatsku Vladu, a u njoj svakako treba biti i Hasanbegović koji se potvrdio na izborima – rekao je u Bujici ugledni profesor i jedan od ključnih ljudi Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, dr. Zdravko Tomac. Podsjetio je: – Mnogi su već zaboravili kako je Pupovac 90-ih optužio kardinala Kuharića da nasilno prevodi na katoličanstvo tisuće Srba! Dan uoči “Oluje” bio je u Zamunu s Vučićem, Nikolićem, Dodikom i Vulinom koji su najveću hrvatsku pobjedu nazivali “zločinom”, a Knin i druge hrvatske gradove – “srpskima”! I što sad on hoće – u hrvatsku Vladu?!

“Mi smo u Nacionalnom sudištu već moralno osudili Pupovca koji je zajedno s Milanovićem i Ostojićem, sijao kaos Vukovarom i ćirilicom je htio taj grad obilježiti kao “srpski”. Njegovo sudjelovanje u Vladi, ozbiljno bi narušilo ugled novog vodstva HDZ-a i njihovi bi birači time bili iznevjereni,” rezolutan je Tomac i dodaje: “Osudili smo Mesića, Josipovića, Milanovića i Pusićku… Svi su oni izgubili ove izbore, a Pusićka se još pored svega, osramotila u UN-u, gdje je bila uvjerljivo zadnja u utrci za glavnu tajnicu!”

Tomac je u Bujici na Osječkoj televiziji i 9 partnerskih televizija koje prenose popularnu emisiju, objasnio gledateljima tko je bio zloglasni Akeksandar Ranković i zašto Ranku Ostojiću tako sjajno pristaje nadimak “Ostoja Ranković”… Komentirao je Ostojićevu kandidaturu za mjesto čelnog čovjeka SDP-a: “To bi bilo loše za socijal-demokraciju i demokraciju općenito, a dobro za HDZ! SDP nama baš nikakve šanse s takvim podkapacitiranim totalitaristom!”

Neovisni analitičar i politički konzultant Davor Gjenero je u uvodnom dijelu Bujice otkrio da iza Ostojićeve kandidature za predsjednika SDP-a stoji Milanović, a Tomislav Josić iz vukovarskog Stožera, kratko je komentirao: – Kakva stranka, takav kandidat!

Profesor Tomac je pred kraj emisije otvoreno progovorio o svom odnosu s Andrejom Plenkovićem, ali i njegovim ocem Marijom, s kojim je dugogodišnji prijatelj…

I:braniteljsko-portal

Hasanbegović: Pupovac ne može kadrovirati buduću hrvatsku Vladu HDZ-a i Mosta

Ministar kulture, Zlatko Hasanbegović, reagirajući na izjave Milorada Pupovca, istaknuo je da Pupovac neće kadrirati buduću vladu HDZ-a i Mosta.

-Iza vlade Andreja Plenkovića stajat će saborska većina sa ili bez tri mandata gospodina Pupovca – istaknuo je Zlatko Hasanbegović komentirajući izjave Milorada Pupovca.

Podsjetio je da su rezultati izbora pokazali da birači nemaju ništa protiv njega kao ministra.

-Zadovoljan sam rezultatima izbora, Hrvatska demokratska zajednica je najjača središnja stranka i Vlada će se formirati, i to će biti Vlada Mosta i HDZ-a, a o kadrovskim rješenjima još se nije razgovaralo, ali je činjenica da su birači HDZ-a prepoznali moj rad i oni očigledno nemaju ništa protiv toga da i dalje budem ministar kulture – kazao je Hasanbegović za Braniteljski portal.

Nije se želio izjasniti o tome vidi li sebe u fotelji ministra u vladi u kojoj bi eventualno sjedio i Pupovac.

-Ne bih o tome govorio, uistinu mi to još nije poznato, to će se na vrijeme znati. Ovaj sporazum Mosta i HDZ-a ima dovoljno mandata, ali svi zastupnici nacionalnih manjina pozvani su na suradnju. Nisam siguran koji su to uvjeti koje Pupovac postavlja, ali siguran sam da on definitivno ne može kadrovirati buduću hrvatsku Vladu – zaključio je Hasanbegović.

Podsjetimo, Pupovac je u izjavi za N1 izjavio da SDSS neće podržati vladu u kojoj sjedi Hasanbegović.

-Zlatko Hasanbegović je antipod Plenkoviću. On je ono po čemu je Hrvatska bila negativno slikana u EU i svijetu. Ono po čemu je ružičasto slikana – to je Plenković. Mi ne možemo podržati nekoga tko će zastupati revizionističke stavove. Sigurno nećemo podržati vladu u kojoj sjedi Hasanbegović – istaknuo je Pupovac.

Predsjedništvo SDP-a odlučilo kada će raspisati izbor novog predsjednika

Predsjedništvo SDP-a odlučilo je u četvrtak da će se sjednica na kojoj će Glavni odbor stranke raspisati izbor novog predsjednika SDP-a održati u subotu, 24. rujna.

Jednu od najkraćih sjednica Predsjedništva nije moderirao predsjednik Zoran Milanović, nego je to prepustio potpredsjednici stranke Milanki Opačić, a novinarima je objasnio kako se želi izuzeti iz pripreme unutarstranačkih izbora kako ga se ne bi optužilo da utječe na odabir budućeg predsjednika.

“To bi bilo najgore, ne podržavam nikoga, nego svakoga”, kazao je Milanović te dodao kako u stranci ima dosta kvalitetnih kandidata. “Ovo je bitno jača ekipa nego prije 10 godina. Ona je bila dobra, ova je odlična. Izbore smo izgubili s tankom nijansom, ali i da smo ih i dobili s malom prednošću, šta bi radili? Pregovarali s Mostom? Hrvatskoj treba stabilna vlada”, dodao je.

Tumači kako je SDP na parlamentarnim izborima u nedjelju dobio više od 34 posto glasova, što se, kaže, sada smatra lošim rezultatom. “Nekad je to očekivanje bilo puno niže i tako je to, ne možeš stalno biti odlikaš, nekad moraš dobiti i četvorku”, rekao je Milanović i dodao kako “osjeća tugu, ali i veliku sreću” jer se ljevicom u Hrvatskoj više “ne briše pod”.

“Prije su ljevicom brisali pod, a sada je drukčije. Ne želim da nas se boje jer to nije zdrava emocija, ali kad je trebalo da im pokažemo i zube, pokazali smo. Želim Hrvatskoj da dobije stabilnu vladu i da nastavi rasti i taj rast pametno usmjerava”, poručio je.

Najavio je da će nakon konstituiranja Sabora nekoliko mjeseci voditi SDP-ov klub zastupnika, a da će se poslije posvetiti drugom poslu. “Ne mogu dezertirati, jer nisam takav, a nakon toga ću potražiti neku drugu zadovoljštinu, kreativnu zadovoljštinu, zadovoljstvo u životu. Uskoro imam 50. rođendan, ima još planina na koje se nisam popeo biciklom. Moram smršaviti tri – četiri kile i to je to”, kazao je.

To što ne namjerava odraditi saborski mandat do kraja, Milanović ne smatra iznevjeravanjem birača. “Bavit se nečim drugim u životu, drugi poziv. Birači su glasali za mene kao kandidata za premijera. Imam bitno najveći broj preferencijalnih glasova u Hrvatskoj, prvi put sam uspio i debatu za prremijera. Javnost je na to reagirala pozitivno, dala mi je značajnu prednost, ali to ne znači da trebam odraditi mandat u Saboru. Ja sam slobodan čovjek, vratit ću se kada ja to budem htio”, poručio je.

Upitan može li se stranka voditi iz Bruxellesa, Milanović je odgovorio kako “predsjednik mora živjeti sa strankom”, ali i odmah dodao kako mu je to pitanje upućeno zbog Tonina Picule, koji se kandidirao za predsjednika SDP-a, a obnaša dužnost europarlamentarca.

“Ne želim to komentirati, da ne bi bilo da stajem na bilo čiju stranu. To su ljudi s kojima sam radio, kojima sam bio i predsjednik, s kojima sam radio i ranije”, rekao je Milanović te ocijenio da bi predsjednik stranke, dok je ona na vlasti, ujedno trebao biti premijer, a drugačija rješenja smatra lošima.

Upitan je li ranije znao za ambicije svojih suradnika da preuzmu stranku uzvratio je: “Ljudi bez ambicije u politici su ništa. Morate imati ambiciju i malo zdrave klime u glavi”.

Ponovio je kako odgovornost za izborni rezultat snose svi, ali da je na njemu ipak najveća.

Milanka Opačić je, nakon sjednice Predsjedništva, izvijestila kako će se sjednica Glavnog odbora održati 24. rujna.

Kazala je kako je Predsjedništvo osnovalo radnu skupinu koja će pripremiti sve dokumente nužne za početak kandidiranja.

Rekla je i kako se na Predsjedništvu nije razgovaralo o izbornom rezultatu, a na pitanje očekuje li da će rezultat analizirati Glavni odbor, ocijenila je kako bi to bilo bolje prepustiti novom vodstvu stranke, koje će taj posao odraditi objektivnije.

Kao mogući datum izbora novog predsjednika SDP-a u stranci se neslužbeno spominje 19. studenoga.

I:direktno.hr

Kovač: Ne znamo koliko je optužnica, štitit ćemo interese naših građana

Hrvatska ne zna koliki je broj optužnica protiv hrvatskih branitelja u Bosni i Hercegovini, rekao je u četvrtak šef diplomacije Miro Kovač i poručio da će vlada štititi njihove interese te interese hrvatskih građana i proračuna od bankovnih tužbi, a za tužbu Slovenije protiv Hrvatske zbog Ljubljanske banke treba tek vidjeti je li dopuštena.

“Ne znamo koliko ih ima”, rekao je ministar vanjskih i europskih poslova u središnjem dnevniku Nove TV upitan o stotinama optužnica protiv hrvatskih branitelja.

Ranije u četvrtak umirovljeni general Pavao Miljavac rekao je da u BiH postoji 900 optužnica protiv hrvatskih branitelja.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH) u kontaktu je sa sudbenom vlašću u BiH i “mi ćemo učiniti sve kako bismo svoje građane zaštitili, svoje hrvatske branitelje”, rekao je Kovač.

Hrvatska ne prihvaća kvalifikacije o takozvanom, navodnom zločinačkom pokretu, rekao je i naglasio “mi to ne prihvaćamo, to smo rekli i Haškom sudu”.

“Vi znate jako dobro da je hrvatski narod spasio BiH”, “organizirao se, samostalno zaustavio agresiju” koju je potaknuo bivši predsjednik Srbije Slobodan Milošević.

Hrvatskim braniteljima ipak je poručio da se prije putovanja u BiH informiraju u ministarstvu branitelja i ministarstvu pravosuđa jesu li njihova imena na popisu.

Srbija i BiH imat će obavezu surađivati u tom pitanju, rekao je.

Izvijestio je da su resorni ministri u tehničkoj vladi, pravosuđa,  financija i vanjskih poslova održali u četvrtak sastanak s glavnim državnim odvjetnikom Dinkom Cvitanom o tužbi banke UniCredit Centru za rješavanje ulagačkih sporova radi pokretanja arbitraže zbog konverzije kredita u švicarskim francima.

DORH će biti tijelo koje će voditi cijeli posao za Hrvatsku, rekao je Kovač .

“Mi ćemo štititi interese hrvatskih građana, mi ćemo štititi interese i (državnog) proračuna, učiniti sve kako bismo prošli što bezbolnije kada je riječ o tim sporovima”, rekao je Kovač koji smatra da je “moguće” naći kompromis.

Prvu tužbu zbog konverzije kredita iz švicarskih franaka u eure podnijela je talijanska grupa UniCredit, u čijem je vlasništvu Zagrebačka banka, jedna od osam koje su na hrvatskom tržištu nudile kredite vezane uz švicarski franak.

Izmjene u Zakonu o potrošačkom kreditiranju koje su omogućile konverziju kredita u ‘švicarcima’ na snagu su stupile 30. rujna 2015., a nedavno je tehnički ministar financija Zdravko Marić kazao da je konverziju provelo oko 94 posto dužnika zaduženih u toj valuti.

O slovenskoj tužbi protiv Hrvatske zbog navodnog kršenja prava bivše Ljubljanske banke na naplatu dugova hrvatskih tvrtki ministar je rekao da tek treba vidjeti je li tužba dopuštena na Europskom sudu za ljudska prava.

Za sada postoje samo informacije iz tiska, rekao je.

Tek kada Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu dobije informaciju i ocijeni da je tužba dopuštena, tek tada se može postupati, rekao je Kovač  i dodao da cijeli proces može dugo trajati.

Slovenija je u četvrtak na  Europskom sudu za ljudska prava podnijela tužbu protiv Hrvatske zbog kršenja prava nekadašnje Ljubljanske banke Zagreb na naplatu dugova hrvatskih tvrtki u iznosu od 360 milijuna eura tvrdeći da je Hrvatska sustavno sprječavala Ljubljansku banku da dođe do svojih potraživanja preko suda.

Petir ‘oprala’ Beljaka: To ne bi radili ni Tito ni Staljin, on je gubitnik

Marijana Petir bila je gošća Dnevnika Nove TV.

Naravno da sam ja članica HSS-a, jer su se u mojoj kući obnavljali ogranci HSS-a i cijeli svoj život sam posvetila HSS-u i borit ću se, dok me bude, za jak i narodni HSS, jer ovo što je gospodin Beljak napravio, nema veze s našim temeljima, niti s našim vrijednostima, niti s demokracijom.

Poznato je da ste bili protiv koalicije s SDP-om. Niste to krili. No, jeste li opstruirali stranku, kako tvrdi gospodin Beljak?

Prije svega, ja sam svoj stavove iznijela na stranačkim tijelima, jasno sam i argumentirala i glasovala sam protiv koalicije s SDP-om. No, tijekom same kampanje i nakon odluke na stranačkim tijelima, nisam dala niti jednu javnu izjavu niti sam se obratila medijima, što i sami novinari mogu potvrditi. Izbori su iza nas, imamo rezultate i logično je da napravimo analizu, no ponašanje gospodina Beljaka jest ponašanje tipičnog gubitnika i cijela Hrvatska vidi da je on HSS preveo iz pobjedničkog u gubitnički tabor. Umjesto da podnese odgovornost i da se makne s mjesta predsjednika i osigura demokratske izbore unutar HSS-a, on suspendira neistomišljenike i one za koje smatra da mogu HSS voditi u boljem smijeru, jer nas on očigledno vodi u propast.

A što mislite je li u redu da član HSS-a tri dana uoči izbora pošalje dopis medijima, gdje poziva sve HSS-ovce da ne glasaju za, citiram “komuniste i Jugoslavene”, nego da svoj glas daju Milanu Kujundžiću?

Prije svega nije u redu od predsjednika stranke i vodstva stranke da donose na silu i preko noći odluke, a da prethodno ne konzultira članstvo, jer je bilo vidljivo nakon što je ta odluka bila donesena, da su mnogi ugledni članovi pa i cijele organizacije, počeli istupati iz HSS-a. Vodstvo stranke i članstvo bi trebali zajednički funkcionirati i biti jedno tijelo i onda naravno to je dobro podloga da se ostvari i dobar rezultat. Kad se rade ovakve aktivnosti, koje smo imali prilike vidjeti to onda sigurno rastače i naše stranačko tijelo i biračko tijelo, i na kraju je zapravo rezultat onakav kakav ne bi trebao biti.

Zašto ste šutjeli u kampanji? Niste javno istupali?

Ja sam svoje stavove i mišljenja izrekla na stranačkim tijelima, gdje je i mjesto i niti jednim svojim potezom nisam željela naštetiti HSS-u. Većina je donijela odluku s kojom se ja nisam slagala, ali sam poštivala kao svaki demokrat, ono što većina odluči. Bilo je jasno i na to sam upozorila, prije nego što je odluka donesena, da će rasplet vrlo vjerojatno biti ovakav. Pozvala sam na promišljanje te odluke još jednom i tražila sam da se informacije spuste na županijske razine, kako bi se tamo raspravilo sa članovima, u kojem smijeru članstvo želi ići, jer je prethodno provedena jedna anketa unutar HSS-a, gdje se većina općinskih i gradskih organizacija izjasnila da, ili stranka treba ići samostalno, ili da treba ići u koaliciji u kojoj smo bili, a to je koalicija s HDZ-om. Koalicija u koju nas je gospodin Beljak odveo, nije bila koalicija za koju se opredijelilo članstvo, niti koju su smatrali kao dobar potez.

Jeste li obavješteni o suspenziji?

Ne, danas sam o suspenziji saznala iz medija i o tome nisam primila nikakvu odluku. To me podsjeća na neka stara komunistička vremena. Mislim da se čak, ni Tito, ni Staljin, ne bi ovako ponašali, kako se danas ponaša gospodin Beljak, gdje 100 uglednih HSS-ovaca i HSS-ovki suspendira iz članstva stranke putem medija. On je pokazao, ne samo da je gubitnik, nego i kukavica, jer je to napravio zato da bi sebi sačuvao fotelju, bez obzira što vodi HSS u propast. Novo svjetlo cijeloj priči danas daje i objava gospođe Mirele Holy, koja je obznanila da je gospodin Beljak došao neposredno prije prošlih parlamentarnih izbora u ORaH (izbori 2015.) i nudio njoj da ga stavi na listu ORaH-a. To je bilo svega par mjeseci prije nego što se kandidirao za predsjednika HSS-a. Iz tog je vidljivo da gospodinu Beljaku nije važan HSS, jer on je pokazao da ne zna niti što HSS jest, niti što HSS znači. njemu je važna jedino njegova fotelja. On je sad tu fotelju dobio u Saboru, a ja ga pozivam da se makne iz HSS-a, da odstupi, da preda ostavku i da omogući nama HSS-ovcima, koji volimo HSS i koji volimo hrvatski narod, da vodimo ovu staru i časnu, ponosnu hrvatsku stranku.

Kakva je procedura dalje? Hoćete li se žaliti na ovu odluku i kandidirati za predsjednicu HSS-a?

Odluku nisam niti dobila. prije svega moram dobiti odluku da se mogu žaliti na nju. Ta odluka je nastupila zato što sam najavila da ću se kandidirati za predsjednicu HSS-a i naravno očekujem, uz pomoć članstva, do HSS ponovno dignemo na noge i da HSS vratimo HSS-ovcima i onima koji tu stranku doista vole, piše direktno.hr.

Može li superego Bože Petrova zakomplicirati pregovore o sastavu nove Vlade?

Pregovori HDZ-a i Mosta krenuli su u utorak s mrtve točke. Andrej Plenković je novo lice na čelu stranke, neopterećen odnosima Bože Petrova s njegovim prethodnikom Tomislavom Karamarkom, što je svakako pozitivan faktor koji daje nadu da sagu slično onoj s početka ove godine nećemo gledati.

S obzirom na odnos snaga u novom sazivu Sabora i činjenicu da SDP ima svega 38 zastupnika, Most više nije u mogućnosti inzistirati na tripartitnoj vladi. Uz kazano, realno bi bilo očekivati da čelnik Mosta Božo Petrov, kao i njegovi sekundanti Ivica Relković i Nikola Grmoja, bude malo fleksibilniji prema Plenkoviću, nego što su bili prema Tomislavu Karamarku.

Ta očekivana fleksibilnost Mosta čini se logičnom opcijom jer je Andrej Plenković iskusan  diplomata i realan pregovarač koji svakako neće pristati na ucjene i omalovažavanja stranke na čijem je čelu.

Sudeći prema, istina neslužbenim, informacijam HDZ će Mostu ponuditi četiri ministarska mjesta, mjesto dopredsjednika Vlade i Sabora. Ono što HDZ nikako ne želi je odreći se ministarstva gospodarstva, što svakako nije iznenađenje. Težište HDZ-ovog predizbornog programa za prijevremene parlamentarne izbore bio je gospodarski program. Nakon potopa SDP-a i ostvarene relativne pobjede, bilo bi političko svetogrđe gospodarstvo prepustiti koalicijskim partnerima i već u startu odustati od realiziranja predizbornih obečanja.

Stavovi Dubravke Jurlina Alibegović, pogotovo onaj o smanjenju broja županija, također su neprihvatljivi HDZ-u, kao i kontroverzni stavovi ministra MUP-a Vlaha Orepića o preustroju MUP-a, temeljeni na prijedlozima Dubravke Jurlina Alibegović, koje su u međuvremenu odbacili i u samom MUP-u, ne želeći “dizati ruku” za rješenja koja “gura” Orepićeva savjetnica bez iskustva u policiji.

Međutim, ukoliko Most bude tvrd pregovarač i nastavi s destrukcijama, HDZ s osvojenim 61 zastupničkim mjestom, ima otvorene i druge opcije, koje u sastavljanju Vlade mogu zaobići Most. Primjerice ako postignu dogovor s Vrdoljakovim HNS-om, naravno bez Vesne Pusić, te Milanom Bandićem, Branimirom Glavašem, Željkom Glasnovićem i djelom manjinaca. Dobro upućeni izvori smatraju da je potpora skupine na čelu s Ivanom Lovrinovićem iz stranke Promijenimo Hrvatsku, koja je na izborima koalirala sa Živim zidom, kao i skupine nezadovoljnih postupcima dvojca Sinčić-Palfi, novoj Vladi također gotova stvar.

Politolog Ivan Rimac, u izjavi za Glas Slavonije, također upozorava na superego i neiskustvo Mosta, što svakako može zakomplicirati situaciju oko pregovora.

-Jedini problem je iskustvo s Mostom kao s nekim s kim je teško surađivati. Jer oni su doista, u frojdovskom smislu, superego koji kontrolira nagonski id, koji bi u ovom slučaju bio HDZ. Ipak, to je oportuno najjednostavniji put, ako je s Božom Petrovom uopće oportuno pregovarati – kaže politolog Ivan Rimac.

Smatra da je koalicija HDZ-a i Mosta, ipak, najjednostavniji put, ukoliko je s Božom Petrovom uopće oportuno pregovarati.

– U koaliciji s Mostom stabilnost ne ovisi o broju ruku, nego o spremnosti Mosta da surađuje. Ako se HDZ i Most dogovore i postignu mogućnost stabilne suradnje, za većinu bi onda trebao još poneki manjinac ili netko drugi. I svi ti drugi ne bi mogli postavljati osobite uvjete. To je onda komforna situacija u kojoj bi Plenković imao mogućnost za djelovanje, a vlast bi bila stabilna – smatra Rimac.

Kako će teći pregovori za sada je teško prosuditi. Međutim, sumirajući rezultate izbora, kao i poruke stranačkih čelnika, realnim se čini da HDZ ima dva puta do sastavljanja saborske većine a samim tim i nove Vlade.

Sastav pregovaračke skupine HDZ-a koju čine iskusni diplomati Andrej Plenković, Ivo Stier, Gordan Jandroković i Davor Božinović te financijski stručnjaci Goran Marić, Zdravko Marić i Ivana Maletić svojevrsna je poruka kojim će putem pregovori ići.

I:HRsvijet.net

 

Plenković: Hrvatska ne može dugo čekati

Čelnici HDZ-a i Mosta Andrej Plenković i Božo Petrov u utorak navečer su, nakon gotovo četiri sata pregovora, izišli pred novinare zadovoljni, a Plenković je kazao kako Hrvatska nema vremena predugo čekati dok je Petrov rekao kako je ovo bio početak i zalog buduće suradnje.

“Cilj današnjih razgovora bio je pojasniti sedam točaka koje je Most predstavio uoči izbora. Dogovorili smo da će naši stručnjaci određene aspekte tih pitanja idućih dana razmijeniti, što nacrte zakonskih prijedloga, što razjasniti pojedina pitanja koja zahtjevaju malo šire konzultacije”, rekao je Plenković novinarima u središnjici HDZ-a.

Na sastanku su, kaže, naglasili što je pristup HDZ-a i Mosta, “a to je jedan strateški dogovor o dugoročnoj suradnji prigodom sastavljanja stabilne parlamentarne većine te stabilne četverogodišnje vlade”.

Istaknuo je i kako HDZ i Most žele ‘paketni pristup’, koji podrazumjeva rad njihovih stručnjaka na traženju zajedničkih točaka iz izbornog programa HDZ-a i izbornog programa Mosta.

Plenković je kazao kako u trećoj fazi žele postići dogovor o ustroju buduće vlade i njezinom sastavu.

“Atmosfera je bila pozitivna, vrlo ugodna. Imamo prigodu predstaviti kolegama iz Mosta novo vodstvo HDZ-a s našim pristupom dijalogu s njima i budućoj suradnji”, poručio je Plenković.

Božo Petrov je atmosferu sastanka nazvao također pozitivnom i konstruktivnom.

“One stvari koje smo naveli prije desetak dana koje smo tražili za jamstvo, o njima smo jedino razgovarali. Ovo je jedan mali početak, mali zalog buduće suradnje. Treba napraviti kvalitetan program buduće Vlade, ciljeve za iduće četiri godine i tu se u potpunosti slažemo – to je sljedeći korak i sljedeća faza”, rekao je Petrov.

Idući sastanak je, kaže, sljedeći tjedan. “Do tada će stručni timovi odraditi dio posla vezan za kvalitetne prijedloge koji su također, u trenutku kada smo mi došli s našim prijedlozima, od kojih su već neki u formi zakonskih prijedloga, došli su i konstruktivni prijedlozi s druge strane. Tako da, ako ćemo suditi po tome, onda mogu reći da imamo pozitivne dojmove i nadamo se da će se tako i nastaviti”, ustvrdio je Petrov.

Sve to, kaže, treba promatrati kao cjeloviti paket.

Upitan da usporedi ove sa prošlim pregovorima oko sastavljanja vlade sa HDZ-om, Petrov je rekao kako bi mu bilo drago da se ovako nastavi. “Svi mi vučemo određene posljedice odnosa, no trenutno nemam utisak da nešto ne odgovara. Naravno, povjerenje se treba graditi i vjerujem da će se ovako nastaviti”, rekao je.

Na pitanje kada će Hrvatska imati novu vladu Plenković je rekao kako su ustavni rokovi poznati. “Očekujemo da prije svega DIP pa onda i Ustavni sud kažu svoje glede konačno proglašenih službenih rezultata i nakon toga će krenuti rokovi. Želimo iskoristiti vrijeme koje nam dopušta Ustav za cjeloviti dogovor, i o programu i o točkama koje je naveo Most i o sastavu i ustroju buduće Vlade. Mislim da Hrvatske nema vremena predugo čekati. U svakom slučaju izbjeći ćemo scenarij kojem smo svi skupa zajedno svjedočili nakon izbora 8. studenog”, poručio je.

Sljedeći sastanak su najavili za ponedjeljak u 15 sati u središnjici HDZ-a.

Predsjednica RH: Vlast i moć pretvorili su Milanovića u arogantnu osobu

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović u intervjuu za Globus komentirala je odluku Zorana Milanovića da se ne kandidira na sljedećim unutarstranačkim izborima u SDP-u.

”Kad se podvuče crta ispod izbornih bitaka Zorana Milanovića, dolazi se do vrlo porazne spoznaje. Jedine izbore dobio je protiv Jadranke Kosor, koja nikad u politici nije dobila nijedne izbore”, rekla je  predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović,

“Vlast i moć pretvorili su Milanovića u arogantnu i konfliktu osobu”, ocjenjuje predsjednica i dodaje  kako bi se sve to ”koliko-toliko tolerirati da se to nije prenijelo na cjelokupno hrvatsko društvo”.

Ipak, šefica države, koja se s Milanovićem poznaje još od 90-ih, ima i pokoju lijepu riječ za njega.

“Zorana poznajem jako dugo. Dok smo zajedno radili u Ministarstvu vanjskih poslova, imali smo korektan i kolegijalan odnos. U nekim, za mene teškim životnim situacijama ostali smo u dobrim odnosima. Zoran je tada bio pristojan i dobar dečko. Ne znam što se s njim dogodilo nakon ulaska u politiku. Naš narod kaže: daj nekome vlast i vidjet ćeš kakav je”, rekla je Predsjednica za Globus.

Komentirala je i Milanovićevu najavu da se neće natjecati na izborima za novog predsjednika SDP-a.

‘Držim da je za hrvatsku politiku vrlo važna promjena na čelu SDP-a. Nadam se da će novi predsjednik stranke pridonijeti spuštanju tenzija u društvu i politiku učiniti poligonom za suprotstavljanje ideja i programa, a ne za vrijeđanje, omalovažavanje i produbljivanje podjela”, kaže predsjednica.