Najnovije, Vijesti

Gotovinin odvjetnik u jednoj rečenici objasnio sve Miloradu Pupovcu

Luka Mišetić, odvjetnik Ante Gotovine prilikom suđenja na Haaškom tribunalu, na facebooku je prokomentirao izjave Milorada Pupovca.

Mišetić je komentirajući Pupovčeve izjave da na proslavi Oluje ne bi trebao biti nitko kome je stalo do budućnosti Hrvatske, na facebooku napisao sljedeće: “Pristojni saborski zastupnici ne stoje uz Vučića i Nikolića na godišnjici oslobođenja Hrvatske”.

Podsjetimo, zamjenik predsjednika Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) Milorad Pupovac u nedjelju je u Vukovaru, gdje se održava sjednica Glavnog odbora i Skupštine stranke, ponovno prokomentirao atmosferu i proslavu obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, u Kninu, rekavši da je zbog načina proslave SDSS-u vrlo teško sudjelovati.

Kazao je da s obzirom na način kako se obilježava Dan pobjede, 5. kolovoza, i kako je on ove godine obilježen u Kninu, njemu i SDSS-u bilo vrlo teško sudjelovati u tome.

“Nitko na takvome obilježavanju ne bi trebao sudjelovati kome je stalo do ove zemlje, Ustava i zakonitosti kao i čestitih ljudi i njihovoga doprinosa u borbi za mir i slobodu u Hrvatskoj”, ustvrdio je Pupovac, dodavši: “Osramotili su mnoge koji su se svojim životima i časti borili za drugačiju Hrvatsku, a ne onakvu kakvu su pojedinci tamo manifestirali i zagovarali”.

Upitan od novinara zašto ni ove godine predstavnici srpske nacionalne manjine nisu sudjelovali na obilježavanju Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Vukovaru, Pupovac je rekao kako ne zna da se taj blagdan obilježava bilo gdje, osim u Kninu.

Najnovije

Nisu se oslobodili virusa agresivnog velikosrpstva, a sve su ratove izgubili

Ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač reagirao je na neprestane sramotne provokacije iz Srbije. Njegovu oštru objavu na fb-u prenosimo u cijelosti.

[HUŠKANJE NARODA NE VODI SRBIJU U EU] Iz dana u dan hrvatsku javnost zasipaju “pametovanja” i “dociranja” predstavnika srpske vlasti koji se još uvijek nisu oslobodili virusa agresivnog velikosrpstva i jugoslavenskog komunističkog sustava. Zaista nema dana da se ne javljaju oni u srpskoj vlasti koji su 90-ih godina prošlog stoljeća bili dijelom vlasti i/ili vladajućih stranaka, kada su iz Beograda pokrenuti ratovi protiv Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova.

Osvajački ratovi koje je Beograd redom sve izgubio. I umjesto da se konačno suoči sa svojom odgovornošću za pokretanje ratova, za stotine tisuća žrtava i uništenih egzistencija, službena Srbija ciljano širi osjećaje osvete, huška srpski narod protiv drugih naroda i sprječava ga u tome da se dugoročno uspostavi dobrosusjedska suradnja u europskom duhu. Da je tomu tako pokazao i dokazao je predsjednik srbijanske Aleksandar Vučić 4. kolovoza u Zemunu u svom govoru prigodom obilježavanja “Dana sjećanja na stradanja i progon Srba”. Akciju Oluja kojom su Hrvatska vojska i Hrvatska policija oslobodile okupirani hrvatski državni teritorij nazvao je “zločinačkim konačnim rješenjem”.

Spomenuo je da je “mnogo očiju srpskih izvađeno”, da je “mnogo ušiju i nosova srpskih odsječeno”, da je Srbija, kao tobožnji “agresor”, “izgubila više očiju nego ijedan brojčano mali europski narod”. Je li to retorika, jesu li to metafore koje vode ka stvaranju dobrosusjedske suradnje? Je li to retorika kojom Srbija misli da može ući u EU? Ni riječi o tome da se radi o hrvatskom državnom teritoriju, da je nekoliko stotina tisuća Hrvata bilo prethodno protjerano, da su mnogi Hrvati ubijeni, mučeni.

Nema Srbiji sreće s takvim rječnikom, s takvom ideologijom, s takvim pristupom. Ni s falsificiranjem podataka jer nije istina da je “u jednom ljudskom vijeku” broj Srba u Hrvatskoj “smanjen za 90 posto”. Huškanje naroda, manipuliranje njegovim osjećajima, falsificiranjem podataka, i to svjesno, ne vode Srbiju u europsku obitelj, u Europsku uniju. Tako Srbija nikada neće ući u EU. Srbiji će trebati puno pomoći, puno mukotrpnih reformi kako bi usvojila europske vrijednosti, europsku retoriku i europsko postupanje. A to podrazumijeva da će se predstavnici vlasti, rukovodeće strukture u Srbiji, morati zauvijek osloboditi virusa agresivnog velikosrpstva i jugoslavenskog komunističkog sustava.

Najnovije

Bivši predsjednik Josipović dao intervju za četnički ‘Kurir’: optužio RH

Bivši predsjednik RH Ivo Josipović dao je intervju za srpski list Kurir, koji redovito zagovara pročetničke stavove i širi međunacionalnu mržnju. Prenosimo razgovor.

Ako se slažete, da se na samom početku osvrnemo na 21-godišnjicu obilježavanja „Oluje“. U Srbiji Dan sjećanja, u Hrvatskoj Dan pobjede. Biste li vi osobno potpisali peticiju isprike koja je pokrenuta u Hrvatskoj?

Nisam vidio peticiju ni njen sadržaj, pa ne mogu reći što bih učinio. Ali znam što jesam učinio. Kao predsjednik redovno sam obilazio lokacije na kojima su stradali nevini civili, naši sugrađani Srbi i odavao počast njihovoj žrtvi. S predsjednikom Tadićem obišao sam i Ovčaru, na kojoj su pokopane žrtve najstrašnijeg zločinačkog pokolja, ali i stratište na kome su pogubljeni Srbi. Za mene nema razlike kad govorimo o žrtvama i zločincima. Žrtve su jednake, zločinci su jednaki. Žalim za svakim izgubljenim životom, suosjećam sa svima koji su u ratu bili izloženi stradanjima i nepravdi. Nažalost, političari, mediji, ali i pojedinci, polaze od načela kako je samo „naša“ žrtva prava žrtva, kako su samo „njihovi“ zločinci pravi zločinci. Oni naši zločinci više su heroji…

Kad je riječ o povijesnoj istini o strašnom ratu koji smo prošli, u udžbenike bih, i u Hrvatskoj i u Srbiji, stavio vrlo realnu i izbalansiranu odluku Međunarodnog suda pravde u postupku međusobnih tužbi za genocid. Sud je nepristrano i istinito iznio genezu i posljedice rata. Kaže sud, da skratim, Srbija je pokrenula agresiju na Hrvatsku uz pomoć lokalnih Srba s namjerom okupiranja hrvatskog teritorija i stvaranja velike Srbije. Pritom su jedinice JNA i paravojne jedinice počinile mnoge strašne zločine, posebno prema civilima.

Razaranja, pljačke, silovanja, protjerivanja i ubojstva bili su masovna pojava. Hrvatska se legitimno branila, a „Oluja“ je legitimna vojna akcija. Ali, tokom obrane su i hrvatske snage počinile ozbiljne i brojne zločine protiv civilnog srpskog stanovništva, što su vlasti morale spriječiti. Da, i naši sugrađani Srbi žrtve su mnogih zločina. I oni su pljačkani, silovani, ubijani, mnogi su morali otići iz svojih domova… Od ovakve konstatacije, inače detaljnije razrađene u samoj presudi, morali bi poći političari kad kreiraju politiku, koja naprosto mora biti politika pomirenja. Sve drugo rađa mržnju i temelj za neki novi konflikt.

Kao predsjednik pokušao sam i proslavu Dana pobjede, važnog dana za Hrvatsku, promijeniti, učiniti je integrativnom, pozvati i Srbe da sudjeluju, uz ponos zbog pobjede pružiti ruku pomirenja i komemorirati i žrtve „s druge strane“. Uostalom, Hrvatsku su branili i mnogi Srbi. Preko deset tisuća ih je bilo u Hrvatskoj vojsci. Mnogi su i poginuli za slobodu Hrvatske. Prva je godina krenula dobro. Ali druge su politike bile jače od moje. Moj zahtjev da Hrvatska, koja je pobijedila u ratu, pobijedi i u miru, tako da bude otvorena i integrativna u odnosu na srpsku zajednicu, da takva bude i proslava Dana pobjede, nije naišla na podršku.

Javno ste se pismom obratili hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, u kome otvoreno govorite da Hrvatska nije mogla tražiti od Srbije ukidanje Zakona o jurisdikciji, a sve u vezi s nedavno otvorenim poglavljima 23 i 24 u pristupnim pregovorima Srbije i EU. Nekoliko dana kasnije ministar Kovač kaže da Hrvatska Srbiji neće dopustiti zatvaranje poglavlja. Vidite li rješenje ovog problema?

Predsjednica mi, iako je rekla da će to učiniti, nije odgovorila. Iskreno, nisam ni očekivao, a i nema potrebe. Pismo nije bilo koncipirano kao ukor predsjednici, ni kao započinjanje neke političke kavge. Pismo onima koji danas kreiraju vanjsku politiku, a predsjednica je vrlo važan faktor, upozorava da za ovu priču o univerzalnoj nadležnosti i njenoj mogućoj zloupotrebi postoji vrlo jednostavan lijek: sporazum dvije države na načelima koja smo bili dogovorili predsjednik Tadić i ja. Nažalost, vidimo da političke elite dviju zemalja, umjesto da smire tenzije i traže racionalno rješenje, raspiruju vatru.

U odnosima Srbije i Hrvatske dolazi do točke pucanja. Srbija, između ostalog, zamjera reviziju osude – rehabilitaciju Alojzija Stepinca, ukidanje presude Glavašu i podizanje spomenika Miru Barešiću. Kako vi gledate na tri spomenuta slučaja?

Kad je riječ o ukidanju presude Glavašu, tu treba sačekati konačan rezultat postupka. Glavaš nije oslobođen, optužbe za teška djela stoje i pustimo sud da bez pritisaka javnosti i politike donese odluku. Kad presuda postane pravomoćna, moći ćemo suditi o njoj i o tome što je i kako pravosuđe radilo. Kad je reč o rehabilitaciji kardinala Stepinca, postoje dva aspekta. Prvi, je li postupak bio pravedan ili politički montiran i, drugi, je li Stepinac i u kojoj mjeri zaista radio ono za što je bio optužen. Sud je riješio samo prvu dilemu. Utvrdio je da postupak nije bio pravedan, da je bio politički motiviran i montiran. Naravno, ostaje pitanje jesu li današnji kriteriji primjenjivi na one poslijeratne. Po današnjim, ni Nuernberg ne bi opstao. Sud nije ulazio u meritum predmeta. Meritum ostaje povjesničarima da ga riješe. Osobno, ne mislim da je Stepinac učinio sve što je mogla osoba njegove pozicije, da se barem čvrsto distancira od ustaškog režima i osudi zločine. Stepinac nije bio običan građanin i zato su očekivanja prema njemu, pa i ona o preuzimanju rizika, bila znatno veća. Položaj obvezuje. Mislim da je Srbija, nakon što je rehabilitirala Dražu Mihailovića i što je u postupku Nedićeva rehabilitacija, posljednja koja bi imala moralno pravo prigovarati Hrvatskoj zbog Stepinca. Kad je riječ o spomeniku Barešiću, smatram da je neumjesno podizati spomenik osobi osuđenoj zbog ubojstva i terorizma, bez obzira na to je li i kako surađivao u obrani zemlje. To je najbolji primjer dvostrukih kriterija koji dominiraju i u Hrvatskoj, ali i u Srbiji.

Nedavno ste izjavili da uloga Stepinca nije ni približno negativna koliko Draže Mihailovića. Možete li pojasniti na što ste točno mislili?

Stepincu se može prigovoriti suradnja s ustaškim režimom i propust da mu se odupre. Ali Stepinac nije bio osuđen za ratni zločin. S druge strane, Mihailović je imao krvave ruke. Brojne su zločine, ubojstva i mučenja počinile jedinice pod njegovom komandom, posebno u Hrvatskoj i BiH. Aktivno je, s puškom u ruci, ratovao na strani Njemačke i Italije, često i u savezništvu s ustašama.

Slažete li se da je antifašistički pokret tokom Drugog svjetskog rata ipak bio snažan, te da je na neki način tragedija za hrvatsku naciju što politički vrh ne stoji iza te tradicije?

Da, o tome sam govorio mnogo puta. Mene uvijek nanovo iznenadi nesposobnost ljudi koji pripadaju antifašističkom krugu, takvih je većina, da na javnoj sceni uspješno brane antifašističku narav Hrvatske, zapisanu i u Ustavu. Desnica, pa i ona proustaška, mnogo je bolje organizirana u medijima, na javnoj sceni, puno angažiranija i strastvenija u obrani i nametanju svojih vrijednosti. Ali, slično vrijedi i za Srbiju, gdje je četništvo bilo jako, i još je ojačalo.

Poslije nekoliko godina priče o pomirenju, što se točno dogodilo da se odnosi dva naroda toliko pogoršaju?

Promijenile su se elite na vlasti. Ljude koji su razumijevali važnost dobrosusjedstva, mira i tolerancije za svaku od zemalja i za ukupnost odnosa u regiji zamijenili su političari koji imaju snažne nacionalističke koncepte. Oni svađu sa susjedima tretiraju kao važan politički alat unutarnje politike. Naprosto, na vlasti su ljudi drugačije političke i opće kulture, drugačije etike. Otuda i nagli porast ekstremizma, i u Hrvatskoj, i u Srbiji.

Rijedak ste primjer političara koji je, umjesto na državnu, odabrao da na komemoraciju žrtvama jasenovačkog logora pristupi uz srpsku i židovsku populaciju. Zašto je takvih primjera jako malo?

Nisam siguran da ste dobro ocijenili stanje. Na komemoracijama židovske i srpske zajednice bilo je mnogo više ljudi nego na službenoj komemoraciji. Bili su tu, osim mene, i mnogi drugi političari, recimo, Milanović, Leko, Mrsić, Hrelja, HNS-ovci, laburisti, IDS-ovci…

Kad gotovo kompletan hrvatski državni vrh prisustvuje komemoraciji u Bleiburgu, kakva se poruka šalje?

Nije problem što postoji komemoracija, već kako se sve to radi. Bleiburg je mjesto komemoracije žrtvama poraženih snaga. Mnogo je stradalih ustaša, dosta četnika, domobrana, čak i čerkeza i nekih drugih. Nažalost, ubijeno je i puno civila. Mnogi su ubijeni bez ikakve vojne potrebe, iako je bilo i stradalih u okršajima s poraženim snagama koji nisu željeli položiti oružje. Valja biti pošten i reći kako je Bleiburg, preciznije, Križni put, mjesto zločina. Nažalost, komemoracija mnogima služi za rehabilitaciju ustaštva, za reviziju povijesti i relativizaciju krivice u Drugom svjetskom ratu. Zato nikada nisam išao na komemoraciju. Ali jesam tamo odveo partizane da se zajedno poklonimo onima koji su ubijeni bez razloga, posebno civilima. Trebao je to biti početak nove politike, koja uvažava sve žrtve, ali jasna je poruka tome tko je bio tko u ratu i da je bilo ispravno suprotstaviti se okupatoru, a ne skupa s njim osnovati kvislinške države i vlade.

Kao vrsnom poznavatelju glazbe, kako vam se dopala pjesma Hladnog piva „Messi“. Znate li stihove?

Mile Kekin i Hladno pivo su sjajni, društveno angažirani glazbenici. Zagovaraju prave vrijednosti. Vi me pitate baš za tu pjesmu zbog toga što ima stih „hiperkorektan ko Josipović Ivo“. Mislim da je spominjanje mene bilo ne da me pohvale, već da se suptilno aludira tko je glavni, negativni lik pjesme. Meni se pjesma jako sviđa.

I: Kurir/direktno.hr

Najnovije

Perkoviću propjevajte, destabilizirati se može samo ‘duboka država’

Da barem propjeva! Da barem napravi stvarnu uslugu nama koji, kao statisti republike, stojimo postrani od domunđavanja i dogovora elitnih klanova, ruku koje ruke miju, koji pokušavamo živjeti svoj život najbolje što možemo u datim okolnostima dok se oni koje bi se moglo destabilizirati, ljuljuškaju i spretno penju po klanovskim mrežama, namještaju važne sinove u Ured predsjednika Republike, a nama tim istim mrežama sapliću noge, piše tportal.

Dajte, zapjevajte, Josipe Perkoviću!

Jedan predsjednik Republike, ujedno jedan od naših najuglednijih pravnika, upozorava da bi se mogla destabilizirati javna i politička scena. Kakva crna destabilizacija? Je li to možda šifrirana poruka, nemojte vi nas, pa nećemo ni mi vas? Kakvo je to infantiliziranje građana, kao da nismo dovoljno zreli za potpunu informaciju. Nije valjda da nas se mora štititi od razočaranja u političku klasu i da nam treba sačuvati iluzije. Odmah da ste nam rekli svu istinu! Bez doziranja, bez kalkuliranja, bez međusobne trgovine utjecajima, bez osigurača i s punim poštovanjem prema građanima. To je najmanje što možete učiniti.

Demokracija lako razbije tu kancerogenu nakupinu…

Destabilizirati se može samo ‘duboka država’. Tako nazivamo odluke koje donose utjecajni pojedinci izvan demokratske kontrole. Slične mreže sastavljene od dijelova obavještajnih krugova ili vojske, ili Crkve tamo gdje je Crkva jaka, također i mafije, često medijskih izdavača, ponekad ojača i u mnogo zrelijim demokracijama nego što je Hrvatska. Demokracija se onda napne i razbije tu kancerogenu nakupinu, presiječe tu gvalju. To moramo i mi, bez daljnjega.

Rezerve koje izražava i predsjednik Josipović, ali i drugi oko toga kakva će biti presuda Perkoviću i Mustaču na višim instancama njemačkog suda, nevažne su za unutarhrvatsku debatu. Njemački sud se bavi ubojstvom koje su agenti službe jedne bivše države organizirali i proveli na njemačkom tlu. Perković i Mustač su, izborom svog životnog poziva, izabrali i adekvatne rizike.

Ubojstvo – kazna. Što je tu neobično?

Što je neobično velikim pravnicima u toj jednostavnoj mudrosti, osim možda da misle da se s državničkih pozicija treba zalagati za nekažnjivost. Razumijem da minhenska dvojica imaju kompleksne profesionalne biografije, da nije sve crno-bijelo. Odlično, sve na sunce, pa će javnost procijeniti i oni će zauzeti svoje mjesto u genealogiji nastanka države, i to nezavisno od njemačke presude.

Kako smo lako prihvatili Perkovićeva sina u Uredu predsjednika

Ono što građane, koji će uskoro i na izbore, zanima jest jasan pregled koliko su akteri, ali i filozofija, svjetonazor UDBA-e utkane u temelje našeg društva. Jesu li Perković i Mustač među očevima hrvatske države, koliko su ugrađeni u državu.

Kako to, primjerice, da je Perković sin službovao u Uredu predsjednika Republike na poziciji na kojoj je bio? Živjeli smo s tim, prihvatili, ali stvarno je čudno, baš je čudno, piše tportal.

Najnovije

Orepićevi pokušaji inkriminiranja obljetnice “Oluje” i reforme bez reformi Bože Petrova

Nakon četverogodišnje samovolje u režiji Ranka Ostojića, od insceniranja i prikrivanja svastike na Poljudu, preko napada na invalide u crkvi sv. Marka, do prikrivanja okolnosti ubojstva branitelja Darka Pajičića, novi ministar Vlaho Orepić nije imao težak zadatak – barem ako je imao namjeru profesionalno raditi svoj posao.

No, on je odlučio ostaviti Ostojićeve kadrove, nastaviti daljnje ugnjetavanje naroda i omogućiti da sva protuzakonska djelovanja u nadležnosti MUP-a, počinjena od strane Ostojićeve crvene mafije, ostanu nekažnjena. Dapače, odsutstvom ikakve sankcije ista su zapravo nagrađena i dalje poticana. Od namjernog neobjavljivanja imena i naručitelja svastike na Poljudu, preko čudnih postupaka i izjava vezanih za huliganske ispade u Francuskoj i pljački u MUP-u, do oduzimanja diplome Milijanu Brkiću, Vlaho Orepić uspješno je postao najomraženiji ministar ove kratkotrajne vlade. Kad se tom doda činjenica da je ministar Orepić, zbog nepoznavanja procedura, svojevrsni predmet sprdnje u MUP-u, slika o nekadašnjem zastavniku JNA na mjestu hrvatskog ministra postaje potpunija.

Nakon što je od kadrova Ranka Ostojića napravio svoje najbliže suradnike i svoje kratko ministrovanje podredio sukobima s HDZ-om, živnuo je tek kad je izglasano nepovjerenje vladi i kad je ona postala tehnička. Nakon što su raspisani prijevremeni izbori, objavio je troškove i popis onih koji su omastili brk u vili Costabella, glede obilježavanja četničkog derneka u Srbu nije previše “maltretirao” Pupovčeve mitingaše, niti protuprosvjednike, zabranio je prosvjed protiv Oluje u Zagrebu – zapravo je, uz određene iznimke, činio ono što se od njega očekivalo – ali tek, i to treba posebno istaknuti, u trenutku kada su raspisani prijevremeni izbori.

Na stranu Orepićevo “dovlačenje” nekolicine sebi odanih kadrova u kabinet ili na pozicije gdje pokušava sebi graditi političku alternativu, a to su čini se Ploče, gdje se namjerava upustiti u utrku za gradonačelnika. Na stranu i Orepićev nastavak primjene Baukovih dvostrukih standarda prema dvojnom prebivalištu, gdje su mu Metković, Vrgorac, Imotski i Ploče prioritet, dok Vukovar, Beli Manastir ili Vrginmost, odnosno Pupovčeve glasače s dvojnim prebivalištem jedva predizborno spomene. I to samo u javnim istupima. Na stranu i njegov vrlo izvjesni sukob interesa oko Športskog saveza županije Dubrovačko-neretvanske koji mediji i politički oponenti olako prešućuju.

Međutim, ono što je policija pod ministarskom palicom Vlaha Orepića, uz otvorene zahtjeve Aleksandra Vučića i Ivice Dačića, i djela medija u Hrvatskoj, učinila u povodu obilježavanja 21. obljetnice Oluje u Kninu je za svaku osudu. Ukoliko je Hrvatska pravna država, onda policija ne može nezakonito i samovoljno postupati u slučaju uzvikivanja bilo kakvog pokliča koji nije izričito zakonom zabranjen. Pogotovo, to ne može činiti zbog stihova bilo koje pjesme, pa tako ni “Bojne Čavoglave” koja se u Hrvatskoj slobodno izvodi 25 godina. Cirkus je dobio neslućene razmjere kada je, dan poslije, ministar Orepić istovremeno kazao da je policija postupala sukladno zakonu ali i priznao da poklič “Za dom spremni” nije zakonski ingriminiran.

Iz Orepićevih riječi dalo se isčitati da je čovjeku prekipjelo pa je ovim samovoljnim i protuzakonitim potezom htio ohrabriti zakonodavce, čitaj saborske zastupnike raspuštenog Hrvatskog sabora, da prvom prigodom inkriminiraju i nekoliko stihova iz opere Nikola Šubić Zrinski, jer Aleksandar Vučić, Ivica Dačić i njihovi jataci u Hrvatskoj to očekuju. Vrlo je čudno da politička osoba na čelu MUP-a pri tome zagovara definiranje pravnog stava od strane povjesničara, vjerujući valjda da bi Hasanbegović, Jurčević, Lučić ili Geiger mogli o tome postići suglasje s Goldsteinom, Klasićem, Jakovinom ili Svetozarom Livadom.

Nevjerojatno zvuči i činjenica da ministar Orepić otvoreno pokazuje da uopće ne zna kako funkcionira pravna država. Ne zna da je to pitanje u nadležnosti sudova a ne povjesničara. Koliko je poznato, za sada postoji jedna sudska odluka na ovu temu, i to ona Prekršajnog suda u Kninu, od 22. prosinca 2011., kojim je pozdrav “Za dom spremni” okarakteriziran kao “poznat kroz cijelu hrvatsku povijest još od vremena Šubića i Zrinskog te da time ne predstavlja nikakvo tzv. ustaško obilježje kako mu se vjerojatno stavlja u teret”.

Koliko je poznato, niti jedna viša sudbena instanca nikad nije pobila ovu odluku. Tragikomično je da jedan ministar MUP-a to ne zna a još je tragičnije da brojni novinari o ovome ne priupitaju resornog ministra pravosuđa i njegovog atranačkog kolegu Antu Šprlju. To je naime put za razjašnjavanje ove situacije a ne zasjenjivanje jedne briljantne pobjede incidentnim situacijama na zahtjev Beograda i ostatka njihove mreže u Hrvatskoj kojom se, kao što znamo, bavi i SOA.

Kao što je Orepić temeljito “prosuo” po ovom i cijelom nizu drugih pitanja, tako se i Božo Petrov ponio oko održavanja “statusa quo” u DORH-a. Naime, Petrov je bio oštro i odlučno protiv smjene Dinka Cvitana, a Cvitan nije ništa nego dobra replika i klon svog prethodnika Mladena Bajića, koji je svoje pravo lice pokazao služeći pozadinskim igračima iz sjene. Tko su oni bilo je očito po postupcima Mladena Bajića, DORH-a, i napose njegovog Kaznenog odjela u raspravi oko izručenja Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, kada su isti, umjesto zastupanja njemačkog Državnog odvjetništva – što im je bila dužnost, otvoreno zastupali tadašnje okrivljenike a današnje osuđenike na doživotnu robiju. Nakon presude u Muenchenu, političku čast Bože Petrova i stručnu DORH-a može jedino spasiti Dinko Cvitan. I to neopozivom ostavkom.

MOST kao politička novina i koncepcija po svemu sudeći ima dobre želje i namjere, no neiskustvo, neznanje i malomišćanski provincijalizam ih priječi u prosudbi i djelidbi strateških tema od onih manje bitnih, nebitnih ili pak štetnih.

Doživotna zatvorska kazna izrečena presudom Perkoviću i Mustaču ogoljenje je i raskrinkavanje DORH-a kao partijskog ureda za procesuiranje i progon politički nepodobnih a zataškavanje inkriminacija politički podobnih. Sramota Mladena Bajića ujedno je i sramota Dinka Cvitana koji je nastavio isto ponašanje.

Vezano uz to, s jedne strane, Petrov je izjavio da ne vidi razloga za smjenu Dinka Cvitana i vrha državnog odvjetništva, a nakon presude udbaškoj vrhušci kaže: “Za mene je ovo očekivana presuda njemačke države i pozdravljam je. Ona upućuje na činjenicu da su autori t. zv. lex Perković vrlo dobro znali što bi ga ondje moglo čekati i bili su spremni na sve kako bi to spriječili.“

Nemoguće je bilo kome, pa tako i Boži Petrovu, razdvojiti djelovanje i činidbu Zorana Milanovića od (ne)djelovanja i (ne)činidbe Bajića i Cvitana. Izravno odgovorni za ovakav nesrazmjer između doživotne robije izrečene provoditeljima državnog terora i ne nalaženja elemenata za kazneni progon jesu Bajić i njegov nasljednik Cvitan. Ako Bože Petrov nije sposoban za takve logičke sinteze, onda bi se kao psihijatar trebao povući s političke scene, jer očito nije sposoban suvislo zaključivati ili se ipak radi, kao u slučaju njegova stranačkog kolega Vlaha Orepića, o nepromišljenosti, neznanju i čistom predizbornom licemjerju.

Ako se u državi i žele provesti neke reforme, one moraju počivati na promjenama u pravosuđu, policiji i državnom odvjetništvu jer su to stupovi pravne države i vladavine prava. Upravo ta tri stupa nisu ni taknuta i za to nisu odgovorni ni Orešković, ni Karamarko, već isključivo Božo Petrov, odnosno Vlaho Orepić, koji nas nizom najnovijih poteza vodi novom uvođenju partijskih sudova u kojima će Jakovina, Klasić i Goldstein raspravljati o tome je li domoljubni poklič iz opere Nikola Šubić Zrinski ili Thompsonov iz “Bojne Čavoglave” domoljubni ili ustaški čin?

Zanimljivo je što zapravo Božo Petrov, i nitko drugi, cijelo vrijeme ustrajava na promjeni vodstva u HDZ-u i SDP-u, a nikako u pravosuđu, policiji i DORH-u, što su Most-ovi ministri mogli samostalno, ili uz potporu koalicijskih partnera, učiniti i tako reformirati ključne poluge sustava. Da je to učinjeno onda bi najveći dio od 22 istrage vezane za ubojstva Hrvata na njemačkom tlu u budućnosti moglo preuzeti hrvatsko pravosuđe.

Zašto nije teško je s apsolutnom preciznošću kazati. Ipak, Orepićevi majnoviji pokušaji razračunavanja sa stihovima Thompsonove pjesme, privođenje pukovnika Marka Skeja i svekoliki pokušaj kompromitiranja obilježavanja 21. obljetnice “Oluje”, bez bilo kakvog uporišta u zakonu, već daju vrlo solidne naznake.

I: HRsvijet

Vijesti

Ante Nazor: Odgovornost za rat pa tako i za Oluju je isključivo na strani velikosrpske politike

Odgovornost za rat u Hrvatskoj pa tako i za Oluju je isključivo na strani velikosrpske politike, istaknuo je povjesničar Ante Nazor u izjavi za Direktno.hr, dodajući da se predstavnici srbijanskih vlasti, na žalost, ne žele suočiti s povijesno utvrđenim činjenicama, pa su posljedice toga besmislene izjave kojih smo svjedoci ovih dana

-Osjećaji su pomiješani. Prva asocijacija na Oluju mi je trenutak kad je Hrvatski radio javio da je oslobođen hrvatski kraljevski grad Knin. Ne znam kojem Hrvatu tada nije zaigralo srce i kome suze nisu došle na oči. No, nažalost, druga asocijacija na Oluju je tuga za svim onim momcima koji su izgubili živote, a bilo ih je više od 200. Svaka velika stvar pa tako i sloboda ima svoju cijenu. Kažu, rat je cijena u krvi i toga uvijek treba biti svjestan. Ne samo kad govorimo o tih pet dana Oluje, nego se prisjetiti i vremena od 1991. godine, da je tu temelj hrvatske pobjede, tu smo se obranili, a onda izgradili vojsku koja je uspjela osloboditi Hrvatsku – istaknuo je Nazor.

Napomenuo je da važno prisjetiti se i svih stradalih civila bez obzira na nacionalnost.

-To je civilizacijski čin, ali uz žaljenje koje imamo prema tim nevinim žrtvama, treba postaviti pitanje odgovornosti, a odgovornost za rat u Hrvatskoj pa tako i za Oluju je isključivo na strani velikosrpske politike – ocijenio je Nazor.

Osvrnuo se i na krivotvorenje povijesnih činjenica koje i danas dolaze iz Beograda.

-Vidimo i danas sve ovo što se događa iz Beograda. Radi se o tome da su tada u agresiji na Hrvatskoj izravno sudjelovali najmoćniji ljudi današnje Srbije i oni od toga ne mogu pobjeći. Nažalost, ne žele se suočiti sa činjenicama pa su posljedice toga besmislene izjave kojih smo svjedoci. A ne samo oni, nego i razne inicijative koje se javljaju, a koje pokreću pseudoznanstvene udruge. U sadržaju tih inicijativa vidjet ćete da ne govore o uzrocima, već samo o posljedicama i da je vrlo neozbiljno uopće raspravljati na takav način o tome. Ponavljam, odgovornost za rat u Hrvatskoj pa tako i za Oluju i za sve žrtve je isključivo u velikosrpskoj politici – naglasio je Nazor.

Nada se da će vrlo skoro u hrvatskim školama djeca na ispravan način učiti o “Oluji” i Domovinskom ratu.

-Zbog toga vrlo pozorno pratimo što se događa oko kurikuluma i zato smo reagirali na neke nespretne formulacije koje nažalost pokazuju da znanstvenici koji se bave suvremenom poviješću nisu radili na tome. Nadamo se da će se to popraviti i da ćemo u obrazovnom sustavu imati gradivo i sadržaj koji će vrlo jasno pokazati što se događalo u Hrvatskoj devedesetih godina – zaključio je Nazor.

Najnovije, Vijesti

Hrvatska odbila primiti notu Srbije zbog paljenja zastave u Kninu

Srbijansko ministarstvo vanjskih poslova uputilo je ranije u petak notu Hrvatskoj zbog paljenja zastave ocijenivši to “vandalskim činom” i pozvalo da se počinitelji kazne.

To je peta prosvjedna nota koje su vlasti u Beogradu uputile Zagrebu u posljednjih desetak dana, kojima je zajedničko to da Hrvatsku optužuju za rehabilitaciju ustaškog pokreta, veličanje osuđenih terorista i za odluke hrvatskih sudova “uperene protiv srpskog naroda”.

Policija je izvijestila da je zbog paljenja zastave Srbije uhitila 27-godišnjaka i 44-godišnjaka.

Kovač je rekao da je ministarstvo upoznato s notom koja je poslana faksom, ali ju je odbilo službeno primiti jer “inflacija nota stvara nered”.

“To je očito strategija Srbije koja želi stvoriti dojam da Hrvatska nema kredibilitet na planu pravne države. Mi smo zemlja koja je kredibilna, a neka Srbija pokaže da je kredibilna”, izjavio je Kovač novinarima u Kninu.

“Neka ne skreće pozornost sa svojih obveza, neka ih provodi posebno na području pravosuđa, u kontekstu pregovora o članstvu u EU neka se bavi sama sa sobom i neka nas ostavi na miru,” istaknuo je šef hrvatske diplomacije.

Po njegovim riječima, Hrvatska je pokazala da je pravna država, a “Srbija neka se brine o sebi i surađuje s Haškim sudom”.

Komentirajući kritike srbijanskog kolege Ivice Dačića zbog govora predsjednice Kolinde Grabar Kitarović na obljetnici “Oluje” u Kninu, Kovač je pozvao Srbiju “da se ne bavi govorom predsjednice koji je bio izvrstan.”

“Dijagnoza (u govoru) je bila izvrsna, jer je predsjednica rekla da je ‘Oluja’ bila akcija za oslobađanje okupiranih područja Hrvatske,” rekao je.

“Mi smo porazili misao Velike Srbije u Hrvatskoj, a to je važan doprinos da se jedan dio srpskog naroda riješi virusa Velike Srbije,” rekao je ministar Kovač.

Dačić je “čistim bezobrazlukom” nazvao izjavu Grabar Kitarović da je akcija Oluja bila “etički čista” i da je Srbe “rasteretila od teškog stoljetnog utega velikosrpskih projekata”.

Potpredsjednik vlade Dačić smatra da ta izjava pokazuje kako je “za Hrvatsku etički čisto ubiti nekoliko tisuća Srba i protjerati njih više od 220.000”.

Najnovije, Vijesti

Oluja i projugoslavenski politički atavizam

Milanovićeva vlada je, osim u uništavanju gospodarstva, rastu vanjskog duga, pogodovanja svojim aktivistima, raseljavanja mladih i uništenja diplomatskih odnosa s relevantnim zemljama, uspjela još nešto; naime, uspjela je stvoriti novi društveni sloj – sloj neradnika, ovisnika i inih jebivjetara koji su neko vrijeme bili prilično glasni, okupljeni oko (ne)radničke fronte.

Ministarstvo kulture je, na čelu sa Zlatar-Violić, kasnije Šipušem, po naredbama i nalozima samog Zorana Milanovića i Vesne Pusić dodjeljivalo milijunske iznose za protuhrvatsko djelovanje raznim “građanskim” udrugama i t. zv. političkim aktivistima. To je išlo do tih mjera su veliki mediji, svi mahom boljševički, tu neradničku skupinu počeli isticati i promovirati kao navodne borce za ljudska prava. Kao da nije bilo dovoljno što je partijski agitprop u posljednjih petnaestak godina izmislio i zvanje “političkog analitičara”, dakle osobu koja za novac lupeta o stanju na političkoj sceni, nekako uvijek u korist Partije i njezinih satelita i time vrijeđa intelekt naroda i zdravi razum.

Bezbroj puta imali smo prilike vidjeti u informativnim emisijama državnih ili komercijalnih televizija kako se nemalen medijski prostor pruža uličarima koji sav svoj intelektualni napor koriste kako bi pred kamerama izustili smislenu rečenicu – takve se naziva političkim aktivistima – počev od pusića, teršeliča, mirt, raukara i Documente, preko baba, dida, kulturnjaka i raznih centara za nešto ili protiv nečeg. Nakon smiješnih prosvjeda od, prosječno, desetak ljudi za prava pedera, Srba, partizana, vrtnih patuljaka ili glinenih golubova, sad nekakav Centar za žene žrtve rata – ROSA, Žene u crnom (udruga iz Beograda), Ženska mreža Hrvatske, Srpski demokratski forum (unatoč imenu, udruga iz Hrvatske), Slobodarski aktivisti, Centar za građansku hrabrost, prosvjeduju protiv najveće vojne pobjede u Europi nakon Drugog svjetskog rata – Oluje – i veličanstvene pobjede slabo naoružane Hrvatske protiv Jugoslavenske zločinačke narodne armije i vojske srpskih pobunjenika u Hrvatkoj, odnosno t. zv. Republike Srpske Krajine.

Kolokvijalno Oluja, a puno ime blagdana je Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, a istoga se dana obilježava i Dan hrvatskih branitelja. Dakle, slavimo pobjedu i iskazujemo zahvalnost za slobodnu i neovisnu Domovinu, lišenu velikosrpske četničko-boljševističke čizme, koju su nam omogućili naši branitelji položivši neizmjernu žrtvu na oltar domovine. No, protiv toga se prosvjeduje; komunistički opančari, potomci drumskih razbojnika, lopova i ubojica, financirani i usmjeravani iz Beograda te orjunaških skupina u Hrvatskoj negoduju zbog slavlja cjelokupnog hrvatskog naroda, protiv države čija je pobjeda priznata od strane svih civiliziranih naroda i institucija modernog svijeta, što je potvrđeno i nizom haaških presuda.

Ne treba se ljutiti na susjednu Srbiju što svake godine prije i poslije Oluje pooštrava retoriku, jer njome vlada čudna simbioza četničko-komunističke mafije koja je u ratu, kao i njihova politička ideja – izgubila, točnije, bila pregažena i satrana. Svijet voli pobjednike, glase stihovi, a gubitnici ostaju gubitnici dok god ne priznaju poraz i ne počnu učiti iz toga. U prvom redu zbog sebe, ne zbog pobjednika!

No, treba ove prosvjednike poslati u primjerice SAD ili Izrael, pa neka njima prosvjeduju na njihove blagdane obilježavanja pobjeda i ustrojstva država – brzo bi vidjeli što bi im se u ime demokracije dogodilo. Pomalo bi nakaradno zvučala izjava: „Oprosti što sam te pobijedio“ i nikad se ni jedan pobjednik u bilo čemu nije ispričao poraženom.

U normalnoj zemlji, dakle zemlji u kojoj medije i institucije ne drže protunarodne, odnosno protuhrvatske strukture, ovu šaku jada koja prosvjeduje protiv države iz koje crpi ogroman novac bi jednostavno trebalo ignorirati i zanemarivati, eventualno javiti policiji da će na njihovim bijednim skupovima biti veće količine alkohola, droge i da sukladno tome izvole postupiti po zakonu. Ima tu i elemenata za službeno postupanje policije i ostalih državnih tijela – od uznemiravanja javnosti, preko iznošenja neistinitih i uznemirujućih tvrdnji, pa do skrnavljenja nacionalnih simbola Republike Hrvatske.

No, Hrvatska je daleko od normalne zemlje, stoga tu šaku jada treba nazvati pravim imenom. Atavizam općenito znači primitivni ostatak iz minulih vremena, odnosno ono što je vrijeme pregazilo. Postoji li bolji izraz nego sve te mirt, raukare, zeliće, pusiće, teršeliče, bosance i ostale neopartizane, nazvati političkim atavistima?

I:HRsvijet

Društvo

Na proslavi Dana pobjede 100 tisuća ljudi!

Ponosni proslavimo naš blagdan, sa zahvalnošću svima koji su podnijeli žrtvu života i zdravlja, poručila je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović po dolasku u Knin.

U Kninu se danas svečano obilježava Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 21. obljetnica vojno-redarstvene akcije “Oluja”. Na središnju proslavu najveće pobjede Hrvatske vojske ljudi pristižu od ranog jutra i očekuje se kako će u Kninu biti oko 100 tisuća posjetitelja.
Središnja svečanost je započela današnjom budnicom ulicama Knina u 8 sati, u čemu je sudjelovao Orkestar Oružanih snaga.

Nešto poslije 9 sati u Knin su stigli Kolinda Grabar-Kitarović u čijoj su pratnji bili tehnički premijer Tihomir Orešković, tehnički ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić, Josip Klemm, savjetnik Mate Granić i tehnički ministar vanjskih poslova Miro Kovač.

U 9.20 sati na kninskoj tvrđavi je svečano podignuta hrvatska zastava, a slijedio je prelet MIG-ova i Krila Oluje. Nakon toga je krenuo svečani mimohod prema središtu grada. Državnu zastavu podigli su branitelji Violeta Grdić iz Vukovara i Ante Marević iz Metkovića čime se i simbolično željela povezati južna i kontinentalna Hrvatska. Pročitana su imena 174 poginula i dva nestala u “Oluji”.

Crkvena zvona u Kninu oglasila su se zvonjavom u 9 sati i 43 minute označivši točno vrijeme kada su na današnji dan prije 21. godinu hrvatske oslobodilačke snage ušle u Knin čime je bila završena vojno-redarstvena akcija “Oluja” kojom su pod hrvatsku upravu vraćena okupirana područja koja su nadzirale srpske okupacijske snage. Nakon podizanja hrvatske zastave kninsku je tvrđavu u brišućem letu preletjela tri zrakoplova MIG 21, a zatim je ispaljen 21 plotun u znak 21. obljetnice “Oluje.”

U Kninu je i ministar kulture u tehničkoj Vladi, Zlatko Hasanbegović, koji je pozvao mlade da ne ističu ustaška obilježja.

– Uvijek treba paziti na manifestacijama gdje se okupi i više desetaka tisuća ljudi. Može biti i, nažalost ih ima, i neodgovornih pojedinaca koji dolaze s nepriličnim obilježjima. Mogu reći što sam uvijek isticao, danas 2016 godine, u slobodnoj i demokratskoj Republici Hrvatskoj, hrvatski državni barjak je jedini simbol koji je primjereno koristiti u ovakvim prigodama. Ustaško znakovlje 2016. godine nigdje nije dobrodošlo i zato sam uputio i poruku mlađim naraštajima da ne koriste bilo koje znakovlje propalih režima i ideologija i da ponosno stoje isključivo iza službenoga barjaka i grba današnje moderne i demokratske Republike Hrvatske.

U povodu današnjeg Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, hrvatska predsjednica Republike jučer je uputila hrvatskim državljankama i državljanima čestitku.

“Domovinski rat temelj je naše države, a Oluja kruna naše povijesne borbe za slobodu. Ponosni na svoju pobjedu i na sva dosadašnja ostvarenja i uspjehe, proslavimo radosno naš blagdan, sa zahvalnošću svima koji su podnijeli žrtvu života i zdravlja za ostvarenu neovisnost i s vjerom da ćemo u domoljubnom zajedništvu ostvariti željene ciljeve za budućnost”, poručila je predsjednica.

Vijesti

SLAVA IM! Zbog njih smo danas ponosni…

Evo imena branitelja poginulih u Oluji!

Malo gdje se može uopće naći cjeloviti spisak svih poginulih hrvatskih branitelja koji su svoj život za Hrvatsku dali u posljednjim danima rata. Evo popisa heroja Oluje:

VRO Oluja, veličanstvena je ratna operacija o kojoj se priča na vojnim učilištima diljem svijeta. U Hrvatskoj se o njoj pišu studije, o njoj se raspravlja, piše po medijima i na nju se ne zaboravlja. Ipak, malo gdje možete naići na cjeloviti spisak svih poginulih hrvatskih branitelja koji su svoj život za Hrvatsku dali u posljednjim danima rata.

Evo spiska heroja Oluje:

1. Branimir Anić 11.10.1950.-05.08.1995. 262.izvidničko-diverzantska satnija Zagreb – pukovnik Hrvatske vojske poginuo u Lišanima Tinjskim kod Benkovca
2. Trpimir Bakarić 11.06.1971.-04.08.1995. MUP Ris Kutina – instruktor specijalne policije poginuo u selu Egeja
3. Ante Baljak 21.09.1973.-04.08.1995. MUP Poskoci Zadar – pripadnik specijalne policije poginuo na Velebitu prijevoj Mali Alan
4. Donko Barbiani 23.09.1955.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac -poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
5. Robert Barbić 24.05.1969.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo je u selu Zalužnica, kod Vrhovina spašavajući ranjenog suborca i sam je bio ranjen. Zbog žestokih borbi i četničkog okruženja nije mu mogla biti pružena odgovarajuća medicinska pomoć. Teško ranjen umro je 8 sati nakon ranjavanja.
6. Marinko Barić 30.09.1974.-06.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo pri ulasku Petrinju
7. Dubravko Bečaj 20.01.1975.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na području Banije
8. Vlado Bekić 26.02.1956.-05.08.1995. 6.domobranska pukovnija Split – poginuo na pravcu planina Svilaja -Knin
9. Ivan Belečetić 07.09.1972.-06.08.1995. 1.GBR Tigrovi – časnički namjesnik izvidničke satnije poginuo u Slunju
10. Tomislav Binički 08.10.1960.-05.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na području Banije
11. Tomo Biondić 21.10.1969.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
12. Željko Blažević 10.01.1966.-07.08.1995. 145. brigada Zagreb Dubrava – poginuo na smjeru Kostajnica – selo Divuša – selo Zamlaće – Dvor na Uni
13. Goran Blažić 07.02.1969.-04.08.1995. 101.brigada Zagreb Susedgrad – poginuo u zbornom području Zagreb
14. Mladen Bošnjak 21.09.1958.-07.08.1995. 145.brigada Zagreb Dubrava – poginuo na smjeru Kostajnica – selo Divuša – selo Zamlaće – Dvor na Uni
15. Milan Brezac 07.04.1965.-04.08.1995. 110.domobranska pukovnija Karlovac – poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović – Vojnić
16. Davor Brezić 07.12.1954.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica
17. Stjepan Bukovac 14.09.1963.-07.08.1995. 20.domobranska pukovnija Glina – poginuo kod Gline
18. Zdenko Bukovič 20.04.1961.-05.08.1995. 128.brigada Rijeka – poginuo na pravcu prema Korenici
19. Nenad Bunčić 16.05.1971.-04.08.1995. 110.domobranska pukovnija Karlovac – bivši pripadnik specijalne jedinice Grom Karlovac poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović
20. Zvonko Capan 06.06.1964.-04.08.1995. 12.domobranska pukovnija Petrinja – desetnik poginuo na Župić brdu kraj Petrinje
21. Damir Cegur 29.09.1960.-04.08.1995. 110.domobranska pukovnija Karlovac – poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović – Vojnić
22. Tihomir Cindrić 08.04.1973.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na području Banije
23. Jure Conjar 07.10.1961.-05.08.1995. 14.domobranska pukovnija Slunj – poginuo na brdu Kurjevac
24. Jadranko Cumbaj 13.12.1967.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na području Banije
25. Marko Cunić 06.05.1952.-04.08.1995. 137.domovinska pukovnija Duga Resa – poginuo na pravcu prema Krnjaku
26. Željko Čaja 06.04.1972.-04.08.1995. 110.domobranska pukovnija Karlovac – poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović – Vojnić
27. Ivan Čanić 08.08.1955.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – stožerni brigadir poginuo na Vujatovu brdu na prijevoju Ljubovo
28. Krešimir Ćatić16.06.1970.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica
29. Gordan Delić 01.11.1949.-04.08.1995. 6.domobranska pukovnija Split – poginuo na pravcu planina Svilaja -Knin
30. Stipe Devčić 10.07.1959.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica
31. Ratko Djetelić 21.01.1969.-04.08.1995. 17.domobranska pukovnija Sunja – poginuo na pravcu Sunja – Zrinska gora
32. Božidar Dodig 17.02.1960.-07.08.1995. 145.brigada Zagreb Dubrava – poginuo na smjeru Kostajnica – selo Divuša – selo Zamlaće – Dvor na Uni
33. Miroslav Dodigović 28.02.1968.-04.08.1995. 125.domobranska pukovnija Novska – poginuo na pravcu prema Kostajnici
34. Petar Drakula 13.12.1956.-04.08.1995. 111.brigada Rijeka – poginuo na koti Zubar
35. Zvonko Dubravčić 28.05.1951.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
36. Miloš Dujmović 27.04.1972.-04.08.1995. 111.brigada Rijeka – poginuo na koti Zubar
37. Stipan Dundović 02.05.1972.-05.08.1995. 4.GBR Pauci – pripadnik 2.pješačke bojne poginuo u selu Golubić kod Knina
38. Ivan Džolan 03.01.1968.-07.08.1995. 153.brigada Zagreb Velika Gorica – poginuo u Glini – Petrinja
39. Rajko Đukić 02.10.1959.-04.08.1995. 101.brigada Zagreb Susedgrad – poginuo na Baniji
40. Nino Fajdić 19.12.1973.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica
41. Damir Frančina 17.01.1960.-04.08.1995. 101.brigada Zagreb Susedgrad – poginuo na Baniji
42. Alojz Fuček 08.10.1952.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu prema Korenici
43. Ivan Furač 01.12.1961.-06.08.1995. 137.domobranska pukovnija Duga Resa – poginuo na pravcu prema Krnjaku
44. Ivan Furdek 04.10.1949.-05.08.1995. 137.domobranska pukovnija Duga Resa – poginuo na pravcu prema Krnjaku
45. Boris Garma 03.11.1953.-04.08.1995. 113.brigada Šibenik – poginuo na pravcu prema Žitniću i Drnišu
46. Velimir Gašparac 02.04.1966.-07.08.1995. 111.brigada Rijeka – poginuo na koti Zubar
47. Josip Glavina 12.03.1964.-04.08.1995.
48. Predrag Golubić 13.09.1969.-04.08.1995. 151.brigada Samobor – časnički namjesnik – posthumno poginuo u selu Stremen
49. Stjepan Grahovac 05.06.1948-04.08.1995. 20.domobranska pukovnija Glina – poginuo na pravcu prema Glini
50. Stjepan Grgac 18.12.1959.-04.08.1995. 57.brigada M.Celjak Sisak – zapovjednik brigade poginuo u Kotar šumi, Petrinja pri pokušaju ispomoći (spajanja) 2 gbr. nakon zastoja kod napada na Petrinju. Na čelu desetine upao u neprijateljsku zasjedu
51. Davor Grginović 20.01.1970.-04.08.1995. 9.GBR Vukovi – poginuo na pravcu Ljubovo – Udbina
52. Igor Gustović 10.02.1973.-07.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na području Banije
53. Darko Halić 25.10.1965.-04.08.1995. 137.domobranksa pukovnija Duga Resa – poginuo na pravcu prema Krnjaku
54. Marijan Halić 16.10.1961.-04.08.1995. 137.domobranska pukovnija Duga Resa – poginuo na pravcu prema Krnjaku
55. Mato Herdoman 17.02.1967.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – na području Banije
56. Željko Horvat 06.11.1966.-04.08.1995. 137.domobranska pukovnija Duga Resa – poginuo na pravcu prema Krnjaku
57. Franjo Houf 01.07.1975.-04.08.1995. 17.domobranska pukovnija Sunja – poginuo na pravcu Sunja – Zrinska Gora
58. Ivo Hrga 02.01.1971.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – bojnik poginuo na Baniji
59. Tomislav Hrle 27.11.1970.-04.08.1995. 9.GBR Vukovi – poginuo na području Like
60. Stjepan Hrvojić 21.11.1963.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – natporučnik, bojnik posthumno 2.pb poginuo od granate tijekom napadne akcije selo Kolonije
61. Jozo Ilijić 06.07.1973.-05.08.1995. MUP Delta Županja – poginuo na Velebitu
62. Drago Ivanović 20.10.1958.-04.08.1995. 12.domobranska pukovnija Petrinja – poginuo na Župić Brdu kraj Petrinje
63. Jurica Ivko 21.12.1963.-04.08.1995. 8.domobranska pukovnija Rijeka – liječnik poginuo na pravcu Kosinj – Ramljani prema Turanjskom polju
64. Josip Jakša 21.08.1972.-06.08.1995. 1.GBR Tigrovi – časnički namjesnik izvidničke satnije poginuo u Slunju
65. Ozren Jalžečić 08.01.1974.-04.08.1995. 57.brigada M.Celjak Sisak – poginuo u Kotar šumi, Petrinja
66. Milan Jelić 18.05.1946.-04.08.1995. 57.brigada M.Celjak Sisak – poginuo u Kotar šumi, Petrinja
67. Jurica Jerčić 15.03.1965.-05.08.1995 2.GBR Gromovi – poginuo na području Banije
68. Niko Jerković 30.03.1955.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
69. Ivan Kapac 27.03.1948.-04.08.1995. 17.domobranska pukovnija Sunja – poginuo na pravcu Sunja – Zrinska Gora
70. Alen Kapelari 08.02.1972.-06.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
71. Vlado Kardaš 29.05.1962.-04.08.1995. 12.domobranska pukovnija Petrinja – poginuo u Gornjoj Mokrici
72. Milan Katalinić 13.11.1968.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
73. Mijo Kereži 19.09.1950.-06.08.1995. 114.brigada Split – poginuo na području zapovjednog područja Split
74. Boro Kezić 16.12.1964.-04.08.1995. 110.domobranska pukovnija Karlovac – poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović – Vojnić
75. Darko Kladić 31.01.1960.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na području Banije
76. Ive Klepić 09.02.1959.- 05.08.1995. 14.domobanska pukovnija Slunj – poginuo na brdu Kurjevac
77. Tihomir Klobučar 16.04.1972.-07.08.1995. dočasnička škola Jastrebarsko u sklopu 145.br – bojnik poginuo na smjeru Kostajnica – selo Divuša – selo Zamlaće – Dvor na Uni
78. Mladen Korica 08.11.1968.-04.08.1995. 125.domobranska pukovnija Novska – poginuo na pravcu prema Kostajnici
79. Ivica Kovačić 07.03.1970.-05.08.1995. 1.GBR Tigrovi – poginuo na pravcu prema Slunju
80. Darko Kravarščan 01.06.1959.-04.08.1995. 101.brigada Zagreb Susedgrad – poginuo na Baniji
81. Stjepan Krmelić 18.01.1955.-04.08.1995. 17.domobranska pukovnija Sunja – poginuo na pravcu Zrinska gora
82. Dražen Kuduz 17.02.1973.-05.08.1995. 4.GBR Pauci – pripadnik 2.pješačke bojne poginuo u selu Golubić kod Knina
83. Damir Kumpar 20.10.1974.-04.08.1995. 17.domobranska pukovnija Sunja – poginuo na pravcu Zrinska gora
84. Željko Leskovac 02.11.1961.-04.08.1995. 110.domobranska pukovnija Karlovac – poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović – Vojnić
85. Darko Lisica 22.08.1972.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na cesti Glina-Petrinja, u malom mjestu Gora
86. Viktor Lizatović 19.04.1968.-04.08.1995. MUP Bat Split – Život je izgubio u zoru, 4. kolovoza 1995. godine ispod Sv. Roka na planini Velebit, u svojoj 28. godini, kao prva žrtva operacije „Oluja“
87. Mario Lončarević 05.07.1973.-04.08.1995. 125.domobranska pukovnija Novska – poginuo na pravcu prema Kostajnici
88. Miroslav Lovren 28.12.1975.-04.08.1995. 17.domobranska pukovnija Sunja – poginuo na pravcu Zrinska gora
89. Dominko Lovrić 08.08.1969.-04.08.1995. 9.GBR Vukovi – poginuo u Lici
90. Petar Mačković 01.04.1954.-04.08.1995. 125.domobranska pukovnija Novska – poginuo na pravcu prema Kostajnici
91. Josip Magdić 10.11.1970.- 05.08.1995. 14.domobanska pukovnija Slunj – poginuo na brdu Kurjevac
92. Pavo Majdandžić 03.03.1971.-04.08.1995. 9.GBR Vukovi – poginuo u Lici
93. Boris Malinarić 01.04.1951.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
94. Darko Margeta 03.10.1970.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
95. Čedomir Marin 01.01.1953.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica
96. Josip Marković 01.06.1942.- 04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica
97. Božan Martan 05.02.1950.-04.08.1995. 12.domobranska pukovnija Petrinja – zapovjednik 2.satnije 1.bojne poginuo na području Kotar šume
98. Teo Martinčić 19.05.1971.-04.08.1995.
99. Janoš Maša 17.05.1966.-07.08.1995. 9.GBR Vukovi – poginuo na području Like
100. Anton Matija 14.12.1950.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
101. Predrag Matanović 29.01.1969.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – pukovnik HV, posmrtno brigadir HV poginuo u mjestu Koloniji, na ulazu u Petrinju. Nakon prvog ranjavanja u ruku (snajperski hitac), drugo ranjavanje bilo smrtonosno (geler od topničke granate). Po oslobođenju Petrinje, jedna petrinjska vojarna nazvana je po njegovom imenu a u njoj je bila smještena i njegova 2. gardijska brigada.
102. Ivan Matešić 15.05.1962.- 06.08.1995. 137.domobranska pukovnija Duga Resa – poginuo na pravcu prema Krnjaku
103. Miroslav Matleković 04.11.1972.-04.08.1995.
104. Milan Medved 29.10.1960.- 04.08.1995. 14.domobranska pukovnija Slunj – pripadnik cetingradske bojne poginuo na brdu Kurjevac
105. Zdravko Mihalić 12.06.1966.- 04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na Baniji
106. Mirko Milković 11.02.1949.-05.08.1995. 137.domobranska pukovnija Duga Resa – poginuo na pravcu prema Krnjaku
107. Nenad Milosavljević 05.09.1966.-04.08.1995.
108. Božidar Miškulin 07.04.1960.-04.08.1995. 111.brigada Rijeka – poginuo na području Like
109. Vine Mišković 10.10.1954.-06.08.1995. 4.GBR Pauci – poginuo na području Sjeverne Dalmacije
110. Darko Modrić 02.11.1966.-04.08.1995. 111.brigada Rijeka – poginuo na području Like
111. Ivica Naglić 04.07.1966.-nestao 07.08.1995. 145.brigada Zagreb Dubrava – vodi se kao nestali na smjeru Kostajnica – selo Divuša – selo Zamlaće – Dvor na Uni
112. Nikola Nikšić 22.01.1956.-06.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica
113. Reuf Novljaković 13.09.1944.-04.08.1995. 17.domobranska pukovnija Sunja – poginuo u Novoselcima
114. Davor Ostojić 10.02.1965.-07.08.1995. MUP – poginuo na Velebitu
115. Eduard Paštrović 11.02.1967.-07.08.1995. 112.brigada Zadar – poginuo u Karinu Donjem
116. Željko Pauković 24.04.1955.-05.08.1995. 57.brigada M.Celjak Sisak – poginuo u Kotar šumi, Petrinja
117. Vjeko Pecirep 03.10.1965.-06.08.1995. 9.GBR Vukovi – poginuo na području Like
118. Anto Pejić 03.04.1936.-07.08.1995. 121.domobranska pukovnija Nova gradiška – poginuo na pravcu prema Dvoru
119. Ilija Perković 04.10.1955.-05.08.1995. 17.domobranska pukovnija Sunja – poginuo kod Zrinske gore
120. Ivica Pešut 02.04.1963.-06.08.1995. 134.domobranska pukovnija Biograd – poginuo u Biovčinu Selu
121. Ivica Petranović 30.03.1964-05.08.1995. MUP OSA Sisak – poginuo na Velebitu
122. Zdenko Petrijevčanin 14.08.1948.-07.08.1995.
123. Sead Pjanić 17.03.1966.-04.08.1995. 110.domobranska pukovnija Karlovac – poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović – Vojnić
124. Ivica Plevanč 14.03.1950.-04.08.1995. 57.brigada M.Celjak Sisak – poginuo na pravacu Zrinska gora
125. Milivoj Pogorilić 22.12.1965.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – časnički namjesnik poginuo na Ljubovu
126. Mladen Polović 18.08.1966.-04.08.1995. 137.domobranska pukovnija Duga Resa – poginuo na pravcu prema Krnjaku
127. Saša Rakijaš 07.01.1974.-04.08.1995. MUP Omega Bjelovar – poginuo u Podpragu
128. Ivan Rončević 31.01.1958.-04.08.1995. 110.domobranska pukovnija Karlovac – poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović – Vojnić
129. Domagoj Rukavina 07.01.1974.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
130. Martin Segedi 05.08.1974.-04.08.1995. 7.GBR Pume – poginuo na Crvenoj zemlji pred Kninom
131. Željko Sekula 16.02.1965.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
132. Ivan Serdar 01.09.1959.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica
133. Miljenko Stanešić 27.01.1958.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica
134. Rajko Starčević 30.05.1974.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na Baniji
135. Damir Sudulić 16.08.1974.-04.08.1995. 9.GBR Vukovi – poginuo na području Like
136. Ivan Svalina 10.03.1975.-05.08.1995. 4.GBR Pauci – poginuo u Golubiću
137. Ivan Svržnjak 19.08.1963.-07.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na Baniji
138. Neven Šarenić 08.08.1957.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
139. Joso Šarić 08.04.1963.-04.08.1995. MUP – poginuo na Velebitu
140. Stjepan Šaško 23.03.1966.-04.08.1995. 7.GBR Pume -poginuo na Crvenoj zemlji nadomak Kninu
141. Mate Šavar 17.10.1954-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – bojnik HV zapovjednik 1.satnije 3.bojne poginuo na Ljubovu
142. Milan Šebalj 19.08.1961.-05.08.1995. 14.domobanska pukovnija Slunj – poginuo na brdu Kurjevac
143. Tihomir Šimunić 11.03.1966.-05.08.1995. 106.brigada Osijek -kontra diktorne informacije molim da se ispravi tko ima odgovarajuće podatke
144. Goran Šincek 25.10.1962-.04.08.1995. 101.brigada Zagreb Susedgrad – poginuo na Baniji
145. Josip Šoštarić 15.02.1964.-04.08.1995. 110.domobranska pukovnija Karlovac – bivši pripadnik SJ GROM poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović – Vojnić
146. Nikola Špehar 03.11.1962.-05.08.1995. 14.domobranska pukovnija Slunj – poginuo na brdu Kurjevac
147. Zvonko Štork 16.07.1970.-04.08.1995. 1.GBR Tigrovi – časnički namjesnik 1.pješačke bojne poginuo u Glibodolu
148. Ivan Tomić 02.06.1954.-04.08.1995. 125.domobranska pukovnija Novska – poginuo na pravcu prema Kostajnici
149. Zlatko Tominac 20.04.1962.-04.08.1995. 9.GBR Vukovi – posmrtno narednik poginuo na području Ljubova prilikom juriša na neprijateljske bunkere gdje je pogođen iz pješačkog naoružanja
150. Dragan Tomljanović 07.03.1972.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
151. Mijo Tonković 12.02.1962.-07.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu prema Kulen Vakufu
152. Petar Tukara 25.09.1962.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na području Banije
153. Zoran Turčić 01.03.1960.-04.08.1995. 111.brigada Rijeka -poginuo na području Like
154. Davor Valentić 11.05.1970.-07.08.1995. 36. bojna inženjerijsko-pontonirska – poginuo na području Banije
155. Zdravko Vanjurek 26.05.1961.-04.08.1995. 14.domobranska pukovnija Slunj – poginuo nedaleko Tržića
156. Viktor Vinković 03.05.1972.-05.08.1995. 12.domobranska pukovnija Petrinja – poginuo kod Petrinje
157. Vlado Voćanec 01.07.1956.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na Baniji
158. Miroslav Vođera 23.04.1972.-05.08.1995. 4.GBR Pauci – pripadnik 2.pješačke bojne poginuo u selu Golubić kod Knina
159. Željko Vojvodić 21.02.1953.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica
160. Ivan Vranić 24.02.1936.-04.08.1995. 20.domobranska pukovnija Glina – poginuo na pravcu prema Glini
161. Zdravko Vranić 01.10.1953.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – kod Vrhovina ranjen nakon toga brutalno masakriran
162. Ivan Vrban 29.05.1972.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica
163. Milan Vukelić 04.06.1951.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
164. Josip Vuković 20.11.1954.-05.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo prema Vrhovinama
165. Robert Vuković 13.03.1971.-06.08.1995. . 110.domobranska pukovnija Karlovac – poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović – Vojnić
166. Joško Vulić 24.02.1967.-05.08.1995. 6.domobranska pukovnija Split – poginuo na pravcu planina Svilaja –Knin
167. Marko Vulić 21.01.1969.-07.08.1995. MUP Poskoci Zadar – djelatnik pričuvnog sastava poginuo od mine iznenađenja
168. Damir Vuzem 03.02.1957.-07.08.1995. 145.brigada Zagreb Dubrava – poginuo na smjeru Kostajnica – selo Divuša – selo Zamlaće – Dvor na Uni
169. Predrag Zekić 19.07.1966.-05.08.1995. 7.domobranska pukovnija Zadar -poginuo u Suhovarama
170. Mijo Zijan 28.11.1972.-04.08.1995. 1.GBR Tigrovi – časnički namjesnik inženjerijske satnije poginuo u Glibodolu
171. Darko Zrakić 20.11.1969.-04.08.1995. 1.GBR Tigrovi -časnički namjesnik 1.pješačke bojne poginuo u Glibodolu
172. Valter Zubčić 17.09.1971.-04.08.1995. 112.brigada Zadar – poginuo u Pridragi
173. Branimir Žunjić 06.08.1973.-04.08.1995. 9.GBR Vukovi -poginuo na području Like
174. Senad Župan 20.10.1972.-04.08.1995. 9.GBR – satnik poginuo na Velebitu na vrh kote 826 u bliskoj borbi vodeći skupinu diverzanata 2. bojne Termita
175. Željko Vrabec 28.4.1969.-4.8.1995. – pripadnik druge brigade HV Gromovi poginuo je u tenku u proboju prema Petrinji u prvim satima Oluje
Laka im Hrvatska gruda za koju su se borili !!!!!