• Danas je: Utorak, 23 travnja, 2024

Povoljan kredit HBOR-a tvrtki u suvlasništvu člana Milanovićeve obitelji!

Samo dva mjeseca nakon što je Zoran Milanović postao predsjednik hrvatske Vlade, tvrtka supruge njegova brata Krešimira Milanovića – Miglu Autopraone – dobila je 250.000 eura kredita (oko 1,9 milijuna kuna) od državne Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR), objavio je Večernji list još u svibnju 2014. godine.

Međutim, i unatoč činjenici da je od trenutka od kad se ta informacija pojavila u javnosti Povjerenstvo za sukob interesa, ali ni istražna tijela, nisu smatrala shodnim provjeriti je li u ovom slučaju bilo sve sukladno zakonu.

Kredit je dan za izgradnju samoposlužne autopraonice u Sesvetama. Tvrtka Miglu Autopraone osnovana je u travnju 2011. i nakon nepunih godinu dana postojanja dobila je kredit od državne banke. Formalne su osnivačice tvrtke Ivana Milanović i Vesna Gluhak. Prema prvim slovima prezimena Milanović i Gluhak tvrtka je i nazvana.

Tvrtka Miglu je od HBOR-a dobio novac iz programa za mikro, male i srednje poduzetnike, i to preko Centar banke, koja je tada bila u suvlasništvu SDP-u bliskog poduzetnika Dragutina Biondića, a s kojom je državna banka sklopila ugovor za plasman kredita poduzetnicima. Uvjeti kredita bili su vrlo povoljni – kamata 4,4 posto, poček godinu dana i rok otplate sedam godina i devet mjeseci.

Ugovor o kreditu između Miglua i Centar banke sklopljen je 28. veljače 2012. No budući da je u međuvremenu Centar banka otišla u stečaj, kredit Miglua preuzeo je HBOR, kojim su u to vrijeme također upravljali SDP-ovi kadrovi, i on se nakon toga vodi kao izravan kredit te državne banke. Nedugo nakon što je Miglu dobio kredit, iz vlasništva te tvrtke izašla je Ivana Milanović, što navodi na zaključak kako je nakon dobivanja povoljnog kredita spomenuta prodala udio u spomenutoj tvrtki. Tako se ona 26. travnja 2012. godine briše u sudskom registru kao jedna od osnivačica i jedina formalna vlasnica ostaje Vesna Gluhak.

Krešimir Milanović, brat Zorana Milanovića, u trenucima kad se ova informacija pojavila u javnosti, kategorički je tvrdio da on nema nikakve veze s tvrtkom Miglu te nijekao tvrdnje da je on u biti bio pravi suvlasnik te tvrtke s Ivicom Gluhakom, suprugom Vesne Gluhak.

Gubitak od 484.400 kuna

U godini svog osnivanja Miglu Autopraone, prema podacima Poslovne.hr, nisu imale nikakvih prihoda, a rashodi su iznosili 33.900 kuna pa je tako i tu godinu tvrtka završila u isto tolikom minusu.

Međutim u 2012. godini, kad je sjeo kredit Centar banke i HBOR-a, tvrtka u suvlasništvu obitelji Milanović je imala prihode od 1,37 milijuna kuna i rashode 1,47 milijuna kuna. Tu godinu završili su u minusu od 100.000 kuna. Slijedeće, 2013. godine, Miglu je imao prihode od 361.100 kuna i rashode od 845.400 kuna pa je tako ostvario gubitak od 484.400 kuna. Tvrtka je 2014. imala dva zaposlenika, a prosječna je plaća 2622 kune neto.

Ivana Milanović, supruga Krešimira Milanovića, zajedno s ocem Mladenom Kovačićem, bivšim članom Nadzornog odbora Medike, i sestrom Sandom osnovala je i tvrtke Pharma Angelica i Junior, ali je kasnije izišla iz suvlasničkog odnosa u tim tvrtkama.

Zanimljivo je da je u vrijeme osnivanja tvtke Miglu i izlaska iz te tvrtke Ivana Milanović imala adresu stanovanja u Gajevoj ulici, što je i adresa na kojoj su registrirane tvrtke njezina supruga Krešimira, inače brata Zorana Milanovića.

Nakon što se ova informacija svojevremeno probila u javnost, iz Vlade su spomenutu situaciju kratko komentirali rekavši kako premijer Zoran Milanović zbog ovog slučaja ne razmišlja o ostavci. Kao što je poznato, Dalija Orešković i Povjerenstvo za sukob interesa nisu uopće reagirali.

I: HRsvijet

Miro Kovač: Nedopustivo je da bivši predsjednik Josipović brani interese Srbije

Komentirajući otvoreno pismo bivšeg predsjednika Ive Josipovića upućeno aktualnoj predsjednici Grabar Kitarović, hrvatski šef diplomacije Miro Kovač upozorio je kako je nedopustivo da bivši predsjednik “mješa kruške i jabuke” i brani interese Srbije.

-Gospodin Josipović, bivši predsjednik i profesor kaznenog prava, pokazuje da ili namjerno manipulira činjenicama ili ih ne razumije ili je posrijedi kombinacija jednog i drugog. Njegovo me pismo začudilo jer on tvrdi da Hrvatska ima univerzalnu nadležnost, što je točno, ali to vrijedi za kazneno zakonodavstvo, dok je u slučaju Srbije riječ o tome da ona ima i posebni zakon za ratne zločine – istaknuo je Kovač.

Kovač smatra da ovakvim postupkama Josipović štiti interese Srbije.

-Pogađa me i teško mi je jer se radi o bivšem predsjedniku, ali izgleda da Josipović više štiti interese Srbije nego svoje zemlje – upozorava Kovač.

Nedopustivom smatra i činjenicu da Hrvatska ima bivšeg predsjednika koji brani interese Srbije.

-Nedopustivo je da imamo bivšeg predsjednika koji tako zdušno brani interese Republike Srbije, koji miješa kruške i jabuke…To me zaista boli jer riječ je o nekadašnjem šefu države – ističe Kovač.

Podsjetimo, bivši predsjednik Ivo Josipović uputio je otvoreno pismo predsjednici Kolindi Grabar Kitarović u kojemu ocjenjuje kako je hrvatska vanjska politika neuspješna u namjeri da blokira pristupne pregovore Srbije te da uporno nastavlja kontraproduktivnu i štetnu politiku koja nema izgleda na uspjeh i koja negativno utječe na međunarodni položaj Hrvatske, uključivši položaj EU i odnose sa susjedima.

Krivac za ISELJAVANJE SLAVONIJE namjestio šefu Šuma milijunske bonuse!

Koliko točno Pavelić, Marija Vekić i Ivan Ištok traže novca, nisu htjeli otkriti. Prema odredbama tajnog ugovora, trebali bi dobiti ukupno 5,28 milijuna kuna bonusa! Pavelić, koji je Jakovinin prijatelj, treba dobiti najviše -2,267 milijuna, a Vekić i Ištok kao članovi uprave po 1,5 milijuna kuna bonusa! Omogućio im je to tajnim ugovorom Tihomir Jakovina, bivši ministar odgovoran i za blokadu 1,23 milijarde kuna EU poticaja, jer je novac namijenjen malim poljoprivrednicima, namještao ‘velikim igračima’

Jedan od glavnih krivaca za golemi val iseljavanja iz Slavonije, bivši ministar poljoprivrete Tihomir Jakovina– koji je milijune eura EU poticaja namijenjenih malim poljoprivrednicima protuzakonito dijelio isljkučivo ‘velikim igračima’, ponovno je došao u centar pozornosti novim nečuvenim skandalom s tajnim bonusima u ugovoru kojega je namjestio svojem prijatelju Ivanu Paveliću, direktoru Hrvatskih šuma!

Sad su Pavelić i još dvoje članova uprave Hrvatskih šuma zatražili isplatu milijunskog bonusa na koji imaju pravo po tajnom ugovoru koji im je dao bivši SDP-ov ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina, piše Ivan Pandža u 24 sata.

Koliko točno Pavelić, Marija Vekić i Ivan Ištok traže novca, nisu htjeli otkriti. Međutim, prema odredbama tajnog ugovora, ispada da bi zajedno trebali dobiti ukupno 5,28 milijuna kuna bonusa odjednom za protekle tri godine. Pavelić, koji je Jakovinin prijatelj, treba dobiti najviše –2,267 milijuna, a Vekić i Ištok kao članovi uprave po 1,5 milijuna kuna bonusa! Pavelić inače ima mjesečnu plaću 17.720 kuna, Ištok 17.181 kunu, a Vekić 16.188 kuna.

Romić odbio isplatiti milijunski iznos

Iako su mogli tražiti bonus svake od zadnje tri godine, iz Hrvatskih šuma su redovito poručivali da oni ne isplaćuju bonuse članovima uprave. Novac su zatražili nedavno, kad je postojala opasnost da ih smijeni novi ministar poljoprivrede Davor Romić iz Mosta. Romić je odbio isplatiti milijunski bonus i dobio tužbu kojom se traži novac. Proces na sudu bi uskoro trebao početi jer je ministar Romić prije nekoliko dana dostavio svoj odgovor na tužbu. Romić je inače u ime države, koja je vlasnik Hrvatskih šuma, jedini član skupštine društva.

Iako nam je ta informacija potvrđena, niti Hrvatske šume niti Ministarstvo poljoprivrede nisu željeli o iznosima upravo zbog tajnosti ugovora.

– Uprava je u skladu s ugovorima o radu tražila od skupštine Društva ispunjenje svih ugovorenih elemenata. Kako se ugovori o radu uprave smatraju poslovnom tajnom, nismo u mogućnosti davati daljnje informacije – odgovorili su nam iz Hrvatskih šuma.

Iz Ministarstva poljoprivrede nisu nam također odgovorili ništa detaljnije kad smo ih pitali za istinitost navoda da su sva tri člana uprave zatražila isplatu bonusa i o kojim iznosima je riječ.

No iako je iz odgovora Hrvatskih šuma jasno da je cijela uprava zatražila bonuse, u Ministarstvu poljoprivrede kažu da su zasad samo dva člana tužila.

– Ne možemo otkriti više informacija jer se vodi sudski spor – odgovorilo je ministarstvo.

Jakovina je 2012. ugovorio s Pavelićem, Ištokom i Vekić odredbu da svake godine imaju pravo na isplatu postotka dobiti Hrvatskih šuma ako ona bude veća od dobiti u 2009., 2010. ili 2011. godini. Pavelić ima pravo na 0,75 posto iznosa od razlike u dobiti, a ostalo dvoje članova po pola posto.

“Pumpali su dobit”

Takve odredbe nemaju ostali direktori u državnim tvrtkama, a to je i izvan kriterija o nagrađivanju direktora koje je prošla vlada donijela. Njihovi eventualni bonusi ovise o poslovanju, ali su ograničeni na postotak plaće, nikako nemaju pravo na postotak dobiti. Pavelić je inače dobar Jakovinin prijatelj. Dok je još bio u osiguranju Helios, upravo je Pavelić posudio 60.000 eura Jakovini kad mu je poljoprivredna apoteka zapala u probleme.

Hrvatske šume su lani imale neto dobit od čak 186,4 milijuna, a prethodne dvije godine 111,8 milijuna i 74 milijuna. To je znatno više od prethodne tri godine.U Hrvatskom sindikatu šumarstva su zgroženi takvim odredbama u ugovoru, za koje nisu znali.

– Sad očito Pavelića i upravu ne zanima kako će javnost reagirati. Oni su pumpali dobit otpustivši 1100 radnika i dižući cijene. Tri godine prije njih bile su krizne, spašavana je cijela drvna industrija i zato dobit nije bila velika. Sad je usporedba dobiti s te tri godine poslužila upravi da uzme milijune. Cijelo vrijeme sva otpuštanja i neisplate ugovorenog novca radnicima uprava je pravdala dobrobiti društva. Sad je jasno da su radili za svoju dobrobit – kaže Željko Kalauz, predsjednik sindikata. Njemu je neshvatljivo da imaju tajne ugovore, a isplatu milijunskih bonusa smatra nemoralnom.

Iako je kolega iz 24 sata zvao bivšeg ministra Jakovinu i poslao mu poruku sa zamolbom za komentar o ugovorenim bonusima, on mu nije odgovorio.


Zbog muljanja Jakovine, EK stopirala isplatu 1,23 milijarde kuna poticaja!

Europska komisija je, da podsjetimo, ranije stopirala isplatu poljoprivrednih poticaja za Hrvatsku u iznosu od 1,23 milijarde kuna, zbog ‘muljanja bivšeg ministra Jakovine i njegovih suradnika’.

U nalazu revizije koji potpisuje Christina Borchmann, direktorica Glavne uprave poljoprivrede i ruralnog razvoja Europske komisije, navodi se da je europska inspekcija našla niz nepravilnosti u hrvatskim projektima potpora iz Programa ruralnog razvoja koji su dobili potpore tijekom mandata bivšeg ministra Tihomira Jakovine.

“Nadzor smo aktivirali jer smo imali ozbiljne sumnje u stvaranje umjetnih uvjeta, s obzirom da su poduzeća koja su dobila potpore osnovana tri mjeseca prije objave natječaja, imala su iste vlasnike i adrese, svi projekti su potpuno komplementarni, a tražene potpore odgovaraju maksimalnom iznosu”, kaže Borchmann.

Međunarodni “non passaran” Vesni Pusić i Zoranu Milanoviću

Netko mora biti najgori. Ovoga puta (i ne samo ovoga) je to bila Vesna Pusić. Naime, od svih kandidata za mjesto Glavnog tajnika UN-a, Pusić je dobila najmanje glasova.

Svaka se država članica Vijeća sigurnosti mogla izjasniti za jednu od tri ponuđenih mogućnosti kojom se ocjenjivala pojedina kandidatura: „ohrabruje“, „ne ohrabruje“ i „nema mišljenje“. 11 članica je “imalo mišljenje” o Pusić i ono nije bilo “ohrabrujuće”, stoga se smatra kako bi kandidati koji nisu dovoljno “ohrabreni” trebali sami odustati od kandidature.

Hoće li Vesna sad biti “besna”, vidjet ćemo, no čini se da svijet još nije toliko zastranio da bi na toj prestižnoj političkoj funkciji htio vidjeti nekoga uz koga se vezuje toliko kontroverzi. No, ako u je u Hrvatskoj s biračkom potporom u iznosu statističke pogrješke postala ministrica vanjskih poslova, zašto bi se drukčije ponijela sad?

Sva spletkarenja i pokušaji izjednačavanja odgovornosti Hrvatske i Srbije, šurovanja s bliskoistočnim arapskim režimima, isticanje kandidature navrat-nanos bez uobičajene demokratske procedure i saborske rasprave, imbecilno zagovaranje feminizma, sva oholost i arogancija – ovakvim su rezultatom glasovanja dobili dužnu satisfakciju. Nije bilo niti neočekivano. Naime, Srbija je istaknula svoga kandidata – Vuka Jeremića – i nije primjereno da dva kandidata koji zagovaraju isti sustav vrijednosti temeljen na pseudojugoslavenstvu poluče ozbiljniji rezultat pred Vijećem sigurnosti.

S druge strane, to su iste one strukture kojima se sudi na Zemaljskom sudu u Muenchenu. Čini se da uskoro dolazi vrijeme kad će KPJ i njezini pravni sljednici odgovarati i ovo s odbijanjem kandidature Vesne Pusić je dobar znak. Bilo bi nekako nezgodno, između svega ostaloga, da glavni tajnik UN-a po upute ide u muenchenski zatvor, odnosno Beograd.

Oni koji su Vesnu Pusić kandidirali nisu kadri shvatiti da u civiliziranom svijetu činjenica da je nekomu djed ubojica i terorist, a otac sudac koji je svojim parafom potpisivao smaknuća čak u dva režima, nije preporuka ili pak preduvjet za napredovanje. No, ostaci sovjetskih umova u Hrvatskoj i dalje snuju (i žive) isti svijet kakav je bio nakon “oslobođenja” 1945., gdje je napredovanje ovisilo o broju ubijenih neistomišljenika i učestalosti cinkanja.

Ovaj je za jugonostaligičare katastrofalan, a za Hrvatsku blagoslovljen rezultat preliminarnog glasovanja, ujedno i savršen pokazatelj mišljenja većine zemalja o bivšoj Milanovićevoj vladi koja je tu kandidaturu istaknula, ali i trenutnoj tehničkoj vladi koja je, zbog određenih razloga, nije imala snage osporiti te hrvatskoj diplomaciji koja je novcima poreznih obveznika lobirala za realiziranje osobnih ciljeva Vesnu Pusić.

Drugim riječima, riječ je o otvorenoj poruci onim strukturama u Hrvatskoj koje su poduprle kandidaturu zagovornice “regijona” po srpskom modelu. Odbacivanjem kandidature Vesne Pusić otvoreno je dano do znanja da Milanović-Josipovićeva politika “regijona” i filorusizam, kojeg se ni pojedine strukture ove vlade nisu imale snage odreći, nije zadovoljavajuća.

Ili pojednostavljeno kazano, Milanoviću i Pusić, kao i njihovim sljedbenicima otvoreno je upućen jedan “non passaran”. Ovoga puta bez komunističkog prizvuka ali s jasnom porukom što se u geopolitičkom smislu očekuje od hrvatske Države i diplomacije.

I:HRsvijet

HDZ: Ispravljena je velika nepravda učinjena hrvatskom blaženiku

Hrvatska demokratska zajednica oglasila se priopćenjem u kome pozdravlja odluku Županijskog suda u Zagrebu koji je u cijelosti poništio montiranu presudu nadbiskupu Alojziju Stepincu kojom su ga komunističke vlasti u montiranom postupku 1946. osudile na 16 godina zatvora i prisilnog rada te petogodišnji gubitak političkih i građanskih prava.

Priopćenje prenosimo u cijelosti:

-Hrvatska demokratska zajednica pozdravlja današnju odluku Županijskog suda u Zagrebu koji je u cijelosti poništio presudu nadbiskupu Alojziju Stepincu kojom su ga komunističke vlasti u montiranom postupku 1946. osudile na 16 godina zatvora i prisilnog rada te petogodišnji gubitak političkih i građanskih prava.

Presuda koja je donijeta u tom procesu 1946., predstavlja zloporabu političke moći i grubo kršenje svih načela prava.

Sedamdeset godina kasnije, ispravljena je velika nepravda učinjena hrvatskom blaženiku koji je i sam tijekom služenja kazne odbio pomilovanje i tražio poništenje presude odnosno obnovu postupka.

Blaženi Alojzije Stepinac je, unatoč presudi komunističkih vlasti, u kolektivnoj svijesti hrvatskog naroda bio i ostao moralna vertikala, upamćen kao zagrebački nadbiskup koji je izlažući svoj život pomagao politički progonjenima bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost ili vjeru. U svom pastoralnom djelovanju bio je nepokolebljiv u čuvanju dostojanstva čovjeka i promicanju istine.

HDZ se zalaže za zaštitu temeljnih ljudskih prava koja svoje ishodište nalaze u europskim civilizacijskim vrijednostima te za osudu svih totalitarnih režima, a koje kao moderna europska stranka promičemo – kaže se u priopćenju HDZ-a povodom odluke Županijskog suda u Zagrebu koji je u cijelosti poništio montiranu presudu nadbiskupu Alojziju Stepincu.

Vesna Pusić uvjerljivo najgori kandidat za mjesto glavnog tajnika

Bivša hrvatska šefica diplomacije i ranija predsjednica HNS-a Vesna Pusić doživjela je pravi debakl u Vijeću sigurnosti UN-a gdje je ovog četvrtka iza zatvorenih vrata održano prvo tajno glasanje o kandidatima za novog glavnog tajnika UN-a.

Vesna Pusić, kako doznaje Jutarnji list, dobila je tek dva ‘ohrabrujuća’ (favorable) i 11 ‘obeshrabrujućih’ (discouraging) mišljenja, uz dva glasa ‘bez mišljenja’ (no opinion) i time je definitivno postala “najgori” rezultat od svih kandidata za novog glavnog tajnika UN-a.

Prema izvješću agencije AFP, koja se poziva na neimenovane diplomate, u vodstvu je bivši portugalski ministar vanjskih poslova Antonio Guterres, dok je drugoplasirani Danilo Türk, nekadašnji slovenski predsjednik i bivši pomoćnik glavnog tajnika UN-a Kofija Annana.

Direktorica UNESCO-a Bokova zauzela je treće mjesto po broju ohrabrujućih glasova, devet – kao i bivši srbijanski ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić i bivši makedonski ministar vanjskih poslova Srđan Kerim – tik ispred bivše novozelandske premijerke Helen Clark s osam ohrabrujućih glasova.

Argentinska ministrica vanjskih poslova Susana Malcorra i njezin slovački kolega Miroslav Lajčak zaostaju za njima. Na začelju su crnogorski ministar vanjskih poslova Igor Lukšić i bivša moldovska ministrica vanjskih poslova Natalija German te bivša šefica UN-a za klimu iz Kostarike Christiana Figueres.

Vesna Pusić, kako doznaje Jutarnji, dobila je tek dva ‘ohrabrujuća’ (favorable) i 11 ‘obeshrabrujućih’ (discouraging) mišljenja, uz dva glasa ‘bez mišljenja’ (no opinion) i time je i definitivno postala najgori kandidat.

Japanski veleposlanik pri UN-u Koro Bessho, čija zemlja ovog mjeseca predsjeda Vijećem sigurnosti, izjavio je da je današnje glasovanje samo ‘indikativno izjašnjavanje’ kako bi svi predloženi kandidati znali kakve su im šanse uoči ‘pravog’ glasanja, koje se očekuje do rujna, kada bi Vijeće sigurnosti Općoj skupštini trebalo predložiti jednog kandidata za nasljednika Ban Ki-moona.

Svrha ovog sustava glasanja je da se kandidat sam povuče ako od stalne članice dobije ‘ne ohrabruje’, s obzirom da to ukazuje na mogućnost ulaganja veta.

Iako su mediji mjesecima spekulirali da će Ban Ki-moona naslijediti žena iz istočne Europe, u čemu je bivša predsjednica HNS-a vidjela sebe, trenutno je u vodstvu muškarac iz Portugala.

I:HRsvijet

Mamić: Žrtva sam morbidne političke farse – dao sam iskaz u USKOK-u

Zdravko Mamić jučer je dao u Uskoku izjavu da ne stoji iza prijetnji glavnom državnom odvjetniku Dinku Cvitanu. Mamićev iskaz je uslijedio poslije objava u tjedniku Nacional da je “moćni Hrvat naručio Cvitanovo ubojstvo” iz kojeg su mnogi zaključili da je riječ upravo o Mamiću.

Upravo to je bila tema tiskovne konferencije održane danas u zagrebačkom Sheratonu na kojoj je kazao da je žrtva neviđene političke farse.

– Dobro ste upoznati što se oko dešava nekoliko godina pa ste mogli primijetiti da su moji istupi u zadnjih tri godine svedeni na minimum, što je atipično za mene. Od kada sam priveden dva puta sam se obratio javnosti u prisutnosti svojih odvjetnika. Ja sam u poziciji da svi oko mene mogu raditi što žele, mediji pisati što hoće, a ja ne mogu govoriti o predmetima koji se protiv mene vode jer bi završio u pritvoru. Ali tek jednom rečenicom – za sve što me optužuje nisam kriv i nisam oštetio Dinamo. Sve je to jedna politička farsa – istaknuo je Mamić.

Tvrdi da se prepoznao u tekstu o naručitelju Cvitanovog ubojstva koji je objavio Nacional.

-Danas smo ovdje zbog stvari koju ne znam opisati. Ne znam u što smo se pretvorili kao društvo ako već danima čitamo da se sprema atentat na gospodina Dinka Cvitana i da je ugrožena njegova obitelj. Ako postoji takva zaštita odvjetnika, a da čovjek na kojeg se osnovano sumnja sam ja i slobodno šećem po Skopju i po Švicarskoj. To nije normalna situacija. Ja sam se prepoznao u tekstu u kojem se priča o naručiocu ubojstva i sledio sam se. Odlučio sam da ujutro ušećem u DORH i zatražim razgovor s gospodinom Cvitanom i da se stavim na dispoziciju Državnom odvjetništvu i da im pomognem. Moja obitelj pati, a sigurno ni njegovoj nije lako – rekao je Mamić.

Jutos je, kako je istaknuo, dao iskaz u Uskoku.

-Ujutro sam ušao u DORH, ali tajnica gospodina Cvitana mi je rekla da nije u zgradi i da mu se javim telefonski. Nakon toga sam shvatio da moram i dalje nešto napraviti te sam otišao u vrata desno u USKOK gdje sam tražio da me sasluša zamjenica državnog odvjetnika. Dao sam svoj iskaz, kazao sve što znam te sam inzistirao da me se stavi na poligraf. Nakon je bilo pitanje što sada? Nije mi bilo jasno da u ovakvoj situaciji normalno išećem iz Državnog odvjetništva ako sam ja opasnost za državnog odvjetnika. Stoga sam sazvao press konferenciju da bih iznio sve, da znam da se radi o meni, ali da od mene ne prijeti nikakva opasnost – upozorio je Mamić.

Morbidnom je ocijanio pojavu da državni aparat zloupotrebljava činjenicu da on osobno izdvaja dio sredstava za zatvorsku kantinu u Remetincu.

-Kad sam bio u pritvoru, bio sam s jednim čovjekom koji se zove deda i bili smo si sve tamo. Sprijatelji smo se i pomagali jedan drugome. Kad je izašao iz pritvora brzo smo potražili jedan drugoga, ali o tome više neću pričati. Bio sam drugi put u pritvoru s međunarodnim društvom pa sam i jednom “crnom” Kameruncu pomogao i dao mu šlape i Dinamovu trenirku jer nije imao ništa. Kad smo igrali protiv Arsenala svi smo u Dinamovim operama u sobi gledali utakmicu i svi su komentirali da smo najurednija soba. Obećao sam i da ću svima slati 2000 kuna u kantinu. Kako je otišao Kamerunac slao sam tih 2000 kuna Albancu i Srbinu koji su ostali u sobi. Sad je tamo ostao samo Srbin kojem i dalje šaljem novce za kantinu. I dijete tog Srbina bio je kod mene u posjetu i sad je stvorena priča kako ja na slobodi s nekim ljudima iz Remetinca stvaram mrežu i spremam atentat na Cvitana. To je morbidno i to je opasno po sve nas građane. Ovdje se radi o jednom takvom zloupotrebljavanju aparata države u progonu vlastitih građana – pa moja majka čita da joj je sin atentator i sprema ubojstvo državnog odvjetnika. Pa kako se ja šećem, ako je to moguće?!  – upozorio je.

Osvrnuo se i na slučaj Zorana Milanovića.

-Vidjeli ste što se dogodilo s gospodinom Hrgarekom i ništa se nije poduzelo jer se radi o bivšem premijeru.  A što se radi prema meni? – zapitao se Mamić.

Na primjeru vlastitog uhićenja nakon utakmice Dinamo – Malmö pojasnio je kako u Hrvatskoj funkcionira represivni sustav.

-U kolovozu 2011. sam uhićen nakon utakmice Dinamo – Malmö zbog sprječavanja državnog službenika u obavljanju posla, a na kraju sam oslobođen u prekršajnom postupku!  Ako je granica između 10 godina zatvora i slobode tako tanka, onda smo opasno društvo – kazao je.

Tvrdi da se preko njega pokušala stvoriti ustavna kriza.

-U listopadu 2015. godine sam se družio s ravantaljem policije Domjanićem i jednom gospođom za koju sam tek kasnije saznao da je riječ o ustavnoj sutkinji Slavici Banić. “Oni” su tada na zahtjev Dinka Cvitana telefonski odobrili istragu protiv mene, Vrbanovića, ustavnih sudaca Slavice Banić i Marka Babića mimo sve procedure! Na sreću je akcija provaljena, a da nije, svi bismo bili uhapšeni i ne bi bilo mogućnosti provedbe izbora zbog ustavne krize. Ja sam stalno, uvijek i iznova sredstvo! – ocijenio je.

Prokomentirao je i premještanje njegovog suđenja iz Zagreba u Osijek.

-U travnju 2016. tražena je delegacija spisa Mamić baš u Osijek. Zašto baš tamo? Makar se ja tamo veselim tome jer volim Slavonce. Ali je paradoksalno da si državni odvjetnik i predsjednik suda dozvole da povrijede županijski sud.  Ja sam prijatelj sa svakim predsjednikom suda u Hrvatskoj! Hoćete li mi sad suditi na Marsu? Stalno slušamo u neovisnosti sudova – koja je razlika između mene i pape Franje? Ja nisam nikad osuđen! Nikad nisam bio dužan ni kunu poreza, ni ja ni moja obitelj – istaknuo je.

Podsjetio je i na zatvaranje njegove nećakinje bez bilo kakve optužnice.

-U lipnju 2016. dodgodilo se uhićenje moje nećakinje. Pa kako vam neko dijete, emotivno slomljeno, može biti bilo kakva prijetnja. Umjesto da joj se izrekne zabrana kontakta, iziče joj se mjesec dana izračnog zatvora. Da li se tu sudi Billu Gatesu, obitelji Mamić ili jednoj studentici bez prihoda? – zaključio je Mamić.

Predstavljen projekt izgradnje IBM-ovog globalnog centra u Hrvatskoj

U sjedištu Vlade predstavljena je velika nova investicija u IT sektoru u Hrvatskoj. Riječ je o stvaranju globalnog IBM-ovog centra, jednog od  tri kakva postoje u svijetu.

-U IBM-ovom centru biti će implementirana najnovija tehnologija i alati. Ova investicija poruka da je Hrvatska otvorena zemlja koja može konkurirati ne samo u Europi nego i u svijetu. Imamo odlučne ljude, znanje i mogućnosti – rekao je premijer tehničke vlade Tihomir Orešković.

Istaknuo je i da je ova investicija izuzetno važna za Hrvatsku i njezino gospodarstvo te da će centar, osim što će omogućiti novo zapošljavanje, surađivati i s hrvatskim fakultetima na programima mentorstva, kako bi već na studiju pripremao mlade ljude za posao u centru.

-Svi znaju da je IT budućnost, Europa traži 900 tisuća novih IT stručnjaka i mi moramo biti spremni ojačati taj sektor – rekao je Orešković te dodao kako se nada da će to pomoći i da će se oni mladi koji su otišli u svijet i našli posao u IT sektoru moći vratiti.

Damir Zec, poslovni direktor IBM-a Hrvatska, rekao je kako je ovaj dan najljepši dan njegove poslovne karijere.

-IBM-ov Client Inovation Centre u Hrvatskoj dokaz je da u Hrvatskoj imamo sposobne ljude, da imamo znanje i da možemo napraviti tako velik i važan posao – istaknuo je Zec.

Zahvalio je na suradnji svima koji su sudjelovali u projektu.

-Reakcije i komunikacija bili su izvanredni. U vrlo kratkom roku uspjeli smo osjetiti sve referentne mogućnosti za takvu djelatnost u Hrvatskoj. Moram napomenuti i da su reakcije američkih institucija bile odlične – dali su veliku potporu i snažno su utjecali na ostvarenje ovog projekta, koji Hrvatskoj daje mogućnost da se ozbiljno pozicionira u svjetskom IT sektoru – rekao je Zec.

Otvaranje Centra najavio je za prvi kvartal 2017.

-Client Inovation Centre IBM-a daje potpuno novu dimenziju. Korisnicima diljem svijeta poslovna usluga na optimalnoj razini u korištenju IBM-ova sustava dostupna je 24 sata bez prekida, na jezicima zemalja u kojima se sustav koristi. Usluge će davati visokokvalificirani ljudi, spremni za tehnološku podršku u svakom trenutku. Znanje stranih jezika i tehnologije od iznimne je važnosti, ali pripremili smo i programe edukacije za mlade ljude koji će raditi u globalnom IBM-ovom centru. Otvaranje Centra planira se za prvi kvartal 2017. godine, za početak na postojećoj lokaciji IBM-a u Zagrebu – rekao je Zec koji o vrijednosti investicije nije htio govoriti, ali je istaknuo da se u idućih nekoliko godina planira otvaranje 500 radnih mjesta.

Podsjetimo, o mogućnosti da IBM investira u Hrvatsku u svoj novi centar za tehničku potporu korisnicima početkom svibnja prvi su izvijestili slovenski mediji, koji su tada objavili da su ‘u igri’ bile još i Slovenija i Slovačka, ali da je odabrana Hrvatska, jer je hrvatska vlada investitoru ponudila bolje uvjete za ulaganje.

International Business Machines (IBM) američka je kompanija osnovana 1911. godine. Ta kompanija sa sjedištem u Armonku, u saveznoj državi New York, bavi se razvojem, proizvodnjom i prodajom računala, posredničkih softvera (middleware) i softvera, a nudi i usluge pružanja infrastrukture, hostinga i konzaltinga.

IBM je jedna od najvećih američkih kompanija, s više od 400 tisuća zaposlenih širom svijeta, a prošle je godine ostvarila prihode od gotovo 82 milijarde dolara te bruto dobit od gotovo 18 milijardi dolara.

Zbog čega privođenje Milanovića na policiju za medije nije vijest?

Nije vijest da je Zoran Milanović saslušavan na okolnosti mita i korupcije u PR agenciji „Madison“, jer ga je odavno trebalo i saslušati i privesti za mnogo ozbiljnije radnje, kao na primjer zloporaba represivnog aparata u političke svrhe, reparacija MIG-ova u Ukrajini ili izazivanje šovinizma i međunacionalnih sukoba s ćiriličnim pločama u Vukovaru.

Nažalost nije vijest da je DORH prije koji mjesec odbacio prijavu Mladena Hrgareka, vlasnika madisom Consultinga“, jer svi kafići po Zagrebu znaju da je DORH u službi Partije, u kontinuitetu od 1945. godine; isto kao što su državni tužitelj(i) – Mladen Bajić i Danko Cvitan – osobe starog jugo-komunističkog kova.

Nije vijest ni da je „Jutarnji list“ u svom nedjeljnom izdanju 17. srpnja donio vijest o tome da je bivši predsjednik Vlade bio saslušavan na okolnosti mita i korupcije, jer ta je novinska kuća napokon shvatila da pojedini portali donose pouzdane vijesti i pronicljive analize te ih ne treba ignorirati, već treba hvatati priključak. Možda je vijest da se za „Večernji list“ i „Novi List“ saslušavanje Zorana Milanovića afera Madison nisu nikad dogodili i zato aferu na svojim stranicama nisu ni spomenuli? Tim više jer Partija nema nikakav komentar osim što gorostasnom figurom prokurista Peđe Grbina želi zastrašiti sve koji u aferu povjeruju.

Vijest je da nitko od „velikih“ medija nije odmah, na licu mjesta, popratio i ispratio Zorana Milanovića kad je ovaj otišao dati službeni iskaz. Gdje su tada bili ti istraživači-novinari s isukanim mikrofonima i objektivima; oni isti afera-majstri što ih gledamo i čitamo kad se pritvara Bandić, Mamić, Polančec, Sanader, Vidošević…? S potpuno ugašenim novinama i s ovakvim sjevernokorejskim urednicima i novinarima na Zavodu za zapošljavanje, Hrvatska bi bila buno bolje informirana i živjela u puno kvalitetnijem demokratskom ozračju.

Odavno je postalo jasno kako se i zašto tzv. main stream mediji, njihovi „ljevičarski“ plaćenici i uredništva ponašaju kad se vražiji događaji kose s njihovim „predbračnim“ ugovorom s vragom. HND je ono isto Društvo novinara Jugoslavije, ono i dalje čuva tekovine Revolucije i bezgrešnost SKH/SKJ. Toliko se puta spominjalo i pisalo o neobjektivnom i navijačkom pisanju tzv. glavnih medija i više nema smisla ponavljati da su mediji danas u Republici Hrvatskoj („Novi List“, „Večernji list“, „Jutarnji list“, „HRT“, „Nova Tv“, „RTL“, njihova uredništva, novinari i legionari-kolumnisti) samo produžena ruka negdanje komitetske uređivačke politike. Stariji oštroperi i urednici odgojeni su i kalupljeni po partijskim školama, dočim su oni mlađi izvučeni iz „provjerenih“ obiteljskih komunističko-doušničkih legla i poslije usavršeni na Fakultetu političkih znanosti ili Filozofkom fakultetu u Zagrebu. To je tzv. hrvatsko novinarstvo, njegova pismenost i objektivnost. Od takvih medija javnost ne može se očekivati istraživačko novinarstvo i objektivno izvještavanje.

Andrej Plenković je zasjao kao dugo očekivana nova zvijezda na umornom hrvatskom političkom nebu; postao je pravi miljenik istinskih čimbenika međunarodne politike, posebno onog dijela koji se brine o Jugostočnoj Europi. Ne tako davno to je bio Zoran Milanović, čovjek s dijagnozom – zato je i mogao što god je htio. I kao što je prije desetak godina okorjelim komunjarama pojašnjeno da je Zoran Milanović logičan i pravi izbor SDPartijske budućnosti, zapravo jedini – pa se onda naknadno u urbanu legendu gurao prizor iznemoglog Ivice Račana na samrtnoj postelji, njenove posljednje riječi i politička oporuka: „on je taj“, hropac… – tako danas i najtvrđim hadezeovcima mora biti jasno da je Andrej Plenković jedna i jedina ponuda.

Neshvatljivo zašto baš on, Zoran Milanović, lijenčina koji je u četiri godine mandata uspio pokazati svu raskoš jednog logorejičnog bezvezanta i podijeliti Partiju i nacionalnu političku scenu? Izgubio je sve izbore u svom mandatu predsjednika Vlade, na koncu i parlamentarne izbore. Što je za SDPartiju najgore, trenutno u niti jednom većem hrvatskom gradu SDP ne obnaša vlast. Čak ni u Rijeci, crvena Rijeka je ipak Linićevo leglo. Zato političkom nazošnošću u ruralnoj Hrvatskoj SDP krade HSS-ovo izborno tijelo, odnosno ono što je od njega ostalo, i sebe naziva narodnom. SDPartija je izgubila urbani predznak pa se kiti narodnjaštvom i krade HSS-u zelenu boju. Partija se „poseljačila“ i sakriva pod leševima onih koje je davno u ratu i poraću pobila.

Sada svjetski politički konstruktori rade na jednom drugom zaboravu, ovaj put HDZ-ova članstva; onog istog koje je prije dva mjeseca slavilo Tomislava Karamarka i režalo na Plenkovićevu izjavu „o HDZ-u kao taocu samo jednog čovjeka“. Danas to isto članstvo pozlaćuje svaku Plenkovićevu riječ, divi se njegovom političkom programu. „I poslije Karamarka, Plenković!“ urliču razdragani hadezeovci. Od 210 000 registriranih članova HDZ-a, 92 000 njih je prije dva mjeseca glasalo za Tomislava Karamarka, u nedjelju je valjda(?) druga polovica, točnije njih 98 000 glasovalo za Andreja Plenkovića, ili… su to jedni te isti članovi najbrojnije stranke u Hrvatskoj?

Andrej Plenković je očito dobio međunarodu dozvolu da „sredi“ Hrvatsku i zato je on nesumnjivi budući pobjednik parlamentarnih izbora. Zoran Milanović je proigrana karta i može na svom vikendaškom otoku igrati karte s otočkim briškulonima i trešetarima, ne mora se više ni pojaviti u Zagrebu. Očigledno je da briselski birokrati ne znaju što će s problemom terorizma, ali im se dopada vodi politički igru u Hrvatskoj. Nego nisu li i Andrej Plenković i Zoran Milanović briselski đaci stasali u “radionici” Mate Granića? Upravo zbog te sličnosti, mogu se složiti s ocjenama onih koji su skloni vjerovanju kako idemo ka velikoj koaliciji, odnosno tripartitnoj vladi, na čelu s Andrejom Plenkovićem. Ne zbog svjetonazorskih razloga, nego u prvom redu zbog rješenja gospodarsko-financijskih problema koji se ne mogu rješiti bez šireg konsenzusa.

Stoga se Zoran Milanović odrekao Ive Josipovića i Laburista a prigrlio HSS. Zbog istih razloga, Andrej Plenković na puna usta spominje pomirenje, ono isto koje je Franjo Tuđman tako loše procijenio da je upravo takvo pomirenje, nakon Tuđmanove bolesti i smrti, uzrokovalo nepomirljiv raskol u hrvatskom nacionalnom korpusu.

Prije završne faze nacionalnog pomirenja trebalo je stvoriti preduvjete povjesničarima da izreknu punu istinu o NDH, ali isto tako i stvoriti pretpostavke za povijesno utemeljeno progovaranje o kraljevini Jugoslaviji, komunističkim likvidacijama u poraću, Titovom velikodržavnom teroru, nacionalizaciji i pljačkama u režiji “crvenog plemstva” o čemu u posljednje vrijeme sve više slušamo.

Nedvojbeno, pravni sljednici Partije su bili duboko svjesni svojih zlodjela i nakon Bljeska i Oluje očekivali su da će se pobjednici s njom obračunati kao što se ona 1945. godine, po sovjetskom modelu, obračunala s „narodnim neprijateljima“. Međutim, kad su partijci shvatili da im se nakon pobjede u Domovinskom ratu nitko ne osvećuje, da im se ništa neće dogoditi – jer je Tuđman iskreno vjerovao u svehrvatsko pomirenje – posramili su se svog neopravdanog straha, činjenice da su godinama živjeli u iščekivanju hrvatske osvete, silno su se rasrdili i to je bilo gorivo partijske obnove s Račanom i Mesićem na čelu.

Počela je tzv. era detuđmanizacije, u stvari restauracija tvrdog partijskog režima i put prema novoj južnoslavenskoj integraciji.

Zato je vrlo bitno doznati što Andrej Plenković misli kad govori o pomirenju?

Gospodarski razvoj je iznimno bitan, ali nema tih gospodarskih tema koje su prioritetnije od istraživanja povijesne istine, bez čega nema podvlačenja crte ispod te teme. Dok se poratni zločini ne istraže, a komunizam ne osudi i razvlasti, sve te priče o gospodarstvu i radnim mjestima samo su duda varalica za ionako već stisnuto i zbunjeno glasačko tijelo.

Novi pokušaj stavljanja starih problema “pod tepih” ne znači i njihovo rješavanje, nego samo odlaganje rješenja i nastavak borbe centrifugalnih i centripetalnih sila unutar hrvatskog nacionalnog bića.

I:HRsvijet

Tihomir Dujmović: Milanovićeva afera Madison otkriva nesvakidašnje držanje DORH-a i medija

Politički analitičar i kolumnist Slobodne Dalmacije, Tihomir Dujmović, upozorava kako Milanovićeva afera Madison pokazuje način na koji SDP manipulira financijama, te nesvakidašnje držanje DORH-a i medija u toj situaciji.

-Afera Madison problematizira dvije relacije. Prvo je način na koji SDP manipulira financijama, a drugo je nesvakidašnje držanje DORH-a. Uz sve to fantastično je kako mediji inače iz ‘dobro obaviještenih krugova bliskih DORH-u’ dojavljuju idući dan nakon što se nekog sasluša na Zrinjevcu što je, kad, tko rekao, a ova informacija je tjednima stajala sa strane i baš nitko od ‘velikih istraživačkih novinara’ o tome nije ‘procijedio’ nijednu riječ – istaknuo je Dujmović u izjavi za Direktno.hr

Smatra da su se mainstream mediji prihvatili pisanja o istrazi protiv Zorana Milanovića s ciljem zatvaranja te teme, koju su u eter “gurnuli” Velimir Bujanec i Slavko Linić.

-Da nije bilo Slavka Linića i Velimira Bujanca – mi za to nikad ne bi saznali. No, kako je Linić najavio kod Bujanca da će govoriti o tome – onda su se i mainstream mediji prihvatili te informacije. Kao što se vidi – jednokratno su je odradili. Puštena je, tema je objavljena, ali više nitko dalje ništa ne istražuje. Sad pogledajte kako mediji objavljuju i obrađuju teme u kojima postoji volja da se ide do kraja, a pogledajte kako mediji obrađuju teme koje ‘na silu’ odrađuju – ocijenio je Dujmović.

Upozorava na sasvim različiti pristup medija i političke scene prema Karamarkovoj aferi “konzultantica” i slučaju istrage protiv Zorana Milanovića.

-U ovom slučaju nema druge nego zatražiti dodatnu istragu DORH-a. Mislim da bi politička scena morala izvršiti pritisak na ovu besramnu poziciju koja je ostala visiti u zraku. Pogledajte sad istraživačko novinarstvo što je radilo u slučaju ‘Konzultantica’, ja nemam ništa protiv toga, mislim da je te stvari trebalo istražiti, a pogledajte kako se drže nezainteresirano u ovoj temi. Mislim da bi mediji, javnost i politička scena trebali reći svoje o ovome i zatražiti od DORH-a da još jedan put provede istragu, pod uvjetom da se ne dogode stvari koje su se dogodile prvi put u ovoj aferi – zaključio je Dujmović.