Sinovi Oluje

Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković nazvao je u četvrtak “neuspješnim spinom” izjavu čelnika SDP-a Zorana Milanovića da je Plenkovićev HDZ isti kao u doba bivšeg predsjednika stranke Tomislava Karamarka.

Odbacujući optužbe HDZ-a da je SDP štitio “državni terorizam bivših jugoslavenskih službi”, Milanović je u četvrtak rekao kako ta retorika pokazuje da se HDZ, pod Plenkovićevim vodstvom, nije uspio odmaknuti od Karamarkove paradigme.

Plenković tu izjavu smatra jednim u nizu predizbornih spinova, poput onoga da je isti kao Milanović.

“Ovaj zadnji pokušaj da se stavi znak jednakosti između mene i bivšeg predsjednika HDZ-a jednako je neuspješan”, rekao je Plenković na zajedničkoj konferenciji za novinare s predsjednikom Europske pučke stranke (EPP) Josephom Daulom. Ponovio je optužbe na račun Milanovićeve vlade rekavši da je tri dana prije ulaska Hrvatske u EU doniljela tzv. lex Perković kojemu je cilj bio spriječiti izručenje optuženih za ubojstva hrvatskih emigranata 80-tih godina.

“To se u političkoj teoriji naziva državni sponzorirani terorizam”, rekao je Plenković ističući da HDZ želi istinsko suočavanje s prošlošću i prihvaćanje europske vrijednosti. Ustvrdio je kako je HDZ. otkako je on na čelu stranke,  jasno definiran prema prošlosti i usmjeren na budućnost, na gospodarstvo i socijalna pitanja”.

Komentirajući Milanovićevu izjavu da HDZ neće provoditi zakon o sportu, čelnik HDZ-a rekao je da će ta stranka provoditi sve zakone, uključujući i onaj o sportu.

“Budući da će nova vlada biti HDZ-ova, mi ćemo biti zaduženi za provedbu zakona o sportu”, rekao je Plenković i dodao da sport treba maksimalno depolitizirati.

“Od Milanovića kao bivšeg diplomata očekivao sam puno više senzibiliteta za pristojnost, više senzibiliteta za kulturu komunikacije, a puno manje niskosti i nedostojnih izjava”, istaknuo je predsjednik HDZ-a.

U jučerašnjoj Bujici gostovao je ministar dr. Zlatko Hasanbegović. Otvoreno je govorio o hajci koja se vodi protiv njega, brojnim predizbornim anketama u koje njegovo ime nije uključeno. Osvrnuo se i na svoje prethodnike, zatim pseduoljevicu, kako voli nazivati Milanovićev SDP, a objasnio je i koji je datum ‘pravi’ Dan državnosti RH.

Nismo zvali Bojana Glavaševića, a čak i vaši najveći kritičari likovali su zbog toga što ste mu napravili na sučeljavanju?

Rado sam se odazvao, ne izbjegavam sučeljavanje s bilo kime, gledatelji najbolje mogu ocijeniti tko prodaje maglu, a tko zastupa konzistentne stavove.

Kulturnjaci 2016. su danas zvali Bojana Glavaševića na okrugli stol. Vas nisu?

Nisam dobio poziv, da sam dobio – odazvao bih se.

Uslijedio je uvodni prilog Bujice u kojem se vidjelo koliko SDP-ovci lako ‘gube’ živce te kako ih loše dočekuju ljudi diljem Hrvatske, dok s druge strane ministra kulture Zlatka Hasanbegovića dočekuju poput heroja.

Istraživanja javnog mnijenja rade se ovih dana za različite agencije. Dobio sam brojne mailove – vaše ime se ne nudi u tim anketama? Zašto?

To trebate pitati one koji rade te ankete. U proteklih 15 godina ankete su jedan od većih problema jer služe jednoj vrsti oblikovanja poželjnog političkog procesa. Ovih dana zatrpani smo anketama koje po raznim aspektima kreiraju volju neodlučnih, no jedina relevantna anketa su izbori i izborni rezultati. Siguran sam da će birači znati prepoznati tko je stvarno iskreno zagovarao ono u što oni vjeruju.

U Vukovar dođe Milanović pa mu oni zvižde, a on vrijeđa, u Matuljima se skoro potukao, zatim i Jovanović…  kako to komentirate?

Veliki sam protivnik nekulture u javnom govoru. Milanović ima osebujan stil i on mu dolazi na naplatu. Nije stvar u konfliktima, mi smo u još uvijek beskonfliktnom ozračju, problem je u ocvalim političarima, doći će do generacijske smjene, do ljudi koji nisu opterećeni interesnim mrežama i koji će u politiku unijeti autentičnost.

Zašto ljevičare u RH nazivate pseudoljevicom?

Osim što su pojmovi lijevo i desno u Hrvatskoj prazni sadržaji, to govorim iz poštovanja prema pravim ljevičarima. Čak i one koji se ne podudaraju s mojim mišljenjem  – ali poštujem ih. Nazivati Milanovića ljevičarom je uvreda za ljevicu i pojam ljevice.

Najviše vas vrijeđaju Vrdoljak i takvi. Imate li službenu karticu?

Svi dužnosnici imaju pravo na karticu. Ona služi, sukladno pravilniku, za točno određene namjene i osim službenog plaćanja noćenja kad se ne može narudžbenicom platiti – ja nikad svoju nisam koristio.

Vaša prethodnica Zlatar-Violić je čudesa s karticom radila u restoranu Sofra. Čak su mi i snimku nudili. Ministrica ide dizati ‘keš’ sa bankomata, a i Šipuš je krenuo njezinim putem?

Cijela ova histerija koja je pokrenuta protiv mene, ne nakon izbora, nego i uoči izbora mene za ministra, je trebao pokriti raskalašeno trošenje mojih prethodnika. Imali smo nezabilježenu situaciju da su oba ministra kulture Zorana Milanovića pod istragom Uskoka. Zlatar-Violić je zbog podizanja gotovine sa službene kartice morala dati ostavku, a paradoks je taj da je njezin nasljednik krenuo istim putem. Imamo situaciju da mnogi službenici u Ministarstvu sad moraju davati iskaze, umjesto da obavljaju svoj posao.

A Glavašević?

U debati sam spomenuo samo jedan od slučajeva – kupovanje tula. Ono što je posebno iritantno je to moraliziranje pseudoljevičara, kao onih koji dijele etikete o fašizmu, a iza toga se kriju banalne stvari – klijentelizam i nepotizam .

U emisiji je pušten prilog ‘Audicija za Narodnu koaliciju’ koju možete vidjeti OVDJE.

Otkriveno je prije dan-dva da je deseti na listi u II. Izbornoj jedinici, na listi Gordana Marasa, Mladen Mađer, načelnik općine u Novigradu podravskom, ima pravomoćnu presudu zbog gospodarskog kriminala. Maras kaže: ‘pa nisam ja to znao’.

To morate pitati dotičnog gospodina, no s obzirom kakve se osobe nalaze na njihovim listama – to je očito bio jedan od kriterija. Gospodina Beljka nikad u životu nisam vidio, no on se postavlja kao moralni arbitar.

Imaju na raspolaganju u Dalmaciji Jambu, u Podravini Mađera, u Zagrebu Beljka. Neki kažu da je i u sektoru kulture bilo svega i svačega. Neki su očekivali da se i Hrvoje Hribar neće dobro provesti u vašem mandatu. Žestoko ste u Vukovaru kritizirali HAVC i nije vam drago bilo što Vukovarski filmsiki festival nije dobio ni lipe.

Problem HAVC-a i Hribara, koji su se nametnuli kao faraoni, je jedan od najvećih problema koje sam zatekao u resoru. Mediji stvaraju jedan kult od ličnosti Hribara, a drugi ga prozivaju. Od prvog dana ima rabijatan stav, odbijao je uljuđenu administrativnu raspravu, u nedostatku odgoja. Suočio sam se i sa dojmom javnosti, ali i s činjenicama koji pokazuju nepotizam, sukob interesa, netransparentne podjele novca, a preduvjet zato je pravna država. Na žalost, gospodin Hribar umjesto da odgovori na notorna pitanja, na sebe je preuzeo da je zaštitni znak HAVC-a i svaki ‘udar’ na sebe zove udarom na film.

Ako ostanete ministar – nećete im produžiti mandat?

Procedura je jasna, nitko nije pretplaćen na obnašanje doživotne dužnosti, pa ni Hribar. Javnost treba znati da je jedno HAVC, koji je dobro kulture, a drugo su ljudi koji su zauzeli određene položaje zahvaljujući vezama s prethodnom Vladom.

Što je bilo s Frljićevim Blaževićem u Rijeci? Naljutili ste mnoge izjavom o Požarevcu?

Prema zakonskoj proceduri intendanta bira gradska skupština, a potvrđuje ili ne potvrđuje ministar kulture. Odbio sam potvrditi Blaževića, dao sam podrobno objašnjenje, ne bih u potankosti, ali ukratko – Blažević je Frljićev organski nastavak, Frljić nakon Frljića. HNK u Rijeci ne može biti poprište ideološkog aktivizma i legitimno je pravo ministra kulture da procjeni program intendanta. Podsjetio bih i na Mucala, nije se tada stvarala histerija. A licemjerje – ista ta riječka vlast mi je poslala na potvrdu to za što su mi kasnije rekli da nisam imao nadležnost. Što bi da sam potvrdio gospodina Blaževića učinili? Gospodin Blažević je vršitelj dužnosti, raspisat će se novi natječaj, o tome će odlučivati i ministar kulture dokle god tako bude u zakonu. Javnost treba znati – intendant HNK i njegov suradnik su 5. kolovoza, na dan najvećeg državnog blagdana, spustili hrvatsku zastavu na pola koplja.

Požarevac-Tuzla-Rijeka?

Gospodin Obersnel je zlorabio naš razgovor u četiri oka i iznio neistine, na što sam bio primoran iznijeti da je zapomagao za veliku koaliciju između SDP-a i HDZ-a, žalio mi se na neke riječke aktiviste. Zato sam rekao da je Obersnel tipičan velmoža, on je jedna vrsta političkog trgovca. Pa sam konzistirao da je Rijeka jedan od gradova, a to je problem, u kojem se nije vlast promijenila 70 godina. Tako je jedino dugo jedna vlast u Požarevcu i Tuzli, s tim da sam se ispravio – nedavno je i u Požarevcu promijenjena vlast.

Vaš slogan za izbore – ‘Jedan je temelj: 30. svibnja 1990. i 5. kolovoza 1995.

To je jedini istinski temelj na kojem počiva moderna Hrvatska, pobjeda u Domovinskom ratu kao jedina istinska pobjeda. To su notorne činjenice, mnogima smeta. 30. svibnja začet je proces uspostavljanja moderne države Hrvatske, to je jedini pravi Dan državnosti, treba vratiti taj datum iz više razloga i siguran sam da će nova parlamentarna većina pristupiti uređivanju kalendara. To smeta onima koji promiču laž da je Hrvatska stvorena prije 30. svibnja, a znamo da je prije stvorena Jugoslavija. Kada sam problematizirao pojam antifašizma – to je bio moj ‘magnum krimen’. Sjetite se kako su izvukli iz moje rečenice da sam rekao da je antifašizam floskula.

U emisiju se telefonom javila nova, mlada nada iz I. izborne jedinice –  Bruna Esih.

Čestitamo prijateljima iz ATJ Lučko godišnjicu, bili ste?

Da, danas je bila 26. Godišnjica ustrojavanja ATJ Lučko, koja se suprotstavili srpskoj agresiji, kazala je Esih.

Govorili ste na skupu HDZ-a u Gajnicama i dobili ste najveći aplauz. Niste dugo u politici, zapravo ste nestranačka osoba na listi HDZ-a. Kako to da vas ovako srdačno dočekuju?

Mislim da je riječ o tome što govorim o onome što ljudi i misle i osjećaju oko sebe. Osvrnula sam se taj dan na dvije Milanovićeve rečenice u kojima govori niz neistina. Napravila sam malu analizu, ljudi su sudjelovali i bilo je jako ugodno, rekla je Esih.

Zašto se stječe dojam da podržavate Hasanbegovića?

Poznajem ga barem 15 godina, moj je jako dobar prijatelj, obiteljski se družimo. Ne znam imam li ljepše riječi za njega kao osobu, znanstvenika ili ministra. Kulturnjaci su dosad paradirali na budžetu kulture i agresivni su, a mi tihi, koji podržavamo Hasanbegovića, nemamo gdje artikuluirati taj stav, kazala je Esih i prepustila daljnji razgovor voditelju emisije i dr. Zlatku Hasanbegoviću.

Malo vam zavidim. Podržava vas Bruna Esih i Andrea Jelena Barešić, kći Mire Barešića. Što za vas znače ta priznanja? Predsjednica je odala priznanje Nikoli Šteduli?

Velika je čast, gospodin Nikola Štedul je čovjek koji je cijeli život posvetio borbi za neovisnost Hrvatske i sad je, zahvaljujući odluci Predsjednice, dobio jednu vrstu moralne zadovoljštine. Njegov život i život Mire Barešića pokazuju da je stvorena domovina nasuprot jugoslavenske države. Država koja ubija one ljude koji traže hrvatsku neovisnost – ne može biti hrvatskom državom.

Muenchenska presuda, Lex Perković, ustaše i partizani?

Ta priča ‘ustaša i partizani’ su floskule. Partizanskom nasljeđu zadan je udarac muenchenskom presudom. To nije presuda pojedincima, nego presuda državi i partiji koja je stajala iza te države. Činjenica je da su Milanović i Josipović pokušajem zaštite tih ubojica priznali činjenicu da su neka vrsta samoproglašenih baštinika te politike.

Jeste li ‘na zubu’ zato što ste htjeli otvoriti partijske arhive?

Arhiviranje je jedno od nadležnosti Ministarstva kulture, to mnogi ne znaju. Jedna od ključnih reformi je bila priprema za donošenje potpuno novoga arhivskog zakona u kojeg bi bili uključeni najvažniji povjesničarski i pravni autoriteti, s mojom jasnom porukom onima koji bi zakon izrađivali -da je ključna poruka tog zakona bez bilo kakvih ograničenja otvaranja bilo kakvih partijskih arhiva nastalih do 30. svibnja 1991. Preko toga se pokazuje kontinuitet sljedbeništva partije, a još uvijek je to, na žalost, pod kontrolom SDP-a, kazao je ministar kulture Zlatko Hasanbegović u Bujici i pozvao sve birače da izađu na izbore i iskoriste svoje temeljno pravo i građansku obvezu, bez obzira na to za koga će glasovati.

I:direktno.hr

Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković u utorak navečer je na središnjemu predizbornom skupu u Rijeci istaknuo kako moramo razmisliti o tome da ne glasujemo za male stranke koje neće prijeći prag ili koje bi željele uvjetovati više nego što bi bilo normalno, ako želimo Hrvatskoj donijeti stabilnost i ne želimo ponoviti situaciju od prošle godine.

“Ako ne želimo ponoviti situaciju od prošle godine i želimo donijeti Hrvatskoj stabilnost, moramo ramisliti o tome da ne damo glasove malim strankama koje neće prijeći prag ili onima koji bi željeli uvjetovati više nego što bi bilo normalno“, rekao je Plenković .

Najavio je kako nakon izbora “neće biti nikakvih eksperimenata, niti nikakvih čudnovatih kreacija bez izbornoga legitimiteta na čelu vlade”.  Jer, ustvrdio je, “HDZ vodi odgovornu politiku i želi voditi odgovornu i stabilnu vladu”.

Plenković: tvrdnje da su SDP i HDZ jednaki su spinovi, HDZ nikome ne pristupa podcjenjivački, a kamoli drugim narodima i državama.

Osvrnuo se na tvrdnje da su HDZ i SDP jednaki i ocijenio da je riječ o spinovima. Okupljenim građanima Plenković je postavio pitanje osjećaju li  slični SDP-ovcima te je li on sličan Zoranu Milanoviću. Nakon njihova glasnoga negiranja, ustvrdio je kako je “to očito“.

Objasnio je kako je riječ o razlici između “onih koji su diletanti, koji ne biraju sredstva u kampanji, koji idu nisko, na osobnoj razini bez argumenata, podcjenjivački i onih koji su ozbiljni, odgovorni i koji gledaju na javnu dužnost i mandat dobiven od naroda s poštovanjem i koji znaju naći rješenja za razna pitanja“.

Plenković je ustvrdio je kako “HDZ ne pristupa nikome i ničemu improvizirajući, stihijski i podcjenjivački, a komoli drugim narodima ili državama”.

Ocijenio je kako je ova kampanja bitno drukčija od prošlogodišnje i to zbog HDZ-a koji je odlučio podići političku kulturu na višu razinu. Ali, ocijenio je, “naši politički suparnici to nisu primijetili pa su ostali u nižoj brzini, koja dijeli Hrvatsku, potencira ideološke podjele, ukida pokroviteljstvo nad Bleiburgom, donosi ‘Lex Perković’ i sramoti nas pred partnerima u EU”.

Potpredsjednik HDZ-a i prvi na kandidacijskoj listi za VIII. izbornu jedinicu Oleg Butković ustvrdio je da je vlada Zorana Milanovića u četiri godine mandata odustala od niza bitnih projekata za ovaj kraj poput izgradnje nizinske pruge, autoceste Rijeka-Žuta Lokva i dovršetka “Istarskog ipsilona”.

“Sve ono što smo pokrenuli u proteklih osam mjeseci želimo nastaviti i dovršiti”, rekao je Butković i pozvao građane da glasuju za HDZ, a ne za “neke desne stranke”.

Gostujući talijanski političar, prvi potpredsjednik Europskoga parlamenta Antonio Tajani, rekao je je da bi on “da je hrvatski državljanin, glasovao za HDZ jer je to stranka koja se obnovila i ima mnogo novih kandidata”.

“Stranka koja se obnavlja, a ne zapostavlja vlastite vrijednosti vjerodostojna je, a vjerodostojna je ako ima takvoga predsjednika – a takav je Andrej Plenković”, istaknuo je Tajani.

Prije početka skupa Plenković je novinarima izjavio da u VIII. izbornoj jedinici očekuje bolji rezulat nego lani. Ustvrdio je kako je ovaj kraj vizuzetno važan HDZ-u.

Posvjedočio je kako mu je drago da je Rijeka izabrana za Europsku prijestolnice kulture 2020.  Smatra kako je to izvrsno za grad s velikom povijesnom važnošću, te je istaknuo da će HDZ poduprijeti sve projekte koji se odnose na Rijeku.

“Rijeka je hrvatski grad koji izuzetno cijenim, važan povijesni grad za Hrvatsku koji je dao 23.000 branitelja, a za HDZ je jedan od najbitinijh središta Hrvatske“, odgovorio je Plenković na novinarsko pitanje povezano s izjavom Zlatka Hasanbegovića o tome da “samo Rijeka, Požarevac i Tuzla na prostoru bivše države imaju istu vlast od 1945. godine”.

Nakon curenja transkripata s tajnog sastanka ex premijera Milanovića i branitelja u sjedištu SDP-a u desetak dana ispisane su cijele plahte tekstova, politički analitičari trsili su se dokučiti o čemu se tu radi, tko je koga snimao – što u konačnici nije bitno, obje strane su to mogle jer imaju iskustva s tajnim snimanjima – a moguće je sve bilo dogovoreno kako bi svaka strana polučila neke benefite – i koje će biti posljedice cijele priče.

Nakon što su se stišale strasti jasno je da to nije bila nekakva sofisticirana politička igra koja traži ‘dublje razumijevanje’ nego performansa u funkciji dobivanja vlasti. Naglo probuđeni ‘hrvatski nerv’ u Milanovića na pragu njegovog šestog desetljeća nije drugo doli čisti oportunizam na tragu onog bivšeg predsjednika Stjepana Mesića. I kako to u životu biva, učenik je nadmašio učitelja što i nije čudno jer Milanović je mlađi, inteligentniji i obrazovaniji.

O Milanovićevom ultimativnom oportunizmu Boris Buden, filozof i visiting profesor na Sveučilištu Bauhaus u Weimaru u intervjuu za jedan hrvatski portal, rekao je:

‘Milanović je zakonito dijete Ivice Račana, najbolji učenik škole političkog oportunizma, moralne beskrupuloznosti, intelektualne praznine, povijesne kratkovidnosti, sramotnog kukavičluka, ukratko personifikacija historijske bijede hrvatske socijaldemokracije.’ (to je) ‘ lik u kojem je hrvatska socijaldemokracija doživjela svoje konačno povijesno pomračenje.’

Milanović nije kao Mesić mijenjao stranke ali je, barem deklarativno, ‘šarao’ po pitanju političkih uvjerenja pa je malo liberalni konzervativac, pa libertarijanac, kalvinist i socijaldemokrat što je Romana Bolkovića nagnalo da u kolumni u Globusu otvori i ovu opciju: ‘..iako on toliko toga tvrdi o sebi da jest da je dopustivo pomisliti da u stvari nije ništa.’

I sastanak s braniteljima na kojem je Milanović servirao hrpu laži i šupljih obećanja dio je induciranog kaosa kojim Milanović pokušava zbuniti stare i privući nove birače, ali ne one desne, kako to neki analitičari tumače; zna on da nema tu što tražiti jer prosječni desničar nije primitivan i neobrazovan lik koji se pijan valja po hrvatskoj zastavi – slika sa slavlja u HDZ stožeru nakon izbora 2015., a koju su SDP-u skloni mediji koristili ad nauseam za portretiranje prosječnog desničara – eventualno može pridobiti ekstremno desne, a njih u Hrvatskoj ima u promilima.

Milanović računa na neodlučne, a prema procjeni agencije Hendal to je svaki peti birač. O njihovom profilu nema podataka i nemoguće je procijeniti kako će glasati. Ne treba sumnjati da će neki nasjesti na to što je Milanović u zadnjoj kampanji za parlamentarne izbore pod komandom Alexa Brauna ‘ušmrkao lajnu’ nacionalizma i dati mu svoj glas. Kao što među njima sigurno ima onih kojima je jasno da poruke koje Milanović ‘preko nišana’ ispucava prema Srbiji – nadahnut sjećanjem na djeda ustašu čije je postojanje nedavno objavio svekolikom hrvatskom pučanstvu – nisu nikakav ‘kopernikanski obrat’ čovjeka koji je prije samo koju godinu u emisiji NU2 na pitanje Tito ili Tuđman bez krzmanja odgovorio Tito nego prljavi blef za animiranje glasača.

Zato svi koji dvoje oko toga kakvu će politiku Milanović provoditi – ako za to dobije priliku – trebaju samo pogledati tko figurira na listama Narodne koalicije: Vesna Pusić, Ranko Ostojić, Nenad Stazić i njegov mentor, vječni Stipe Mesić. I bit će im sve jasno.

Većina ‘hrvatskih ljudi’ – sintagma koju je Milanović uveo u kampanju kako bi se suptilno udvarao naivnim Hrvatima – ljudi su koji žele stabilnu državu u kojoj će vladati ‘fina dosada’ kako to on zna reći ali ne zna i ponuditi; ono što on nudi je nestabilnost, amaterizam, nepotizam, korupcija i – lijenost, sve što je njegova vlada pokazala u četiri godine mandata. Zato svojim hinjenim domoljubnim žarom Milanović normalne ljude, i lijeve i desne, beskrajno iritira. Ali i nasmijava jer znaju da je ‘pljuvanje’ po Srbiji tek repriza onog ‘šaraj malo’ i ‘ Srbi su barbari’ nakon čega se brže-bolje išao ispričati u live emisiji na RTS.

U ovoj borbi koja je za njega ‘biti ili ne biti’ ponovo se pokazuje da tamo gdje prestaje logika počinje Milanović; u maniri Mesića iz najboljih dana on prešućuje neke istine, izvrće činjenice i svađa se s logikom. Danas on srpske čelnike proziva ‘čaršijom’ i ‘šakom jada’ ali ti ljudi su to bili i 2013. kada je na vlastitu inicijativu otišao u Beograd na sastanak s tadašnjim premijerom Ivicom Dačićem. I nije ga smetalo što je sastanak kvalificiran kao ‘radni’ kako se ne bi morala svirati hrvatska himna ili što na pročelju govornice s koje se obraćao novinarima nije bilo hrvatskog grba. Milanović je tada ‘čaršiji’ obećao da će ‘Hrvatska bez zadnje misli dati sve od sebe’ kako bi im pomogla na putu u EU. Tri mjeseca poslije u Zagreb stiže još jedna ‘šaka jada’, potpredsjednik srpske vlade Aleksandar Vučić. I Milanović i Vesna Pusić trčkarali su oko njega kao, kako je to Milanović posprdno rekao za dr. Rajka Ostojića, ‘vesele vjeverice’.

Milanović danas optužuje HDZ da Srbiji želi blokirati pregovore s EU iz zlobe?! Da bi nakon te nesuvisle izjave dodao da se srpski zakon o ratnim zločinima mora promijeniti! Vlada HDZ- a želi postići isto ali kroz pregovore jer drugačije ne ide dok naglo razbuđeni Milanović sa sastanka s braniteljima Srbiji oštro ‘prijeti’ da će joj dati rok od 6 mjeseci da potpiše međudržavni sporazum ili im ne gine blokada. Treba li se Srbija zabrinuti? Pa i ne baš, znamo li da Vesna Pusić pod Poglavljem 23. Screening reporta za Srbiju kojeg je 2014. Europska komisija uputila svim članicama EU da stave svoje primjedbe, nije napisala ni slova.

Kad Milanović izjavi da je ‘HDZ bahat kod kuće a papci su i manji od makovog zrna u inozemstvu’ čovjek se mora grohotom nasmijati; to govori onaj s kojim su Merkel i Barosso zbog Lex Perković a Johannes Hahn i Federica Mogherini zbog blokiranja granica sa Srbijom ‘obrisali pod’. S tim što je njegovo infantilno junačenje u slučaju Perković i ‘kako se onaj drugi zove’ trajalo nekoliko mjeseci, a u slučaju granica tri dana.

Milanovićeva dosljednost u nedosljednosti pri čemu je sadržaj kojeg komunicira javnosti zapravo nebitan, svakim danom sve više otkriva što on uistinu jest: karikatura od državnika, drugi Mesić. Jer između ‘blata na opancima’ –90-tih je Mesić Srbima poručio da iz Hrvatske mogu odnijeti samo onoliko zemlje koliko su donijeli na opancima – i Milanovićeve ‘šake jada’ i ‘vojnog lekara’ nema razlike. Takav diskurs dolazi iz iste sociokulturne sfere kao i vic o predsjedniku Tuđmanu koji ne može iz zemlje a kojeg je nekoliko tjedana nakon njegove smrti Mesić ispričao jednom zgranutom francuskom novinaru, piše portal Objektivno.hr