• Danas je: Utorak, 17 svibnja, 2022

Vesna Pusić uvjerljivo najgori kandidat za mjesto glavnog tajnika

Bivša hrvatska šefica diplomacije i ranija predsjednica HNS-a Vesna Pusić doživjela je pravi debakl u Vijeću sigurnosti UN-a gdje je ovog četvrtka iza zatvorenih vrata održano prvo tajno glasanje o kandidatima za novog glavnog tajnika UN-a.

Vesna Pusić, kako doznaje Jutarnji list, dobila je tek dva ‘ohrabrujuća’ (favorable) i 11 ‘obeshrabrujućih’ (discouraging) mišljenja, uz dva glasa ‘bez mišljenja’ (no opinion) i time je definitivno postala “najgori” rezultat od svih kandidata za novog glavnog tajnika UN-a.

Prema izvješću agencije AFP, koja se poziva na neimenovane diplomate, u vodstvu je bivši portugalski ministar vanjskih poslova Antonio Guterres, dok je drugoplasirani Danilo Türk, nekadašnji slovenski predsjednik i bivši pomoćnik glavnog tajnika UN-a Kofija Annana.

Direktorica UNESCO-a Bokova zauzela je treće mjesto po broju ohrabrujućih glasova, devet – kao i bivši srbijanski ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić i bivši makedonski ministar vanjskih poslova Srđan Kerim – tik ispred bivše novozelandske premijerke Helen Clark s osam ohrabrujućih glasova.

Argentinska ministrica vanjskih poslova Susana Malcorra i njezin slovački kolega Miroslav Lajčak zaostaju za njima. Na začelju su crnogorski ministar vanjskih poslova Igor Lukšić i bivša moldovska ministrica vanjskih poslova Natalija German te bivša šefica UN-a za klimu iz Kostarike Christiana Figueres.

Vesna Pusić, kako doznaje Jutarnji, dobila je tek dva ‘ohrabrujuća’ (favorable) i 11 ‘obeshrabrujućih’ (discouraging) mišljenja, uz dva glasa ‘bez mišljenja’ (no opinion) i time je i definitivno postala najgori kandidat.

Japanski veleposlanik pri UN-u Koro Bessho, čija zemlja ovog mjeseca predsjeda Vijećem sigurnosti, izjavio je da je današnje glasovanje samo ‘indikativno izjašnjavanje’ kako bi svi predloženi kandidati znali kakve su im šanse uoči ‘pravog’ glasanja, koje se očekuje do rujna, kada bi Vijeće sigurnosti Općoj skupštini trebalo predložiti jednog kandidata za nasljednika Ban Ki-moona.

Svrha ovog sustava glasanja je da se kandidat sam povuče ako od stalne članice dobije ‘ne ohrabruje’, s obzirom da to ukazuje na mogućnost ulaganja veta.

Iako su mediji mjesecima spekulirali da će Ban Ki-moona naslijediti žena iz istočne Europe, u čemu je bivša predsjednica HNS-a vidjela sebe, trenutno je u vodstvu muškarac iz Portugala.

I:HRsvijet

Mamić: Žrtva sam morbidne političke farse – dao sam iskaz u USKOK-u

Zdravko Mamić jučer je dao u Uskoku izjavu da ne stoji iza prijetnji glavnom državnom odvjetniku Dinku Cvitanu. Mamićev iskaz je uslijedio poslije objava u tjedniku Nacional da je “moćni Hrvat naručio Cvitanovo ubojstvo” iz kojeg su mnogi zaključili da je riječ upravo o Mamiću.

Upravo to je bila tema tiskovne konferencije održane danas u zagrebačkom Sheratonu na kojoj je kazao da je žrtva neviđene političke farse.

– Dobro ste upoznati što se oko dešava nekoliko godina pa ste mogli primijetiti da su moji istupi u zadnjih tri godine svedeni na minimum, što je atipično za mene. Od kada sam priveden dva puta sam se obratio javnosti u prisutnosti svojih odvjetnika. Ja sam u poziciji da svi oko mene mogu raditi što žele, mediji pisati što hoće, a ja ne mogu govoriti o predmetima koji se protiv mene vode jer bi završio u pritvoru. Ali tek jednom rečenicom – za sve što me optužuje nisam kriv i nisam oštetio Dinamo. Sve je to jedna politička farsa – istaknuo je Mamić.

Tvrdi da se prepoznao u tekstu o naručitelju Cvitanovog ubojstva koji je objavio Nacional.

-Danas smo ovdje zbog stvari koju ne znam opisati. Ne znam u što smo se pretvorili kao društvo ako već danima čitamo da se sprema atentat na gospodina Dinka Cvitana i da je ugrožena njegova obitelj. Ako postoji takva zaštita odvjetnika, a da čovjek na kojeg se osnovano sumnja sam ja i slobodno šećem po Skopju i po Švicarskoj. To nije normalna situacija. Ja sam se prepoznao u tekstu u kojem se priča o naručiocu ubojstva i sledio sam se. Odlučio sam da ujutro ušećem u DORH i zatražim razgovor s gospodinom Cvitanom i da se stavim na dispoziciju Državnom odvjetništvu i da im pomognem. Moja obitelj pati, a sigurno ni njegovoj nije lako – rekao je Mamić.

Jutos je, kako je istaknuo, dao iskaz u Uskoku.

-Ujutro sam ušao u DORH, ali tajnica gospodina Cvitana mi je rekla da nije u zgradi i da mu se javim telefonski. Nakon toga sam shvatio da moram i dalje nešto napraviti te sam otišao u vrata desno u USKOK gdje sam tražio da me sasluša zamjenica državnog odvjetnika. Dao sam svoj iskaz, kazao sve što znam te sam inzistirao da me se stavi na poligraf. Nakon je bilo pitanje što sada? Nije mi bilo jasno da u ovakvoj situaciji normalno išećem iz Državnog odvjetništva ako sam ja opasnost za državnog odvjetnika. Stoga sam sazvao press konferenciju da bih iznio sve, da znam da se radi o meni, ali da od mene ne prijeti nikakva opasnost – upozorio je Mamić.

Morbidnom je ocijanio pojavu da državni aparat zloupotrebljava činjenicu da on osobno izdvaja dio sredstava za zatvorsku kantinu u Remetincu.

-Kad sam bio u pritvoru, bio sam s jednim čovjekom koji se zove deda i bili smo si sve tamo. Sprijatelji smo se i pomagali jedan drugome. Kad je izašao iz pritvora brzo smo potražili jedan drugoga, ali o tome više neću pričati. Bio sam drugi put u pritvoru s međunarodnim društvom pa sam i jednom “crnom” Kameruncu pomogao i dao mu šlape i Dinamovu trenirku jer nije imao ništa. Kad smo igrali protiv Arsenala svi smo u Dinamovim operama u sobi gledali utakmicu i svi su komentirali da smo najurednija soba. Obećao sam i da ću svima slati 2000 kuna u kantinu. Kako je otišao Kamerunac slao sam tih 2000 kuna Albancu i Srbinu koji su ostali u sobi. Sad je tamo ostao samo Srbin kojem i dalje šaljem novce za kantinu. I dijete tog Srbina bio je kod mene u posjetu i sad je stvorena priča kako ja na slobodi s nekim ljudima iz Remetinca stvaram mrežu i spremam atentat na Cvitana. To je morbidno i to je opasno po sve nas građane. Ovdje se radi o jednom takvom zloupotrebljavanju aparata države u progonu vlastitih građana – pa moja majka čita da joj je sin atentator i sprema ubojstvo državnog odvjetnika. Pa kako se ja šećem, ako je to moguće?!  – upozorio je.

Osvrnuo se i na slučaj Zorana Milanovića.

-Vidjeli ste što se dogodilo s gospodinom Hrgarekom i ništa se nije poduzelo jer se radi o bivšem premijeru.  A što se radi prema meni? – zapitao se Mamić.

Na primjeru vlastitog uhićenja nakon utakmice Dinamo – Malmö pojasnio je kako u Hrvatskoj funkcionira represivni sustav.

-U kolovozu 2011. sam uhićen nakon utakmice Dinamo – Malmö zbog sprječavanja državnog službenika u obavljanju posla, a na kraju sam oslobođen u prekršajnom postupku!  Ako je granica između 10 godina zatvora i slobode tako tanka, onda smo opasno društvo – kazao je.

Tvrdi da se preko njega pokušala stvoriti ustavna kriza.

-U listopadu 2015. godine sam se družio s ravantaljem policije Domjanićem i jednom gospođom za koju sam tek kasnije saznao da je riječ o ustavnoj sutkinji Slavici Banić. “Oni” su tada na zahtjev Dinka Cvitana telefonski odobrili istragu protiv mene, Vrbanovića, ustavnih sudaca Slavice Banić i Marka Babića mimo sve procedure! Na sreću je akcija provaljena, a da nije, svi bismo bili uhapšeni i ne bi bilo mogućnosti provedbe izbora zbog ustavne krize. Ja sam stalno, uvijek i iznova sredstvo! – ocijenio je.

Prokomentirao je i premještanje njegovog suđenja iz Zagreba u Osijek.

-U travnju 2016. tražena je delegacija spisa Mamić baš u Osijek. Zašto baš tamo? Makar se ja tamo veselim tome jer volim Slavonce. Ali je paradoksalno da si državni odvjetnik i predsjednik suda dozvole da povrijede županijski sud.  Ja sam prijatelj sa svakim predsjednikom suda u Hrvatskoj! Hoćete li mi sad suditi na Marsu? Stalno slušamo u neovisnosti sudova – koja je razlika između mene i pape Franje? Ja nisam nikad osuđen! Nikad nisam bio dužan ni kunu poreza, ni ja ni moja obitelj – istaknuo je.

Podsjetio je i na zatvaranje njegove nećakinje bez bilo kakve optužnice.

-U lipnju 2016. dodgodilo se uhićenje moje nećakinje. Pa kako vam neko dijete, emotivno slomljeno, može biti bilo kakva prijetnja. Umjesto da joj se izrekne zabrana kontakta, iziče joj se mjesec dana izračnog zatvora. Da li se tu sudi Billu Gatesu, obitelji Mamić ili jednoj studentici bez prihoda? – zaključio je Mamić.

Predstavljen projekt izgradnje IBM-ovog globalnog centra u Hrvatskoj

U sjedištu Vlade predstavljena je velika nova investicija u IT sektoru u Hrvatskoj. Riječ je o stvaranju globalnog IBM-ovog centra, jednog od  tri kakva postoje u svijetu.

-U IBM-ovom centru biti će implementirana najnovija tehnologija i alati. Ova investicija poruka da je Hrvatska otvorena zemlja koja može konkurirati ne samo u Europi nego i u svijetu. Imamo odlučne ljude, znanje i mogućnosti – rekao je premijer tehničke vlade Tihomir Orešković.

Istaknuo je i da je ova investicija izuzetno važna za Hrvatsku i njezino gospodarstvo te da će centar, osim što će omogućiti novo zapošljavanje, surađivati i s hrvatskim fakultetima na programima mentorstva, kako bi već na studiju pripremao mlade ljude za posao u centru.

-Svi znaju da je IT budućnost, Europa traži 900 tisuća novih IT stručnjaka i mi moramo biti spremni ojačati taj sektor – rekao je Orešković te dodao kako se nada da će to pomoći i da će se oni mladi koji su otišli u svijet i našli posao u IT sektoru moći vratiti.

Damir Zec, poslovni direktor IBM-a Hrvatska, rekao je kako je ovaj dan najljepši dan njegove poslovne karijere.

-IBM-ov Client Inovation Centre u Hrvatskoj dokaz je da u Hrvatskoj imamo sposobne ljude, da imamo znanje i da možemo napraviti tako velik i važan posao – istaknuo je Zec.

Zahvalio je na suradnji svima koji su sudjelovali u projektu.

-Reakcije i komunikacija bili su izvanredni. U vrlo kratkom roku uspjeli smo osjetiti sve referentne mogućnosti za takvu djelatnost u Hrvatskoj. Moram napomenuti i da su reakcije američkih institucija bile odlične – dali su veliku potporu i snažno su utjecali na ostvarenje ovog projekta, koji Hrvatskoj daje mogućnost da se ozbiljno pozicionira u svjetskom IT sektoru – rekao je Zec.

Otvaranje Centra najavio je za prvi kvartal 2017.

-Client Inovation Centre IBM-a daje potpuno novu dimenziju. Korisnicima diljem svijeta poslovna usluga na optimalnoj razini u korištenju IBM-ova sustava dostupna je 24 sata bez prekida, na jezicima zemalja u kojima se sustav koristi. Usluge će davati visokokvalificirani ljudi, spremni za tehnološku podršku u svakom trenutku. Znanje stranih jezika i tehnologije od iznimne je važnosti, ali pripremili smo i programe edukacije za mlade ljude koji će raditi u globalnom IBM-ovom centru. Otvaranje Centra planira se za prvi kvartal 2017. godine, za početak na postojećoj lokaciji IBM-a u Zagrebu – rekao je Zec koji o vrijednosti investicije nije htio govoriti, ali je istaknuo da se u idućih nekoliko godina planira otvaranje 500 radnih mjesta.

Podsjetimo, o mogućnosti da IBM investira u Hrvatsku u svoj novi centar za tehničku potporu korisnicima početkom svibnja prvi su izvijestili slovenski mediji, koji su tada objavili da su ‘u igri’ bile još i Slovenija i Slovačka, ali da je odabrana Hrvatska, jer je hrvatska vlada investitoru ponudila bolje uvjete za ulaganje.

International Business Machines (IBM) američka je kompanija osnovana 1911. godine. Ta kompanija sa sjedištem u Armonku, u saveznoj državi New York, bavi se razvojem, proizvodnjom i prodajom računala, posredničkih softvera (middleware) i softvera, a nudi i usluge pružanja infrastrukture, hostinga i konzaltinga.

IBM je jedna od najvećih američkih kompanija, s više od 400 tisuća zaposlenih širom svijeta, a prošle je godine ostvarila prihode od gotovo 82 milijarde dolara te bruto dobit od gotovo 18 milijardi dolara.

Zbog čega privođenje Milanovića na policiju za medije nije vijest?

Nije vijest da je Zoran Milanović saslušavan na okolnosti mita i korupcije u PR agenciji „Madison“, jer ga je odavno trebalo i saslušati i privesti za mnogo ozbiljnije radnje, kao na primjer zloporaba represivnog aparata u političke svrhe, reparacija MIG-ova u Ukrajini ili izazivanje šovinizma i međunacionalnih sukoba s ćiriličnim pločama u Vukovaru.

Nažalost nije vijest da je DORH prije koji mjesec odbacio prijavu Mladena Hrgareka, vlasnika madisom Consultinga“, jer svi kafići po Zagrebu znaju da je DORH u službi Partije, u kontinuitetu od 1945. godine; isto kao što su državni tužitelj(i) – Mladen Bajić i Danko Cvitan – osobe starog jugo-komunističkog kova.

Nije vijest ni da je „Jutarnji list“ u svom nedjeljnom izdanju 17. srpnja donio vijest o tome da je bivši predsjednik Vlade bio saslušavan na okolnosti mita i korupcije, jer ta je novinska kuća napokon shvatila da pojedini portali donose pouzdane vijesti i pronicljive analize te ih ne treba ignorirati, već treba hvatati priključak. Možda je vijest da se za „Večernji list“ i „Novi List“ saslušavanje Zorana Milanovića afera Madison nisu nikad dogodili i zato aferu na svojim stranicama nisu ni spomenuli? Tim više jer Partija nema nikakav komentar osim što gorostasnom figurom prokurista Peđe Grbina želi zastrašiti sve koji u aferu povjeruju.

Vijest je da nitko od „velikih“ medija nije odmah, na licu mjesta, popratio i ispratio Zorana Milanovića kad je ovaj otišao dati službeni iskaz. Gdje su tada bili ti istraživači-novinari s isukanim mikrofonima i objektivima; oni isti afera-majstri što ih gledamo i čitamo kad se pritvara Bandić, Mamić, Polančec, Sanader, Vidošević…? S potpuno ugašenim novinama i s ovakvim sjevernokorejskim urednicima i novinarima na Zavodu za zapošljavanje, Hrvatska bi bila buno bolje informirana i živjela u puno kvalitetnijem demokratskom ozračju.

Odavno je postalo jasno kako se i zašto tzv. main stream mediji, njihovi „ljevičarski“ plaćenici i uredništva ponašaju kad se vražiji događaji kose s njihovim „predbračnim“ ugovorom s vragom. HND je ono isto Društvo novinara Jugoslavije, ono i dalje čuva tekovine Revolucije i bezgrešnost SKH/SKJ. Toliko se puta spominjalo i pisalo o neobjektivnom i navijačkom pisanju tzv. glavnih medija i više nema smisla ponavljati da su mediji danas u Republici Hrvatskoj („Novi List“, „Večernji list“, „Jutarnji list“, „HRT“, „Nova Tv“, „RTL“, njihova uredništva, novinari i legionari-kolumnisti) samo produžena ruka negdanje komitetske uređivačke politike. Stariji oštroperi i urednici odgojeni su i kalupljeni po partijskim školama, dočim su oni mlađi izvučeni iz „provjerenih“ obiteljskih komunističko-doušničkih legla i poslije usavršeni na Fakultetu političkih znanosti ili Filozofkom fakultetu u Zagrebu. To je tzv. hrvatsko novinarstvo, njegova pismenost i objektivnost. Od takvih medija javnost ne može se očekivati istraživačko novinarstvo i objektivno izvještavanje.

Andrej Plenković je zasjao kao dugo očekivana nova zvijezda na umornom hrvatskom političkom nebu; postao je pravi miljenik istinskih čimbenika međunarodne politike, posebno onog dijela koji se brine o Jugostočnoj Europi. Ne tako davno to je bio Zoran Milanović, čovjek s dijagnozom – zato je i mogao što god je htio. I kao što je prije desetak godina okorjelim komunjarama pojašnjeno da je Zoran Milanović logičan i pravi izbor SDPartijske budućnosti, zapravo jedini – pa se onda naknadno u urbanu legendu gurao prizor iznemoglog Ivice Račana na samrtnoj postelji, njenove posljednje riječi i politička oporuka: „on je taj“, hropac… – tako danas i najtvrđim hadezeovcima mora biti jasno da je Andrej Plenković jedna i jedina ponuda.

Neshvatljivo zašto baš on, Zoran Milanović, lijenčina koji je u četiri godine mandata uspio pokazati svu raskoš jednog logorejičnog bezvezanta i podijeliti Partiju i nacionalnu političku scenu? Izgubio je sve izbore u svom mandatu predsjednika Vlade, na koncu i parlamentarne izbore. Što je za SDPartiju najgore, trenutno u niti jednom većem hrvatskom gradu SDP ne obnaša vlast. Čak ni u Rijeci, crvena Rijeka je ipak Linićevo leglo. Zato političkom nazošnošću u ruralnoj Hrvatskoj SDP krade HSS-ovo izborno tijelo, odnosno ono što je od njega ostalo, i sebe naziva narodnom. SDPartija je izgubila urbani predznak pa se kiti narodnjaštvom i krade HSS-u zelenu boju. Partija se „poseljačila“ i sakriva pod leševima onih koje je davno u ratu i poraću pobila.

Sada svjetski politički konstruktori rade na jednom drugom zaboravu, ovaj put HDZ-ova članstva; onog istog koje je prije dva mjeseca slavilo Tomislava Karamarka i režalo na Plenkovićevu izjavu „o HDZ-u kao taocu samo jednog čovjeka“. Danas to isto članstvo pozlaćuje svaku Plenkovićevu riječ, divi se njegovom političkom programu. „I poslije Karamarka, Plenković!“ urliču razdragani hadezeovci. Od 210 000 registriranih članova HDZ-a, 92 000 njih je prije dva mjeseca glasalo za Tomislava Karamarka, u nedjelju je valjda(?) druga polovica, točnije njih 98 000 glasovalo za Andreja Plenkovića, ili… su to jedni te isti članovi najbrojnije stranke u Hrvatskoj?

Andrej Plenković je očito dobio međunarodu dozvolu da „sredi“ Hrvatsku i zato je on nesumnjivi budući pobjednik parlamentarnih izbora. Zoran Milanović je proigrana karta i može na svom vikendaškom otoku igrati karte s otočkim briškulonima i trešetarima, ne mora se više ni pojaviti u Zagrebu. Očigledno je da briselski birokrati ne znaju što će s problemom terorizma, ali im se dopada vodi politički igru u Hrvatskoj. Nego nisu li i Andrej Plenković i Zoran Milanović briselski đaci stasali u “radionici” Mate Granića? Upravo zbog te sličnosti, mogu se složiti s ocjenama onih koji su skloni vjerovanju kako idemo ka velikoj koaliciji, odnosno tripartitnoj vladi, na čelu s Andrejom Plenkovićem. Ne zbog svjetonazorskih razloga, nego u prvom redu zbog rješenja gospodarsko-financijskih problema koji se ne mogu rješiti bez šireg konsenzusa.

Stoga se Zoran Milanović odrekao Ive Josipovića i Laburista a prigrlio HSS. Zbog istih razloga, Andrej Plenković na puna usta spominje pomirenje, ono isto koje je Franjo Tuđman tako loše procijenio da je upravo takvo pomirenje, nakon Tuđmanove bolesti i smrti, uzrokovalo nepomirljiv raskol u hrvatskom nacionalnom korpusu.

Prije završne faze nacionalnog pomirenja trebalo je stvoriti preduvjete povjesničarima da izreknu punu istinu o NDH, ali isto tako i stvoriti pretpostavke za povijesno utemeljeno progovaranje o kraljevini Jugoslaviji, komunističkim likvidacijama u poraću, Titovom velikodržavnom teroru, nacionalizaciji i pljačkama u režiji “crvenog plemstva” o čemu u posljednje vrijeme sve više slušamo.

Nedvojbeno, pravni sljednici Partije su bili duboko svjesni svojih zlodjela i nakon Bljeska i Oluje očekivali su da će se pobjednici s njom obračunati kao što se ona 1945. godine, po sovjetskom modelu, obračunala s „narodnim neprijateljima“. Međutim, kad su partijci shvatili da im se nakon pobjede u Domovinskom ratu nitko ne osvećuje, da im se ništa neće dogoditi – jer je Tuđman iskreno vjerovao u svehrvatsko pomirenje – posramili su se svog neopravdanog straha, činjenice da su godinama živjeli u iščekivanju hrvatske osvete, silno su se rasrdili i to je bilo gorivo partijske obnove s Račanom i Mesićem na čelu.

Počela je tzv. era detuđmanizacije, u stvari restauracija tvrdog partijskog režima i put prema novoj južnoslavenskoj integraciji.

Zato je vrlo bitno doznati što Andrej Plenković misli kad govori o pomirenju?

Gospodarski razvoj je iznimno bitan, ali nema tih gospodarskih tema koje su prioritetnije od istraživanja povijesne istine, bez čega nema podvlačenja crte ispod te teme. Dok se poratni zločini ne istraže, a komunizam ne osudi i razvlasti, sve te priče o gospodarstvu i radnim mjestima samo su duda varalica za ionako već stisnuto i zbunjeno glasačko tijelo.

Novi pokušaj stavljanja starih problema “pod tepih” ne znači i njihovo rješavanje, nego samo odlaganje rješenja i nastavak borbe centrifugalnih i centripetalnih sila unutar hrvatskog nacionalnog bića.

I:HRsvijet

Tihomir Dujmović: Milanovićeva afera Madison otkriva nesvakidašnje držanje DORH-a i medija

Politički analitičar i kolumnist Slobodne Dalmacije, Tihomir Dujmović, upozorava kako Milanovićeva afera Madison pokazuje način na koji SDP manipulira financijama, te nesvakidašnje držanje DORH-a i medija u toj situaciji.

-Afera Madison problematizira dvije relacije. Prvo je način na koji SDP manipulira financijama, a drugo je nesvakidašnje držanje DORH-a. Uz sve to fantastično je kako mediji inače iz ‘dobro obaviještenih krugova bliskih DORH-u’ dojavljuju idući dan nakon što se nekog sasluša na Zrinjevcu što je, kad, tko rekao, a ova informacija je tjednima stajala sa strane i baš nitko od ‘velikih istraživačkih novinara’ o tome nije ‘procijedio’ nijednu riječ – istaknuo je Dujmović u izjavi za Direktno.hr

Smatra da su se mainstream mediji prihvatili pisanja o istrazi protiv Zorana Milanovića s ciljem zatvaranja te teme, koju su u eter “gurnuli” Velimir Bujanec i Slavko Linić.

-Da nije bilo Slavka Linića i Velimira Bujanca – mi za to nikad ne bi saznali. No, kako je Linić najavio kod Bujanca da će govoriti o tome – onda su se i mainstream mediji prihvatili te informacije. Kao što se vidi – jednokratno su je odradili. Puštena je, tema je objavljena, ali više nitko dalje ništa ne istražuje. Sad pogledajte kako mediji objavljuju i obrađuju teme u kojima postoji volja da se ide do kraja, a pogledajte kako mediji obrađuju teme koje ‘na silu’ odrađuju – ocijenio je Dujmović.

Upozorava na sasvim različiti pristup medija i političke scene prema Karamarkovoj aferi “konzultantica” i slučaju istrage protiv Zorana Milanovića.

-U ovom slučaju nema druge nego zatražiti dodatnu istragu DORH-a. Mislim da bi politička scena morala izvršiti pritisak na ovu besramnu poziciju koja je ostala visiti u zraku. Pogledajte sad istraživačko novinarstvo što je radilo u slučaju ‘Konzultantica’, ja nemam ništa protiv toga, mislim da je te stvari trebalo istražiti, a pogledajte kako se drže nezainteresirano u ovoj temi. Mislim da bi mediji, javnost i politička scena trebali reći svoje o ovome i zatražiti od DORH-a da još jedan put provede istragu, pod uvjetom da se ne dogode stvari koje su se dogodile prvi put u ovoj aferi – zaključio je Dujmović.

Milanovića optuživali da je bahat, a nije ni pošten kako se predstavljao

U emisiji “Zoom Zagreb” Z1 televizije gostovali su urednik Bujice Velimir Bujanec koji je otkrio veliku Milanovićevu aferu i istraživački novinar koji je svojedobno raskrinkao Mesića – Darko Petričić. Pročitajte što su rekli o aferi koja je prilično neugodna za šefa SDP-a i koja bi mogla prelomiti predstojeću kampanju.

„Kada bi na policiji ili u DORH-u na razgovoru završio netko iz Mosta ili HDZ-a, siguran sam da bi novinari sve to popratili. No, bivšem premijeru i šefu SDP-a omogućeno je da bude ispitan u najstrožoj tajnosti, bez medijske predstave što zapravo aludira na to da je stvar itekako mutna. On je tamo temeljem prijave čovjeka koji je dugo vremena radio sa SDP-om i nemamo razloga mu ne vjerovati. Sama istraga i predistražne radnje su zataškane, a da se nisu ispitali krunski svjedoci – ponajprije Slavko Linić koji je u tim godinama, prema njegovim izjavama, bio volonter zadužen za financije u kampanji. On nije ispitan, a Hrgarek koji je ponudio da bude ozvučen…rekli su da za to nema potrebe i zatvorili su istragu. To je hrvatsko pravosuđe koji jedne proganja, a druge štiti. Ključna stvar – Tomislav Karamarko je morao otići zbog tobožnjeg sukoba interesa koje je utvrdilo SDP-ovo povjerenstvo. Nespretno se snašao u toj situaciji, no nije počinio nikakav kriminal, ni kazneno djelo, a ovdje postoje sumnje u veliki kriminal. Slažem se sa Krešimirom Macanom koji je kazao da će ta afera lomiti cijelu kampanju. Mogu reći za Milanovića da je lud, drzak i arogantan, no ova afera baca sumnju na njegovo poštenje  koja je bila jedini argument do sada. Vidimo da nije ništa bolji, a možda je i gori od onih koje je napadao“, rekao je Bujanec.

„Meni su u ovom slučaju tri stvari indikativne. Prvo, kampanja je počela. Očito da će se ići sa svim oružjima i najmanje će se koristiti regularni načini oglašavanja i promocije stranaka, a najviše kazneni progoni. Drugo, iznenadilo me vrlo kratko vrijeme od podnošenja prijave do samog pozivanja i Milanovića i Hrgareka u DORH na davanje iskaza. Prošlo je oko dva mjeseca,  a iskustvo nam govori da prijave mogu trajati najmanje godinu dana. Postoje očito interesi i lobiji koji određuju brzinu procesuiranja. Treće, DORH se konačno malo probudio i počeo je procesuirati aktivne političke sudionike jer se prije čekalo da on bude na političkoj margini da se protiv njega pokrenu procesi. Što se tiče kaznene prijave, moram se složiti s DORH-om da nema elemenata kaznenog djela. Hrgarek se morao malo bolje pripremiti za kaznenu prijavu. Kad je Mladen Bajić bio na mjestu državnog odvjetnika, mnoge kaznene prijave nikad nisu bile pokrenute ili su bile odbačene bez obzira na mnoge dokaze ili svjedoke. Ovaj slučaj je pokazao da aktivni političari mogu biti procesuirani. Ovo je vrh ledenog brijega vezan uz Milanovićeve afere. Politika ne može sama realizirati veliki novac, ali može uz pomoć poduzetnika, PR agencija ili projekata. Političarima su oni nužni jer se preko njih novac izvlači“, istaknuo je Petričić.

Na pitanje zašto je slučaj iz 2009. godine otvoren ovih dana, Bujanec je kazao da je to potpuno irelevantno.

„Hrgarek je privatno dosta bolestan i to je možda još jedan element koji ga je ponukao. Ako netko želi prijaviti kršenje zakona, potpuno je nebitno kada će to učiniti. Naravno da će to izaći pred izbore – bolje ikad, nego nikad. Cijeli niz građana i političara se prvo zatvori u Remetinec pa se onda tek traže dokazi protiv njih. Zašto tako nije sa Zoranom Milanovićem? Pa zato jer je DORH kadroviran po receptu ljevice i Ive Josipovića te Milanovića. Riječ je o potpuno dvostrukim kriterijima. Što se tiče samog slučaja, Petričić je rekao da se treba ići tragom novca, a Linić je rekao da je riječ o 300 000 kuna. On je trebao biti pozvan za svjedoka i nacrtao bi im kako doći do dokaza i upravo zbog toga ga nisu zvali da svjedoči. Direktor cijele kampanje tada je bio Josip Leko koji je u međuvremenu nagrađen mjestom ustavnog suca. Pa zar oni stvarno misle da smo mi naivni?“, pitao se Bujanec.

„Sad je najbolji tajming za prijavu jer nema imuniteta. Što se tiče medija, prosječni čitatelj mora znati kome medij pripada, koga promovira i koga štiti, inače će vrlo teško vijest kao ova biti zastupljena u svim medijima. Mediji pokrivaju određene afere da se one nebi ili prebrzo ili prejako proširile pa bi druga strana to iskoristila što je velika sramota za medije i novinarstvo za profesiju“, dodao je Petričić.

Bujanec je nastavio da su u spomenutom slučaju bitna dva momenta.

„ Ako Knežević kaže da nije kriv kojeg je Hrgarek optužio da mu svaki mjesec daje 15 tisuća kuna, zašto je on novinaru Jutarnjeg lista kazao da o tome nije imao pojma. Imao je pojma, ali je novinaru lagao. Zašto je Milanović Hrgareku, u trenutku trajanja istražnih radnji, slao ljude da ga upozore riječima ‘USKOK te radi’. Vidi se da su uhvaćeni s prstima u pekmezu. Potpuno je legitimno da kampanja bude prljava. Pa i Zoran Milanović je najavio pakao. Napokon su se počele otvarati afere protiv njega osobno“, naglasio je Bujanec.

„U tim prljavim kampanjama građani dobiju najviše informacija“, istaknuo je Petričić.

Komentirao je Bujanec i izjavu Milana Bandića koji je novinarima rekao da ga je Knežević pratio.

„Ne znam tko je Kneževića poslao da prati Bandića, no činjenica je da otkad je Milanović došao na vlast, Kneževićeva tvrtka je dobila značajnije poslove. Ugovore sa Ministarstvom zaštite okoliša je dobio nakon što je otišla Holy. Milanović je pažljivo birao kamo će poslati Kneževića. Netko mu je morao platiti skijanje. Čak niti Milanovićeva žena nije bila oduševljena s time što je Zoran išao na skijanje s Igorom Kneževićem i bratom Krešom! Do sada su Zorana Milanovića optuživali da je bahat pa čak i pomalo lud – da zlouporabljava represivni sustav, a sada vidimo da nije ni pošten kako se cijelo vrijeme predstavljao!“, zaključio je Bujanec.

I: direktno.hr

Javnost je imala pravo znati da je Milanović ispitan u DORH-u!

Zašto je Zoran Milanović ispitan u Državnom odvjetništvu, kako je Tihomir Orešković potrošio 100. 000 kuna na reprezentaciju te hoće li HDZ opet posuđivati od tvrtki novac za izbore, neke su od tema o kojima su u ponedjeljak u Otvorenom raspravljali novinar Marko Biočina, stručnjak za odnose s javnošću Krešimir Macan, savjetnik tehničkog predsjednika Vlade Stjepo Bartulica, glasnogovornik Mosta Nikola Grmoja i Goran Marić iz HDZ-a.

Milanović je ispitan u DORH-u koji je proveo istragu i zaključio da nema osnova da je počinjeno kazneno djelo. Podnesena je žalba na rješenje, no postoji mogućnost da se privatnom inicijativom nastavi istraga, a to može učiniti ili Hrgarek ili netko drugi tko je podnio prijavu. Tko je podnio prijavu je manje bitno, kazao je Marko Biočina, dodavši da bi bilo dobro da ukoliko Slavko Linić zna više detalja o tom slučaju, da ih prijavi DORH-u i dade izjavu.

Ne bih se složio da nije bitno tko je pokrenuo priču. Nije isto ako ste sami podnijeli prijavu policiji ili ako je policija tragom nečega došla do vas. Htio bih znati tko stoji iza svega toga jer je u cijeloj priči puno zbunjujućih informacija, rekao je Macan.

Dodao je Biočina da je najvažnije pitanje je li novac iz stranke SDP-a curio prema privatnim osobama i služio za podmirivanje privatnih troškova. „Zadaća službi je otkriti to, javnost ima to pravo znati“, istaknuo je.

„Ovakve pojave štete državi i politici. Politički je neprihvatljivo to što Milanović nije pojasnio o čemu je riječ. Ovakve situacije otuđuju politiku od stvarnog života i ljudi što je neprihvatljivo. Javnost mora biti upoznata sa svime“, ocijenio je Marić.

Na pitanje je li točno da je zbog spomenutog slučaja došlo do sukoba između MUP-a i DORH-a, odnosno ministra Orepića i državnog odvjetnika Cvitana, Grmoja je kazao da nema informacija o tome.

„Ministar unutarnjih poslova to ni ne bi podijelio sa mnom. SDP u zadnje vrijeme ima velikih problema sa transparentnošću i mnogo je pitanja ovdje ostalo otvoreno – je li istraga provedena na pravedan način, gdje su se zadužili, je li Hrgarek pozvan da da izjavu… SDP bi trebao poraditi na tome da bude otvoren prema javnosti“, naglasio je Grmoja.

„Nebitno je u kojem je trenutku to izašlo. Uvijek se može pozvati na to da sve podmeće druga stranka, no najvažnije je to da taj slučaj treba ispitati“, dodao je Grmoja.

Osvrnuo se i na slučaj premijera Oreškovića i troškove ljetovanja njegove obitelji.

“To su državne rezidencije i očito da taj hotel u kojem se naručuje catering, da su cijene masne. Orešković, iako nije morao podmiriti te troškove, spreman ih je podmiriti. MUP je otkrio da su troškovi od prošle godine bili oko 300.000 kuna i bilo bi zanimljivo postaviti pitanje tko će te troškove podmiriti“, napomenuo je Grmoja.

Otkad se premijer vratio u Hrvatsku, prate ga poprilično apsurdne situacije. Opozvan je od glavnog koalicijskog partnera, a sada je glavna tema njegovo ljetovanje. Radi se o fakturama koje nije on ni vidio, koliko ja znam, ti računi su specificirani. Slijedio je preporuke stručnih ljudi koji govore da je jeftinije i jednostavnije boraviti u kontroliranim lokacijama, a ne u privatnim hotelima. Niti je znao preko koga ide catering, niti je bio upućen u detalje, ali kad će vidjeti o čemu se radi, izrazio je spremnost podmiriti te troškove. Postoje državne rezidencije, valjalo bi otvoriti javnu raspravu čemu služe, rekao je Bartulica.

„Važno je da javnost dozna koliki su bili troškovi i na što se trošilo“, nastavio je Biočina.

„Činjenica da je MUP objavio te iznose je jedan pozitivan efekt. Stalno se pozivalo na to da je to objekt štićenih osoba i nisu se mogle dobiti informacije. Jedna priča je sam iznos, a  drugi je dužina boravka premijerove obitelji. Ta rezidencija se koristila za kratke boravke ili neke vikende. Ovdje je riječ o boravku od 30 dana. Pozdravljam činjenicu da je Orešković rekao da će podmiriti te troškove, no bilo bi bolje da ih je podmirio i prije. Nadam se da će svi u budućnosti se držati toga“, kazao je Biočina.

Macan je pak postavio pitanje zašto se političarima plaćaju godišnji odmori.

Milanović je svoj ljetni odmor provodio na Hvaru, spominjali su se troškovi od 60.000 kuna u tjedan dana. Bilo bi zanimljivo da se obradi u medijima koliko je koštalo ljetovanje Milanovića,a  sjetimo se i privatnih letova helikopterima, prisjetio se Grmoja.

Marićje na pitanje o izbornoj kampanji, financijskim dubiozama HDZ-a i pitanju hoće li se stranka dalje zaduživati, kazao:

”Za svakog saborskog zastupnika piše koliko je godišnje utrošio na službeni put, a za predsjednika vlade nema ni jedne informacije. Trebalo bi to sve biti objavljeno. Politički i zakonski odnosi se moraju urediti, sve što je zakonito, ne znači da je društveno prihvatljivo”, dodao je Marić.

Na pitanje hoće li se HDZ i dalje zaduživati, Marić je podsjetio da se u Saboru zalagao da ni jedna donacija ne može biti prihvaćena od pravne ili fizičke osobe koja je dužna državi po bilo kojoj osnovi.

„Mora biti jasno naznačeno od koga je i u kojem iznosu dobivena donacija i po kojoj kamatnoj stopi.  Svaka politička stranka treba se zaduživati isključivo kod banaka, ali ne kod svih. Politika mora biti osjetljiva na sva bitna pitanja“, zaključio je Marić.

I:direktno

Milanović je u vili Costabella 2015. potrošio 295.000 kuna

Nakon što su određeni mediji objavili da je samo na catering obitelj opozvanog premijera Tihomira Oreškovića, koja je ove godine u vili Costabella na opatijskoj rivijeri provela ukupno 32 dana, potrošila 100.113 kuna, MUP je na svojim je stranicama u ponedjeljak kasno poslijepodne objavilo troškove boravka gostiju u toj vili u državnom vlasništvu od 2009. do 2016. godine.

– S obzirom na veliki interes medija i javnosti, Ministarstvo unutarnjih poslova objavljuje podatke o visinama reprezentacije u Villi Costabella. U slučaju dodatnog interesa, spremni smo omogućiti uvid u pojedinačne račune. Interes je potrebno najaviti dva dana ranije kako bi se organizirao termin, naveli su u MUP-u, nakon čega su objavili tablicu s iznosima.

Za 2016. godinu stoji da je na reprezentaciju otišlo ukupno 122.514,34 kn. Podsjetimo, Jutarnji je izvijestio da je samo na catering obitelj opozvanog premijera Tihomira Oreškovića, koja je ove godine u vili provela ukupno 32 dana, potrošila 100.113 kuna.

Istovremeno, Jutarnji je objavio da je račun ispostavljen na ime reprezentacije za boravak u Costabelli tijekom 2015. godine, kada je premijersku dužnost obnašao Zoran Milanović, iznosio oko 295.000 kuna. Prema podacima MUP-a, taj je troška iznosio 293.000,25 kn.

MUP u svojoj tablici navodi ukupne troškove, bez specifikacije koliki je iznos otišao na catering, koliki na osiguranje ili druge troškove.

U nastavku donosimo troškove po godinama kako ih je objavio MUP.

2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.
24.570,93  175,00 47.232,16 96.604,00 247.925,45 109.440,51 293.000,27 122.514,34

I:HRsvijet

Potvrđeno: Zoran Milanović prijavljen DORH-u zbog korupcije

Ekskluziva Osječke TV, emitirana u srijedu, potvrđena je mnogobrojnim novim detaljima o tome kako je šef SDP-a tražio da se njegovom prijatelju Igoru Kneževiću isplaćuje novac fiktivnim ugovorima, a u ‘paketu’ sa poslom koji plaća SDP novcem iz proračuna Republike Hrvatske.

Kada je bivši podpredsjednik Vlade Slavko Linić u srijedu uredniku Velimiru Bujancu potvrdio ekskluzivu o tome da je Zoran Milanović dao iskaz na policiji povodom optužbi za koruptivne radnje u iznosu od oko 300.000 kuna, mnogi su odmahnuli rukom. Ta je skandal, međutim, potvrđen kao posve istinit, a riječ je o prijavi Mladena Hrgareka, vlasnika agencija Madison, koji je predsjednika SDP-a prijavio DORH-u zbog sumnji na pranje novca.

Prema pisanju Jutarnjeg lista od nedjelje 17.7., Milanović je Hrgareku uvjetovao produženje ugovora sa agencijom ‘Madison’ mjesečnim uplatama svom prijatelju Igoru Kneževiću u iznosu od 15.000 kuna mjesečno, temeljem fiktivnih ugovora koji nemaju protučinidbu.

Državni odvjetnik Cvitan je prijavu odbacio, ali Mladen Hrgarek, piše Jutarnji, traži reviziju procesa. Riječ je o državnom, proračunskom novcu, koji se uplaćuje u svrhu financiranja političkih stranaka, a Milanović ga je, kako izgleda, ‘ispirao’ putem agencije Madison i svog prijatelja Kneževića.

Zorana Milanovića i PR službu SDP-a novinari Jutarnjeg lista su pitali za komentar. “Predsjednik SDP-a Zoran Milanović nema komentara”, odgovoreno im je iz Partije, čime su najviše strukture “Narodne koalicije” zapravo potvrdile da je sve – istina.

Plenković novi šef HDZ-a, dobio je 97.823 glasa: Hvala vam na povjerenju

Andrej Plenković novi je predsjednik HDZ-a, a za njega su glasovala 97.823 člana (99,61 posto onih koji su pristupili glasovanju), kako je u središnjici stranke izvijestio Damir Sesvečan iz središnjeg izbornog povjerenstva za izbor predsjednika HDZ-a.

“Hvala vam na podršci i povjerenju koje ste mi u velikom broju iskazali izborom za predsjednika najveće stranke. Imajući na umu i dosadašnja dostignuća i ozbiljnost trenutka, svjestan sam odgovornosti koju preuzimam. Hrvatska je pod vodstvom HDZ-a provela reforme te pristupila NATO-u i Europskoj uniji. Svoje djelovanje HDZ kao dio obitelji Europske pučke stranke nastavlja na tim povijesnim uporištima, danas započinjemo novo poglavlje”, izjavio je Plenković.

“Nalazimo se u zahtjevnom vremenu, HDZ i Hrvatska trebaju novu viziju i pristup”, dodao je Plenković.

Prije govora novog čelnika HDZ-a medijima se obratio šef Plenkovićeva izbornog stožera Damir Krstičević.

“Zadovoljstvo mi je konstatirati da danas uspješno zaključujemo unutarstranačke izbore. Dopustite da još jednom čestitam Andreju na izboru za predsjednika najjače hrvatske stranke, stranke koja će uz njegovo vodstvo postati stožerna stranka razvoja”, rekao je Krstičević koji se zahvalio svim članovima HDZ-a koji su sudjelovali na izborima.

Krstičević je istaknuo da Plenković preuzima veliku odgovornost i obavezu.

“Očekuju nas izvanredni parlamentarni izbori, uvjeren sam da će Andrej okupiti najbolji tim koji će biti sposoban promijeniti negativne trendove”, dodao je Krstičević.

Od 782 biračka mjesta rezultati su do sada obrađeni na njih 774 (98,97 posto). Od 208.277 članova s pravom glasa, glasovanju je pristupilo 98.209 birača (46,83 posto). Nevažećih listića bilo je 336. Kako je objasnio Sesvečan, izbori još uvijek traju u inozemstvu te će potpuni službeni rezultati biti objavljeni sutra tijekom dana.

Izbori održani po načelu ‘jedan član – jedan glas’

Andrej Plenković bio je jedini kandidat za predsjednika HDZ-a na izborima koji su se održali po načelu “jedan član – jedan glas”. Plenković je na toj dužnosti zamijenioTomislava Karamarka, koji je 21. lipnja dao ostavku jer nije uspio sastaviti saborsku većinu, kao što je obećao stranci. Karamarko je ostavku dao nakon što je kao jedini kandidat 17. travnja 2016. ponovno izabran na tu dužnost uz potporu više od 90.000 članova stranke.

Plenković je za svoju kandidaturu dobio više od 35.000 potpisa članova stranke, a u svojemu izbornom programu ističe da će mu glavni cilj biti vratiti povjerenje birača vjerodostojnom i dosljednom politikom HDZ-a. Smatra kako HDZ još jedanput može “postati predvodnik modernizacije uz puno podržavanje tradicionalnih vrijednosti” te središnja snaga razvoja Hrvatske u kojoj će hrvatski narod ostvariti svoj puni potencijal.