• Danas je: Srijeda, 17 travnja, 2024

ANALITIČARI: Perković će dobiti DOŽIVOTNU ROBIJU, tajkuni strepe od njegovog iskaza!

Hrvatske institucije trebale bi postupati protiv Nobila, jer je prijetio svjedoku Sindičiću. Nobilo tvrdi da je Sindičić lažno svjedočio protiv Pratesa, što u prijevodu znači da je njemačko pravosuđe kriminalno. Nobilo je kompromitirao njemačku državu i bit će zanimljiva reakcija njemačke politike na to, ističe dr. Jurčević, dok Željko Peratović tvrdi da uskoro stižu nove optužnice zbog udbaških ubojstava donosi promise.hr

Iznenadno pojavljivanje Vinka Sindičića, kao i njegov iskaz pred Visokim zemaljskim sudom u Münchenu, uznemirili su i zabrinuli optuženike, njihovu obranu, ali i sve one koji zbog povezanosti s Udbom i vlastitih grijeha rade na tome da sud oslobodi optužene udbaše (prijete svjedocima, utječu na glavne hrvatske medije, plaćaju – po svemu sudeći – obranu Perkovića i Mustača…).

Kako nezavisni analitičari komentiraju najnovija zbivanja, kakav pravorijek očekuju i što misle hoće li presude bivšim udbašima doprinijeti konačnom rasvijetljavanju činjenica koje u zadnje vrijeme iznosi Slovenac Rado Prezdir, a koji je dokumentima KOS-a potvrdio da Hrvatskom, de facto, već desetljećima vladaju profiteri nastali kroz pljačku koju su im omogućili KOS-a i Udba? Odgovore na ta pitanja pokušali smo dobiti u razgovoru s profesorom dr. Josipom Jurčevićem, autorom knjige ‘Slučaj Perković – spašavanje zločinačke budućnosti’ i nagrađivanim istraživačkim novinarom – Željkom Peratovićem.

”Zanimljivo je da su uoči Sindičićevog iskaza bile puštene informacije da on neće svjedočiti, da se nalazi u Španjolskoj i da se sigurno neće pojaviti na sudu u Minhenu. No, ipak se pojavio, na samom kraju suđenja te dao vrlo zanimljiv iskaz (Perkovića teretio zbog organiziranja ubojstva, ali i zbog podmićivanja njega kao svjedoka, kako bi odustao od iskaza o Pratesu) . Očito je da je svo vrijeme suđenja bio izložen vrlo ozbiljnim prijetnjama, baš kao i svi drugi svjedoci koji su mogli teretiti Perkovića i Mustača. Sjetimo se samo kakve je sve prijetnje doživio svjedok Ivan Krmpotić, koji je zbog opasnosti morao napustiti Hrvatsku te se skloniti na tajno mjesto u Njemačkoj, a slične prijetnje doživljavale su i svjedokinje Jelena Vitezica i talijanska državljana Marie Rodriquens. Njima su, koliko je poznato, prijetili u Državnom odvjetništvu u Rijeci! Najgore je što se sve te prijetnje događaju u Hrvatskoj i dolaze iz Hrvatske, a niti jedna institucija ne reagira na to! U isto vrijeme, uhićuju kćer Zorana Mamića jer je (bivšem) dečku navodno slala poruku koja je mogla biti shvaćenja kao prijetnja. Zbog nečeg tako benignog, uhićuju djevojku, a nakon ozbiljnih prijetnji profesionalnih ubojica, ništa se ne događa?! Sve skupa je izazvalo veliki međunarodni skandal, jer su prijetnje izrečene u važnom međunarodnom procesu”, ističe u uvodu dr. Josip Jurčević.

Primjećuje potom da su se udbaške strukture uspjele konsolidirati i sanirati štetu nastalu izručenjem dvojice obavještajaca.

Sindičić je bio izložen brojnim ugrozama i prijetnjama

”Zbog važnosti Sindičića, bilo je dosta kalkulacija oko njegovog mogućeg (ne)svjedočenja. No, on se pojavio u zadnji čas i rekao ključne stvari. Vrlo važno svjedočenje čuvano je za kraj, a u tom svjedočenju Sindičić je rekao da je bio izložen brojnim i ozbiljnim ugrozama i prijetnjama. I po tome vidimo koliko je Udba i danas moćna. Zanimljiva je u svemu tome bila medijska igra skrivača. Mediji su puštali informacije da Sindičić neće svjedočiti, pustili su Nobila da bude glavni, često i jedini tumač događaja u sudnici. No sada se postavlja pitanje hoće li hrvatske institucije postupati protiv Ante Nobila, jer je prijetio svjedoku Vinku Sindičiću?! Tvrdio je da je Sindičić lažno svjedočio protiv Pratesa, što u prijevodu znači da je njemačko pravosuđe kriminalno. Nobilo je  tako kompromitirao njemačko pravosuđe i njemačku državu. Bit će zanimljiva reakcija njemačke politike na to. Oni mogu pritisnuti naše institucije zbog toga”, naglašava profesor Jurčević.

Pojašnjava potom kako je uvjeren da će presuda za Perkovića biti osuđujuća, dok za Mustača nije posve siguran, jer Sindičić nije krivio Mustača, već samo Perkovića. Josip Perković dobit će, kaže, najtežu moguću kaznu, kao i Prates zbog istog slučaja. Dakle, doživotnu robiju!

Udba je u Republici Hrvatskoj uspjela sanirati štetu iz 2013. godine, kada su uz puno peripetija i nakon velikog skandala s ‘Lex Perković’, Perković i Mustač ipak izručeni Njemačkoj. Nikakve posljedice, zbog tog skandala, nisu snosili ni Milanović, ni Josipović, ni Orsat Miljenić. No, vjerujem da će se nakon dolaska Plenkovića na čelo HDZ-a i nakon presude Perkoviću i Mustaču dogoditi svojevrsna lustracija u HDZ-u, pa onda i u Hrvatskoj. Mislim tu na lustraciju za zločine i kriminal počinjen nakon 1990. godine. HDZ je do grla umočen u to, što nije slučajno. Jer Udba do danas vlada kroz kriminal i kroz ucjene nakon počinjenih grijeha. Plenković nije umrljan, koliko znam. Zato očekujem dubinske promjene u HDZ-u. Promjene u najvećoj stranci već se događaju, a moguće je da je to povezano i s događajima na sudu u Minhenu”, smatra autor knjige ‘Slučaj Perković – spašavanje zločinačke budućnosti’.

Osvrnuo sa zatim i na javno izrečene tvrdnje slovenskog istraživače Rade Prezdira koji je uz pomoć dokumenata KOS-a dokazao da postoji veza između tajnih službi iz doba Jugoslavije (KOS i Udba) i pljačke u korist hrvatskih tajkuna poput Tedeschija.

”To nije ništa novo. Sulejman Tabaković i ja već 20 godina argumentirano pričamo o tome što su Slovenci sada potvrdili. Čak su Tabakoviću digli auto u zrak kada je izdao knjigu o tome. Treba vidjeti zašto to ide preko Slovenije i na čiji poticaj. No, dobro je da se o tome govori. Odavno to znaju naše sigurnosne službe, ali ništa ne čine. Sada očekujem da će se dogoditi kvalitetne promjene u službama. Nadam se da će, nakon presude Perkoviću i Mustaču, biti posljedica i u službama koje je Perković vodio. Uvjeren sam da trebamo očekivati i promjene u cijeloj državi, jer jedino uz demokratizaciju i svojevrsnu lustraciju Hrvatska može spasiti svoju budućnost, spriječiti da bude zločinačka, kao što su zločinačke naša sadašnjost i prošlost. Ako se, pak, ni nakon osuđujuće presude Perkoviću i Mustaču u Hrvatskoj ništa ne promjeni, imat ćemo i dalje pljačku i nered te propadanje i izumiranje. Valja istaknuti da bi lustracija trebala krenuti od 2016. godine pa unazad. Treba početi od danas, da bi očistili kriminal i korupciju. To je puno važnije nego rasvijetljavanje događaja iz osamdesetih godina prošlog stoljeća”, podvlači dr. Josip Jurčević.

Tumači potom da je priželjkivana demokratizacija i pročišćenje HDZ-a vrlo bitno za cijelu Hrvatsku.

”Ako se dogode kvalitetne promjene u HDZ-u, onda će Hrvatska demokratska zajednica ovim strukturama predstavljati problem. Udba i KOS kontroliraju cijeli sustav, pa i medije, što je veliki hrvatski problem. Mediji su jako bitni, a vidimo da i danas Ante Nobilo moderira većinu glavnih medija u vezi događanja u sudnici. Valja još jednom istaknuti da ovo suđenje nije toliko važno zbog zbivanja iz 1983. godine, koliko je bitno za našu sadašnjost i budućnost. Perković je bio šef službe, a još je jako moćan. Zajedno sa suradnicima iz Udbe i KOS-a stvorio je paralelan sustav upravljanja Hrvatskom. Nije istina da je Tuđman stvorio takav sustav, jer Tuđman je imao redovan sustav upravljanja. Paralelan sustav stvorili su udbaši. Upravo ta udbaška hobotnica već godinama davi Hrvatsku. Guši ju preko korupcije i kriminala i zato je skora (osuđujuća) presuda u Minhenu toliko važna za Hrvatsku”, zaključuje sveučilišni profesor dr. Josip Jurčević.

Peratović: I Pavle Gaži bi mogao biti optužen

Slično razmišlja i Željko Peratović, najbolji hrvatski istraživački novinar za 2015. godinu, po sudu Hrvatskog novinarskog društva.

”Sindičić se trebao pojaviti s obzirom na kaznenu prijavu da je dao lažan iskaz te ostati kod svog iskaza. Njegov iskaz neće biti odlučujući za samu presudu, jer sud već ima mnoge ključne dokaze, poput onoga o izravnoj umiješanosti Zdravka Mustača u zločin. No, Sindičićevo svjedočenje je bitno, jer je rekao da se radi o riječkoj ekipi izvršioca, a ne o beogradskoj, kako se dosad govorilo. Naravno da očekujem osuđujuću presudu za obojicu i to najstrožu moguću kaznu. Doživotna robija mogla bi se u Hrvatskoj preinačiti u dvadeset godina robije, ako Perković i Mustač kaznu budu služili u zatvoru u Lepoglavi, što očekujem da će se dogoditi. A s obzirom na njihovu dob, dvadeset godina zatvora je gotovo isto što i doživotna kazna. Očekujem, osim toga, i nove optužnice protiv ljudi koji su također sudjelovali u udbaškim ubojstvima. Mogao bi biti optužen i sam Pavle Gaži, bivši ministar unutarnjih poslova, koji je kazao da nije ništa znao o ubojstvu Đurekovića, iako postoje dokazi da je itekako znao i da je razgovaro o tome sa Stanom Dolancom. Odvjetnik Anto Nobilo će sada, najvjerojatnije, pokušati dobiti na vremenu kako bi dokazao dokaže da njegovi klijenti, tobože, nisu krivi i da presuda bude što kasnije”, smatra Peratović.

I on se osvrnuo na otkrića Rade Prezdira te kazao da je princip spajanja Udbe i odabranih crvenih direktora i službenika bio slijedeći: Udba je opraštala kriminal ljudima u Genexu i sličnim tvrkama, ali bi ih prisili da financiraju aktivnosti Udbe i KOS-a.

”Hrvatski tajkuni uistinu su čvrsto povezani s Udbom. Zato Nobilo govori da Perković neće (ili hoće) iznositi informacije o drugim ljudima povezanim s Udbom i KOS-om. No, itekako se boje oni iz tog vremena, kao i njihovi nasljednici. Točno je, dakle, da su hrvatski tajkuni nastali iz komunističko udbaške oligarhije, koja se obogatila kroz kriminalnu pretvorbu i privatizaciju. Sve njih strah je presude, a još se više boje predstojećih iskaza Perkovića i Mustača pred sudom u Minhenu. Sudjelovali su u kriminalnoj pretvorbi i sada peru novac, a sve to znaju i Perković i Mustač. Suđenje njima dvojici je, stoga, vrlo bitno i za našu sadašnjost i budućnost, a ne samo zbog rasčišćavanja prošlosti”, sličan zaključak ponudio je i istraživački novinar Željko Peratović.

Za žrtve Vukovara: U ratu su ga branili, a sad za njegove žrtve pješače – 204 kilometra!

Humanitarno hodočašće Kutina-Vukovar 204 km, u organizaciji Udruge Kutina-Vukovar, polako se pretvara u prekrasnu tradiciju. Ove godine, branitelji grada heroja, kreću 11.07. ispred Art caffea u Kutini oko 13,00 sati, a službeni završetak je 17.07. kod spomenika Petru Kačiću na Sajmištu između 12,00-13,00 h.

Branitelji – hodočasnici će, nakon što se poklone i upale svijeće, krenuti prema centru grada. Putem će zastati kod spomenika još jednog heroja obrane Vukovara – Velimira Đereka-Sokola te će i tamo zapaliti svijeće. Uslijedit će prolazak mostom koji nosi ime po hrabrom francuzu, HOS – ovcu Jean-Michel Nicolier, te odlazak so Bijelog križa.

Svoje hodočašće hrvatski će branitelji završiti posjetom Vukovarskim iskricama s kojima nekoliko godina unazad gaje divno prijateljstvo. Članovi Udruge Vukovarske iskrice su osobe s poteškoćama u razvoju, a u vrijeme poplava u Vukovaru braniteljima koji su spašavali grad donosili su sokove i sendviče:

“Hodočašće je posvećeno svim poginulim, ubijenim i nestalim braniteljima i civilima koji su stradali u obrani Grada Vukovara. Hodočasnici su za sad uglavnom branitelji, ali očekujemo da nam se priključi tko god želi. Želim napomenuti kako je ovo hodočašće humanitarnog karaktera jer usput prikupljamo donacije za Vukovarske iskrice”, kazao je za vrijeme lanjskog hodočašća vukovarski Tigar Vladimir “Alf” Balgač, a doznajemo da je i ove godine tako.
Po etapama, hodočašće će izgledati ovako :

11.07.
KUTINA-NOVSKA
12.07.
NOVSKA-NOVA GRADIŠKA
13.07.
NOVA GRADIŠKA-LUŽANI
14.07.
LUŽANI-TRNJANI
15.07.
TRNJANI-STRIZIVOJNA
16.07.
STRIZIVOJNA-VINKOVCI
17.07.
VINKOVCI-VUKOVAR

Svi koji su zainteresirani za ovaj događaj, novosti mogu pratiti na Facebook stranici“Udruga Kutina – Vukovar”

Hrvatska na Olimpijskim igrama

Hrvatski košarkaši izborili su plasman na Olimpijske igre u Rio de Janeiru zahvaljujući 84-78 (19-12, 20-22, 15-18, 16-18; 14-8) pobjedi nakon produžetka protiv Italije u finalu kvalifikacijskog turnira u Torinu Saznaj više

Stigli rezultati natječaja Fonda za stipendiranje hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i njihove djece!

Iz Fonda za stipendiranje hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i djece hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, uvažavajući uvjete natječaja, odobreno je 5897 stipendija za školsku odnosno akademsku godinu 2015./2016.

Na sjednici Vlade Republike Hrvatske, održanoj 6. srpnja 2016. godine, dana je suglasnost na prijedlog Odluke o isplati trećine neto dobiti Fonda hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji za 2015. godinu.

Sukladno navedenoj suglasnosti Vlade Republike Hrvatske, Odlukom Upravnog odbora Fonda za stipendiranje hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i djece hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata od 6. srpnja 2016. godine, uvažavajući uvjete natječaja, odobreno je 5897 stipendija za školsku odnosno akademsku godinu 2015./2016.

Imajući u vidu rokove za predaju prijava za smještaj u studentske domove, slanje Ugovora o dodjeli stipendija predstavlja prioritet te će se s postupkom započeti odmah.

Milanović već podijelio ministarske fotelje

Raspored mandata u lijevoj Vladi koja bi se formirala ako Narodna koalicija s kojom SDP namjerava izaći na izbore formira vlast uglavnom je već poznat. Od 20 ministarstava, tri bi išla starom SDP-ovu koalicijskom partneru HNS-u (vanjski poslovi, graditeljstvo i gospodarstvo), a jedno ministarstvo, i to poljoprivrede, u lijevom savezu dobio bi HSS, piše Jutarnji list.

S obzirom na tradiciju odnosa u lijevoj koaliciji, ne treba isključiti da bi Ministarstvo turizma moglo pripasti IDS-u, koji bi sa SDP-om, kao i nakon prošlih izbora, mogao dogovoriti postizbornu suradnju. Preostalih 15 ministarstava (a moguće je i da ih bude manje, odnosno da se neka ukinu, a neka spoje) preuzeo bi SDP.

Osim raspodjele ministarstava, ulazak HSS-a u lijevu koaliciju za posljedicu bi mogao imati i otpadanje nekih manjih stranaka koje su sa SDP-om izašle na prošlim izborima. Riječ je o Hrvatskim laburistima – stranci rada, o Autohtonoj hrvatskoj seljačkoj stranci i Zagorskoj stranci.

Njihovim ispadanjem iz koalicije napravilo bi se mjesta za četiri sigurna mandata, koliko je obećano HSS-u ako se pridruži SDP-u, HNS-u i HSU. Prema informacijama koje su prenijeli neki mediji, u HNS-u negoduju jer smatraju da se HSS-u nude preveliki ustupci, no u vrhu te stranke uvjeravaju Jutarnji list u suprotno.

– Zoran Milanović i Ivan Vrdoljak razgovarali su o formiranju predizborne koalicije i tu nema nikakvog nesuglasja. HSS treba dobiti odgovarajuća mjesta na listama, od čega polovica treba biti siguran ulazak u Sabor, a druga polovica takva da si ulaz mogu osigurati preferencijalnim glasovima. Uostalom, tako nastupa i HNS – kaže Jutarnjem osoba iz te stranke koja je uvjerena da će njihova koalicija nakon prijevremenih parlamentarnih izbora formirati Vladu.

U novoj Vladi, kojoj bi na čelu bio predsjednik SDP-a Zoran Milanović, funkciju potpredsjednika imao predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak, koji bi bio zadužen za gospodarstvo i ujedno ministar gospodarstva. Od svojih kadrova HNS bi ponovo želio vidjeti u Vladi Anku Mrak Taritaš, koja je u prošlom mandatu bila jedan od uspješnijih članova Vlade, i to na čelu Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, gdje bi se ponovo primila posla. U Ministarstvo vanjskih poslova HNS bi ponovo postavio Vesnu Pusić (osim, dakako, ako ne postane glavna tajnica UN-a, što baš i nije vjerojatno). Kako sami kažu, za Ministarstvo kulture više nemaju kadar, ali bi zato vrlo rado na čelu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta vidjeli rektora Sveučilišta u Rijeci Peru Lučina.

Premda zasigurno ne bi našli riječi protiv Lučina, u SDP-u teško da će ga prihvatiti, to prije što za tu funkciju, koja je iznimno važna jer se više ne može odgađati reforma cijelog obrazovnog sustava, imaju svoje kandidate. Kao najozbiljnija se spominje Sabina Glasovac, nova članica Predsjedništva SDP-a, inače profesorica engleskog i njemačkog jezika iz Zadra koja je u mandatu Željka Jovanovića bila savjetnica u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, a u mandatu Vedrana Mornara pomoćnica ministra. U SDP-u inače vrlo nerado razgovaraju o novim imenima koja bi ušla u Vladu ako na prijevremenim izborima osvoje vlast, i to uz napomenu da će svaki kandidat proći stranačke filtre, a na kraju će odluku donijeti najuže vodstvo stranke te Milanović osobno. Ipak, kao kandidat za novu Vladu spominje se i Franko Vidović, predsjednik šibenskog SDP-a, kojega svi hvale. Radi se o dragovoljcu Domovinskog rata, potpredsjedniku saborskog Odbora za veterane, koji se u eventualnoj budućoj lijevoj Vladi spominje u kontekstu Ministarstva branitelja ili obrane. Kao jedno od imena koje bi moglo doživjeti ozbiljniju promociju nakon izbora ako se rezultati osmjehnu Milanovićevoj koaliciji spominje se i Darko Parić, za kojega također svi imaju dobre riječi. On je autor projekta e-građani, bio je pomoćnik ministra uprave, a nakon raspuštanja splitskog ogranka SDP-a i odlaska Ive Baldasara iz stranke preuzeo je ulogu povjerenika koji je tamošnju stranačku organizaciju trebao ponovo postaviti na noge.

Među SDP-ovcima na koje se ozbiljnije računa ako se osvoji vlast, bilo da zauzmu pozicije u Vladi i u Saboru, bilo u državnim uredima i zavodima, spominje se i Ivan Klarin, saborski zastupnik i načelnik općine Tisno, koji je poznat po žestokim okršajima s političkim protivnicima, osobito na lokalnoj razini. Dio SDP-ovaca u tom kontekstu vidi i Sašu Đujića, saborskog zastupnika iz Rijeke i bivšeg predsjednika Foruma mladih SDP-a. Ambicije imaju i Stjepan Kovač, SDP-ov gradonačelnik Čakovca, te Domagoj Hajduković, predsjednik Županijske organizacije SDP-a u Osijeku, no stranački veterani s kojima smo razgovarali za njih kažu da se još trebaju dokazivati. Kakve su ambicije Romane Jerković, predsjednice Glavnog odbora SDP-a, koja je na toj funkciji naslijedila Josipa Leku, tek treba vidjeti. Riječ je o liječnici iz Rijeke koja je u dva mandata bila saborska zastupnica, ali se na prošlim izborima nije kandidirala, piše Jutarnji list.

Nestala polovica Hrvata iz BiH

Spoznaja da su Hrvati bili žrtve,a to pokazuje i ova zadnja brojidba pučanstva u BiH, muslimansko-bošnjačke kao i srpske politike, može biti bolna jednom dijelu hrvatske projugoslavenske i kvazipravaške politike, nu to ne će promijeniti činjenice da su Hrvati godine 1910. bili većina pučanstva u travničkom i mostarskom kotaru, koji su zauzimali više od jedne trećine prostora Bosne i Hercegovine

 

Zadnja austrougarska brojidba pučanstva godine 1910. zabilježila je 434.061 katoličkoga Hrvata u Bosni i Hercegovini, 612.137 muslimana, koji su se tada očitovali uglavnom pripadnicima hrvatske nacije te 825.418 pravoslavnih, koji zbog kristalizacije identiteta u to doba još nisu bili cjeloviti dio sklopa srpske nacije.

Stotinjak godina kasnije, a prema nedavno objavljenim podatcima, Bosna i Hercegovina ima 1,769.592 ili 50,11 muslimana, koji su se tijekom devedesetih godina proglasili Bošnjacima.

Broj Srba se povećao za skoro dvije stotine i pedeset tisuća pa ih stoljeće kasnije ima 1,086.733 ili 30,78 posto, dok je broj Hrvati, prema brojidbi iz 2013. godine, bio 544.780, što je u ukupnom broju pučanstva bilo tek 15,43 posto. To je pak tragičan demografski pomak u razdoblju od stotinu godina.

Stoljeće kasnije od zadnje austrougarske brojidbe pučanstva, muslimansko, a danas bošnjačko stanovništvo, se utrostručilo. Broj pravoslavnih Srba također je rastao, dok se broj Hrvata zbog genocida počinjenoga tijekom Drugoga svjetskog rata, u poraću i tijekom velikosrpske agresije te muslimanske agresije na hrvatske prostore u BiH zadržao na sličnoj razini od prije stotinu godina.

U tom smislu valja gledati i na BiH kao državu sastavljenu od dvaju entiteta – srpskoga entiteta, koji je oblikovan u državnosti Republike Srpske te bošnjačko-hrvatske Federacije koja je u međuvremenu postala muslimanski, odnosno bošnjački entitet.

Sliku još tragičnijih demografskih razmjera hrvatskoga naroda u BiH pokazuju podatci broja hrvatskoga pučanstva iz 1991. godine i njihova usporedba s brojkama iz 2013. Naime, prema crkvenim podatcima u BiH je 1991. bilo 813.256 katolika, uglavnom Hrvata, koji su na brojidbi prešućivali svoje hrvatstvo u određenom postotku, premda su bili katolički vjernici. Sadašnji vojni biskup i povjesničar mons. Tomo Vukšić smatra kako bi broju katolika, koji su uglavnom svi Hrvati, trebalo dodati još oko 10 posto Hrvata koji ili nisu katolici ili nisu u kontaktu sa župnim uredima pa bi pretpostavljeni broj Hrvata na objavljeni broj stanovnika u popisu 1991. mogao iznositi oko 900 tisuća duša.

Ta brojka Hrvata iz 1991. smanjila se na broj od 544.780 u godini 2013., što je, ne za trećinu, kako to predstavljaju mediji, nego za gotovo polovicu manje nego 1991. godine, kad je u BiH bilo oko 900 tisuća Hrvata.

Strah od očitovanja hrvatskoga identiteta pokazao se i u brojidbi pučanstva 2013., što pokazuje brojka od 15,43 posto Hrvata, a od kojih se njih tek 14, 6 posto očitovalo da govore hrvatskim jezikom. Dakle, 1,37 Hrvata u BiH nije na brojidbi pučanstva smjelo izjaviti da mu je hrvatski materinski jezik, što je pokazatelj da u većinski bošnjačkim sredinama, unutar Federacije BiH, postoji bošnjački pritisak na hrvatsko stanovništvo da se što prije asimilira na jezičnoj i kulturološkoj razini, a tijekom vremena, vjerojatno i da s katoličke vjere prijeđe na islam.

To vrlo jasno pokazuje i podatak da t. zv. bosanskim, odnosno bošnjačkim jezikom govori više stanovnika, nego što ih se očitovalo kao pripadnici bošnjačke nacije, dok je istodobno broj Hrvata veći od broja govornika hrvatskoga jezika.

Na području današnje Republike Srpske prije rata, dakle, 1991. godine živjelo je 152.856 Hrvata, a danas ih ima tek                                                                                                                9.355, što je manje za 143.501 Hrvata. To pak znači da je s prostora što su ih zaposjele velikosrpske snage tijekom agresije na BiH protjerano i iskorijenjeno te uništeno93,87 posto Hrvata katolika.

Na području muslimansko-hrvatske Federacije BiH prije rata, dakle, 1991. godine živjelo je 631.535 Hrvata katolika, a kako se taj broj prema crkvenim podatcima iz 2014. smanjio se na 403 988, to znači da u odnosu na 1991. u Federaciji BiH nedostaje 228.547 Hrvata katolika.

Brojke na sadašnjem popisu pučanstva jasno pokazuju do kojih je razmjera bio radikalan progon hrvatskoga naroda iz Bosne i Hercegovine. Nažalost, taj radikalizam jednako se osjetio na područjima pod srpskom okupacijom, kao i na područjima pod bošnjačko-muslimanskim režimom Alije Izetbegovića.

Spoznaja da su Hrvati bili žrtve, a to pokazuje i ova zadnja brojidba pučanstva u BiH, muslimansko-bošnjačke kao i srpske politike, može biti bolna jednom dijelu hrvatske projugoslavenske i kvazipravaške politke, nu to ne će promijeniti činjenice da su Hrvati godine 1910. bili većina pučanstva u travničkom i mostarskom kotaru, koji su zauzimali više od jedne trećine prostora Bosne i Hercegovine.

Danas Hrvati ne sudjeluju u vlasništvu bosanskohercegovačke teritorijalnosti. Nasuprot njima, BiH dijele pravoslavni Srbi i muslimanski Bošnjaci, koji se na povijesnoj pozornici BiH javljaju tek kao njezini okupatori.

 

Ivan Svićušić – hrsvijet.net

Kad sam vidio Srnine suze, zaboravio sam svoje rane

E, ZA TO SE VRIJEDILO BORITI:

“Taj trenutak bio sam svjestan. Nije uzalud prolivena krv nas branitelja i hrvatskog naroda. Za te trenutke ponosa vrijedilo se boriti…”, piše emotivno hrvatski branitelj za dnevno.hr.

“Kako ostati miran na suze kapetana hrvatske nogometne reprezentacije, suze koje na zvukove himne pustio za svog oca… Te iste suze su puštene za domovinu, a dirnule u srca većine Hrvatica i Hrvata…

Slušajući himnu i gledajući Darijeve suze, bio sam najsretniji čovjek na svijetu. Taj trenutak ponosa i sam moj doprinos od 5 godina ratovanja za moj dom i domovinu.

Zaboravio sam svoje rane, sjetio se svojih poginulih prijatelja…

Taj trenutak bio sam svjestan. Nije uzalud prolivena krv nas branitelja i hrvatskog naroda. Za te trenutke ponosa vrijedilo se boriti. Pobjeda u prvoj utakmici nad Turskom, borba naših igrača na samom terenu od prve do zadnje minute, to je ono što smo tražili i tražimo od naših sportaša – da i zadnju kap znoja i snage potroše za nas branitelje, za naš hrvatski narod. Tako se bori i voli svoja domovina i zato Darijeve suze kod nas branitelja imaju veliku cijenu.

Iste te suze, ta prolivena krv, nemaju cijenu kod one bande, ne navijača već “terorista” koje su roditelji odgojili da mrze sve hrvatsko.

Tih terorista koji se skrivaju pod maskama junačina koje u trenu unište ponos i čast hrvatskog naroda.

Ma smradovi jedni, a i svi oni koji vas brane, plaćaju i podupiru, razotrkrit ćemo vas, pjevat će te na sva glas “lijepa li si”, nikakvi Orepići, Ostojići ni svastičari neće vam pomoći.

Slušam oficira JNA Orepića koji govori, nema politike u tom terorističkom činu. Pitam te, znaš li ti oficirčino što je topovski udar?

Ako ne znaš, ja ću ti objasniti… Ja nemam čin, mada sam bio zapovjednik, nisam za čin niti otišao kao dragovoljac 1990 u Domovinski rat.

Vidi hrvatski narod zašto ste ti i taj tvoj truli Most inzistirali na MUP-u, SOA-i i pravosuđu. U tom terorističkom činu i vi ste sudionici, imali ste dojavu što se sprema nekoliko dana prije utakmice.

Što si učinio oficirčino? Ništa!

Pustili teroriste da osakate čovjeka koji je radio svoj posao skupljajući baklje, u tom si suučesnik!

Ti i svi koji su znali šta se sprema…

Francuska je prozvala Hrvatsku za teroristu koji je samo prošao kroz Hrvatsku. Zašto nisi reagirao?Bojiš li se UDBE i Ostojića? Srami se cijelog hrvatskog naroda ti i tvoj Most, Petrov i onaj “Mulj” iz Sinja. Opravdavate neku borbu protiv HNS-a. Kakve veze ima taj teroristički čin s tom borbom? Zašto te junačine nisu udarile na te protiv kojih se bore? Nije to ta borba… To je borba protiv Hrvatske, branitelja, hrvatskog naroda i katoličke Crkve. To je taj pakao od crtanja svastike na Poljudu, uvođenje ćirilice u Vukovar, skrnavljenje spomenika Hosovcima u Splitu, organiziranje prosvjeda po Hrvatskoj, antiprosvjeda protiv branitelja iz Savske 66,a tih 149 antihrvata je došlo na taj antiprosvjed sa Mirjanom Mirt i ekipom na čelu.

Neka dignu spomenik Glogoškom i Klemmu jer oni su stali i rekli:”Dečki, nemojte.” Poslušali smo ih!

Tada smo tu ekipu trebali zgaziti kao zmiju. Svi oni koji zovu te tzv.”navijače” navijačima, opravdavaju to što su uradili, a za mene su to teroristi i pozivam ih bilo kada da se okupe i pozovu nas branitelje s Banovine. Doći ćemo bez maske na licu, pa da vidimo.

Smradovi kukavički, neće vam pomoći ni Orepići ni Ostojić, a ni sav šljam koji vas financira da radite to što radite.

Mene i ekipu ne treba nitko platiti, dragovoljno dolazimo.

A ako ste slabi povedite Teršelićku, Pusiće, onog grbavog Grbina,pa i Mulja i trule Mostovce, Pupovca, Ostojića, našmrkanog Frljića i sav ostali šljam antihrvata.

Pitam se, kako da imam milosti za vas kad gazite, pljujete na časne nogometaše i sportaše koji pronose slavu jedne male Hrvatske natopljene mojom i drugih branitelja krvlju, pljujete po himni, zastavi, stoljetnim snom hrvatskog naroda za svojom državom.

Poručujem vama teroristima i vašim mentorima financijerima, ovim činom ste nas ujedinili! Pa da svakih 6 mjeseci budu izbori, nećete doći na vlast nikada više. Ne pomažu vam više maske, mi ratnici znamo kako teroriste srediti, a posebnu poruku šaljem svim onim predsjednicima naših Udruga iz Domovinskog rata: ako mislite i dalje samo sjediti u foteljama i zvati se predsjednicima udruga (čast pojedincima), odstupite što prije jer nama malim, a velikim ratnicima ne predstavljate ništa. Nama ne trebaju nikakvi predsjednici pod stranačkom stegom.

Domovinski rat su dobili mali ljudi s velikim srcem, bez oružja.

Mali ljudi početkom ’90 godina kojih nije bili više od 50 000, dragovoljno su se odazvali na obranu svog doma. Tim malim ljudima ne trebaju predsjednici koji dolaze na slikanja i naslikavanja, ne trebaju nam foteljaši. Na ovaj teroristički čin protiv naše domovine, morali ste reagirati…

Ovi mali ljudi se ne slikaju već pišu istinu jer… Boli ih spomen na poginule prijatelje i bijele križeve. Isto tako, pozivam i sve istinske domoljube da kažu kojekavkim stranačkim političarima – maknite se!Svi ste nas izvarali i izdali. Dosta političara koji su govorili locirati, uhititi, transferirati – maknite se!

Dosta je pljačke, tajnih računa po Austriji, dosta je izdajnika i klevetnika iz Haaga.

Ovi mali ljudi a veliki ratnici znat će kako riješti Udbaše i njihove sinove po svim institucijama Hrvatske. Isto tako znat će provesti lustraciju bez ikakvih predizbornih obećanja, znat će kako će pljaškaši vratiti opljačkano dok smo mi ratovali. Ovo je poruka malog čovjeka, zapovjednika bez čina, čovjeka velikog ratničkog srca koji voli svoju obitelj, dom i domovinu, svoju vjeru…

Čovjeka koji cijeni suze kapetana hrvatske nogometne reprezentacije, Darija Srne. Čovjeka koji cijeni svaki cent što je poslan iz dijaspore za obranu domovine. Znam da će me ovi antihrvati i teroristi nazvati svakakvim imenima, ali baš me briga. Zovite me kako hoćete, i vama će doći kraj. Naša čizma će vam stati na vrat za sve suze Hrvata i Hrvatica, za sve poginule i bijele križeve, a na ovim izborima sva Hrvatska srca će biti jedno.”

Ivo Vranić

DOBA MRAKA ? Tragom kronika izgubljenih generacija

Među svim ovisnostima, prepoznate su i one vrste ovisnosti koje podliježu građi „konzumerističke infrastrukture“. Sve što nas okružuje, javlja se svim zadanim mogućim pojavnim oblicima što predstavlja značenja riječi in-formacija!

Mediji za prijenos informacija znadu biti i radijske top liste, kao nadasve TV kanali koji raspiruju osjetila sa vizualnim detaljima stiliziranoga nekoga spota. Tu se naravno još uvijek ima svega i svačega pronaći, da je svaki komentar suvišan. Ova luciferijanska realnost biva najsurovija u svome priZemnome sloju, stoga se nekoj mladoj osobi već podugo vremena nude mogućnosti bijega u nadrealno, gdje se usput može sanjariti i time programirati svoja dosada neviđenja htijenja i svjetonazore. Većina nas bila je dotaknuta time.

Svjedoci smo koliko je to na poneke utjecalo,dok na mnoge naizgled baš i ne: No sigurni budimo da je taj proces na svakoga ostavio traga!

U poslom rascjepkanim obiteljima prethodnih desetljeća, adolescentni pomladak okušao se u novoostvarenim prilikama uživanja u Hi-Fi Stereo opremljenosti, gdje su čari slušanja istovremeno mogli dopuniti čarima „miksanja“. Cijelodnevni boravak u „sobnim diskotekama“ i sanjarskim postupcima, mlada osoba ili nije imala potrebe,ili nije imala volje,ili pak se nije niti uspjela sjetiti kako je vani sunčan dan kojega bi se moglo iskoristiti negdje na otvorenom. Pa makar i uz odabranu glazbu. No očito je kreacija „osobnoga svijeta“ bila na djelu puno ranije nego smo to ikada pomislili!

Techno i Rave ritmovi zujali su satima, to nam je svima bilo dobro poznato. To je vrijeme zapravo smješteno u povijesni red sa Domovinskim Ratom. Dok su bojovnici rame uz rame,bratski branili zadnje etape oko državnoga teritorija, zaštićeniji civilni puk počeo se sve više otuđivati! I to smo svi primjećivali.

Svatko je zamišljao svoj život i svoju neposrednu okolinu na neki svoj način, stvarnost je postala sve perfidnija, neumoljivija, skuplja, politikanskija, besprizornija da bi neki pojedinac sašao sav svojim bićem u nju. To je razlog zašto su ljudi počeli zazivati „ono vrijeme prije“ kao što nas povijesno iskustvo uvijek veže. Mnogi se sjećaju starih mladih dana dok poneki se sjećaju prekinutih mladih dana. Malo ljudi percipira duhovnost u tim promjenama!

Bilo je doduše puno „formalnih“ ispraznih druženja po lokalima(kafićima) gdje su bila presjecišta pokazivanja i dokazivanja u taktu moderne paradigme mladih, temeljina na uvoznom snobizmu koji iziskuje novčanu natprosječnost!

Kao u Orwellovim romanima gdje se opisuje podjela vlasti između vladajuće klike i suparničke niže pozicionirane…tako su mladi lošijeg imovnoga stanja htjeli biti kao „povlašteni uzori“ i činili svekolike napore da bi tome bili što bliži. Među tim nije bilo nikakvoga „trećega puta“ osim blještavila ili ništavila. Tipično po notama Luciferove trube. Uostalom od pamtivijeka je poznato da je čovjek imao snove što je u suštini zdravo. Doduše i za sanjarenje bi se to moglo isto reći, no kada ono pređe mjeru, tada postaje abnormalno(apstraktno) što je cilj Moćnika Tame da odvoji sadašnji trenutak, bit i duh od duše čovjekove!

Postavimo si zato pitanje; ma jesu li sanjarenja postojala vremenima prije!? Doduše, da. Mada ne u takvome obimu da se kao i takva nisu doticala realnosti. Sanjarenja su bila plod osobnosti i mašte za olakšanja ili priželjkivanja duša. No ova je tema preduboka i preopširna. Uglavnom, modreno vrijeme je zasebno!

Suvremeno je tehnološko doba, modernome čovjeku ponudilo stvari koje su otišle dalje od pukoga sanjarenja! Doduše,čovjek se još nije ostvario ili se odveć iskvario ili je mlad duhom ostario, ili se kao nikad dosad uvelike prevario. Mnogi mladi ljudi počeli su planirati svoja ostvarenja u multimediji, koja da išta služi svrsi, onda ne bi do ovih otuđenja sigurno ni došlo!

Uvijek smo si znali postavljati pitanje; kako to da se djeca u oskudnoj Africi imaju osmjeha a nemaju ništa!? To su često stariji uzimali za priliku, da sole pamet mladima što priželjkuju od života, kada ne stoje loše kao ona djeca u Africi. U biti niti jedna strana nije poznavala,pa niti sada dovoljno poznaje bit problema!

Da, kako nam i priliči kada smo narod koji poimlje život isključivo pod materijalno shvaćanje. Mogu ljudi imati iskustva,mogu proći svijeta,mogu imati 90 godina; no ukoliko život gledaju „od kamena ugla do kamena ugla“, tada niškoristi od takvih da mlade imaju učiti životu. Uostalom otkud im na to pravo!

Arhitekti Specijalnoga Rata generiranim i lančanim procesom, ostavili su građanima prostora za samostalne djelatnosti u koje su ljudi podosta nezreli ulazili. Ispočetka izazov, kasnije porezna noćna mora koja ih je doslovce natjerala na ulicu ili prekomjeran rad. Ta je situacija,porazno zapostavila mlade!

Otkud se začuditi tome kako mladi odlaze u misije u Indiju i Afriku. Mnogi idu u Indiju u potrazi za duhom kojega ovdje nisu našli, ili idu volontirati u zemljama Trećeg Svijeta. Mnogi mladi ljudi su prihvatili učenja istočnjačkih filozofija pa čak ušli u ne tako malobrojne sekte. U susjednoj Sloveniji, to je vrlo čest slučaj!

Interesantna jest činjenica, kao bi mnogi katolički mladi svećenici i laici otišli u misije u daleke zemlje. Očito je tamo otvoreniji put evangelizaciji,a ljudi nisu toliko zatrovani radom i stvaranjem kao u nas. U nas duha nema, ta to je dobro naš stari Matoš bio govorio…

Zamjena za ionako neprisutan duh, bila je svakako televizija. U doba socijalizma televizija je do kraja osamdesetih godina bila vrlo oskudnoga i suhoparnoga sadržaja. I u ono vrijeme mladi su bili kulturološki zapostavljeni, pošto je i televizija bila uvijek za „velike ljude“ (tumačenje autora ovoga čla.). Srećom, onodobni mladi čovjek imao je različitih sportskih i inih improviziranih društvenih aktivnosti. Mladih je bilo mnogo, transport i javni prijevoz omogućavali su kojekakva kretanja ,besparice je i onda bilo ali se moglo gostovati kod bilo koga. Za su mlade osobe, odrasli ljudi(empatija) ipak nešto više marili nego danas. Ovaj navod nema veze sa političkim sustavom, već društvenim i etničkim procesom u tom vremenu i prostoru. Ovi suvremeni procesi koje danas poznajemo, na Zapadu su barem dva desetljeća ranije započeli!

Mladi u Hrvatskoj propadaju, mladi na Zapadu propadaju. Tko ima preuzeti odgovornost k tome na svoju savjest!? Političari možda!? Oni su ipak manjina!

Odrasla populacija nije voljna istraživati život, osim omanjeg postotka u populaciji! Perfidni arhitekti manipulativnoga inženjeringa, i taj su segment izvještačili do te mjere da možete pročitati brojnih knjiga, no svejedno ostati tu negdje na istome mjestu. Jednaka stvar ima se vidjeti kod pregleda brojnih dokumentaraca na stotine televizijskih kanala. Uistinu ima se puno toga vidjeti i mnogo toga iluzorno „doživjeti“, no u suštini od svega toga nakraj nemamo ništa.

Arhitekti manipulativnoga inženjeringa, sigurno ne trate svoje vrijeme. Oni su to namijenili nama. Mi to trebamo barem shvatiti i što prije to za činjenici prihvatiti. Zdravu misao imamo bodriti a mlade se naučiti boriti…

Nastavlja se….

Josip Žuvela –  dragovoljac.com

VLADA PALA, SABOR RASPUŠTEN

‘Ne dao Bog da dođe do rata… Svi bi izginuli!’

“Sve dalje pisano, moglo bi se pretvoriti u vulgarne izraze, vrijeđanje, psovke, jer ljut sam, a imam i pravo biti zašto. Pet godina rata, 20 godina „mira“, a na kraju će biti MI ćemo odrediti kako će se „Oluja“ u budućnosti obilježavati”, kaže Šeki u svojoj kolumni.

Hrvatski branitelj, Dražen Šemovčan – Šeki, otvorio je dušu za dragovoljac.com:

“U posljednih šest mjeseci ili malo više, teško da se moglo nešto napisati, a da vijest bude svježa. Taman nešto stavim na papir, dođem do kraja, na kraju bacim u koš za smeće. Propalo, vijest je stara. Nekako, Facebook, me podsjeća u prošlom vremenu što sam pisao, kao luda sreća taj dan dogodi se nešto slično.

Prvo što sam danas mislio napisati je pod naslovom „SRAMIM SE ŠTO SAM HRVATSKI BRANITELJ“, toliko je bilo i još uvijek je gorčine u meni da ne znam što prije napisati. Prvo da rasčistimo, dok sam malo proanalizirao, pa zašto bih se ja sramio što sam hrvatski branitelj, neka se srame oni koji to nisu niti će ikad osjećati domoljublje kao mi branitelji. Ne mjerim domoljubljem onima koje su se okoristili ratom, a bili su kao „fajteri“. Svega ima ovih dana, banalnih stvari, političkih spinova, a od moje zadnje kolumne, pala je i Vlada. Još samo valjda jedan ili jedini saborski zastupnik ima nadu da se za ubrzo Sabor neće raspustiti. To je onaj, koji ne bi prošao kao niti predsjednik kućnog savjeta.

Pala Vlada, Sabor raspušten, a majke mi mile, ne dao Bog da dođe do rata. Pa svi bi izginuli. Domoljubna koalicija u rasulu, a ova druga, ne bi ni branila Sveto tlo, Hrvatsko. Ipak njima je draža zvijezda. Nu, kad sam već kod toga, evo odmah mi raste tlak, pritisak u grudima, skoro suze na očima. Pa što učiniše od ove zemlje? Nisu u pitanju niti konzultantice, niti pozajmice niti ljubavne afere, a niti guzičarenje u guzice onih koji će za koji mjesec formirati Vladu, tko, kako i na koji način? Plenki, Hasan, Vaso, ne znam što je to došlo u HDZ-e, odnosno koje sjeme zla je ostalo u HDZ-u. Ne da ih krivim previše, od samog početka bilo je poznato da ona Vlada s MOST-om ne može dugo trajati. Bilo je pitanje vremena kada će pasti. Cijelo vrijeme sam šutio, pokušavao ukazati na greške koje se rade, ali HDZ zna najbolje. Što ja tu mogu? Osim što mi se politika zgadila za sva vremena.

Ono, što sam točno prije 4 godine objavio je analiza „Pogljavlje 23“, prilikom ulaska Hrvatske u EU. Što sam sve napisao, mislim da sam u ono vrijeme i pogodio, ali sad je to više ne bitno. Nije bitno je što je pravosuđe ostalo na istoj grani, samo što smo mi ušli u EU. Ono, što sam mislio da će biti naslov, ne, nemam se ja i svi ostali branitelji sramiti što smo branili i oslobodili Hrvatsku od agresorske Srbije. Prije par dana, naša, barem sam smatrao da će biti toliko domoljubna, predsjednica, sastaje se s srbijanskim vodstvom. Alarm. Srbija je podnijela zahtjev za pristup u EU, ali o tome mora odlučiti i RH-a, kao susjed i to ne bilo kakav, već dobro namjerski. I što je to mene uzrujalo do tolike mjere, da bih najrađe odselio iz ove proklete zemlje. Da ne ponavljam sve što je na putu da Srbija ne uđe u EU, od naplate za ratnu štetu, još procesuiranje ratnih zločinaca, istraživanje masovnih grobnica, a Šešelj nam šalje poruku o dolasku u Zagreb. I doći će. Samo zato, što je Hrvatska dala zeleno svjetlo da Srbija slobodno ulazi u EU. Pa pobogu braćo i sestre, zar smo zaboravili naše mrtve vitezove, nevine civile, dva razreda djece u Slavonskom Brodu. Kaže Bog, valja praštati, ali mi nismo Bogovi da praštamo, niti itko u ovoj državi ima pravo dati zeleno svjetlo za oprost, osim hrvatskog naroda. Iskoristili su se zadnji dani na vlasti i da se potpiše taj dokumenat. Pa zašto? Zbog čega? I da sad mene bude sramota što sam branio i obranio Lijepu našu, s još nekoliko stotina tisuća suboraca. Zabili ste nam nož u leđa. Ne trebaju nam karcinomi, moždani i srčani udari, dovoljno je ovo da nas ubije. Hvala hrvatska diplomacijo.

Sve dalje pisano, moglo bi se pretvoriti u vulgarne izraze, vrijeđanje, psovke, jer ljut sam, a imam i pravo biti zašto. Pet godina rata, 20 godina „mira“, a na kraju će biti MI ćemo odrediti kako će se „Oluja“ u budućnosti obilježavati. Namjerno nisam htio staviti kako će se slaviti, jer će Pupovac i ostala zločinačka bagra o tome odlučivati. Ma nisu ni oni krivi, koliko domaće izdajice koje pristaju na sve ovo.

I onda pamteni i puni sebe, za sve što ne valja u državi okrivljuju, koga drugog, nego „male“ političke stranke, jer oni su krivi za ono što ne valja, a što je dobro i toga je malo, publicitet uzimaju velike stranke. Ovo je ipak politička odluka da se agresoru prašta i opet ćemo biti bratimija, ako kmerovi dođu na vlast. A kako ide, ne bih se začudio, a onda pinklec na rame i preko sedam mora i preko sedam gora, jer još uvijek je na snazi zakon kojim se hrvatski branitelji u svakom trenu mogu procesuirati od strane te agresorske vojske i zemlje, s kojima smo pod naglo postali dobri. 150 tisuća oficira JNA prima mirovinu iz proračuna RH-a, s koeficijentom, kojeg nemaju hrvatski branitelji, a među njima ima onih koju su razarali naša sela i gradove.

A možda se na mom kalendaru okrene i onaj datum iz 2011 godine”

Dražen Šemovčan – Šeki

HSS otišao u nove partizane i sam sebe osudio na političku smrt!

Odlazak HSS u koaliciju s SDP-om posebno je veliki udarac HDZ-u, koji je teško podijeljen i koji još nema predsjednika, a izbori se bliže. Naravno, najveći krivci za to stanje su vodeći ljudi u HDZ-u, od bivšeg predsjednika Karamarka do svih članova Predsjedništva HDZ-a, jer su mislili samo na sebe i svoje interese.

Kao prijašnjeg dugogodišnjeg člana HSS u iseljeništvu i jedno kratko vrijeme u Hrvatskoj, odluka Glavnog odbora HSS da ide u predizbornu koaliciju s neokomunističkim i neojugoslavenskim SDP-om nije me niti malo iznenadila, iako sam zbog toga vrlo tužan. HSS je tom odlukom sam sebe osudio na politički nestanak i smrt. No, to nas hrvatske domoljube ne može niti malo utješiti, jer je tom odlukom HSS jako povećao mogućnost povratka SDP-a i Zorana Milanovića na vlast u Hrvatskoj.

Nažalost, od obnove HSS u Hrvatskoj koncem 1989. godine, to nije bila ona prava HSS koju su braća Antun i Stjepan Radić osnovali 1904. godine i ujedinili cijeli hrvatski narod kao nikada prije toga u novijoj hrvatskoj povijesti. HSS Drage Stipca, Zlatka Tomčića, Stjepana Friščića, Branka Hrga i sada Krešimira Beljaka pretvorila se u stranku sitnih trgovaca i preprodavača konja. No, prije svega današnja HSS nije hrvatska državotvorna stranka, nego isto tako neokomunistička i neojugoslavenska kao i SDP. To je zapravo glavni razlog ulaska HSS u koaliciju sa SDP-om.

Beljak je novi ban Šubašić

Bez obzira na njezinu današnju očiglednu beznačajnost na hrvatskoj političkoj sceni, odlazak HSS u novi partizanski i komunistički pokret u Republici Hrvatskoj predstavlja veliku prijevaru, ali i ništa manji udarac za budućnost samostalne hrvatske države. Beljak je napravio isto ono što je ban Ivan Šubašić učinio 1945. godine kad se vratio iz Londona i dao političku potporu i demokratski legitimitet komunističkom zločincu Titi. Ubrzo nakon toga Šubašić je bio gurnut u stranu a Tito je zaveo jednu od nastrašnijih dikatura u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Svi znamo kakve su bile posljedice za hrvatski narod nakon uvođenje te strašne diktature

Kao što ni Šubašiću 1945. godine genocide nad hrvatskim narodom na Bleiburgu nije bio dovoljno upozorenje da ne daje potporu i legitimitet komunistima i partizanima koji su se borili protiv NDH, ne zato što je to bila država pod protektoratom Hitlera, nego zato što je to bila HRVATSKA DRŽAVA, tako ni Beljaku nije dovoljno što Milanović i SDP poduzimaju sve da hrvatska država bude uništena a hrvatski narod raseljen diljem svijeta. Beljak sada neće morati više provaljivati tuđe automobile. On će, ako SDP dođe navlast, uživati u blagostanju i osobnom bogaćenju na račun nestanka hrvatske države i hrvatskog naroda.

Partizani su bile protiv svake hrvatske države

Da je NDH bila demokratska država, a nije, komunisti i partizani bi rušili i takvu hrvatsku državu. SDP je izašao i sabornice 25. lipnja 1991. kad je Hrvatski sabor glasovao o otcjepljenju Hrvatske od Jugoslavije. Dakle, SDP nije tada želio, a ne želi ni danas samostalnu, stabilnu i prosperitetnu hrvatsku državu. On želi tu državu uništiti do kraja, a HSS će mu dati legitimitet u toj zločinačkoj političkoj nakani. Oni koji malo bolje poznaju što se događalo u Drugom svjetskom ratu znaju da su partizani i komunisti osnivali partizanske odrede pod imenom braće Antuna i Stjepana Radića, kako bi prevarili hrvatskog seljaka da se oni bore za hrvatsku državu koja će biti bolja od NDH. Naravno, bila je to teška prijevara, kao što je posebno teška prijevara koju su večaras napravili Krešimir Beljak i Glavni odbor HSS. Lukavi savjetnici Zorana Milanovića uspjeli su ga nagovoriti da Beljaku ponudi maksimalne uvjete za ulazak HSS i koaliciju s SDP-om, jer HSS, za razliku od orjunaškog HNS, daje demokratski i krščanski legitimitet neokomunističkom i neojugoslavenskom SDP-u.

Pred Hrvatskom je strašno teško razdoblje

Odlazak HSS u koaliciju s SDP-om posebno je veliki udarac HDZ-u, koji je teško podijeljen i koji još nema predsjednika, a izbori se bliže. Naravno, najveći krivci za to stanje su vodeći ljudi u HDZ-u, od bivšeg predsjednika Karamarka do svih članova Predsjedništva HDZ-a, jer su mislili samo na sebe i svoje interese. Osim toga, pokazali su veliku nesposobnost i političko neznanje. Ni njima Hrvatska nije bila na prvom mjestu. Hoće li se HDZ, koji je do sada bio stožerna “domoljubna” stranka u Hrvatskoj (to je sigurno bio pod vodstvom predsjednika dr. Franje Tuđmana, a kasnije je to zbog korupcije u njegovim redovima itd. doveo u pitanje), uspjeti konsolidirati u vrlo kratkom vremenu sada je vrlo teško reći.

Bit će pravo čudo ako HDZ-e, i s Plenkovićem kao predsjednikom, uspije na dolazećim izborima istrgnuti Hrvatsku iz kandža neojugoslavena i neokomunista, na čelu s Zoranom Milanovićem, koji imaju sve više izgleda dobiti dolazeće parlamentarne izbore. Takav ishod mogao bi Republiku Hrvatsku dovesti i do građanskog rata.

Žurno osnovati novu domoljubnu stranku

Čini mi se da me moj politički instikt niti malo ne vara ako zaključim da pošteni i iskreni hrvatski domoljubi trebaju vrlo žurno osnovati novu državotvornu političku stranku za koju bi glasali svi teško razočarani domoljubi. Za razliku od Mosta, ta bi stranka mogla biti ne samo partner, nego i najveći korektiv HDZ-u, ako zajedno dobiju dovoljno mjesta u Hrvatskom saboru za sastavljanje Vlade.

Večeras sam odlučio ići u osnivanje takve stranke i molim sve domoljube u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, a posebno Hrvatice i Hrvate u dijaspori tj. diljem svijeta, da mi pomognu, kako bi zajedno spasili našu Hrvatsku kojoj prijeti možda i najveća opasnost od našeg dolaska na obale Jadranskom mora u 7. stoljeću.

Svi koji su zainteresirani mogu mi se javiti na email: antunbabic@gmail.com.

Neka nam dragi Bog pomogne.

I:dnevno.hr