• Danas je: Četvrtak, 25 travnja, 2024

Milanovića optuživali da je bahat, a nije ni pošten kako se predstavljao

U emisiji “Zoom Zagreb” Z1 televizije gostovali su urednik Bujice Velimir Bujanec koji je otkrio veliku Milanovićevu aferu i istraživački novinar koji je svojedobno raskrinkao Mesića – Darko Petričić. Pročitajte što su rekli o aferi koja je prilično neugodna za šefa SDP-a i koja bi mogla prelomiti predstojeću kampanju.

„Kada bi na policiji ili u DORH-u na razgovoru završio netko iz Mosta ili HDZ-a, siguran sam da bi novinari sve to popratili. No, bivšem premijeru i šefu SDP-a omogućeno je da bude ispitan u najstrožoj tajnosti, bez medijske predstave što zapravo aludira na to da je stvar itekako mutna. On je tamo temeljem prijave čovjeka koji je dugo vremena radio sa SDP-om i nemamo razloga mu ne vjerovati. Sama istraga i predistražne radnje su zataškane, a da se nisu ispitali krunski svjedoci – ponajprije Slavko Linić koji je u tim godinama, prema njegovim izjavama, bio volonter zadužen za financije u kampanji. On nije ispitan, a Hrgarek koji je ponudio da bude ozvučen…rekli su da za to nema potrebe i zatvorili su istragu. To je hrvatsko pravosuđe koji jedne proganja, a druge štiti. Ključna stvar – Tomislav Karamarko je morao otići zbog tobožnjeg sukoba interesa koje je utvrdilo SDP-ovo povjerenstvo. Nespretno se snašao u toj situaciji, no nije počinio nikakav kriminal, ni kazneno djelo, a ovdje postoje sumnje u veliki kriminal. Slažem se sa Krešimirom Macanom koji je kazao da će ta afera lomiti cijelu kampanju. Mogu reći za Milanovića da je lud, drzak i arogantan, no ova afera baca sumnju na njegovo poštenje  koja je bila jedini argument do sada. Vidimo da nije ništa bolji, a možda je i gori od onih koje je napadao“, rekao je Bujanec.

„Meni su u ovom slučaju tri stvari indikativne. Prvo, kampanja je počela. Očito da će se ići sa svim oružjima i najmanje će se koristiti regularni načini oglašavanja i promocije stranaka, a najviše kazneni progoni. Drugo, iznenadilo me vrlo kratko vrijeme od podnošenja prijave do samog pozivanja i Milanovića i Hrgareka u DORH na davanje iskaza. Prošlo je oko dva mjeseca,  a iskustvo nam govori da prijave mogu trajati najmanje godinu dana. Postoje očito interesi i lobiji koji određuju brzinu procesuiranja. Treće, DORH se konačno malo probudio i počeo je procesuirati aktivne političke sudionike jer se prije čekalo da on bude na političkoj margini da se protiv njega pokrenu procesi. Što se tiče kaznene prijave, moram se složiti s DORH-om da nema elemenata kaznenog djela. Hrgarek se morao malo bolje pripremiti za kaznenu prijavu. Kad je Mladen Bajić bio na mjestu državnog odvjetnika, mnoge kaznene prijave nikad nisu bile pokrenute ili su bile odbačene bez obzira na mnoge dokaze ili svjedoke. Ovaj slučaj je pokazao da aktivni političari mogu biti procesuirani. Ovo je vrh ledenog brijega vezan uz Milanovićeve afere. Politika ne može sama realizirati veliki novac, ali može uz pomoć poduzetnika, PR agencija ili projekata. Političarima su oni nužni jer se preko njih novac izvlači“, istaknuo je Petričić.

Na pitanje zašto je slučaj iz 2009. godine otvoren ovih dana, Bujanec je kazao da je to potpuno irelevantno.

„Hrgarek je privatno dosta bolestan i to je možda još jedan element koji ga je ponukao. Ako netko želi prijaviti kršenje zakona, potpuno je nebitno kada će to učiniti. Naravno da će to izaći pred izbore – bolje ikad, nego nikad. Cijeli niz građana i političara se prvo zatvori u Remetinec pa se onda tek traže dokazi protiv njih. Zašto tako nije sa Zoranom Milanovićem? Pa zato jer je DORH kadroviran po receptu ljevice i Ive Josipovića te Milanovića. Riječ je o potpuno dvostrukim kriterijima. Što se tiče samog slučaja, Petričić je rekao da se treba ići tragom novca, a Linić je rekao da je riječ o 300 000 kuna. On je trebao biti pozvan za svjedoka i nacrtao bi im kako doći do dokaza i upravo zbog toga ga nisu zvali da svjedoči. Direktor cijele kampanje tada je bio Josip Leko koji je u međuvremenu nagrađen mjestom ustavnog suca. Pa zar oni stvarno misle da smo mi naivni?“, pitao se Bujanec.

„Sad je najbolji tajming za prijavu jer nema imuniteta. Što se tiče medija, prosječni čitatelj mora znati kome medij pripada, koga promovira i koga štiti, inače će vrlo teško vijest kao ova biti zastupljena u svim medijima. Mediji pokrivaju određene afere da se one nebi ili prebrzo ili prejako proširile pa bi druga strana to iskoristila što je velika sramota za medije i novinarstvo za profesiju“, dodao je Petričić.

Bujanec je nastavio da su u spomenutom slučaju bitna dva momenta.

„ Ako Knežević kaže da nije kriv kojeg je Hrgarek optužio da mu svaki mjesec daje 15 tisuća kuna, zašto je on novinaru Jutarnjeg lista kazao da o tome nije imao pojma. Imao je pojma, ali je novinaru lagao. Zašto je Milanović Hrgareku, u trenutku trajanja istražnih radnji, slao ljude da ga upozore riječima ‘USKOK te radi’. Vidi se da su uhvaćeni s prstima u pekmezu. Potpuno je legitimno da kampanja bude prljava. Pa i Zoran Milanović je najavio pakao. Napokon su se počele otvarati afere protiv njega osobno“, naglasio je Bujanec.

„U tim prljavim kampanjama građani dobiju najviše informacija“, istaknuo je Petričić.

Komentirao je Bujanec i izjavu Milana Bandića koji je novinarima rekao da ga je Knežević pratio.

„Ne znam tko je Kneževića poslao da prati Bandića, no činjenica je da otkad je Milanović došao na vlast, Kneževićeva tvrtka je dobila značajnije poslove. Ugovore sa Ministarstvom zaštite okoliša je dobio nakon što je otišla Holy. Milanović je pažljivo birao kamo će poslati Kneževića. Netko mu je morao platiti skijanje. Čak niti Milanovićeva žena nije bila oduševljena s time što je Zoran išao na skijanje s Igorom Kneževićem i bratom Krešom! Do sada su Zorana Milanovića optuživali da je bahat pa čak i pomalo lud – da zlouporabljava represivni sustav, a sada vidimo da nije ni pošten kako se cijelo vrijeme predstavljao!“, zaključio je Bujanec.

I: direktno.hr

Javnost je imala pravo znati da je Milanović ispitan u DORH-u!

Zašto je Zoran Milanović ispitan u Državnom odvjetništvu, kako je Tihomir Orešković potrošio 100. 000 kuna na reprezentaciju te hoće li HDZ opet posuđivati od tvrtki novac za izbore, neke su od tema o kojima su u ponedjeljak u Otvorenom raspravljali novinar Marko Biočina, stručnjak za odnose s javnošću Krešimir Macan, savjetnik tehničkog predsjednika Vlade Stjepo Bartulica, glasnogovornik Mosta Nikola Grmoja i Goran Marić iz HDZ-a.

Milanović je ispitan u DORH-u koji je proveo istragu i zaključio da nema osnova da je počinjeno kazneno djelo. Podnesena je žalba na rješenje, no postoji mogućnost da se privatnom inicijativom nastavi istraga, a to može učiniti ili Hrgarek ili netko drugi tko je podnio prijavu. Tko je podnio prijavu je manje bitno, kazao je Marko Biočina, dodavši da bi bilo dobro da ukoliko Slavko Linić zna više detalja o tom slučaju, da ih prijavi DORH-u i dade izjavu.

Ne bih se složio da nije bitno tko je pokrenuo priču. Nije isto ako ste sami podnijeli prijavu policiji ili ako je policija tragom nečega došla do vas. Htio bih znati tko stoji iza svega toga jer je u cijeloj priči puno zbunjujućih informacija, rekao je Macan.

Dodao je Biočina da je najvažnije pitanje je li novac iz stranke SDP-a curio prema privatnim osobama i služio za podmirivanje privatnih troškova. „Zadaća službi je otkriti to, javnost ima to pravo znati“, istaknuo je.

„Ovakve pojave štete državi i politici. Politički je neprihvatljivo to što Milanović nije pojasnio o čemu je riječ. Ovakve situacije otuđuju politiku od stvarnog života i ljudi što je neprihvatljivo. Javnost mora biti upoznata sa svime“, ocijenio je Marić.

Na pitanje je li točno da je zbog spomenutog slučaja došlo do sukoba između MUP-a i DORH-a, odnosno ministra Orepića i državnog odvjetnika Cvitana, Grmoja je kazao da nema informacija o tome.

„Ministar unutarnjih poslova to ni ne bi podijelio sa mnom. SDP u zadnje vrijeme ima velikih problema sa transparentnošću i mnogo je pitanja ovdje ostalo otvoreno – je li istraga provedena na pravedan način, gdje su se zadužili, je li Hrgarek pozvan da da izjavu… SDP bi trebao poraditi na tome da bude otvoren prema javnosti“, naglasio je Grmoja.

„Nebitno je u kojem je trenutku to izašlo. Uvijek se može pozvati na to da sve podmeće druga stranka, no najvažnije je to da taj slučaj treba ispitati“, dodao je Grmoja.

Osvrnuo se i na slučaj premijera Oreškovića i troškove ljetovanja njegove obitelji.

“To su državne rezidencije i očito da taj hotel u kojem se naručuje catering, da su cijene masne. Orešković, iako nije morao podmiriti te troškove, spreman ih je podmiriti. MUP je otkrio da su troškovi od prošle godine bili oko 300.000 kuna i bilo bi zanimljivo postaviti pitanje tko će te troškove podmiriti“, napomenuo je Grmoja.

Otkad se premijer vratio u Hrvatsku, prate ga poprilično apsurdne situacije. Opozvan je od glavnog koalicijskog partnera, a sada je glavna tema njegovo ljetovanje. Radi se o fakturama koje nije on ni vidio, koliko ja znam, ti računi su specificirani. Slijedio je preporuke stručnih ljudi koji govore da je jeftinije i jednostavnije boraviti u kontroliranim lokacijama, a ne u privatnim hotelima. Niti je znao preko koga ide catering, niti je bio upućen u detalje, ali kad će vidjeti o čemu se radi, izrazio je spremnost podmiriti te troškove. Postoje državne rezidencije, valjalo bi otvoriti javnu raspravu čemu služe, rekao je Bartulica.

„Važno je da javnost dozna koliki su bili troškovi i na što se trošilo“, nastavio je Biočina.

„Činjenica da je MUP objavio te iznose je jedan pozitivan efekt. Stalno se pozivalo na to da je to objekt štićenih osoba i nisu se mogle dobiti informacije. Jedna priča je sam iznos, a  drugi je dužina boravka premijerove obitelji. Ta rezidencija se koristila za kratke boravke ili neke vikende. Ovdje je riječ o boravku od 30 dana. Pozdravljam činjenicu da je Orešković rekao da će podmiriti te troškove, no bilo bi bolje da ih je podmirio i prije. Nadam se da će svi u budućnosti se držati toga“, kazao je Biočina.

Macan je pak postavio pitanje zašto se političarima plaćaju godišnji odmori.

Milanović je svoj ljetni odmor provodio na Hvaru, spominjali su se troškovi od 60.000 kuna u tjedan dana. Bilo bi zanimljivo da se obradi u medijima koliko je koštalo ljetovanje Milanovića,a  sjetimo se i privatnih letova helikopterima, prisjetio se Grmoja.

Marićje na pitanje o izbornoj kampanji, financijskim dubiozama HDZ-a i pitanju hoće li se stranka dalje zaduživati, kazao:

”Za svakog saborskog zastupnika piše koliko je godišnje utrošio na službeni put, a za predsjednika vlade nema ni jedne informacije. Trebalo bi to sve biti objavljeno. Politički i zakonski odnosi se moraju urediti, sve što je zakonito, ne znači da je društveno prihvatljivo”, dodao je Marić.

Na pitanje hoće li se HDZ i dalje zaduživati, Marić je podsjetio da se u Saboru zalagao da ni jedna donacija ne može biti prihvaćena od pravne ili fizičke osobe koja je dužna državi po bilo kojoj osnovi.

„Mora biti jasno naznačeno od koga je i u kojem iznosu dobivena donacija i po kojoj kamatnoj stopi.  Svaka politička stranka treba se zaduživati isključivo kod banaka, ali ne kod svih. Politika mora biti osjetljiva na sva bitna pitanja“, zaključio je Marić.

I:direktno

Milanović je u vili Costabella 2015. potrošio 295.000 kuna

Nakon što su određeni mediji objavili da je samo na catering obitelj opozvanog premijera Tihomira Oreškovića, koja je ove godine u vili Costabella na opatijskoj rivijeri provela ukupno 32 dana, potrošila 100.113 kuna, MUP je na svojim je stranicama u ponedjeljak kasno poslijepodne objavilo troškove boravka gostiju u toj vili u državnom vlasništvu od 2009. do 2016. godine.

– S obzirom na veliki interes medija i javnosti, Ministarstvo unutarnjih poslova objavljuje podatke o visinama reprezentacije u Villi Costabella. U slučaju dodatnog interesa, spremni smo omogućiti uvid u pojedinačne račune. Interes je potrebno najaviti dva dana ranije kako bi se organizirao termin, naveli su u MUP-u, nakon čega su objavili tablicu s iznosima.

Za 2016. godinu stoji da je na reprezentaciju otišlo ukupno 122.514,34 kn. Podsjetimo, Jutarnji je izvijestio da je samo na catering obitelj opozvanog premijera Tihomira Oreškovića, koja je ove godine u vili provela ukupno 32 dana, potrošila 100.113 kuna.

Istovremeno, Jutarnji je objavio da je račun ispostavljen na ime reprezentacije za boravak u Costabelli tijekom 2015. godine, kada je premijersku dužnost obnašao Zoran Milanović, iznosio oko 295.000 kuna. Prema podacima MUP-a, taj je troška iznosio 293.000,25 kn.

MUP u svojoj tablici navodi ukupne troškove, bez specifikacije koliki je iznos otišao na catering, koliki na osiguranje ili druge troškove.

U nastavku donosimo troškove po godinama kako ih je objavio MUP.

2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.
24.570,93  175,00 47.232,16 96.604,00 247.925,45 109.440,51 293.000,27 122.514,34

I:HRsvijet

Potvrđeno: Zoran Milanović prijavljen DORH-u zbog korupcije

Ekskluziva Osječke TV, emitirana u srijedu, potvrđena je mnogobrojnim novim detaljima o tome kako je šef SDP-a tražio da se njegovom prijatelju Igoru Kneževiću isplaćuje novac fiktivnim ugovorima, a u ‘paketu’ sa poslom koji plaća SDP novcem iz proračuna Republike Hrvatske.

Kada je bivši podpredsjednik Vlade Slavko Linić u srijedu uredniku Velimiru Bujancu potvrdio ekskluzivu o tome da je Zoran Milanović dao iskaz na policiji povodom optužbi za koruptivne radnje u iznosu od oko 300.000 kuna, mnogi su odmahnuli rukom. Ta je skandal, međutim, potvrđen kao posve istinit, a riječ je o prijavi Mladena Hrgareka, vlasnika agencija Madison, koji je predsjednika SDP-a prijavio DORH-u zbog sumnji na pranje novca.

Prema pisanju Jutarnjeg lista od nedjelje 17.7., Milanović je Hrgareku uvjetovao produženje ugovora sa agencijom ‘Madison’ mjesečnim uplatama svom prijatelju Igoru Kneževiću u iznosu od 15.000 kuna mjesečno, temeljem fiktivnih ugovora koji nemaju protučinidbu.

Državni odvjetnik Cvitan je prijavu odbacio, ali Mladen Hrgarek, piše Jutarnji, traži reviziju procesa. Riječ je o državnom, proračunskom novcu, koji se uplaćuje u svrhu financiranja političkih stranaka, a Milanović ga je, kako izgleda, ‘ispirao’ putem agencije Madison i svog prijatelja Kneževića.

Zorana Milanovića i PR službu SDP-a novinari Jutarnjeg lista su pitali za komentar. “Predsjednik SDP-a Zoran Milanović nema komentara”, odgovoreno im je iz Partije, čime su najviše strukture “Narodne koalicije” zapravo potvrdile da je sve – istina.

Plenković novi šef HDZ-a, dobio je 97.823 glasa: Hvala vam na povjerenju

Andrej Plenković novi je predsjednik HDZ-a, a za njega su glasovala 97.823 člana (99,61 posto onih koji su pristupili glasovanju), kako je u središnjici stranke izvijestio Damir Sesvečan iz središnjeg izbornog povjerenstva za izbor predsjednika HDZ-a.

“Hvala vam na podršci i povjerenju koje ste mi u velikom broju iskazali izborom za predsjednika najveće stranke. Imajući na umu i dosadašnja dostignuća i ozbiljnost trenutka, svjestan sam odgovornosti koju preuzimam. Hrvatska je pod vodstvom HDZ-a provela reforme te pristupila NATO-u i Europskoj uniji. Svoje djelovanje HDZ kao dio obitelji Europske pučke stranke nastavlja na tim povijesnim uporištima, danas započinjemo novo poglavlje”, izjavio je Plenković.

“Nalazimo se u zahtjevnom vremenu, HDZ i Hrvatska trebaju novu viziju i pristup”, dodao je Plenković.

Prije govora novog čelnika HDZ-a medijima se obratio šef Plenkovićeva izbornog stožera Damir Krstičević.

“Zadovoljstvo mi je konstatirati da danas uspješno zaključujemo unutarstranačke izbore. Dopustite da još jednom čestitam Andreju na izboru za predsjednika najjače hrvatske stranke, stranke koja će uz njegovo vodstvo postati stožerna stranka razvoja”, rekao je Krstičević koji se zahvalio svim članovima HDZ-a koji su sudjelovali na izborima.

Krstičević je istaknuo da Plenković preuzima veliku odgovornost i obavezu.

“Očekuju nas izvanredni parlamentarni izbori, uvjeren sam da će Andrej okupiti najbolji tim koji će biti sposoban promijeniti negativne trendove”, dodao je Krstičević.

Od 782 biračka mjesta rezultati su do sada obrađeni na njih 774 (98,97 posto). Od 208.277 članova s pravom glasa, glasovanju je pristupilo 98.209 birača (46,83 posto). Nevažećih listića bilo je 336. Kako je objasnio Sesvečan, izbori još uvijek traju u inozemstvu te će potpuni službeni rezultati biti objavljeni sutra tijekom dana.

Izbori održani po načelu ‘jedan član – jedan glas’

Andrej Plenković bio je jedini kandidat za predsjednika HDZ-a na izborima koji su se održali po načelu “jedan član – jedan glas”. Plenković je na toj dužnosti zamijenioTomislava Karamarka, koji je 21. lipnja dao ostavku jer nije uspio sastaviti saborsku većinu, kao što je obećao stranci. Karamarko je ostavku dao nakon što je kao jedini kandidat 17. travnja 2016. ponovno izabran na tu dužnost uz potporu više od 90.000 članova stranke.

Plenković je za svoju kandidaturu dobio više od 35.000 potpisa članova stranke, a u svojemu izbornom programu ističe da će mu glavni cilj biti vratiti povjerenje birača vjerodostojnom i dosljednom politikom HDZ-a. Smatra kako HDZ još jedanput može “postati predvodnik modernizacije uz puno podržavanje tradicionalnih vrijednosti” te središnja snaga razvoja Hrvatske u kojoj će hrvatski narod ostvariti svoj puni potencijal.

Poslovanje Zorana Milanovića i agencije Madison Consulting d.o.o. pod lupom USKOK-a?

U vrlo zanimljivom trenutku u javnost je procurila informacija da je Zoran Milanović u Odjelu za gospodarski kriminalitet Policijske uprave zagrebačke, na prijedlog USKOK-a, u svojstvu osumnjićenika ispitivan radi sumnji u pranje novca.

Navodi o sumnjičenju Zorana Milanovića za protuzakonito postupanje s novcima poreznih obveznika, što su USKOK i Dinko Cvitan ubrzo preimenovali u navodni gospodarski kriminal, nisu postali tema mainstream medija u Hrvatskoj, niti su se snimke Milanovićevoh ispitivanja iz USKOK-a i MUP-a pojavile u javnosti.

Milanovićeve probleme sa zakonom potvrdio je njegov raniji suradnik, Slavko Linić, koji je u međuvremenu postao jedan od njegovih najžešćih oponenata.

– Budimo iskreni, kada sam kao volonter bio zadužen za financije SDP-a, onda sam obaviješten o tome da je ta PR agencija dio novaca usmjeravala na tvrtku za koju je nalog dao Milanović! Imam takva saznanja i znam da se to događalo. S obzirom da to nije išlo preko računa SDP-a, u tom dijelu nemam papire, ali organi koji su za to zaduženi, mogu sve pronaći u PR agenciji i tvrtci koju je Milanović nominirao. Riječ je o iznosu od preko 300.000 kuna! Znam da je nekakva istraga o tome krenula, ali mene nitko o tome ništa nije pitao! – istaknuo je Slavko Linić i dodao da za sve postoje računi i dokazi.

Zanimljivo je da se sve to događa pred prijevremene parlamentarne izbore, uoči kojih Zoran Milanović i SDP očekuju snažan vjetar u leđa upravo od medija i PR agencija koji svakodnevno fabriciraju razne afere u drugim strankama, dok istovremeno Zorana Milanovića veličaju kao novog-starog premijera.

Sporno poslovanje s agencijom Madison Consulting d.o.o.?

Ironično je i iznimno znakovito, da upravo u trenucima u kojima velike nade polaže u medije i PR agencije, Zoran Milanović preko jedne takve agencije pokušava oprati preko 300 000 kuna, za koliko se za sada naime zna.

Ime te agencije s kojom je Zoran Milanović, kako se osnovano sumnja, nezakonito poslovao je Madison Consulting d.o.o., a na njezinu je čelu Mladen Hrgarek, koji je očito, zajedno sa Zinkom Bardić, od Milanovića ponovo dobio taj posao.

Osoba kojoj su najviše pripisivane zasluge za SDP-ov i Milanovićev uspjeh na prošlim izborima, za što je uostalom i nagrađen milijunskim iznosom, je Alex Braun, čija je podružnica u Hrvatskoj upravo spomenuta Madison Consulting d.o.o. na čelu sa Mladenom Hrgarekom. Dakle nema nikakve slučajnosti.

Prema financijskom izvješću FINA-e, ukupni je prihod agencije Madison u 2012. godini iznosio 5,5 milijuna kuna, što je povećanje u odnosu na 2011. godinu, kada su prihodi bili 4,9 milijuna kuna. Na kraju godine Madison je ostvarilo dobit u vrijednosti od 907 278 kn, od čega je 861 914 kn isplaćeno jednom članu tog društva, čiji su jedini članovi Mladen Hrgarek i Davor Kostec.

Dakle, dobit je u odnosu na 2011. godinu, u odnosu na prethodnu godinu skoro udvostručena s obzirom da su 2010. imali zaradu od 555 000 kuna. Poznavatelji prilika na poslovnoj sceni takav pomak vide u činjenici da je upravo u tom razdoblju SDP bio na vlasti. No, da li je to i jedini razlog?

Osveta konkurencije?

Podaci o poslovanju PR agencija u tom razdoblju pokazuju da su sve ostale slične agencije poslovale lošije od prijašnjih godina. Drugo najbogatije PR društvo koje je poslovalo lošije, usporedi li se 2011. i 2012. godina, je društvo Premisa, zajedno s agencijom Predikat, koje je djelovalo na području Rijeke i Pule, gdje je u to vrijeme bio presudan utjecaj tadašnjeg ministra financija Slavka Linića.

Na čelu društva Predikat bio je Boris Lešić, inače unuk Jure Vukasovića. Spomenuta agencija se, kako doznajemo, 2014. pripojila agenciji Premisa, koja je do 2011. godine i Milanovićevog favoriziranja agencije Madison Consulting d.o.o. bila najbolje stojeća PR agencija u Hrvatskoj. Nakon pripajanja društva Predikat agenciji Premisa, Boris Lešić odlazi i u Studio Conex na čijem je sada čelu, koje se bavi praktičnim dijelom (dizajn, grafika, printanje, tiskanje) marketinga. Zanimljivo je što je Studiu Conex jedan od klijenata možda najuspješnija američka PR Agencija Boston Consulting, za koju poznavatelji odnosa kažu da je svojevrsni tržišni rival Braunovog Madison Consulting d.o.o.

Poznavatelji prilika na hrvatskoj PR sceni vjeruju da je upravo Milanovićevom poslovnom odlukom, za koju drže da je izravno pogodovala poslovanju Madison Consulting-a i dokinula dotadašnje PR poslovanje s bilo kojom drugom agencijom, oštetilo društvo Premisa i agenciju Predikat, odnosno oštetila Linićevu uhodanu partijsko-poslovnu mrežu, koju je on uspješno pleo više od 30 godina.

Po svemu sudeći, u ovom slučaju ne radi se samo o osveti političkog gubitnika, već i o znatnom financijskom gubitku za Linićev partijsko-poslovni krug. Stoga, insiderske informacije prema kojima je odabir trenutka u kome će netko od bivših Linićevih suradnika propjevati USKOK-u treba uzeti s vrlo velikom dozom vjerovatnosti.

Prijetnje Cvitanu i novi vjetrovi?

Međutim, iznova je zanimljiv odnos USKOK-a prema ovom slučaju koji je, bez obzira što se radi o očitim Milanovićevim pokušajem manipuliranja proračunskim sredstvima, istragu premjestio u sferu gospodarskog kriminaliteta. Ne treba isključiti niti mogućnost da se na ovaj način istraga pokušava pokrenuti prema dobiti od SDP-ove netransparentne imovine za koju mnogi, uključujući i Zemaljski sud u Munchenu, sve više pokazuju interes.

Hoće li ovaj slučaj završiti kao i dosadašnji slučajevi u kojima se ništa nije poduzimalo protiv očitih nepravilnosti u režiji SDP-a, ili Dinko Cvitan ima neki drugi razlog za uključivanje u status štićene osobe, uskoro ćemo vidjeti?

Zanimljivo je i vrlo znakovito da posljednjih dana u javnost sve više izlaze informacije o navodnim prijetnjama Dinku Cvitani, što mnogi doživljavaju kao izravnu posljedicu diranja u poslovno-privatni odnos Madison Consultinga sa Zoranom Milanovićem.

U odnos Zorana Milanovića s jedne i medija i PR agencija, uključujući i agenciju Madison Consulting, do sad nitko nije dirao, niti pokušavao dirati. Najnovija događanja, međutim, daju naslutiti da su se vremena promijenila i zapuhali novi vjetrovi, suprotni onima koji su taj odnos godinama držali podalje od očiju javnosti i interesa USKOK-a i DORH-a.

I: HRsvijet

Orešković se neće politički aktivirati na novim izborima

Orešković je izjavio da ne ulazi u politiku, ne ide na izbore i neće biti na listi s Mostom. Niti s HDZ-om.

Da se promjene u hrvatskoj politici u posljednje vrijeme događaju preko noći, nažalost ne baš u smjeru potrebnog napredovanja, nije novost, a za neke neočekivana odluka sada je stigla i od tehničkog premijera, Tihomira Oreškovića. On je u razgovoru za Večernji list otkrio svoje stajalište o novim parlamentarnim izborima koji su pred nama:

“Vesele me rezultati anketa jer to znači da je narod prepoznao volju i trud koji sam uložio u ovaj posao. Osjetio sam tu podršku kroz kontakte koje sam imao s ljudima kamo god bih išao, i ta mi je podrška pomogla da lakše prebrodim neke teške trenutke. Ljudi su možda prepoznali da sam drukčiji, da nisam dio sustava, da dolazim iz nekog drugog i drukčijeg miljea. Želio bih iskoristiti ovu priliku da zahvalim svima koji su mi sve ovo vrijeme davali potporu. Javnost želi promjene koje bi omogućile Hrvatskoj da se razvija, i to su upravo promjene koje sam zagovarao i želio provesti. Međutim, otpori stranačkih struktura bili su prejaki. Politički akteri nisu željeli promjene. Nismo još politički zreli za promjene koje smatram da Hrvatskoj trebaju, tako da se neću izravno politički aktivirati na predstojećim parlamentarnim izborima. Za sada ne”, rekao je Orešković te dodao:

“Ostavio sam siguran i dobro plaćen posao da bih nešto napravio, da bih nešto izgradio, pomogao svom narodu. Došao sam iz businessa, i meni je u krvi, u mom je DNK stvaranje vrijednosti, a to često u politici nije slučaj, nije fokus na stvaranju vrijednosti, nego na politiziranju i osobnom interesu. Shvatio sam da se promjene o kojima ja govorim jednostavno ne bi mnogima svidjele i stoga ih ne bih mogao ni provesti. Jer nemam svoju jaku stranačku bazu koja bi podržala promjene koje su suprotstavljene onome što je nažalost i danas najvažnije u našem političkom životu – kadroviranju te zastupanju manjih ili većih osobnih interesa pojedinaca ili grupa”, zaključuje Orešković u intervjuu za Večernji list.

Hrvatska zemlja gimnazijalaca, studenata i umirovljenika?

Hrvatska se javnost očito lako zgražava; zapravo, svaka izjava koja nije u skladu sa samoupravljačkim i pseudosocijalističkim mentalitetom Hrvatica i Hrvata izaziva “zgražanje”.

Tako je našu javnost, “radišnu i marljivu” akademsku zajednicu i “za rad spremne” sindikate zgrozila izjava tehničke ministrice rada i socijalne skrbe Nade Šikić da „u Hrvatskoj stimuliramo visoko obrazovanje, iako znamo da ono nije nositelj razvoja“. Također je izjavila: „Doista jest problem što se jako velik broj učenika upisuje u gimnazije, što bi značilo da ne stječu nikakvu kvalifikaciju.“

Zaista, izjave za zgražanje. Jer, kao što znamo, gimnazijalci jesu gospodarski i ekonomski temelj svake države. Zašto? Jer gimnazije svoje učenike pripremaju za tržište rada, nauče ih obavljati posao koji o završetku škole odmah dobiju te tako ulaze u realni sektor. S druge strane, zanat je potpuno izumro – nema dovoljno mesara, postolara, automehaničara, autolimara, staklara, preciznih mehaničara, informatičara i dalje redom. No, što će Hrvatskoj zanatlije i obrtnici? Ovako imamo skoro dvjesto tisuća gimnazijalaca koji upisuju fakultete čisto upisa radi, besposličare po kafićima i kavanama, a samo rijetki nešto rade preko studentskih ugovora i od tog rada država i zajednica nema budući da je taj novac oslobođen PDV-a niti ulazi u mirovinski fond.

Većina tih gimnazijalaca upisuje filozofske fakultete gdje studiraju sociologiju, filozofiju, povijest, kroatistiku, anglistiku, kulturologiju i sve ostale humanističke i društvene „znanosti“ gdje stječu znanja kojima će jednog dana pokrenuti gospodarstvo i razvoj zemlje. Ili se pak upisuje ekonomija; naime, 2011. godine 52 304 od 190 000 studenata su bili studenti ekonomije, a treba pronaći podatak koliko je od 2011. do 2016. godine Hrvatska dobila diplomiranih ekonomista. Nadalje, prema podatcima Agencije za znanost i visoko obrazovanje, akademske godine 2013./2014. studenata je bilo ukupno 178 676 od čega je 102 031 studenata društvenih i humanističkih znanosti, odnosno studenata umjetničkih škola te interdisciplinskih studija. Dakle, gotovo 60% studentske populacije, kad i ako diplomiraju, ne će biti u realnom sektoru. I to sve spada pod visoko obrazovanje.

Ekonomisti i pravnici su dominantna skupina na Zavodu za zapošljavanje, a primjerice liječnika nedostaje jer, kad završe medicinu, pobjegnu iz Hrvatske budući da je zdravstvo (ili zdravlje?) katastrofalno. No, oni su visoko obrazovani pa zjape nezaposleni i čude se kako za njih nema posla, a visoko su obrazovani i imaju titulu ispred vlastitog imena.

Najglasnije su graknuli Neven Budak, Vilim Ribić, Pero Lučin i Mirando Mrsić, dakle četiri sinekurista i samoupravljača koji sekunde rada u životu nisu iskusili, ali kritiziraju jer svakome treba omogućiti stjecanje visokog obrazovanja. Naime, “briljantni” Budak zaključuje da je u Hrvatskoj malo gimnazijalaca jer je omjer gimnazija i strukovnih škola 30:70.

Takve reakcije i razmišljanja su baština komunizma u kojem nitko nije radio, nego se raspravljalo o radničkim pravima i besposličarilo – dok se država nije urušila – jer tako ne može. Zanat je u potpunosti obezvrijeđen i praktički sramota – zato mame i tate upisuju svoju bistru dječicu u gimnazije jer što će reći ljudi ako bi sinek po zanimanju bio autolimar ili ne daj Bože mesar? Stanje se otelo kontroli i Hrvatska je postala zemlja gimnazijalaca, studenata, doktora znanosti i umirovljenika.

Svako je zanimanje čestito i dostojanstveno ukoliko se tako obavlja. Hrvaticama i Hrvatima je potrebno objasniti da je završilo doba samoupravljanja i da u kapitalizmu takve gluposti ne prolaze. U inozemstvu na burzi rada ne pitaju što je tko završio, već što čovjek zna raditi.

Moraju se staviti kvote i na fakultete i na srednje škole, pogotovo kad je obrazovanje svima besplatno, jer ne mogu i ne smiju svi u gimnaziju i na fakultete kad postoji ogroman broj deficitarnih zanimanja i zanata. Hrvatsku ne će pokrenuti široko obrazovanje i mudrijanje s diplomom već poznavanje svoje struke, ma koja to bila, od informatičara do postolara. Proizvesti ljude koji znaju obavljati određeni posao i koji je zajednici i narodu potreban – to je zadaća države ukoliko želi sudjelovati na slobodnom kapitalističkom tržištu i ukoliko želi gospodarski rast.

I: HRsvijet/Josip Gajski

Zaboravljeni heroj: Mirko Vukušić

Mirko Vukušić je jedan od osnivača SZVO (Samostalni Zrakoplovni Vod Osijek). Rodom je iz Vinkovaca. Sve do neku godinu prije početka rata, Vukušić je bio pilot u 125.lae u Bihaću. Onda je zatražio i dobio (kao Titov pitomac imao je pravo na takav zahtjev) premještaj na Pleso u transportnu eskadrilu da bi mogao upisati faks. Informatika ga je jako privlačila. Poginuo je 02.12.1991. iznad Otoka pored Vinkovaca kada je exJNA srušila AN-2 SZVO, piše hrvatskoobrambenostivo.com.

Još dok Hrvatska nije imala pravih borbenih zrakoplova niti ustrojenog ratnog zrakoplovstva piloti i tehničari koji su napustili Jugoslavensku armiju uz pomoć privrednih i sportskih zrakoplovnih organizacija počeli su osnivati prve zrakoplovne postrojbe. Isprva su te postrojbe obavljale izviđačke, a kasnije i borbene zadaće.

Jedna od najaktivnijih takvih postrojbi bio je Samostalni zrakoplovni vod pri Operativnoj zoni Osijek osnovan 8. listopada 1991. Osnovao ga je bivši vrhunski pilot Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva Marko Živković, koji je letio na MiG-29, i njegov kolega Mirko Vukušić s djelatnicima Privredne avijacije Osijek i članovima Aerokluba Osijek te dragovoljcima iz Đakova. Vod je djelovao s priručnih aerodroma Geigerova pustara i Ivandvor u okolici Đakova, a sastojao se od nekoliko sportskih zrakoplova i poljoprivrednih aviona An-2.

Pokazalo se da mali sportski avioni nemaju veću borbenu vrijednost pa su glavnu borbena snaga Voda postali veliki, ali spori dvokrilni Anovi. U posljednjim danima opsade Vukovara iz njih su, nad već umirućim gradom, uz pomoć padobrana izbacivani sanduci s pomoći. U sanduke su pakirani lijekovi i krvna plazma, a na vrhu uvijek nekoliko šteka cigareta.

Osim toga dovitljivošću oružara koji su od plinskih boca napunjenih eksplozivom izrađivali tako zvane bojler-bombe iz aviona je na srpske položaje počeo padati i smrtonosan teret. Preciznost letenja i gađanja omogućavao je satelitski navigacijski sustav GPS nabavljen u Njemačkoj sredstvima pripadnika Voda i sponzora. Borbene i druge aktivnosti voda, u vrijeme očajničkih napora da se u istočnoj Slavoniji po svaku cijenu zaustavi i slomi ofenziva jugovojske i srpskih paravojnih formacija, imale su i te kako značajne moralno-psihološke, pa i materijalne učinke. Neprijatelj je uskoro počeo respektirati ovu po njega novu i neočekivanu pogibelj, koju unatoč tehničkoj nadmoći nije mogao zaustaviti.

Zbog toga je nakon brojnih neuspješnih pokušaja obaranja protuzrakoplovnim topovima i raketama blizu bojišnice dopremljena čak i raketna pukovnija iz Srbije naoružanu najmodernijim raketnim sustavom KUB-M (SA-6). U pokušaju da obore hrvatske zrakoplovce ispaljeno je oko petnaestak raketa od kojih su neke pale čak u Mađarsku. Ipak, jedna takva raketa pogodila je 2. prosinca 1991. iznad Otoka pored Vinkovaca jedan An-2 u kojem su poginuli osnivač voda Marko Živković, te drugi pilot Mirko Vukušić i padobranci Ante Plazibat i Rade Griva. Bio je to kraj djelovanja Samostalnog zrakoplovnog voda koji se morao povući dublje prema zapadnoj Slavoniji i više nije borbeno djelovao.

Do tada su, u nešto manje od dva mjeseca, hrabri hrvatski letači obavili 35 borbenih letova tijekom kojih je izbačeno 68 bombi i 17 sanduka s 2 tone pomoći za Vukovar. Vod je ponovno nakratko reaktiviran 1993. za prijevoz ranjenika što je bila i prvobitna prenamjena poljoprivrednih zrakoplova An-2. No, tada su već dotrajale osječke dvokrilce zamijenili suvremeni borbeni zrakoplovi Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva.

 

Nikola Kajkić: Odlaskom Ostojića i dolaskom Orepića u MUP-u se ništa nije promijenilo

Predsjednik Nacionalnog sindikata policije MUP-a RH Nikola Kajkić, u “Bujici” je javno progovorio o sličnostima bivšeg SDP-ovog ministra policije Ranka i još uvijek aktualnog – Vlahe Orepića. Na račun policijskog vrha iznio je niz teških optužbi – od političkih manipulacija policijom – do korupcije i nepotizma.

Komentirao je i odluku Orepićeva MUP-a prema kojoj nije bilo zataškavanja i protuzakonitog postupanja u slučaju smrti Vukovarca Darka Pajičića

– Policijski službenici koji rade u sustavu MUP-a jako dobro znaju što se dogodilo. U članku 3. Pravilnika o postupanju policijskih službenika stoji da policajac uvijek mora postupati na način da se najmanje šteti onome nad kojim se vrši određeni postupak. Policijski službenik ne treba posezati za većom silom, ako će njenom uporabom nastati veća posljedica. Te su stvari definirane i člankom 5. itd. Osim toga, policijski je službenik dužan poštivati dostojanstvo, ugled i čast svake osobe nad kojom se postupa – osobito ako se radi o djeci, maloljetnim osobama, starcima i naglašavam – invalidima. A Darko Pajičić je bio invalid Domovinskog rata, bivši logoraš i maloljetni dragovoljac. Saša Sabadoš je trebao razmisliti prije reakcije, procijeniti situaciju – Pajičić nije bježao nakon što je razbio dvojezičnu ploču, nije pružao nikakav otpor i bio je od Sabadoša udaljen dvadesetak metara – tako da nije bilo potrebe za uporabom onolike sile! Sabadoš je trebao upozoriti Pajičića, legitimirati ga, a ne upotrijebiti onoliku silu, to je bilo nepotrebno. U sustavu radim dvadeset pet godina, završio sam policijsku školu i pravni fakultet – i dobro znam o čemu pričam… – rekao je Kajkić.

Podsjetio je kako temeljno načelo rada policijskih službenika mora biti zaštita života, imovine i sigurnosti  građana.

– Temeljno načelo rada policijskih službenika je zaštita života, imovine i sigurnosti  građana. Prvo i osnovno – zaštita života! Naravno da je odmah trebalo pozvati hitnu pomoć i da mu je sam policijski službenik trebao pružati prvu pomoć, za koju smo svi mi osposobljeni! Ne želim nikoga omalovažavati niti po nacionalnosti, niti po bilo kojem drugom kriteriju, ali moram reći: policijski službenici koji su završili policijsku školu, tečaj ili posebnu obuku u Hrvatskoj, ovakve stvari znaju. Možda je uzrok propusta kod Saše Sabadoša u tome što on potječe iz sustava tzv. SAO Milicije, pa nije bio dovoljno dobro upoznat sa ovim propisima o kojima smo sada razgovarali! Naime, nastupanjem tzv. mirne reintegracije, Saša Sabadoš je prešao iz sustava tzv. SAO Milicije u sustav rada našeg MUP-a kao i većina tamošnjih “milicajaca” – rekao je.

Prikazan je i obdukcijski nalaz o smrti Darka Pajičića, koji demantira sve policijske izvještaje, kako one iz vremena Ranka Ostojića, tako i aktualne – iz mandata Vlahe Orepića.  Kajkić upozorava da dolaskom Vlaha Orepića u MUP nisu uslijedile nikakve promjene.

– Dolaskom ministra Orepića na čelo MUP-a ništa se nije promijenilo! Samo četiri pomoćnika. A oni koji su bili pomoćnici postali su savjetnici, s plaćom od 13.000 kuna i službenim automobilima. Jedan od takvih je i Vlado Dominić. To je sramota! Dok se policajcima uzima 100 kuna od kojih kupuju marendu tjedan dana, podobnike se riješilo na ovakav način. Dokle god nam budu ministri unutarnjih poslova izviđači i fitness treneri – nama neće biti bolje! Kako uopće možemo očekivati drugačiju odluku u slučaju Pajičić od one koja je već bila donesena 2014?! Pa sustav unutarnje kontrole u MUP-u je katastrofa! Ustrojen je jako loše – tako da se našteti policajcu koji pošteno i časno radi, a dok se štiti one koji su na pozicijama i koji zlouporabljavaju sustav – upozorio je.

Naveo je kako sve ovo iznosi u ime 26 tisuća časnih i poštenih djelatnika MUP-a koji ne žele da ih se poistovjećuje sa Sašom Sabadošem i njemu sličnima.

– Sve ovo govorim u ime 26 tisuća časnih i poštenih djelatnika MUP-a i ne bih htio da nas se sve poistovjećuje sa Sašom Sabadošem i njemu sličnima! Žao mi je što se ovakve stvari događaju. Vukovarsko Državno odvjetništvo, uz brojne opstrukcije, ipak je podiglo optužnicu protiv Saše Sabadoša 24. listopada 2014., no Unutarnja kontrola MUP-a u Vukovaru nije postupila sukladno Zakonu o policiji koji kaže da se policijski službenik, ako je protiv njega pokrenut Kazneni postupak, mora udaljiti iz službe. S druge strane, ljude se zbog banalnih razloga i prekršaja poput nevezivanja pojasa ili zato što nisu imali kapu na glavi – disciplinski proganja! Naravno, ako su politički nepodobni.U MUP-u tako vrijedi pravilo “Kadija te tuži, kadija te sudi”, a više od 90 posto naših djelatnika na Disciplinskom sudu bude proglašeno krivima! Ranko Ostojić je proveo čistku u MUP-u, gdje je u jednome danu smijenio nekoliko tisuća policijskih rukovoditelja i na njihovo je mjesto doveo neškolovane, nestručne i nesposobne ljude koji provode, uvećini slučajeva – ono što on hoće. Ima iznimki, ali to su ipak iznimke. Svi oni koji se na bilo koji način suprotstavljaju takvoj politici budu šikanirani i završavaju sa disciplinskim postupcima – istaknuo je.

Komentirao je i podatak prema kome hrvatskom pravosuđu, točnije na Županijskom sudu u Vukovaru, 2016. godine radi major okupatorske vojske, koja je činila zločine u Vukovaru.

– Major Slavko Teofilović nije jedini koji tamo radi! Imamo slučajeve u Državnom odvjetništvu, državne odvjetnice u Vukovaru koja se 1991. i 1992. predstavljala kao Srpkinja, onda je odjednom postala “Hrvatica” pa je završila Pravni fakultet na “ho-ruk”… A kada je vidjela da se u Državnom odvjetništvu može zaposliti samo ako je Srpkinja, onda je ponovo prestala biti “Hrvatica”!  I onda takvi progone hrvatske branitelje… Možete misliti kako je hrvatskim braniteljima na sudu u Vukovaru – istaknuo je Kajkić.

Upozorio je i na slučaj tzv. milicajaca iz “SAO Krajine” kojima je Erdutskim sporazumom priznat radni staž od 1991. do 1997. godine.

– Erdutskim sporazumom je tzv. SAO Milicajcima iz sustava bivše zločinačke “SAO Krajine” priznat staž od 1991. godine do 1997. godine. U “SAO Miliciji” je radilo otprilike 450 milicajaca, neki od njih i danas rade u našem MUP-u, neki su zbog zločina pobjegli u Srbiju i treće zemlje… Ali ono što je bitno – do danas je pravo na taj “ratni staž” ostvarilo čak 1.400 pripadnika srpske nacionalnosti! Znači, kada smo potpisali sporazum bilo ih je 1.000 manje! Jedan odvjetnik iz Vukovara srpske nacionalnosti i netko iz “hrvatskog” pravosuđa savjetuju ljude u Srbiji da pronađu dva svjedoka i ostvare svoja “prava”, iako uopće nisu bili “milicajci”. Da apsurd bude veći, neki od njih su osuđeni za ratne zločine i Hrvatska ih traži! Istovremeno, imamo naše, hrvatske policajce, koji su bili pripadnici pričuvnog sastava – koji ne mogu ostvariti niti minimum svojih prava, kojima se čak niti ne priznaje status hrvatskih branitelja… A o pripadnicima HVO-a da ne govorim! – rekao je.

Komentirao je slučaj Dolački i nestanak dva kila zlata i 280.000 eura iz policije u Heinzelovoj.

– Mi smo prvi zbog toga tražili smjenu Vlade Dominića. Dolački je došao s Rankom Ostojićem i trebao je otići s Rankom Ostojićem! To je kadar koji je on birao. Svi znamo da je Dolački trošio više nego što je zarađivao. To je bila javna tajna, to su govorili i kolege iz Heinzelove. Vlado Dominić i slični običnim policajcima nisu dali ni da zasade 5 voćki, da se bave OPG-om, niti ovima na moru koji su naslijedili od none apartmane da se bave iznajmljjivanjem, a Dolačkom i takvima svašta su tolerirali… – ocijenio je Kajkić.

Komentirao je i nagradu koju je Vlaho Orepić raspisao za informaciju o crtačima svastike na Poljudu.

– 20 tisuća kuna nije dovoljno da bi se netko izložio, taj iznos ne može dovesti do informacije o počinitelju!  Treba jednostavno policijske službenike pustiti da obave svoj posao, ne smije ih politika ograničavati u njihovom radu. U Splitsko-dalmatinskoj PU imamo dovoljno profesionalne i odgovorne ljude koji bi to sami našli da se politika ne miješa u cijeli slučaj, da ih se namjerno ne opstruira i ograničava! Pa 15. ožujka prošle godine je nakon utakmice Hajduk – Dinamo zapaljena službena policijska škoda i mi kao sindikat smo dobili informacije tko je to učinio. Radi se o istoj skupini koja je radila nerede u Francuskoj – i nikome ništa! Zamislite kada u Americi netko zapali policijski auto – koliko desetaka godina zatvora dobije! A kod nas politika staje na put čak i kada se traže počinitelji ovakvog zločina protiv policije! Kada je zapaljen auto u Splitu, napravili smo dopis koji je trebao ići u javnost i iz kojeg bi bilo sve jasno, no naši djelatnici iz Splita zamolili su nas da ga ne puštamo u javnost! – kazao je.

Jedna od tema bili su i huliganski neredi u Francuskoj.

– U sustavu MUP-a od stupanja na njegovo čelo ministra Vlahe Orepića ništa nije promijenjeno! Isti ljudi su tamo drmali u vrijeme Ostojića pa drmaju i danas. Stručni i osposobljeni ljudi koji bi znali riješiti problem huligana, čuče na radnim mjestima koja su marginalna. A taj posao rade – nesposobni i politički ograničeni. Prvi smo izašli s priopćenjem da se u Saint-Etienneu spremaju neredi. Tek sat vremena nakon nas oglasio se i ministar Orepić sa svojim izvješćem. Informaciju smo dobili od članova navijačkih skupina jer nam vjeruju, jer vole svoju Domovinu, jer nisu željeli da se ta sramota dogodi i ponovi. Policajci su, na osnovu naše dojave, u Francuskoj zaustavili automobil renault twingo šibenskih registracija, u kojemu su pronađeni topovski udar, teleskopska palica, baklje, suzavac i razna pirotehnička sredstva… Znači kod nekih je postojala volja da se to spriječi, no izostala je inicijativa ministra da bi se zaustavili svi! – upozorio je.

Osvrnuo se i na Vlaha Orepića i njegov pokušaj da “zajedno sa krojačicom reformira MUP”.

– Gospodin Orepić je jedan loš političar, dolazi iz male sredine i pokušava na ovako odgovornoj funkciji prikupiti što više političkih poena! A koliko je nisko spreman ići, najbolje govori podatak da je svega mjesec dana prije raspada Vlade na mjesto svoje savjetnice zaposlio gospođu sa srednjom stručnom spremom, po zanimanju krojačicu, iz svoje udruge u Pločama – kao glavnu savjetnicu za reorganizaciju sustava MUP-a! Pa mi imamo u sustavu MUP-a 26 tisuća zaposlenih i od toga najmanje 500 stručnjaka koji bi to mogli raditi – a mi primamo krojača! – upozorio je.

Progovorio je i o Ostojićevoj aferi “Profesionalna elektronika”  iz koje je, kako je istaknuo, vidljiv nepotizam bivšeg SDP-ovog ministra.

– “Profesionalna elektronika” je firma u vlasništvu Joze Rakušića, koji je do srpnja 2014. radio u  VIP-u. Tamo daje otkaz i javlja se zajedno s još 32 kandidata, na natječaj u MUP-u, za posao u Sektoru gdje se nabavlja sustav tetra veza ili komunikacija. Upravo za taj sustav MUP troši najviše sredstava, godišnje i do 120 milijuna kuna. I u taj sustav kao osoba koja će odlučivati o nabavi, dolazi vlasnik  firme “Profesionalna elektronika” i direktor Rakušić! A upravo od njegove firme MUP onda uzima sredstva komunikacije! Sve to ide na preporuku riječkog SDP-a, preko Ranka Ostojića. Ostojić je dao nalog pomoćniku Kiriginu da se od 33 kandidata na traženo mjesto izabere upravo Jozo Rakušić, vlasnik i direktor “Profesionalne elektronike”, bivši zaposlenik VIP-a. Rakušić nakon zapošljavanja u MUP-u sam sebi daje poslove i sklapa ugovore sa svojom vlastitom firmom! Računi su bili od 800.000 do 1.200.000 kuna! A naši policajci za marendu nemaju! Nadležnim institucijama sam o svemu tome pisao i tražio reakciju, no ona je do danas izostala. Umjesto toga, pomoćnik načelnika za krim-policiju u Vukovaru javno govori: “Napit ću se krvi Kajkiću i svim članovima njegove obitelji!” – zaključio je Kajkić.