Blog • Stranica 2 od 171 • Sinovi Oluje

Izdvojeno, Najnovije

Na današnji dan – Povijesna odluka državnika i vođe hrvatskog naroda Franje Tuđmana

Nakon povijesne odluke da međunarodne snage UNPROFOR-a moraju otići s okupiranih područja, predsjednik Franjo Tuđman uskoro donosi još jednu: napad na fašističku i genocidnu tvorevinu tzv. SAO Krajinu i oslobođenje okupirane Hrvatske.

Tako je potvrdio više puta, mudrim i pravovremnim odlukama, da je najveći državnik u povijesti hrvatskog naroda. Jedino pod njegovim vodstvom zaživjela i opstala samostalna, cjelovita i neovisna država Hrvatska.

Na današnji dan 12. siječnja 1995. hrvatski predsjednik Franjo Tuđman donio je i obavijestio hrvatsku javnost o povijesnoj odluci – međunarodne snage UNPROFOR-a koje su bile na okupiranim područjima pod vlašću Srba moraju otići iz Hrvatske.

Ova hrabra i dalekovidna odluka, koja je kod međunarodne i velikog dijela domaće javnosti, dočekana s nepovjerenjem pokazala se kao povijesni potez hrvatskog predsjednika. Vidjevši da se na okupiranim teritorijima situacija ne mijenja i da Hrvatska na ovaj način neće uspjeti vratiti svoj teritorij, Tuđman donosi hrabru i riskantnu odluku odluku koja šokira svijet – odlazite van iz Hrvatske!

Međunarodna zajednica je reagirala kako i uvijek reagira, u smislu zadržavanja postojećeg stanja, pa je generalni tajnik UN-a Boutros Ghali izrazio bojazan da bi to izazvalo ponovne sukobe Hrvata i Srba.

Predsjednik Tuđman je tada poveo živu i aktivnu diplomatsku aktivnost, te je nakon sastanka sa potpredsjednikom SAD-a Al Goreom (naklonjenom Hrvatima) dogovorio kompromis o produljenju mandata UNPROFOR-a, ali pod imenom UNCRO.

Međutim, uskoro Franjo Tuđman i hrvatsko vodstvo donosi povijesne hrabre odluke kakve donose pravi državnici: Hrvatska namjerava vojno osloboditi okupirane teritorije jer ima i vojne snage i čvrstoću morala za to.

To se i dogodilo u ljeto 1995. kada je vojnom akcijom Oluja pometena srpska fašistička tvorevina tzv. SAO Krajina, a Hrvatska postala slobodna država.

Izvor: narod.hr

Izdvojeno, Najnovije

Na današnji dan – Krštenje Gospodinovo

S današnjom nedjeljom, svetkovinom krštenja Gospodnjega, završava božićno vrijeme. Nakon adventa, božićnih blagdana, Nove godine, Bogojavljenja (Tri kralja) zatvara se božićni krug s mislima na Isusovo krštenje. Već su davno maknute božićne rasvjete, škola i posao opet su u toku svakidašnjice.

Ovaj blagdan nam pomaže da se sjetimo krštenja. Jer ono je početak i temelj svakoga kršćanskog života, kao što je ono na početku javnoga Isusovog života. Vrhunac njegovog zemaljskog života bilo je krštenje na Jordanu. Tad je završio njegov život u Nazaretu, a započeo javni život. Taj rez njegova života bio je dolazak Duha Svetoga, koji ga je ispunio takvom snagom da je evanđelist Luka napisao da je iz njega izlazila sila koja je liječila sve. Sv. Luka kaže da je Isus u sili Duha išao od sela do sela, od grada do grada, liječio sve bolesti, navješćivao Kraljevstvo Božje i oslobađao ljude od zlih duhova.

Svečano i javno objavljivanje Isusa kao Sina Božjeg na rijeci Jordanu i Isusovo mesijansko proglašenje od strane Boga Oca bilo je upućeno i svim ljudima svih vremena – Isus je Sin Božji koji je postao čovjekom da bi i oni postali sinovi Božji. Dok se Isus sasvim ponizuje silaskom u vode Jordana, Bog Otac ga istovremeno uzvisuje jer otvara nebesa. Ta nebesa nisu otvorena samo Sina Božjeg radi, već i zbog nas. Otvaranje neba prema zemlji i silazak Sina Božjeg u ljudskom tijelu među ljude nepovratno sjedinio Boga i ljude na neponovljivi i jedinstven način.

Stoga je danas prilika sjetiti se i vlastitog krštenja, okrenuti se prema Bogu, zahvaliti i svim srcem prihvatiti taj neprocjenjivi dar sa neba.

Izvor: narod.hr

Izdvojeno, Najnovije

Na današnji dan: Zločini srpske vojske – zašto Kadijević i generali JNA nisu osuđeni za zločine u Hrvatskoj?

Pravno i pred zakonom ispada, prema presudama u Haagu, da su zločini u Hrvatskoj počinjeni samo na relaciji Knin-Zagreb (Milan Martić, Milan Babić) uz pojedinačni i izdvojeni zločin Ovčare, a da su Beograd, vrh JNA i Srbije u ratu u Hrvatskoj – čisti kao suza.

Na današnji dan 1992. smijenjen je s mjesta ministra obrane general zločinačke JNA Veljko Kadijević. Primarni razlog bio je neuspjeh u ratu protiv Hrvatske, a kao službena izjava razlog je bio rušenje helikoptera promatrača Europske zajednice.

Protiv Kadijevića, koji je umro u Rusiji, u Hrvatskoj su podignute tri optužnice za zločine protiv civilnog stanovništva – u Vukovaru, Osijeku i Bjelovaru. No sigurnost “majčice Rusije” nije dozvolila da ga se ovdje izvede pred lice pravde. I protiv Kadijevićeva nasljednika, načelnika Generalštaba JNA Blagoja Adžića također su podignute optužnice u Osijeku i Vukovaru, ali je preminuo 2012., bez izlaska pred sud za brojne zločine nad Hrvatima, piše Glas Slavonije

Haški sud nije ih nikada pozvao na odgovornost, premda su krivi za ubojstvo 16.000 ljudi u Hrvatskoj, protjerivanje 300.000 ljudi, paljenje stotina sela, brojna silovanja, bombardiranja gradova, razaranje Vukovara, koncentracijske logore, pljačku hrvatske imovine i brojna druga djela protiv hrvatskog naroda i pojedinaca.

Kada je riječ o najvišim oficirima bivše JNA, poslije JA, zbog zločina koje su počinili u agresiji na teritoriju Hrvatske osuđeni su samo Mile Mrkšić i Veselin Šljivančanin. Riječ je o oficirima koji su u vrijeme zločina na Ovčari bili u činu pukovnika, dakle nisu baš usporedivi s pozicijom Gotovine i Markača u HV-u ili generala HVO-a. Bliži su usporedbi pozicija u vojnom vrhu Beograda Veljko Kadijević i Blagoje Adžić, no protiv njih Haag nikada nije podnio optužnicu.

Ratko Mladić, koji jest činio brojne zločine po Hrvatskoj, nikada nije dobio optužnicu za zločine u Dalmaciji počinjene u Domovinskom ratu. Haag odlučio optužnicu podignuti samo za nedjela koja je počinio na teritoriju BiH. Oficiri JNA koje je Haag teretio zbog ratnih zločina u Dubrovniku, admiral Miodrag Jokić i general Pavle Strugar (suđeni samo za napad 6. prosinca 1991. kada je poginulo 19 Dubrovčana) prošli su poput sudionika u prometnoj nesreći sa smrtnim ishodom, dobili su 7 i 7,5 godina i odavno su na slobodi.

Dakle, beogradski vojni vrh i cijeli zločinački pothvat u funkciji agresije na Republiku Hrvatsku Haagu predstavljaju samo Mile Mrkšić i Veselin Šljivančanin. Mrkšić je osuđen na 20 godina zatvora, Šljivančanin na 10 godina i već je na slobodi, a njihove kazne za zločin Ovčare (i brojne druge zločine) bitno su manje nego Slobodanu Praljku i časnicima HVO-a.

„A u slučaju Vukovar nisu procesuirani Savezni sekretarijat narodne obrane – SSNO (general Kadijević), Komanda 1. vojne oblasti, Novosadski korpus i Gardijska divizija – njih uopće nema u optužnici – nego je procesuirana samo Gardijska brigada kao jedan od sudionika napada na Vukovar. U slučaju Vukovar, dakle, biran je samo jedan segment ratnog zločina, i to bolnica, dok je napad na grad kao takav potpuno ignoriran. Postavlja se pitanje: je li to pravda ili amnestiranje JNA?“, pita se povjesničar dr. sc. Davor Marijn.

Dakle, veliki broj sudionika Udruženog zločinačkog pothvata nikad nije ni optužen od strane Haaškog tužiteljstva. Među onima koji nikad nisu ni optuženi su uglavnom čelnici JNA i ljudi koji su bili blisko povezani s jugoslavenskom vojskom.

Veljko Kadijević i Blagoje Adžić predstavljali su vojni vrh Jugoslavije u tom trenutku. Kroz knjige samog Kadijevića, ali i knjige Borisava Jovića i Branka Mamule, koji je iz ‘sjene’ imao veliki utjecaj na događanja u JNA, vidljivo je da je JNA uz Miloševića igrala presudnu ulogu u agresiji na Hrvatsku i bila važan kotač UZP-a. No iz nekog nepoznatog razloga, generali su ‘listom’ amnestirani od svega onoga što se događalo.

Tako je i Aleksandar Vasiljević, koji je tada bio na čelu KOS-a, bio oslobođen svake krivnje, čak je bio i važan svjedok suradnik Haaga.

Sve u svemu, pravno ispada po Haagu da su zločini u Hrvatskoj počinjeni samo na relaciji Knin-Zagreb (Milan Martić, Milan Babić) uz pojedinačni zločin Ovčare, a da su Beograd, vrh JNA i Srbije – čisti kao suza.

To je haška pravda za Hrvate, žrtve zločina velikosrpske politike.

Izvor: narod.hr

Izdvojeno, Najnovije

Na današnji dan: Zločini srpske vojske – JNA u Zagorju raketom ubila 5 EU promatrača

Zločinci su, po zapovijedi Beograda, za ovaj strašan zločin optuživali Hrvatsku, po standardnom obrascu nevjerojatnih laži srpske strane u Domovinskom ratu.

Danas se obilježava obljetnica rušenja helikoptera s promatračkom misijom Europske zajednice u mjestu Podrute kod Novog Marofa (Hrvatsko Zagorje). U helikopteru su ubijena četvorica talijanskih časnika i dočasnika (Silvano Natale, Fiorenzo Ramacci, Enzo Venturini, Marco Matta) i jedan francuski časnik (Jean-Loup Eychenne). Helikopter je bio nenaoružan i vraćao se iz Mađarske prema Zagrebu, a bio je napadnut od dva zrakoplova MIG-21.

> Varaždin: Major JNA koji je 1992. srušio helikopter s EU promatračima morat će služiti kaznuMajor JNA Emir Šišić je 2013. izjavio da mu je savjest čista, usprkos tome što je ubio petero nenaoružanih ljudi u mirovnoj misiji.

Izvor: narod.hr

Izdvojeno, Najnovije

6. siječnja Bogojavljanje – objava Isusa Krista svijetu

Nakon Drugoga vatikanskog sabora, božićno vrijeme završava prvom nedjeljom nakon Bogojavljenja, a na tu se nedjelju slavi Krštenje Gospodinovo.

Samo Bogojavljenje ostaje i dalje svetkovina Božje objave u kojoj se spominje pohod trojice mudraca, Isusovo krštenje i Isusovo čudo na svadbi u Kani Galilejskoj, gdje se Isus, na početku svoga javnog djelovanja, objavljuje kao onaj koji ima moć pretvoriti vodu u vino, čime posredno naviješta i ustanovljenje euharistije.

Prema Matejevu Evanđelju mudraci su došli s istoka u Jeruzalem, kako bi se poklonili Isusu. Pratili su betlehemsku zvijezdu. U Jeruzalemu ih je primio kralj Herod, koji ih je želio prevariti, tražeći od njih da mu kažu gdje se Isus rodio, kako bi ga mogao ubiti.

Kada su pronašli Isusa Gašpar, Melkior i Baltazar darovali su mu tri dara: tamjan kao Bogu, zlato kao kralju i plemenitu mast, smirnu kao čovjeku.

Potom im Bog zapovijedi da se ne vraćaju Herodu pa se vrate drugim putem u svoju zemlju. Tri kralja su predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo, time što im je javio rođenje Spasitelja Gospodina.

Po tradiciji, poslije smrti triju kraljeva Gašpara, Melkiora i Baltazara njihove su relikvije odnesene u Carigrad, a nakon što ih je pronašla sv. Jelena Križarica prenesene su u Milano i napokon u Köln u najljepšu njemačku katedralu, gdje su i danas.

Melkior je zaštitnik putnika i Svjetskog dana mladih, a Baltazar oboljelih od epilepsije. Spomendan se u Katoličkoj Crkvi slavi 6. siječnja, kao svetkovina Bogojavljanja.

Bogojavljenje je kršćanski blagdan kojim se slavi objava Boga čovječanstvu, u ljudskom liku, u osobi Isusa Krista.

Nakon Drugog vatikanskog sabora božićno vrijeme završava prvom nedjeljom nakon Bogojavljenja, a na tu se nedjelju slavi Krštenje Gospodinovo.

Samo Bogojavljenje ostaje i dalje svetkovina Božje objave u kojoj se spominje pohod trojice Mudraca, Isusovo krštenje i Isusovo čudo na svadbi u Kani Galilejskoj, gdje se Isus, na početku svoga javnog djelovanja, objavljuje kao onaj koji ima moć pretvoriti vodu u vino, čime posredno naviješta i ustanovljenje euharistije.

Među hrvatskim katolicima razvio se običaj blagoslivljanja vode na blagdan Bogojavljenja, pa se ovom blagoslovljenom vodom blagoslivlja kuća i obitelji.

Izdvojeno, Najnovije

Na današnji dan: Zločini srpske vojske – četnički masakri u župi Krković i selima šibenskog zaleđa

Brojni su zločini koje su počinili četnici u Domovinskom ratu ostali gotovo nepoznati javnosti. Jedan od tih zločina je i selo Čista Velika u vodičkom zaleđu, kao i zločini u okolnim hrvatskim selima Krkoviću, Lađevcima, Piramatovcima i drugima.Općenito, sva okupirana hrvatska sela šibenskog i skradinskog zaleđa su do temelja porušena, kao i katoličke crkve, a hrvatsko stanovništvo poubijano i protjerano.

Na dan 5. siječnja 1992. godine u svom domu u Cicvarama, župa Krković (Šibenik), zaklana je Milka Cicvara (54). Zločin je počinjen u vrijeme dok su sela šibenskog zaleđa bila okupirana već mjesecima, izvan zone ratnog djelovanja, piše krkovic.com.

Zločinački plan ostvarenja Velike Srbije, koji je započeo danas u Srbiji rehabilitirani zločinac Draža Mihajlović još u II. svjetskom ratu, dobio je svoj konačni oblik 1991.-1995. godine, ovog puta na čelu s generalom JNA Ratkom Mladićem i pobunjenim hrvatskim Srbima, dijelu stanovnika ovog dijela Dalmacije.

Još u II. svjetskom ratu Hrvati svih sela vodičkog, šibenskog i skradinskog zaleđa bili su podvrgnuti četničkim pokoljima jedinica popa Đujića koji su bili sastavljeni od susjeda Srba iz obližnjih Đevrska, Kistanja, Knina, Golubića i drugih mjesta. Česti su bili upadi četnika i klanja, silovanja i otimanja imovine Hrvatima, pa i Srbima, ovog kraja.

Domovinski rat je bio samo nastavak genocidne četničke politike iz II. svjetskog rata, sada uz podršku vojske Jugoslavije JNA koja je bila nositelj udara na hrvatsko stanovništvo i sela šibenskog kraja, kao i grada Šibenika.

Krković – stradanje hrvatskog sela

Kao i Čista Velika i sva mjesta u okolici, i susjedni Krković je bio napadnut od strane pobunjenih Srba i JNA. Kako je Krković okružen s više strana srpskim mjestima, zla sudbina mu je bila neizbježna. Izvedena “balvan revolucija” nagovijestila je dolazak nepredvidivih zbivanja. Tako su se Hrvati Krkovića, kao i okolnih hrvatskih sela, od 18. kolovoza 1990. počeli naoružavati i držati noćne straže. Do prvog oružanog napada na Krković i okolicu došlo je 31. srpnja 1991, koji su izveli četnici iz Bratiškovaca i s Bribirske glavice minobacačima i topništvom.JNA i četnici 16. rujna 1991. ušli su s tenkovima u Krković i Lađevce. Jedan očevidac tvrdi da je nabrojio 50 tenkova i 20 topova koji su došli iz pravca Žažvića i Bribirskih Mostina. Tog dana navečer kolona tenkova stigla je do šibenskog mosta na Krki. Krković i Lađevci su popaljeni i porušeni tenkovima i granatama. Niti jedna kuća u selu nije ostala pošteđena. Sve je bilo opljačkano, zapaljeno i porušeno, čak i crkva Svih Svetih je bila minirana i srušena do temelja, a cijelo groblje je bilo oskvrnuto, spomenici porušeni, i grobovi otvoreni. Stanovništvo je prognano većinom u Vodice i Šibenik, gdje su kao izbjeglice živjeli po hotelima i tuđim kućama.

Krković broji 20 civilnih žrtava Hrvata koji su mučki ubijeni, zaklani ili na neki drugi način pogubljeni, te 15 hrvatskih branitelja. Rat je okončan i Krković je oslobođen vojnom akcijom Oluja 1995. godine. Nakon toga stanovništvo se polako vraćalo, a većina sela je obnovljena kroz naredne godine.

Poimenični popis žrtava i mjesta stradanja sela Krković možete vidjeti ovdje.

Četnički zločini nad Hrvatima šibenskog zaleđa

Četničke postrojbe, koje su bila desna ruka jugoslavenske vojske JNA, napadale su brojna naselja šibenskog zaleđa nastanjena Hrvatima, kako civilna naselja Skradina i Vodica, te sva naselja u njihovom zaleđu. Napadali su i obližnji Drniš i sva naselja u njihovu zaleđu, kao i sva naselja općina Promina i Ružić.

U znatnoj mjeri razorena su i uništena i okupirana mjesta

u skradinskom zaleđu: Sonković, Gračac, Vaćani, Kula Perković, Ždrapanj, Rupe, Laškovica, Ićevo i Plastovo,

u vodičkom zaleđu: Piramatovci, Bilostanovi, Krković, Lađevci, Žažvić, Cicvare, Međari, Čista Velika, Čista Mala i Dragišić,

Drniš i pripadajuća naselja: Miljevce, Trbounje, Velušić, Žitnić, Badanj, Siverić, Tepljuh, Parčić, Kanjane, Kadina Glavica i Kričke, kao i sva naselja u općini Promina te u općini Ružić, Otavice, Gradac, Ružić i Baljke pri čemu je, tijekom napada iz navedenih okupiranih naselja, od 13 967 protjerano 13 097 građana hrvatske i druge nesrpske nacionalnosti koji su tu živjeli.

U okupiranim je naseljima ostalo oko 870 građana hrvatske i nesrpske nacionalnosti uglavnom starijih, nemoćnih i bolesnih. Tu se hrvatsko stanovništvo konstantno proganja i maltretira.

Pobunjenici preostalo stanovništvo zlostavljaju, tuku, maltretiraju, uhićuju, zatvaraju i siluju, a stambene, gospodarske i vjerske objekte pljačkaju, ruše i miniraju. U okupiranoj općini Kijevo i okupiranom kninskom polju, u vremenu od okupacije do VRA Oluja, ubijena su 83 civila, veći broj civila je od premlaćivanja i propucavanja iz oružja ozlijeđen, više stotina civila je uhićeno i zatvoreno, više civilnih osoba silovano, a kuće, gospodarski, vjerski i drugi objekti su opljačkani, zapaljeni i minirani i u znatnoj mjeri uništeni.

Žrtve i stradanja Hrvata Šibenika i njegovog zaleđa bile su vrlo velike, a sam Šibenik je ponio epitet i ime grada-heroja kojo je odnio prvu veliku pobjedu nad JNA u “rujanskom ratu” 1991. godine.

Popis civilnih žrtava župe Krković:

1. BURA MARTA ✵01.03.1926.-✟20.06.1992.
Zaklana u kući u Bilo Stanovima
2. BURA RADE ✵1923.-✟20.06.1992.
Zaklan u kući u Bilo Stanovima
3. BURA SIMICA ✵23.01.1912.-✟20.06.1992.
Zaklana u kući u Bilo Stanovima
4. CERONJA JERE ✵18.08.1921.-✟10.03.1992.
Zaklan u kući u Piramatovcima
5. CERONJA MARA ✵10.12.1921.-✟10.03.1992.
Zaklana u kući u Piramatovcima
6. CICVARA MILKA ✵03.08.1938.-✟05.01.1992.
Izbodena nožem u Cicvarama
7. GUBERINA ANA ✵26.07.1915.-✟1992.
Poginula nagazom na minu
8. MATIĆ GRGO ✵01.05.1929.-✟14.01.1992.
Zaklan u kući u Sonkoviću
9. MATIĆ ANA ✵10.06.1920.-✟1992.
Zaklana u kući u Sonkoviću
10.MATIĆ MARA ✵26.08.1923.-✟14.01.1992.
Ubijena u kući u Sonkoviću
11.MARETIĆ ZDENKO ✵07.05.1960.-✟21.11.1996.
Poginuo od mine
12.OMRČEN JANJA ✵20.12.1919.-✟1992.
Četnici je živu zapalili u kući
13.PALINIĆ PETAR ✵02.07.1927.-✟19.03.1997.
Poginuo od mine
14.PALINIĆ FABIJAN ✵30.11.1920.-✟01.01.1993.
Ubijen u kući u Sonkoviću
15.PALINIĆ MILEVA ✵15.10.1926.-✟01.01.1993.
Ubijena metkom u glavu u kući u Sonkoviću
16.PIPUNIĆ MILAN ✵10.06.1937.-✟13.03.1992.
Četnici ga zaklali i bacili u bunar ispred kuĆe
17.PODRUG IVANICA ✵21.06.1907.-✟27.12.1991.
Utopljena u bunaru
18.RELJA ZVONKO ✵23.08.1954.-✟21.11.1996.
Poginuo od mine
19.SERKINIĆ PAVA ✵1908.-✟06.10.1991.
Pronađena obješena
20.KOROV MIHAJLO ✵–✟1992.
Doseljenik iz Vinkovaca. Obješen bodljikavom žicom u kući u Cicvarama

Izvor: narod.hr

Izdvojeno, Najnovije

Na današnji: Zločini srpske vojske – milicija tzv. SAO Krajine bila je zločinačka paravojska pobunjenih Srba

Tzv. milicija SAO Krajine, fašističke tvorevine stvorene na tlu Hrvatske s ciljem priključenja dijelova Hrvatske Velikoj Srbiji, bila je temeljna zločinačka i paravojna postrojba pobunjenih Srba koja se isticala zločinima nad Hrvatima.

Dana 4. siječnja 1991. g. osnovan je Sekretarijat za unutrašnje poslova tzv. SAO Krajine (SUP-a SAO Krajine). Tzv. SAO Krajina je bila fašsitička država pobunjenih Srba na tlu Hrvatske koja je stvorena etničkim čišćenjem i zločinima nad Hrvatima. To su bile milicijske snage pobunjenih Srba, svojevrsno ministarstvo unutarnjih poslova srpske paradržave, a vrlo brzo će se pokazati i jednim od sastavnih dijelova raznovrsnih oružanih sastava pobunjenih Srba.

Milan Martić bio je prvi načelnik središnje kninske milicije i vođa pobune protiv Hrvatske, te jedan od organizatora agresije na Hrvatsku među hrvatskim Srbima. Bio je predsjednik fašističke paradržave Srpske krajine osnovane na dijelu teritorija Republike Hrvatske. Zbog ratnih zločina nad nesrpskim civilima na haškom suđenju dobio je 35 godina.

Milicija tzv. SAO Krajine bila je jedna zločinačka paravojna postrojba koja je djelovala prema zapovijedima iz Beograda. Od Knina preko Gračaca do Okučana i Borova Sela, te brojnih drugih mjesta, ova milicija se isticala huškanjem na pobunu srpskog stanovništva kao uvod u agresiju i rat protiv Hrvatske.

U milicijskim postajama i zatvorima na području tzv. SAO Krajine u Kninu, Benkovcu, Obrovcu, Gračacu, Korenici, Vojniću, Okučanima, Dalju, Borovom Selu i drugdje mučeni su i ubijeni brojni hrvatski zarobljenici i civili.

Izvor: narod.hr

Izdvojeno, Kultura, Najnovije

Na današnji dan: Zločini srpske vojske – ubijanja Hrvata iz mjesta uz Novigradsko more

Dana 31. prosinca 1991., uoči primirja koje je trebalo nastupiti nakon Nove Godine, JNA na čelu s četnikom Ratkom Mladićem okupirala je hrvatska mjesta na Novigradskom moru. Tom prilikom JNA i lokalni četnici benkovačkog i obrovačkog kraja počinili su brojne zločine.

Za vrijeme okupacije Pridrage od 31. prosinca 1991. do 10. travnja 1992. godine ubijeno je 11 mještana, a dvije se osobe vode nestalima.

Tijekom napada i zauzimanja mjesta Podgradine (od 31. prosinca 1991 do 7. siječnja 1992.) ubijeno je i zakopano ili u svojim kućama zapaljeno ukupno devet civila. U Paljuvu je ostalo 20-ak civila, od kojih neki nisu živi dočekali kraj rata, a jedan od njih je i Augustin Slavko Baraba čije tijelo nikada nije pronađeno.

I tako svako mjesto benkovačkog i obrovačkog kraja od nabrojenih mjesta s početka teksta pa do Polače, Bulića, Lišana Ostrovačkih, Vukšića, Korlata, Šopota, Raštevića, Jagodnje Donje, Lepura, Pristega, Smilčića, Paljuva, Zemunika Donjeg, Zemunika Gornjeg, Popovića, Podgrađa, Perušića, Rodaljica, Lisičića, Provića, Dobropoljaca, Vrane, Podluga, Kruševa, mjesta Meki Doci, Bruške, Zatona Obrovačkog i Medviđe ima svoje žrtve.

Pod vodstvom generala Ratka Mladića, operacija „Udar“ započela je 31. prosinca 1991. tijekom koje su 180. motorizirana brigada JNA i 3. brigada TO Benkovac osvojili dio zadarskog zaleđa na potezu: Pridraga – Novigrad – Paljuv – Podgradina. Na drugim dijelovima dalmatinskog bojišta operacija nije imala uspjeh, piše crnemambe.hr.

Božić i Nova godina 1991. nisu dočekani u miru jer je rano ujutro 31. prosinca 1991. započeo snažan tenkovsko-pješački napad agresora, uz snažnu topničku pripremu i granatiranje Novigrada, Paljuva, Podgradine i Pridrage. Hrvatski branitelji, posebice nakon što je neprijatelj izbio na kotu tt 165 u Podgradini, bili su primorani na evakuaciju koju su pod okriljem noći proveli novigradski ribari te stanovnike Pridrage, Novigrada i Paljuva prevezli u Posedarje. Raščlamba tijeka izvođenja borbenih djelovanja, koja je poslana u MORH, potvrđuje navedeno i zaključuje da “neprijatelj ipak ovladava 1. siječnja 1992. širim područjem Novigrada, Pridrage, Paljuva i Podgradine”.

Ovime je zaokružen i teritorijalni maksimum takozvane Republike Srpske Krajine u čiji sastav je od morskih površina ušlo cijelo Karinsko more, dobar dio Novigradskog mora, ali i prometno vrlo važno Novsko ždrilo čime je presječena kopnena veza između sjeverne i južne Hrvatske.

Izvor: Narod.hr

Društvo, Izdvojeno, Najnovije

Na današnji dan: Zločini srpske vojske – masakr i četničko iživljavanje nad Virovitičanima

Dio Virovitičana je odmah poginuo, a dio zarobljen i masakriran, što se moglo vidjeti na fotografijama s obdukcijskog fotoaparata, na kojima su se jasno vidjele ozljede koje su bile rezultat iživljavanja nad zarobljenima. To se dogodilo u selu Brusnik, istočno od Pakraca.

Uz zapovjednika Vinka Belobrka, stradali su Denis Resner, Miroslav Zec, Ivan Žeravica, Slavko Vrbančić, Milan Škrilec, Željko Goričanac, Nenad Oblučar, Željko Maligec, Željko Somljačan, Miroslav Petrović i Tihomir Mihelić.

Dana 29. prosinca 1991. godine u završnici operacije Orkan ’91, kojom se oslobađao okupirani teritorij Zapadne Slavonije, u zasjedi je poginulo ili ubijeno nakon zarobljavanje dvanaestero hrvatskih branitelja i junaka iz Virovitice.

Naime, nakon izbijanja 127. brigade Hrvatske vojske na prometnicu Požega-Pakrac, dio je snaga 2. bataljuna pokušao ovladati selom Brusnik kako bi se zauzeli što povoljniji položaji te omogućila što bolja zaštita osvojene prometnice. Međutim, uslijed složenih zemljišnih uvjeta i niza nepovoljnih okolnosti, hrvatski su branitelji upali u zasjedu, piše braniteljski.hr

Najveći se dio pripadnika uspio izvući iz zasjede, no dvanaestorica Virovitičana, na čelu sa zapovjednikom Vinkom Belobrkom, ostalo je okruženo snažnim neprijateljskim snagama. Ubrzo se doznalo kako je dio odmah poginuo, a dio zarobljen i masakriran, što se moglo vidjeti na fotografijama s obdukcijskog fotoaparata, na kojima su se jasno vidjele ozljede koje su bile rezultat iživljavanja nad zarobljenima.

Uz Vinka Belobrka, stradali su Denis Resner, Miroslav Zec, Ivan Žeravica, Slavko Vrbančić, Milan Škrilec, Željko Goričanac, Nenad Oblučar, Željko Maligec, Željko Somljačan, Miroslav Petrović i Tihomir Mihelić.

Nad njima je počinjen ratni zločin jer je većina njihovih ozljeda nastala izvan borbe, nakon zarobljavanja, a službenim se datumom njihove pogiblje vodi 7. siječnja, kada su preuzeti i njihovi posmrtni ostaci.

Izvor: narod.hr

Izdvojeno, Najnovije

Na današnji dan: Zločini srpske vojske – pet masovnih pokolja Hrvata i Mađara u okupiranom Erdutu

Nakon što su Erdut nasilno preuzeli JNA i Srpska dobrovoljačka garda iz Srbije, na čelu s Arkanom, te ga pripojili Republici Srpskoj Krajini tijekom Domovinskog rata, Hrvati, nesrpski stanovnici i Srbi lojalni Hrvatskoj su ili protjerani ili ubijeni, dok su pobunjeni Srbi naselili prazna sela u okolici. Od studenog 1991. do veljače 1992., dogodila se cijela serija ubojstava u kojima je sveukupno ubijeno 37 civila.

Dana 10. prosinca 1991. godine, pripadnici TO-a SAO SBZS, predvođeni Željkom Ražnatovićem, i pripadnici Milicije SAO SBZS uhitili su pet nesrpskih seljaka iz Erduta. Žrtve su odvedene u centar za obuku TO-a u Erdutu i kasnije ubijene. Tijela tri žrtve kasnije su bačena u jedan bunar u Daljskom Ataru.

Od 22. prosinca 1991. do 27. prosinca 1991. godine, pripadnici TO-a SAO SBZS, predvođeni Željkom Ražnatovićem, i pripadnici Milicije SAO SBZS uhitili su u Erdutu sedam civila, Mađara i Hrvata, i doveli ih u centar za obuku TO-a u Erdutu. Nakon toga su ubijeni Tijela šest žrtava pokopana su u Daljskom Ataru

Izvor: narod.hr