• Danas je: Petak, 26 travnja, 2024

Anketa Nove TV: obrađene sve jedinice, evo kakav je konačan rezultat

Agencija Ipsos za Novu TV provela je terensko istraživanje na više od 4200 ispitanika – u prosjeku oko 420 po izbornoj jedinici. Nakon što su objavili podatke za posljednje tri jedince, prvu, drugu i šestu, sada je poznato konačan izgleda Sabora prema ovoj anketi, ne računajući dijasporu i manjine.

Kada je riječ o velikim strankama, HDZ-u i SDP-u, odnosno Narodnoj koaliciji, u Saboru će zauzimati približno jednak broj mjesta – HDZ prema anketi dobiva 53 mandata (mogla bi im se pridružiti i tri mandata iz dijaspore što je 56 i time bi bili tri mjesta u minusu u odnosu na prošle izbore), a Narodna koalicija prema anketi može računati na 55 mandata. Ako im se pridruže i tri IDS-ova, onda bi lijevi blok imao 58 mandata budući da im je IDS prirodni saveznik.

Osim Mosta, kao treće opcije koja sada osvaja 12 mandata (od čega ima 11 sigurnih mandata, a četiri granična), kao znatno jači trećeputaši nego na prošlim izborima pojavljuju se Živi zid i koalicija Milana Bandića.

Tako bi ekipa Ivana Vilibora Sinčića kojoj se pridružila i odmetnuta Mostova trojka (Jedina opcija) mogla osvojiti osam mandata, a koalicija zagrebačkog gradonačelnika Bandića sedam. Bio bi to znatan skok u odnosu na prošli sastav Sabora kada je Živi zid imao samo jednog zastupnika, a Bandić dvoje. No s procjenama njihovih mandata treba biti oprezan jer Živi zid prema anketi ima dva sigurna mandata i osam graničnih (od tih osam šest je vjerojatnije da će dobiti pa ukupno ispada osam mandata), a Bandićeva koalicija dobiva sedam mandata od čega je pet sigurnih i pet graničnih mandata, ali od tih pet dva su vjerojatnija da bi mogao dobiti pa je ukupni očekivani zbroj sedam mandata za zagrebačkog gradonačelnika.

Bandić i Živi zid jedino su, zaista, veliko iznenađenje koja je pokazala anketa Nove TV, dok HDSSB gubi jedan mandat i ostaje na jednome, a mandat dobiva i lijevo orijentirana stranka Pametno.

Sabor bi tako u ovom mandatu trebao biti bez pravaša jer HSP AS koji je bio dio Domoljubne koalicije, a sada na izbore izlazi u koaliciji sličnog imena – Domovinskoj – ne ulazi u Sabor. Sa Saborom se pozdravljaju i Hrvatski laburisti koji s odlaskom prvog predsjednika Dragutina Lesara doživljava strmoglavi pad. Rast Živog zida i Bandićeve koalicije mora se negdje osjetiti pa tako anketa pokazuje da Most, za razliku od prošlih izbora, pada na 12 mandata (s tim da Most ima 11 sigurnih mandata i četiri granična pa bi u za sebe idealnim uvjetima mogli doći do 15 saborskih zastupnika), prenosi direktno.hr.

 

Plenković odbrusio samodopadnom Milanoviću i njegovoj tvrdnji o HDZ-u

Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković nazvao je u četvrtak “neuspješnim spinom” izjavu čelnika SDP-a Zorana Milanovića da je Plenkovićev HDZ isti kao u doba bivšeg predsjednika stranke Tomislava Karamarka.

Odbacujući optužbe HDZ-a da je SDP štitio “državni terorizam bivših jugoslavenskih službi”, Milanović je u četvrtak rekao kako ta retorika pokazuje da se HDZ, pod Plenkovićevim vodstvom, nije uspio odmaknuti od Karamarkove paradigme.

Plenković tu izjavu smatra jednim u nizu predizbornih spinova, poput onoga da je isti kao Milanović.

“Ovaj zadnji pokušaj da se stavi znak jednakosti između mene i bivšeg predsjednika HDZ-a jednako je neuspješan”, rekao je Plenković na zajedničkoj konferenciji za novinare s predsjednikom Europske pučke stranke (EPP) Josephom Daulom. Ponovio je optužbe na račun Milanovićeve vlade rekavši da je tri dana prije ulaska Hrvatske u EU doniljela tzv. lex Perković kojemu je cilj bio spriječiti izručenje optuženih za ubojstva hrvatskih emigranata 80-tih godina.

“To se u političkoj teoriji naziva državni sponzorirani terorizam”, rekao je Plenković ističući da HDZ želi istinsko suočavanje s prošlošću i prihvaćanje europske vrijednosti. Ustvrdio je kako je HDZ. otkako je on na čelu stranke,  jasno definiran prema prošlosti i usmjeren na budućnost, na gospodarstvo i socijalna pitanja”.

Komentirajući Milanovićevu izjavu da HDZ neće provoditi zakon o sportu, čelnik HDZ-a rekao je da će ta stranka provoditi sve zakone, uključujući i onaj o sportu.

“Budući da će nova vlada biti HDZ-ova, mi ćemo biti zaduženi za provedbu zakona o sportu”, rekao je Plenković i dodao da sport treba maksimalno depolitizirati.

“Od Milanovića kao bivšeg diplomata očekivao sam puno više senzibiliteta za pristojnost, više senzibiliteta za kulturu komunikacije, a puno manje niskosti i nedostojnih izjava”, istaknuo je predsjednik HDZ-a.

Sjetimo se Domovinskog rata i rujna: ATJ Lučko i pokolj u Kusonjama

Sjećanja na Domovinski rat blijede. Kroz godinu se medijski prate obljetnice većih stradavanja i pobjedničkih akcija. Međutim u sjeni ostaju stotine herojskih akcija, slavnih obljetnica, datuma koji zaslužuju sjećanje.

Želimo za početak u ovom mjesecu prikazati brojne važne događaje i njihove obljetnice koje u široj javnosti prolaze gotovo neprimjetno. A važni su. Na njima je uspostavljena samostalnost Hrvatske. Na njima su stvorene sigurnosne snage koje su posve sigurno danas najznačajnije na području bivše Jugoslavije.

Specijalci koji su dali vojsci četiri generala

Započeti priču o Ministarstvu unutarnjih poslova, odnosno o policiji u Hrvatskoj nemoguće je bez spomena Antiterorističke jedinice Lučko. Upravo je ona osnovana 7. rujna 1990.

Bila je to prva organizirana oružana postrojba sposobna suprotstaviti se agresiji, napadu na institucije i integritet republike Hrvatske.

ATJ Lučko danas je najelitnija specijalna jedinica policije. Osim što je osnovana u rujnu, Antiteroristička jedinica imala je i rujanske borbene aktivnosti.

Njezin pripadnik, Šibenčanin Božidar Rak opisujući akciju iz rujna 1991. u Hrvatskoj Dubici za šibenski portal navodi kako su dobili zapovijed da protjeraju pobunjenike. Kretali su se u koloni, krenuvši uz brdo, a potom po njima krenula paljba teškim naoružanjem. Probijali su se teškom mukom ali počeli su padati suborci. Borili su se do večernjih sati kada su dobili zapovijed o povlačenju kako bi spasili svoje ranjene. Kao i druge specijalne jedinice diljem svijeta ni hrvatski policijski specijalci svoje nisu ostavljali.

Rak opisuje i drugu rujansku akciju specijalaca iz Lučkog, “Džep 93”.

– “U rujnu 1993. godine ratovali smo i u Medačkom džepu gdje smo poslani s vojskom, kako bi vratili dio teritorija pod hrvatski suverenitet. Mi smo zadatke obavili uspješno, časno i pošteno” – navodi Božidar kojega, kako navodi, ne zanimaju priče o zločinima za koje su određeni ljudi osuđeni jer je pošteno i časno odradio svoje zadatke. Upravo zato je istaknuo da nikada prvi nije ispalio metak na čovjeka. Također kazuje kako nije otvarao vatru ako na njega nisu zapucali “barem sto puta”.

Danas ovaj šibenski specijalac pokušava ne razmišljati o onome što je prošao u ratu, navodi portal šibenik.in. Obiteljski je čovjek, otac troje djece, a svakih par mjeseci obilazi grobove svojih dragih suboraca. Osjeća se sretno i zadovoljno jer je dao svoj obol za hrvatsku državu gdje danas mladost može slobodno živjeti i zapjevati “Marjane, Marjane”.

Specijalci iz Lučkog dali su svoj obol i u drugim važnim akcijama koje su se također odigrale u rujnu, onom 1991.

Naime oni su zauzeli iznimno važnu radarsku postaju na Medvednici u blizini vrha Sljeme koju će nakon toga u rujnu raketirati zrakoplovi JNA kao i televizijski toranj koji se nalazi u neposrednoj blizini.

ATJ Lučko je uvelike sudjelovala i u rujanskoj Bitci za vojarne, zauzimanju Plesa, a 13. rujna uhitili su generala JNA Milana Aksentijevića koji je kasnije razmijenjen za Antona Kikaša, kanadskog poduzetnika hrvatskog porijekla koji je pokušao dopremiti naoružanja Hrvatskoj.

Zbog svega toga su vjerojatno i kao osvetnički čin, zrakoplovi JNA raketirali u rujnu 1991. i policijske objekte u Lučkom.

U Domovinskom ratu živote je položilo 14 pripadnika Antiterorističke jedinice Lučko, a iz njenih redova stasala su četiri generala Hrvatske vojske: Mladen Markač, Mirko Norac, Miljenko Filipović i Stanko Sopta.

Tragedija u Kusonjama 1991.

“Zasjeda u Kusonjama” ili “pokolj u Kusonjama” do snimanja hrvatskog akcijskog filma “Broj 55” bila je jedna je od manje poznatih herojskih ali i jedan od najtragičnijih događaja u Domovinskom ratu. Prema više dostupnih izvora postoji vjerojatna rekonstrukcija koja je inspirirala film.

Kako bi izvidio stanje na bojišnici, Izviđački vod “A” satnije 1. bojne 105. bjelovarske brigade ZNG-a, 8. rujna 1991. improviziranim oklopnim transporterom odlazi u izviđanje okolice Pakraca. Kada su utvrdili da na ulazu u Kusonje nema neprijateljskih barikada odlučili su ući u selo gdje su upali u pripremljenu zasjedu. S obzirom na to da im je transporter bio pogođen, pod jakom neprijateljskom paljbom 20 branitelja sklonilo se u prvu kuću, kućnog broja 55.

Tamo su se našli pod snažnim pješačkim udarom i napadom tromblonima i RPG-ovima srpskih “teritorijalaca” potpomognutih logistikom i naoružanjem JNA.

Ne ostavljamo nikoga

Međutim, ta skupina branitelja, iako malobrojni i okruženi višestruko nadmoćnim neprijateljem pružila je nevjerojatan otpor. Napadači se dugo nisu uspijevali niti približiti opkoljenoj kući, a pri svakom napadu imali su ranjene i poginule.

Kada su u zapovjedništvu bjelovarske brigade saznali za zasjedu, opkoljenima je poslana pomoć koja se uspjela probiti svega na desetak metara od kuće, pozivajući ih na proboj. U pomoć su krenuli i specijalci ATJ Lučkog. Kako su opkoljeni branitelji već imali poginule i ranjene pripadnike, preživjeli su odbili ostaviti suborce.

Sljedeći dan preživjela šestorica pokretnih branitelja s uzdignutim rukama izišla su na predaju nakon čega su streljani i ubijeni.

U veljači 1992. ekshumirano je iz masovne grobnice Rakov Potok 18 uniformiranih tijela i 23 civila.

Tragedija u Kusonjama 1993. 

Tragedija u Kusonjama je svoj nastavak dobila u rujnu 1993. Na istom mjestu gdje je 20 hrvatskih branitelja poginulo, napravljeno je spomen obilježje. Prigodom druge obljetnice odavanja počasti i postavljanja vijenca, eksplozijom postavljene nagazne mine poginule su tri osobe, a 11 ih je ranjeno. Žrtve ovog zločina među ostalima su bile i majke poginulih branitelja.

O tragičnim događajima snimljen je film “Priča o zlatnom lančiću”, koji prikazuje obiteljsku priču Zorice Posarić. Prikazana je ekshumacija iz masovne grobnice i identifikacija žrtava iz Kusonja. Zoričin sin, Mario Posarić, prepoznat je po zlatnom lančiću i križu koji je nosio oko vrata. Upravo je Zorica Posarić jedna od žrtava događaja iz rujna 1993. kada je teško ranjena u obje noge zbog čega je završila u invalidskim kolicima.

 

Akcijski film “Broj 55” snimljen 2014. inspiriran je tragedijom u Kusonjama, a može se besplatno pogledati na HRT-ovoj multimedijskoj usluzi HRTi.

I:direktno.hr

Hasanbegović: Na mene digli hajku, a Milanovićeva dva ministra kulture istražuje Uskok

U jučerašnjoj Bujici gostovao je ministar dr. Zlatko Hasanbegović. Otvoreno je govorio o hajci koja se vodi protiv njega, brojnim predizbornim anketama u koje njegovo ime nije uključeno. Osvrnuo se i na svoje prethodnike, zatim pseduoljevicu, kako voli nazivati Milanovićev SDP, a objasnio je i koji je datum ‘pravi’ Dan državnosti RH.

Nismo zvali Bojana Glavaševića, a čak i vaši najveći kritičari likovali su zbog toga što ste mu napravili na sučeljavanju?

Rado sam se odazvao, ne izbjegavam sučeljavanje s bilo kime, gledatelji najbolje mogu ocijeniti tko prodaje maglu, a tko zastupa konzistentne stavove.

Kulturnjaci 2016. su danas zvali Bojana Glavaševića na okrugli stol. Vas nisu?

Nisam dobio poziv, da sam dobio – odazvao bih se.

Uslijedio je uvodni prilog Bujice u kojem se vidjelo koliko SDP-ovci lako ‘gube’ živce te kako ih loše dočekuju ljudi diljem Hrvatske, dok s druge strane ministra kulture Zlatka Hasanbegovića dočekuju poput heroja.

Istraživanja javnog mnijenja rade se ovih dana za različite agencije. Dobio sam brojne mailove – vaše ime se ne nudi u tim anketama? Zašto?

To trebate pitati one koji rade te ankete. U proteklih 15 godina ankete su jedan od većih problema jer služe jednoj vrsti oblikovanja poželjnog političkog procesa. Ovih dana zatrpani smo anketama koje po raznim aspektima kreiraju volju neodlučnih, no jedina relevantna anketa su izbori i izborni rezultati. Siguran sam da će birači znati prepoznati tko je stvarno iskreno zagovarao ono u što oni vjeruju.

U Vukovar dođe Milanović pa mu oni zvižde, a on vrijeđa, u Matuljima se skoro potukao, zatim i Jovanović…  kako to komentirate?

Veliki sam protivnik nekulture u javnom govoru. Milanović ima osebujan stil i on mu dolazi na naplatu. Nije stvar u konfliktima, mi smo u još uvijek beskonfliktnom ozračju, problem je u ocvalim političarima, doći će do generacijske smjene, do ljudi koji nisu opterećeni interesnim mrežama i koji će u politiku unijeti autentičnost.

Zašto ljevičare u RH nazivate pseudoljevicom?

Osim što su pojmovi lijevo i desno u Hrvatskoj prazni sadržaji, to govorim iz poštovanja prema pravim ljevičarima. Čak i one koji se ne podudaraju s mojim mišljenjem  – ali poštujem ih. Nazivati Milanovića ljevičarom je uvreda za ljevicu i pojam ljevice.

Najviše vas vrijeđaju Vrdoljak i takvi. Imate li službenu karticu?

Svi dužnosnici imaju pravo na karticu. Ona služi, sukladno pravilniku, za točno određene namjene i osim službenog plaćanja noćenja kad se ne može narudžbenicom platiti – ja nikad svoju nisam koristio.

Vaša prethodnica Zlatar-Violić je čudesa s karticom radila u restoranu Sofra. Čak su mi i snimku nudili. Ministrica ide dizati ‘keš’ sa bankomata, a i Šipuš je krenuo njezinim putem?

Cijela ova histerija koja je pokrenuta protiv mene, ne nakon izbora, nego i uoči izbora mene za ministra, je trebao pokriti raskalašeno trošenje mojih prethodnika. Imali smo nezabilježenu situaciju da su oba ministra kulture Zorana Milanovića pod istragom Uskoka. Zlatar-Violić je zbog podizanja gotovine sa službene kartice morala dati ostavku, a paradoks je taj da je njezin nasljednik krenuo istim putem. Imamo situaciju da mnogi službenici u Ministarstvu sad moraju davati iskaze, umjesto da obavljaju svoj posao.

A Glavašević?

U debati sam spomenuo samo jedan od slučajeva – kupovanje tula. Ono što je posebno iritantno je to moraliziranje pseudoljevičara, kao onih koji dijele etikete o fašizmu, a iza toga se kriju banalne stvari – klijentelizam i nepotizam .

U emisiji je pušten prilog ‘Audicija za Narodnu koaliciju’ koju možete vidjeti OVDJE.

Otkriveno je prije dan-dva da je deseti na listi u II. Izbornoj jedinici, na listi Gordana Marasa, Mladen Mađer, načelnik općine u Novigradu podravskom, ima pravomoćnu presudu zbog gospodarskog kriminala. Maras kaže: ‘pa nisam ja to znao’.

To morate pitati dotičnog gospodina, no s obzirom kakve se osobe nalaze na njihovim listama – to je očito bio jedan od kriterija. Gospodina Beljka nikad u životu nisam vidio, no on se postavlja kao moralni arbitar.

Imaju na raspolaganju u Dalmaciji Jambu, u Podravini Mađera, u Zagrebu Beljka. Neki kažu da je i u sektoru kulture bilo svega i svačega. Neki su očekivali da se i Hrvoje Hribar neće dobro provesti u vašem mandatu. Žestoko ste u Vukovaru kritizirali HAVC i nije vam drago bilo što Vukovarski filmsiki festival nije dobio ni lipe.

Problem HAVC-a i Hribara, koji su se nametnuli kao faraoni, je jedan od najvećih problema koje sam zatekao u resoru. Mediji stvaraju jedan kult od ličnosti Hribara, a drugi ga prozivaju. Od prvog dana ima rabijatan stav, odbijao je uljuđenu administrativnu raspravu, u nedostatku odgoja. Suočio sam se i sa dojmom javnosti, ali i s činjenicama koji pokazuju nepotizam, sukob interesa, netransparentne podjele novca, a preduvjet zato je pravna država. Na žalost, gospodin Hribar umjesto da odgovori na notorna pitanja, na sebe je preuzeo da je zaštitni znak HAVC-a i svaki ‘udar’ na sebe zove udarom na film.

Ako ostanete ministar – nećete im produžiti mandat?

Procedura je jasna, nitko nije pretplaćen na obnašanje doživotne dužnosti, pa ni Hribar. Javnost treba znati da je jedno HAVC, koji je dobro kulture, a drugo su ljudi koji su zauzeli određene položaje zahvaljujući vezama s prethodnom Vladom.

Što je bilo s Frljićevim Blaževićem u Rijeci? Naljutili ste mnoge izjavom o Požarevcu?

Prema zakonskoj proceduri intendanta bira gradska skupština, a potvrđuje ili ne potvrđuje ministar kulture. Odbio sam potvrditi Blaževića, dao sam podrobno objašnjenje, ne bih u potankosti, ali ukratko – Blažević je Frljićev organski nastavak, Frljić nakon Frljića. HNK u Rijeci ne može biti poprište ideološkog aktivizma i legitimno je pravo ministra kulture da procjeni program intendanta. Podsjetio bih i na Mucala, nije se tada stvarala histerija. A licemjerje – ista ta riječka vlast mi je poslala na potvrdu to za što su mi kasnije rekli da nisam imao nadležnost. Što bi da sam potvrdio gospodina Blaževića učinili? Gospodin Blažević je vršitelj dužnosti, raspisat će se novi natječaj, o tome će odlučivati i ministar kulture dokle god tako bude u zakonu. Javnost treba znati – intendant HNK i njegov suradnik su 5. kolovoza, na dan najvećeg državnog blagdana, spustili hrvatsku zastavu na pola koplja.

Požarevac-Tuzla-Rijeka?

Gospodin Obersnel je zlorabio naš razgovor u četiri oka i iznio neistine, na što sam bio primoran iznijeti da je zapomagao za veliku koaliciju između SDP-a i HDZ-a, žalio mi se na neke riječke aktiviste. Zato sam rekao da je Obersnel tipičan velmoža, on je jedna vrsta političkog trgovca. Pa sam konzistirao da je Rijeka jedan od gradova, a to je problem, u kojem se nije vlast promijenila 70 godina. Tako je jedino dugo jedna vlast u Požarevcu i Tuzli, s tim da sam se ispravio – nedavno je i u Požarevcu promijenjena vlast.

Vaš slogan za izbore – ‘Jedan je temelj: 30. svibnja 1990. i 5. kolovoza 1995.

To je jedini istinski temelj na kojem počiva moderna Hrvatska, pobjeda u Domovinskom ratu kao jedina istinska pobjeda. To su notorne činjenice, mnogima smeta. 30. svibnja začet je proces uspostavljanja moderne države Hrvatske, to je jedini pravi Dan državnosti, treba vratiti taj datum iz više razloga i siguran sam da će nova parlamentarna većina pristupiti uređivanju kalendara. To smeta onima koji promiču laž da je Hrvatska stvorena prije 30. svibnja, a znamo da je prije stvorena Jugoslavija. Kada sam problematizirao pojam antifašizma – to je bio moj ‘magnum krimen’. Sjetite se kako su izvukli iz moje rečenice da sam rekao da je antifašizam floskula.

U emisiju se telefonom javila nova, mlada nada iz I. izborne jedinice –  Bruna Esih.

Čestitamo prijateljima iz ATJ Lučko godišnjicu, bili ste?

Da, danas je bila 26. Godišnjica ustrojavanja ATJ Lučko, koja se suprotstavili srpskoj agresiji, kazala je Esih.

Govorili ste na skupu HDZ-a u Gajnicama i dobili ste najveći aplauz. Niste dugo u politici, zapravo ste nestranačka osoba na listi HDZ-a. Kako to da vas ovako srdačno dočekuju?

Mislim da je riječ o tome što govorim o onome što ljudi i misle i osjećaju oko sebe. Osvrnula sam se taj dan na dvije Milanovićeve rečenice u kojima govori niz neistina. Napravila sam malu analizu, ljudi su sudjelovali i bilo je jako ugodno, rekla je Esih.

Zašto se stječe dojam da podržavate Hasanbegovića?

Poznajem ga barem 15 godina, moj je jako dobar prijatelj, obiteljski se družimo. Ne znam imam li ljepše riječi za njega kao osobu, znanstvenika ili ministra. Kulturnjaci su dosad paradirali na budžetu kulture i agresivni su, a mi tihi, koji podržavamo Hasanbegovića, nemamo gdje artikuluirati taj stav, kazala je Esih i prepustila daljnji razgovor voditelju emisije i dr. Zlatku Hasanbegoviću.

Malo vam zavidim. Podržava vas Bruna Esih i Andrea Jelena Barešić, kći Mire Barešića. Što za vas znače ta priznanja? Predsjednica je odala priznanje Nikoli Šteduli?

Velika je čast, gospodin Nikola Štedul je čovjek koji je cijeli život posvetio borbi za neovisnost Hrvatske i sad je, zahvaljujući odluci Predsjednice, dobio jednu vrstu moralne zadovoljštine. Njegov život i život Mire Barešića pokazuju da je stvorena domovina nasuprot jugoslavenske države. Država koja ubija one ljude koji traže hrvatsku neovisnost – ne može biti hrvatskom državom.

Muenchenska presuda, Lex Perković, ustaše i partizani?

Ta priča ‘ustaša i partizani’ su floskule. Partizanskom nasljeđu zadan je udarac muenchenskom presudom. To nije presuda pojedincima, nego presuda državi i partiji koja je stajala iza te države. Činjenica je da su Milanović i Josipović pokušajem zaštite tih ubojica priznali činjenicu da su neka vrsta samoproglašenih baštinika te politike.

Jeste li ‘na zubu’ zato što ste htjeli otvoriti partijske arhive?

Arhiviranje je jedno od nadležnosti Ministarstva kulture, to mnogi ne znaju. Jedna od ključnih reformi je bila priprema za donošenje potpuno novoga arhivskog zakona u kojeg bi bili uključeni najvažniji povjesničarski i pravni autoriteti, s mojom jasnom porukom onima koji bi zakon izrađivali -da je ključna poruka tog zakona bez bilo kakvih ograničenja otvaranja bilo kakvih partijskih arhiva nastalih do 30. svibnja 1991. Preko toga se pokazuje kontinuitet sljedbeništva partije, a još uvijek je to, na žalost, pod kontrolom SDP-a, kazao je ministar kulture Zlatko Hasanbegović u Bujici i pozvao sve birače da izađu na izbore i iskoriste svoje temeljno pravo i građansku obvezu, bez obzira na to za koga će glasovati.

I:direktno.hr

Raspisana tjeralica za majorom JNA; žene okupili u kući i zapalili je…

Gotovo 25 godina od strašnog masakra civila u Glinskom Novom Selu na tjeralici će se naći optuženi počinitelji, pripadnici tadašnje glinske teritorijalne obrane, na čelu s majorom Vladom Ćupovićem.

Otklonjena je i posljednja prepreka za to kada je, prije nekoliko dana vijeće Županijskog suda u Zagrebu odredilo istražni zatvor desetorici okrivljenika. Određivanje istražnog zatvora pravna je pretpostavka za raspisivanje tjeralice.

Iako je i prije deset godina postojala dokumentacija, točnije Ćupovićeva izvješća o ubojstvima civila na glinskom području, tek u studenom 2015. godine Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu uspjelo je finalizirati istragu i podiću optužnicu protiv Ćupovića, te još devet pripadnika tadašnje izviđačko-diverzantske postrojbe  Teritorijalne obrane Glina, piše Net.hr.

Među njima bi, da nije likvidiran kasnije u Beogradu, bio i Duško Malović, oficir JNA. Njegova djevojka Ljubica Solar, ubijena je nekoliko dana ranije u Sisku, iako se vjerovalo da je upravo on bio meta. Ogorčen zbog njezine smrti krenuo je u osvetnički pohod i naredio svojim podređenima da pobiju preostalo stanovništvo Glinskog novog sela.

Nesretne mještane, mahom starije ljude, istjerali su iz kuća i okupili u središtu mjesta. Odvojili su muškarce, a žene zatvorili u drvenu kuću na koju je, prema optužnici, Bogdan Jednak, ispalio hitac iz raketnog bacača M-80, poznatijeg kao “zolja”. Kuća se zapalila i sve žene koje su bile u njoj su stradale. U muškarce i tada 15-godišnju Katicu Šimatović ostali Ćupovićevi vojnici pucali su iz osobnog naoružanja. U ovoj likvidaciji živote je izgubila 31 osoba.

Uskoro će se zato na tjeralicama uz Ćupovića i Jednaka naći i George Nashid Kemal, Ljubiša Juzbašić, Zoran Miljević 43-godišnjak iz Gline, te njegov imenjak rođen 55-godine u Vrginmostu, a sada živi u Beogradu, Boro Miljević, Milan Kraguljac, Branko Bulat i Milan Karaica.

Plenković: Nemojte glasovati za stranke koje neće prijeći prag ili će uvjetovati…

Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković u utorak navečer je na središnjemu predizbornom skupu u Rijeci istaknuo kako moramo razmisliti o tome da ne glasujemo za male stranke koje neće prijeći prag ili koje bi željele uvjetovati više nego što bi bilo normalno, ako želimo Hrvatskoj donijeti stabilnost i ne želimo ponoviti situaciju od prošle godine.

“Ako ne želimo ponoviti situaciju od prošle godine i želimo donijeti Hrvatskoj stabilnost, moramo ramisliti o tome da ne damo glasove malim strankama koje neće prijeći prag ili onima koji bi željeli uvjetovati više nego što bi bilo normalno“, rekao je Plenković .

Najavio je kako nakon izbora “neće biti nikakvih eksperimenata, niti nikakvih čudnovatih kreacija bez izbornoga legitimiteta na čelu vlade”.  Jer, ustvrdio je, “HDZ vodi odgovornu politiku i želi voditi odgovornu i stabilnu vladu”.

Plenković: tvrdnje da su SDP i HDZ jednaki su spinovi, HDZ nikome ne pristupa podcjenjivački, a kamoli drugim narodima i državama.

Osvrnuo se na tvrdnje da su HDZ i SDP jednaki i ocijenio da je riječ o spinovima. Okupljenim građanima Plenković je postavio pitanje osjećaju li  slični SDP-ovcima te je li on sličan Zoranu Milanoviću. Nakon njihova glasnoga negiranja, ustvrdio je kako je “to očito“.

Objasnio je kako je riječ o razlici između “onih koji su diletanti, koji ne biraju sredstva u kampanji, koji idu nisko, na osobnoj razini bez argumenata, podcjenjivački i onih koji su ozbiljni, odgovorni i koji gledaju na javnu dužnost i mandat dobiven od naroda s poštovanjem i koji znaju naći rješenja za razna pitanja“.

Plenković je ustvrdio je kako “HDZ ne pristupa nikome i ničemu improvizirajući, stihijski i podcjenjivački, a komoli drugim narodima ili državama”.

Ocijenio je kako je ova kampanja bitno drukčija od prošlogodišnje i to zbog HDZ-a koji je odlučio podići političku kulturu na višu razinu. Ali, ocijenio je, “naši politički suparnici to nisu primijetili pa su ostali u nižoj brzini, koja dijeli Hrvatsku, potencira ideološke podjele, ukida pokroviteljstvo nad Bleiburgom, donosi ‘Lex Perković’ i sramoti nas pred partnerima u EU”.

Potpredsjednik HDZ-a i prvi na kandidacijskoj listi za VIII. izbornu jedinicu Oleg Butković ustvrdio je da je vlada Zorana Milanovića u četiri godine mandata odustala od niza bitnih projekata za ovaj kraj poput izgradnje nizinske pruge, autoceste Rijeka-Žuta Lokva i dovršetka “Istarskog ipsilona”.

“Sve ono što smo pokrenuli u proteklih osam mjeseci želimo nastaviti i dovršiti”, rekao je Butković i pozvao građane da glasuju za HDZ, a ne za “neke desne stranke”.

Gostujući talijanski političar, prvi potpredsjednik Europskoga parlamenta Antonio Tajani, rekao je je da bi on “da je hrvatski državljanin, glasovao za HDZ jer je to stranka koja se obnovila i ima mnogo novih kandidata”.

“Stranka koja se obnavlja, a ne zapostavlja vlastite vrijednosti vjerodostojna je, a vjerodostojna je ako ima takvoga predsjednika – a takav je Andrej Plenković”, istaknuo je Tajani.

Prije početka skupa Plenković je novinarima izjavio da u VIII. izbornoj jedinici očekuje bolji rezulat nego lani. Ustvrdio je kako je ovaj kraj vizuzetno važan HDZ-u.

Posvjedočio je kako mu je drago da je Rijeka izabrana za Europsku prijestolnice kulture 2020.  Smatra kako je to izvrsno za grad s velikom povijesnom važnošću, te je istaknuo da će HDZ poduprijeti sve projekte koji se odnose na Rijeku.

“Rijeka je hrvatski grad koji izuzetno cijenim, važan povijesni grad za Hrvatsku koji je dao 23.000 branitelja, a za HDZ je jedan od najbitinijh središta Hrvatske“, odgovorio je Plenković na novinarsko pitanje povezano s izjavom Zlatka Hasanbegovića o tome da “samo Rijeka, Požarevac i Tuzla na prostoru bivše države imaju istu vlast od 1945. godine”.

Plenković izravno i jasno: ako birači žele loše, neka biraju Milanovića

Gost RTL-ova predizbornog intervjua sinoć je u RTL-u Danas predsjednik HDZ-a Andrej Plenković.

Gospodine Plenković, jeste li umorni? Kako ste, niste naviknuli na ovakav terenski rad?

Jesam, kako nisam. Ja sam na izborima od 2011. godine, hrvatski Sabor 2013., prvi europski, lokalni izbori, drugi europski izbori 2014. godine, potpora našim kolegama u predsjedničkoj kampanji za Sabor.

Što vas je nagnalo da uredne briselske salone zamijenite za hrvatsko blato?

Odgovornost. Kada se čovjek politički angažira, onda treba biti spreman da napravi onaj iskorak u pravom trenutku. Ona priča o Kairosu i njegovom čuperku, možda je za mene bila ovoga proljeća i nisam imao nikakvih dilema, nakon što je došlo do odluke da se raspusti Sabor, kada nije uspjelo preslagivanje saborske većine.

Prema našoj velikoj RTL anketi koja se na zadnjim izborima učinila prilično točnom, prognozira se da će HDZ imati 5-6 mandata manje, bez dijaspore, HDZ manje od SDP-a i Narodne koalicije. U tom slučaju ćete i s Mostom teško formirati vladu.

Prava anketa će biti 11. rujna, meni se čini da sam u zadnja dva i pol mjeseca vratio HDZ na rezultat kojeg smo imali prošle godine 8. studenog.

Je li ta suradnja Mostom već gotova stvar?

Ne samo suradnja s Mostom, ja hoću iskoristiti ovih pet zadnjih dana kampanje da pobijedimo. Ja sam došao u utakmicu da bih pobijedio. Mislim da je moja ekipa vjerodostojna i da imamo sjajan program utemeljen na znanstvenoj podlozi.

Bilo je i ružnih riječi, primjerice gospodina Culeja…

Možda je to bio jedini mali eksces, ja sam pričao s Culejom i ispričao se Kajtaziju u ime stranke i praktički nikakvih drugih velikih pogreška nije tu bilo i neće ih biti. Moja ambicija je napraviti javnu komunikaciju u ovoj kampanji na visokoj europskoj razini, ne spuštati se na osobne razine, ne kao lider oporbe Milanović, spuštati se na razinu doticanja tuđe obitelji. On koji se učlanio u SDP sa 35 godina, a ja sam sa 29 i pol vodio predsjedničku kampanju kandidata HDZ-a.

Jedan od uvjeta Mosta koji su vam prihvatljivi su smanjenje plaća državnih dužnosnika, odnosno saborskih zastupnika, je li vam to prihvatljivo ili je to jedna onako zgodna demagogija?

Ja politici pristupam ozbiljno. Tu ima sedam točaka koje su objavljene u medijima, ja taj dopis nisam dobio niti na ikakvi normalni način od Mosta. Pregovorima u postizbornoj fazi ću pristupiti normalno, onako kako rade uljuđene europske demokracije. Razgovarat ćemo o programu buduće vlade, programu suradnje, da li je to koalicija ili neka druga vrsta suradnje, tu smo otvoreni. Neke od ovih točaka su zanimljive, načelno mogu biti prihvatljive. Ja mislim da to tako precizno ne piše, ono što oni govore, govore o financiranju politički stranaka. Ono što je ne smijemo banalizirati je banaliranje javne dužnosti. Moramo se boriti protiv korupcije, poštujemo institucije.

Smatrate li da direktori javnih poduzeća treba također plaćati sukladno rezultatima njihovog rada ili one trebaju fiksne? Pitam to zbog afere koja je izbila oko plaća direktora Hrvatskih šuma.

Ne bi trebalo davati bonuse na taj jedan fleksibilni dio plaće u varijanti kada otpuštate ljude. To nije poanta, da vi nagrađujete menadžere kada ljudi ostaju bez posla. Ono što treba napraviti je kompletno depolitizirati uprave javnih poduzeća, staviti velike stručnjake, ugledne menadžere koji mogu dati pravi doprinos kvaliteti rada. Njima ne treba unaprijed fiksirati plaću, ali vlada treba imati mehanizme da prati kako ispunjavaju ciljeve, one koji su postavljeni. Ako ih ispunjavaju, onda mogu imati odgovarajući bonus.

Što je za vas visoka plaća u Hrvatskoj?

Ja bih to povezao s našom ambicijom oko izmjena poreza na dohodak. Trenutno imamo najviši razred od onih koji plaćaju 40 posto. Mi bismo htjeli podići osnovicu na 20.000 kn. Dakle, svi oni koji imaju veću plaću od toga, za njih bio bio taj budući porezni razred od 36 posto i mislim da je to nešto razumno i racionalno. Na taj način idemo u susret našim mladim stručnjacima, inženjerima, liječnicima, svima koji mogu odlučiti žele li svoju budućnost graditi u Hrvatskoj ili možda žele iskoristiti slobodu kretanja u EU.

Što biste rekli za svoju plaću koja je negdje oko 40.000 kn?

Plaća zastupnika u europskom parlamentu je jednaka svima. Sad direktno odgovaram gospodinu Milanoviću – ista je plaća njegove zastupnice Borzan i njegovog zastupnika Picule, europskog parlamentarca. Prema tome, ja radim za ono za što sam dobio mandat od hrvatskog naroda, plaćam isto tako porez u Hrvatskoj. Puno je manja plaća od onog što on govori, ona je negdje iznad 4 tisuće eura.

Što to znači da ćete vratiti vjerodostojnost hrvatskoj policiji, to znači da je dosada nije bilo?

Ono što ja radim – mijenjam HDZ. HDZ kakav ja želim da bude je kvalitetno profiliran, pozicioniran na desnom centru i mislim da se to već osjeti. Vodite računa da je moj moto u aktivnostim europskog zastupnika bio – vjerodostojnost za europsku Hrvatsku. Upravo je ta poruka kredibiliteta najvažnija poruka koju možete imati u političkom angažmanu. To što se oni koji su nevjerodostojni jako bune na taj slogan, to je njihov problem.

Da, to vam je Zoran Milanović u jučerašnjem gostovanju zamjerio, da vi sami niste vjerodostojni, da ste tek u 42. godini shvatili da ste ‘Hrvat’ (‘hrvoje’) i upisali se u HDZ.

Ma to je strašno zanimljivo što se on sve usudio izgovoriti u ovoj kampanji. Što bi ljudi koji nisu u političkim strankama bili manji Hrvati nego oni koji su u HDZ-u recimo? Moja politička orijentacija je neupitna. Ponavljam, ja sam sa 29 i pol godina vodio predsjedničku kampanju HDZ-a, a Milanović se tada ušuljao u lokalni ogranak SDP-a. Ne znam tko je kredibilniji.

HDZ se baš i nije pokazao vjerodostojnim jer se u roku 24 sata stranka odrekla jednog lidera i okrenula se prema vama koji ste totalno drugačiji od Tomislava Karamarka…

Svatko se mogao kandidirati na izborima, ja sam iskazao svoju ambiciju vrlo jasno, na dan kada je hrvatski sabor odlučio raspustiti se, rekao sam to precizno i javno. Nakon toga smo praktički imali puna četiri tjedna i jedan veliki rok za moguće druge kandidature… Moram priznati da sve što sam govorio u kampanji jako sijeda na plodno tlo, mislim da su ljudi oduvijek željeli ovakav racionalni HDZ.

Koliko osjećate križ HDZ-a koja sjedi na optuženičkoj klupi i svega onog što se događalo u stranci za vrijeme Sanadera?

Ja apsolutno ništa. Ja čak tad nisam bio u HDZ, za vrijeme Sanadera, ali pristupam tome jako odgovorno, kao novi lider koji je obavio konzultacije s odvjetničkim timom i vodit ću računa da se interesi stranke zaštite maksimalno.

Namjeravate li se ispričati javnosti za sve malverzacije i korupcijske afere koje su proizašle iz HDZ-a?

HDZ je stranka koja je najviše pridonijela samostalnosti Hrvatske. Bilo je i pogrešaka, sve ono što je nije bilo dobro, ja ću kao lider HDZ-a nastojiti ispraviti, ali izražavam žaljenje za sve one greške koje su učinili neki prethodnici.

Zašto je Hrvatska došla na začelje od svih tranzicijskih zemalja po standardu po glavi stanovnika?

Puno je razloga. Neki od njih su administrativne barijere, nedovoljno transparetan porezni okvir koji odmiče ulagače itd. S onim što je postigla tehnička vlada se može hvaliti Zdravko Marić, a ne Zoran Milanović (zadnje ekonomske brojke).

Zašto vi mislite da možete povući Hrvatsku, koji je vaš najbolji uspjeh dosad u životu?

Ja sam kao političar i kao diplomat i pravnik imao jedan jasan cilj, a to je boljitak Hrvatske i njenog naroda. Smatram da sada kao lider najjače stožerne hrvatske stranke imam odgovornost usmjeravati procese u zemlji. Vi kada ste lider, nećete se oportunistički prilagođavati. Spreman sam za reforme, želim našim mladima omogućiti da kroz obrazovanje postanu konkurentni.

Taj vaš ekonomski program oslobođenja, poreznih olakšica, poreza na dohodak u mnogome je sličan SDP-ovom, s time da vam oni prigovaraju da vi idete toliko daleko da ćete uzeti 5 milijardi kuna jedinicama lokalne samouprave i time ih de facto odvesti u bankrot…

To nije točno, upravo obrnuto. HDZ ima plan poreznih reformi koje su cjelovite. Cjelovitost je ključ. Što se tiče jedinica lokalne samouprave, njima ćemo dati prihode od poreza na dohodak od kamata i isto tako cijeli porez na promet nekretnina.

Biste li mogli koalirati sa SDP-om, bude li zatrebalo?

Ne.

Biste li mogli surađivati sa Zoranom Milanovićem u bilo kojem pogledu?

Mogu razgovarati o strateškim nacionalnim interesima sa svim drugim političkim akterima jer ih respektiram, ne diskvalificiram ih kao sugovornike, kao što to Milanović radi. Nema znaka jednakosti između mene i Milanovića. Mi smo se pokazali toliko različiti u ovoj kampanji, on je potrošen, deja vu. Ako ljudi žele bitati što je bilo loše, neka biraju njega.

Biste li mogli koalirati s Glavašem i HDSSB-om, s obzirom da mu se sudi za ratni zločin?

Vidjet ćemo kakav će biti njihov rezultat, tko će biti izabran u Sabor, što se tiče HDSSB-a. Mi imamo jasnu odluku – razgovarat ćemo sa strankama koje su nama bliske programski i svjetonazorski.

Što je s Jadrankom Kosor koja vam se otvoreno nudi, primili ste Prgometa i Kujundžića nazad?

Oni su sami napustili HDZ zbog neslaganja sa tadašnjim vodstvom, odlučili su se vratiti, a Visoki časni sud je njihov zahtjev uvažio. Kosor, da bi se vratila u stranku, treba proći jednu drugu proceduru pošto je isključena i stranke. Ja sa njom nisam imao nikakvi kontakt pa ni čestitku na tome što sam postao predsjednik stranke.

Kako komentirate miješanje Crkve u politiku?

Ja mislim da u našem društvu postoji jasna dovojenost Crkve i politike, ali to ne znači da Crkva ne mora dati svoj jasni stav o nekom pitanju. Smatram da vjeronauk treba biti u školama, oni koji to ne žele, ne moraju sudjelovati.

Bi li dalje zakonski ograničili pobačaj?

Za naš život počinje začećem. Taj zakon postoji već dugo i takav je kakav je.

Velik dio birača se vrti oko političkog centra, čime bi vi njih uvjerili da glasaju za vas, a ne za SDP?

Narodna koalicija je sklepana na brzinu i vidim da vuku na tu stranu, okreću se obitelji da bi ih pridobili. Oni su jedno vrlo šaroliko društvo koje je neozbiljno i onda agitiraju na nekoj osobnoj razini. Desni centar je ono što HDZ jest, ono što je Tuđman htio da bude. Pozivam ljude da ne rasipaju svoje glasove i ne daju glasove strankama koje neće proći izborni prag.

Zoran Milanović, Mesićev učenik odlikaš koji je nadmašio svoga učitelja

Nakon curenja transkripata s tajnog sastanka ex premijera Milanovića i branitelja u sjedištu SDP-a u desetak dana ispisane su cijele plahte tekstova, politički analitičari trsili su se dokučiti o čemu se tu radi, tko je koga snimao – što u konačnici nije bitno, obje strane su to mogle jer imaju iskustva s tajnim snimanjima – a moguće je sve bilo dogovoreno kako bi svaka strana polučila neke benefite – i koje će biti posljedice cijele priče.

Nakon što su se stišale strasti jasno je da to nije bila nekakva sofisticirana politička igra koja traži ‘dublje razumijevanje’ nego performansa u funkciji dobivanja vlasti. Naglo probuđeni ‘hrvatski nerv’ u Milanovića na pragu njegovog šestog desetljeća nije drugo doli čisti oportunizam na tragu onog bivšeg predsjednika Stjepana Mesića. I kako to u životu biva, učenik je nadmašio učitelja što i nije čudno jer Milanović je mlađi, inteligentniji i obrazovaniji.

O Milanovićevom ultimativnom oportunizmu Boris Buden, filozof i visiting profesor na Sveučilištu Bauhaus u Weimaru u intervjuu za jedan hrvatski portal, rekao je:

‘Milanović je zakonito dijete Ivice Račana, najbolji učenik škole političkog oportunizma, moralne beskrupuloznosti, intelektualne praznine, povijesne kratkovidnosti, sramotnog kukavičluka, ukratko personifikacija historijske bijede hrvatske socijaldemokracije.’ (to je) ‘ lik u kojem je hrvatska socijaldemokracija doživjela svoje konačno povijesno pomračenje.’

Milanović nije kao Mesić mijenjao stranke ali je, barem deklarativno, ‘šarao’ po pitanju političkih uvjerenja pa je malo liberalni konzervativac, pa libertarijanac, kalvinist i socijaldemokrat što je Romana Bolkovića nagnalo da u kolumni u Globusu otvori i ovu opciju: ‘..iako on toliko toga tvrdi o sebi da jest da je dopustivo pomisliti da u stvari nije ništa.’

I sastanak s braniteljima na kojem je Milanović servirao hrpu laži i šupljih obećanja dio je induciranog kaosa kojim Milanović pokušava zbuniti stare i privući nove birače, ali ne one desne, kako to neki analitičari tumače; zna on da nema tu što tražiti jer prosječni desničar nije primitivan i neobrazovan lik koji se pijan valja po hrvatskoj zastavi – slika sa slavlja u HDZ stožeru nakon izbora 2015., a koju su SDP-u skloni mediji koristili ad nauseam za portretiranje prosječnog desničara – eventualno može pridobiti ekstremno desne, a njih u Hrvatskoj ima u promilima.

Milanović računa na neodlučne, a prema procjeni agencije Hendal to je svaki peti birač. O njihovom profilu nema podataka i nemoguće je procijeniti kako će glasati. Ne treba sumnjati da će neki nasjesti na to što je Milanović u zadnjoj kampanji za parlamentarne izbore pod komandom Alexa Brauna ‘ušmrkao lajnu’ nacionalizma i dati mu svoj glas. Kao što među njima sigurno ima onih kojima je jasno da poruke koje Milanović ‘preko nišana’ ispucava prema Srbiji – nadahnut sjećanjem na djeda ustašu čije je postojanje nedavno objavio svekolikom hrvatskom pučanstvu – nisu nikakav ‘kopernikanski obrat’ čovjeka koji je prije samo koju godinu u emisiji NU2 na pitanje Tito ili Tuđman bez krzmanja odgovorio Tito nego prljavi blef za animiranje glasača.

Zato svi koji dvoje oko toga kakvu će politiku Milanović provoditi – ako za to dobije priliku – trebaju samo pogledati tko figurira na listama Narodne koalicije: Vesna Pusić, Ranko Ostojić, Nenad Stazić i njegov mentor, vječni Stipe Mesić. I bit će im sve jasno.

Većina ‘hrvatskih ljudi’ – sintagma koju je Milanović uveo u kampanju kako bi se suptilno udvarao naivnim Hrvatima – ljudi su koji žele stabilnu državu u kojoj će vladati ‘fina dosada’ kako to on zna reći ali ne zna i ponuditi; ono što on nudi je nestabilnost, amaterizam, nepotizam, korupcija i – lijenost, sve što je njegova vlada pokazala u četiri godine mandata. Zato svojim hinjenim domoljubnim žarom Milanović normalne ljude, i lijeve i desne, beskrajno iritira. Ali i nasmijava jer znaju da je ‘pljuvanje’ po Srbiji tek repriza onog ‘šaraj malo’ i ‘ Srbi su barbari’ nakon čega se brže-bolje išao ispričati u live emisiji na RTS.

U ovoj borbi koja je za njega ‘biti ili ne biti’ ponovo se pokazuje da tamo gdje prestaje logika počinje Milanović; u maniri Mesića iz najboljih dana on prešućuje neke istine, izvrće činjenice i svađa se s logikom. Danas on srpske čelnike proziva ‘čaršijom’ i ‘šakom jada’ ali ti ljudi su to bili i 2013. kada je na vlastitu inicijativu otišao u Beograd na sastanak s tadašnjim premijerom Ivicom Dačićem. I nije ga smetalo što je sastanak kvalificiran kao ‘radni’ kako se ne bi morala svirati hrvatska himna ili što na pročelju govornice s koje se obraćao novinarima nije bilo hrvatskog grba. Milanović je tada ‘čaršiji’ obećao da će ‘Hrvatska bez zadnje misli dati sve od sebe’ kako bi im pomogla na putu u EU. Tri mjeseca poslije u Zagreb stiže još jedna ‘šaka jada’, potpredsjednik srpske vlade Aleksandar Vučić. I Milanović i Vesna Pusić trčkarali su oko njega kao, kako je to Milanović posprdno rekao za dr. Rajka Ostojića, ‘vesele vjeverice’.

Milanović danas optužuje HDZ da Srbiji želi blokirati pregovore s EU iz zlobe?! Da bi nakon te nesuvisle izjave dodao da se srpski zakon o ratnim zločinima mora promijeniti! Vlada HDZ- a želi postići isto ali kroz pregovore jer drugačije ne ide dok naglo razbuđeni Milanović sa sastanka s braniteljima Srbiji oštro ‘prijeti’ da će joj dati rok od 6 mjeseci da potpiše međudržavni sporazum ili im ne gine blokada. Treba li se Srbija zabrinuti? Pa i ne baš, znamo li da Vesna Pusić pod Poglavljem 23. Screening reporta za Srbiju kojeg je 2014. Europska komisija uputila svim članicama EU da stave svoje primjedbe, nije napisala ni slova.

Kad Milanović izjavi da je ‘HDZ bahat kod kuće a papci su i manji od makovog zrna u inozemstvu’ čovjek se mora grohotom nasmijati; to govori onaj s kojim su Merkel i Barosso zbog Lex Perković a Johannes Hahn i Federica Mogherini zbog blokiranja granica sa Srbijom ‘obrisali pod’. S tim što je njegovo infantilno junačenje u slučaju Perković i ‘kako se onaj drugi zove’ trajalo nekoliko mjeseci, a u slučaju granica tri dana.

Milanovićeva dosljednost u nedosljednosti pri čemu je sadržaj kojeg komunicira javnosti zapravo nebitan, svakim danom sve više otkriva što on uistinu jest: karikatura od državnika, drugi Mesić. Jer između ‘blata na opancima’ –90-tih je Mesić Srbima poručio da iz Hrvatske mogu odnijeti samo onoliko zemlje koliko su donijeli na opancima – i Milanovićeve ‘šake jada’ i ‘vojnog lekara’ nema razlike. Takav diskurs dolazi iz iste sociokulturne sfere kao i vic o predsjedniku Tuđmanu koji ne može iz zemlje a kojeg je nekoliko tjedana nakon njegove smrti Mesić ispričao jednom zgranutom francuskom novinaru, piše portal Objektivno.hr

5. rujna 1991. Gospić – zarobljen prvi neprijateljski general

Početkom rujna 1991. Zagrebom se šaptalo da je “još jedan grad pao u srpske ruke, da su branitelji Gospića razbijeni, a linija obrane pomjerena prema Karlobagu”. Kao pojačanje upućeno je tridesetak pripadnika bojne Zrinski kojima je zapovijedao (današnji) general Miljenko Filipović, te nekoliko pripadnika ATJ Lučko, među kojima su bili general Mirko Norac, te Miro Laco i Boris Prebeg.

Od 12 tisuća stanovnika, koliko je za popisa 1991. imao grad Gospić, njih 4886 ili 38.4 posto izjasnilo se Srbima. Bilo je to više nego dovoljno da beogradski ideolozi taj grad proglase srpskim, ucrtaju u svoje granice i povedu „sveti rat“ za priključenje Velikoj Srbiji. Srpsko stanovništvo na tom području u značajnoj je mjeri prihvatilo velikosrpski plan, pobjeglo iz grada želeći se u njega vratiti kao “osloboditelji”, preimenovati ga u Teslingrad i dvadesetak kilometara dalje postaviti carinu prema Rijeci.

Međutim, hrabri Ličani su uz pomoć nekoliko desetaka pripadnika specijalnih policijskih i vojnih postrojbi obranili i oslobodili okupirani dio grada. Gospić je, uz Pakrac, koji je cijelo vrijeme rata bio ničiji grad, jedino veće naselje u kojem su Srbi imali više od 20 posto stanovništva, a koji nisu osvojili.

A toliko su to željeli najveći grad „srpske Like“.

Zarobljen neprijateljski general!

Prva velika akcija u Gospiću odjeknula je u cijeloj Hrvatskoj. Pripadnici Specijalne policijske postrojbe Lučko i bojne “Zrinski” zarobili su jugoslavenskog generala Krstevskog koji je s 30-ak vojnika išao u pomoć posadi JNA u gradu. General Krstevski bio je poznat Hrvatima iz „Krvavog Uskrsa“ gdje je poginuo prvi hrvatski branitelj Josip Jović.

U akciju zarobljavanja generala Krstevskog sudjelovali su Miljenko Filipović, Miro Laco, Boris Prebeg, Ivan Drviš, Mirko Norac i Antonio Lekić, a presudnu ulogu odigrao je Ferdo Sučić, koji je u travnju 1992. herojski poginuo u obrani rodnog Livna.

 Ova akcija je značila svojevrsnu prekretnicu u obrani Gospića. Osim što je značajno podignut već poljuljani borbeni moral Gospićanima, dobivena su i prijeko potrebna oklopna vozila.
Dva tjedna kasnije pripadnici Zbora Narodne Garde uspjeli su u Karlovcu zarobiti još jednog neprijateljskog generala – Milana Aksentijevića.
I:narod.hr

Vukovar: Zoranu Milanoviću zviždali i vrijeđali ga, on je simpatizere HDZ-a nazvao šakom jada

Predsjednik SDP-a Zoran Milanović u Vukovaru je u subotu komentirao uhićenje hrvatskog špijuna u Beogradu te rekao kako ga ne bi začudilo da je riječ o konstrukciji, posebno u svjetlu činjenice što se vlast u Beogradu “ponaša kao da je osnovala Europsku uniju”.

Ljudima u regiji poručio je da gledaju što vlast u Beogradu radi “kako one kod nas koji ništa ne razumiju, tako i Bošnjake u BiH koji moraju vidjeti tko im je prijatelj, a tko ne”.

Špijun je u Beogradu valjda skupljao recept za pljeskavicu

“Ne vidim koje bi tajne skupljao hrvatski špijun u Beogradu, valjda recept za pljeskavicu”, rekao je Milanović. Ponovio je izjavu o ‘šaci jada’ koja se odnosi na aktualnu srbijansku vlast i na srbijansku čaršiju. Podsjetio je i da ga je bivši srbijanski predsjednik Boris Tadić u Srbiji uzeo u zaštitu te Tadića nazvao “oficirom i gentlemanom – oficirom srpskih interesa i gentlemanom u ponašanju i dogovoru”.

Aktualnu srbijansku politiku ocijenio je kontinuirano agresivnom i nazadnom te politikom koja je nanijela štetu srbijanskom narodu i donijela mu povijesno “svu bedu ovoga sveta”.

Milanović smatra da njegove izjave neće naštetiti opredjeljenju srpskih birača na predstojećim parlamentarnim izborima koji su i do sada u 95 posto slučajeva glasali za SDP, donosi narod.hr.

U središtu Vukovara posjetio je štand Narodne koalicije, no u trenutku dok je prolazio pored obližnjeg HDZ-ovog štanda napadnut je verbalno i uz glasne zvižduke aktivista HDZ-ove koalicije.

Milanović se najprije zaustavio, a potom ipak udaljio od HDZ-ova štanda te ih tihim glasom nazvao ‘šakom jada’.