• Danas je: Utorak, 17 svibnja, 2022

Na današnji dan 1945. Zaharije Ostojić – četnički vođa ubijen u Jasenovcu

Zaharije Ostojić poznati je četnički vođa iz Drugog svjetskog rata koji je bio kriv za mnogobrojne zločine nad Hrvatima i muslimanima u NDH i Sandžaku. Ubijen je u logoru Jasenovac u travnju 1945., zajedno s drugim poznatim četničkim vojvodama i vođama.

Ostojić je rođen u Crnoj Gori 1907. godine, u blizini Bara, a ubijen je u logoru Jasenovac u travnju 1945. godine, nakon što je zarobljen od vojske NDH na Lijevča Polju. Zajedno s vojvodom Ostojićem, u Jasenovcu je ubijen i krvožedni zločinac vojvoda Pavle Đurišić, te brojni drugi četnici.

Nalogodavac i počinitelj brojnih zločina u NDH, od kojih je najpoznatiji onaj u Foči

Bio je sudionik i organizator vojnog državnog udara u Beogradu 27. ožujka 1941. godine, kojim je Jugoslavija gurnuta u rat koji je odnio više od milijun žrtava. Upravo je Ostojić prebacio kneza Pavla iz Jugoslavije u inozemstvu, te se tamo povezao s Britancima. Vrlo blisko je surađivao s Londonom, te se sa Billom Hudsonom kao članom britansko-jugoslavenske misije već 1941. godine vratio u Crnu Goru.

Vrlo brzo ušao je u štab zločinca Draže Mihailovića, u kojem je jugoslavenska Vlada u izbjeglištvu u Londonu imala najveći utjecaj. Postao je jedan od glavnih ljudi od povjerenja Velike Britanije i jugoslavenskog kralja u inozemstvu.

Bio je nalogodavac i počinitelj brojnih zločina u NDH, od kojih je najpoznatiji onaj u Foči, te diljem Sandžaka u kojem je ubijeno stotine male djece i beba u kolijevkama. Procjenjuje se da je svaka četvrta žrtva četničkih zločina bila mlađa od četiri godine.

Svoje zločine četnici su opravdavali ugroženošću srpskog stanovništva, kao što se može vidjeti iz jednog Ostojićevog pisma. Major Zaharije Ostojić izvijestio je generala Dražu Mihailovića da ima pouzdane informacije da “Turci u Čajničkom kraju vrše sveobuhvatne pripreme za napad ne samo na četničke snage, već da se spremaju pobiti svo lokalno srpsko stanovništvo”. Major Zaharije Ostojić dalje navodi da “Turke treba sve poklati, jer ako mi nećemo njih, oni će pokušati nas” (Original ovog pisma Zaharija Ostojića generalu Draži Mihailoviću čuva se u Zborniku NOR-a, XIV-2, Beograd, 1983.-Dokument broj 5 – strana 31.).

Izvor: narod.hr

Identificirani posmrtni ostaci hrvatskoga branitelja

Republika Hrvatska putem Ministarstva hrvatskih branitelja traga za 1839 osoba nestalih i smrtno stradalih tijekom Domovinskoga rata

U organizaciji Ministarstva hrvatskih branitelja, dana 19. travnja 2022. godine, u Kliničkom bolničkom centru u Osijeku, provedena je završna identifikacija posmrtnih ostataka iz Domovinskoga rata. Tom prilikom završno su identificirani posmrtni ostaci hrvatskoga branitelja nestaloga u studenom 1991. godine u pokušaju proboja iz Vukovara, koji su 2021. godine ekshumirani na području Vukovarsko-srijemske županije.

Nakon današnje identifikacije, Republika Hrvatska putem Ministarstva hrvatskih branitelja traga za 1839 osoba nestalih i smrtno stradalih tijekom Domovinskoga rata.

Uskrsna čestitka ministra Medveda

Vama i vašim bližnjima želim radostan i blagoslovljen Uskrs, neka vas tješi i hrabri vjera u Boga koji je naše ishodište i naše utočište

Uskrs nam uvijek iznova ulijeva optimizam i budi nadu kako bismo, osnaženi vjerom u Kristovo uskrsnuće, lakše podnijeli sve nedaće s kojima se suočavamo.

U svjetlu Kristove žrtve na križu, prisjećamo se svih naših žrtava za slobodu i neovisnost naše domovine, poginulih i nestalih hrvatskih branitelja i civila.

Otvorimo svoja srca za sve koji i danas trpe i pate i osnažimo naše zajedništvo koje nas je vodilo u Domovinskom ratu, iz kojega smo izašli kao pobjednici.

Vama i vašim bližnjima želim radostan i blagoslovljen Uskrs, neka vas tješi i hrabri vjera u Boga koji je naše ishodište i naše utočište.

Sretan vam Uskrs!

Na današnji dan 1945. Memento uoči Bleiburga (Slavonija) – partizanski masakri Hrvata i Nijemaca nakon proboja Srijemskog fronta

Ove godine neće biti komemoracije žrtvama partizanskih pokolja Bleiburga i križnih puteva. Ali zaboraviti ih nećemo.

Partizani su u Vinkovcima i okolici počinili bezbrojne zločine nad Hrvatima i Nijemcima ovog kraja. Oni su počeli sredinom travnja 1945., nakon proboja Srijemskog fronta, kada su prve partizanske postrojbe sastavljene od Srbijanaca iz Srbije počele prodirati preko Slavonije prema Zagrebu, s ciljem rušenja NDH i obnove Jugoslavije (kao boljševičke zločinačke diktature). 

Brojne grobnice u Vinkovcima i okolici (većinom sjever i sjeveroistok grada i okolica) nisu istražene, a pretpostavlja se da su u njih partizani bacili preko tisuću ubijenih ljudi.

Po završetku Drugoga svjetskog rata u mnogim je hrvatskim selima i gradovima, bez suđenja ili dokazivanja bilo kakve krivnje, ubijeno mnogo ljudi. O tome se za vrijeme komunističke Jugoslavije nije smjelo govoriti, a o zločinima je sačuvano malo pisanih dokumenata. Sjećanja ljudi i masovne grobnice u kojima su kosti ubijenih najčešći su dokaz zločina. Ta žalosna stvarnost nije mimoišla ni Vinkovce, piše komunistickizlocini.net

Žalosnom broju ubijenih ne treba pribrajati prognane vinkovačke Nijemce, koji su umirali po komunističkim logorima Valpova, Josipovca, Krndije i ostalih. U Vinkovcima je najveća masovna grobnica nastala na tadašnjoj Kumanovoj ciglani u vinkovačkom naselju Slavija (poslije Slavonka), gdje su postojali tenkovski rovovi u koje su ubijeni zakopavani. Za sve vrijeme komunističke Jugoslavije mnogi su Vinkovčani na Dan svih svetih potajno palili svijeće i polagali cvijeće na tome mjestu kao znak sjećanja na svoje pokojne.

Po riječima vinkovačkog povjesničara Zlatka Virca, nakon ulaska 38. makedonske i 21. srpske divizije u Vinkovce na lokaciji Kumanove ciglane je, u svega dan ili dva, bez suđenja likvidirano 40-tak uglednih Vinkovčana. “Riječ je o ljudima koji nisu bili suradnici nacista ni ustaša, a jedina im je krivnja bila to što ih je netko zbog različitih interesa prokazao”, rekao je Virc.

“Kada su partizani ulazili u Vinkovce moj otac se nalazio na ulici i bio je ranjen te je odveden u vinkovačku bolnicu odakle je odveden na strijeljanje, a da mu nije dokazana nikakva krivica. Bio je domobran i vjerojatno je samo zato i ubijen. Jednostavno su došli u bolnicu i odveli sve koji su bili na liječenju i poubijali ih”, kazala je Veronika Naglić, kći Ivana Bodje, ubijenog na Kumanovoj ciglani.

Spomen-obilježje žrtvama komunističkog terora na lokaciji Kumanove ciglane podignuto je 2006., otkada se na obljetnicu likvidacije te na blagdan Svih svetih na tom mjestu i službeno odaje počast žrtvama, što su ranije činile njihove obitelji. U spomen na njihovu žrtvu, osim na obljetnicu stradanja, tradicionalno se polažu vijenci i pale svijeće i na blagdan Svih svetih.

Prema podacima koje prikupilo vinkovačko povjerenstvo za istraživanje poslijeratnih, partizanskih i komunističkih zločina, a i prema iskazima svjedoka, utvrdilo se postojanje na desetke manjih i većih grobišta, mahom na sjevernoj i sjeverno-istočnoj periferiji Vinkovaca od kojih do danas ni jedna nije istražena pa nije poznat ukupan broj žrtava, ali se vjeruje da ih je svakako više od tisuću.

Izvor: narod.hr

Sretan i blagoslovljen Uskrs

Sretan i blagoslovljen Uskrs svim čitateljicama i čitateljima našeg portala želi redakcija Sinovi Oluje. Uživajte u osjećaju blagdana i radosti u miru doma i obitelji.

Na današnji dan 1989. godine dogodila se najveća tragedija europskog nogometa

Na današnji dan 15. travnja 1989. dogodila se najveća tragedija u povijesti europskog nogometa. 

U utakmici polufinala engleskog FA cupa na stadionu Hillsborough u Sheffieldu između Nottingham Forresta i Liverpoola poginulo je 96 navijača Liverpoola.

Problem je nastao kada je britanska policija doslovce tjerala stotine navijača u već prepune blokove stajaćih navijačkih tribina. Tako je masa ljudi koja je sa ulaza pritiskala one ispred sebe prouzrokovala smrt ljudi koji su se nalazili uz ograde, baš kao i nekoliko godina ranije na Heyselu u finalu Kupa prvaka između Liverpoola i Juventusa kada je poginulo 36 navijača Juventusa. Tada je na isti način masa navijača Liverpoola napala talijanske navijače na istoj tribini, dok su na drugoj strani tribine pogibali ljudi pod pritiskom na ogradu ili zid iste.

Najmlađa žrtva tragedije u Sheffieldu bio je 10-godišnji John Paul Gillholey, a među poginulima je bilo i sedam žena. Broj ozlijeđenih bio je preko 730 ljudi.

Ovaj događaj promijenio je percepciju sigurnosti na engleskim nogometnim stadionima, te su donesene nove preporuke o sigurnosti glede točenja alkoholnih pića, sigurnonosnih mreža, zabrane stajaćih mjesta itd. Tako je nastupilo novo doba nogometa.

Prije toga najveća tragedija europskog nogometa dogodila se 1971. na škotskom Old Firmu, derbiju Celtica i Rangersa. Na prepunom Ibrox Parku pred 80 000 navijača kod izlaska sa stadiona i spoticanja navijača, došlo je do panike i gaženja u kojem je smrtno stradalo 66 ljudi.

Sedam godina prije toga u Južnoj Americi u Limi na utakmici Perua i Argentine u neredima je nakon poništenog gola domaćina smrtno stradalo 318 navijača, što je najveća tragedija u povijesti nogometa.

Kakva je situacija u Hrvatskoj i Europi?

Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja Europe gdje nikada nije poginuo niti jedan navijač, bilo na stadionu bilo izvan stadiona. Jedina smrt na hrvatskim stadionima bila je tragedija mladog igrača Zadra Hrvoja Ćustića 2008. Uslijed nevjerojatnog propusta organizatora koji je postavio betonski zid do samog terena.

Što sigurnosnim propustima, što u međusobnim obračunima navijači su ginuli diljem Europe na stadionima i oko njih: Engleska, Španjolska (zadnje ubojstvo navijača Deportiva 2014.), Italija, Turska, Švedska (2014. ubijen navijač Djurgardena), Rusija, Poljska, Grčka, Francuska i dr. Prije nekoliko dana ubijena su 2 navijača u Maroku, a u susjednoj Srbiji je od raspada Jugoslavije ubijeno 12 navijača.

Statistike govore da je porast nasilja na nogometnim stadionima u Europi velik, tako da službeno izvješće iz Njemačke za prošlu godinu govori o 7863 slučaja nasilja vezanih uz nogomet što je porast od gotovo 80% u odnosu na prije 10 godina. U Italiji je zabilježen 1.515 slučajeva nogometnog nasilja što je porast od oko 20%, dok je u Španjolskoj taj porast 22% u odnosu na samo sezonu ranije!

Usprkos percepciji koju stvaraju domaći mediji, na sličan način kao u svezi neoustaštva i navodne ksenofobije u Hrvatskoj, hrvatski stadioni prema statistikama spadaju među najsigurnije u Europi.

Izvor: narod.hr

Na današnji dan 1945. Županja – stradanja Hrvata od partizana u Županjskoj posavini

Partizanski zločini nad civilima i zarobljenim vojnicima NDH u mjestima Županjske posavine nakon proboja Srijemskog fronta bili su golemih razmjera.

Za događaje iz travnja 1945. godine među Županjcima se uvijek govorilo da je malo zapisanih riječi, a teško je doći i do arhivske građe o žrtvama partizanskog terora, koji je kulminirao u proljeće te godine. 

Uvečer, 14. travnja 1945. godine, u Županji su pod okriljem noći pokupljeni i na Savi strijeljani članovi tadašnjeg Općinskog poglavarstva Županja i članovi Hrvatske seljačke stranke.

Srijemski front uspostavljen je krajem listopada 1944. godine. Nakon gubitka Beograda Njemačka komanda u Srijemu uspostavlja obrambenu liniju s ciljem osiguranja izvlačenja Njemačkih snaga grupe armije „E„ s jugoistoka Europe. U obrani linije fronta sudjeluju i mnogobrojne vojne formacije NDH s ciljem obrane državnog teritorija.

Pred proboj Srijemskog fronta njemačke snage na svim bojištima trpe teške udarce. Rusi su pred Berlinom, anglo-američke snage u sjevernoj Italiji potiskuju Nijemce koji se povlače prema Austriji, Beč samo što nije pao u ruke Crvene armije. Usprkos tome Nijemci i dalje  ustrajavaju na daljnjem održanju Srijemskog fronta iako je postojala opasnost presijecanja odstupnice prema Njemačkoj i okruženja te mogućeg zarobljavanja od strane jedinica Crvene i Jugoslavenske armije što je po svaku cijenu trebalo izbjeći. Tek nakon teških i krvavih  borbi jedinice Jugoslavenske i Crvene armije uspijevaju probiti front nakon čega je uslijedilo povlačenje prema zapadu.

Povlačenje je značilo i posljednji organizirani napad jedinica Jugoslavenske armije na vojne formacije NDH, te osvajanje gradova i mjesta. Nakon partizanskih ulazaka u mjesta, uslijedili su strahoviti pokolji zarobljenih vojnika i nevinih civila Hrvata, osobito hrvatske intelektualne, kulturne i društvene elite.

To se događalo i u Županji i u mjestima Županjske posavine.

Zločini nad Hrvatima i nagovještaji masovnih ubijanja

Nagovještaj toga dogodio se već ranije kada je 1944., prilikom upada, najprije četnika, a potom i partizana u okolicu Županje, ubijeno ili zaklano oko 23-24 osobe (od toga i čitave obitelji izbjegle iz sela Jamena), dok nešto kasnije od partizana 9-10 osoba koje su isti tjerali pred sobom „na bunkere“. Tako je u nepunih mjesec dana tijekom 1944., godine u Strošincima ubijeno preko 30 seljaka Hrvata.

Ovi tragični  događaji bila su uvod u strašne zločine partizana koji će uslijediti po proboju Srijemskog fronta.

„…..prema svjedočenju partizana iz Račinovaca Ilije Panjičanina stoji: „Bio sam član obavještajne službe za naše područje, a šef obavještajne službe bio je Mile Maričić, zvani Crni Mile iz Drenovaca.“ Crni Mile dobio je zadatak u selu Lipovcu, pred samo kretanje fronte ,od čelnih ljudi Ozne da dostavi popis „ bande za vaše područje za likvidaciju. Na taj način se potvrđuje da su Obavještajni centar i njegov šef Mile Maričić imali popise onih koje treba likvidirati i to predali Ozni. Oni su imali popise i za druga sela osim Drenovaca.“ ( Lunka Tomislav, Soljani u Drugom svjetskom ratu, 2013.)

Izvor: narod.hr

U Mostaru proslavljena 30. obljetnica Hrvatskog vijeća obrane

“Slobodne i neovisne BiH ne bi bilo da nije na samom početku rata uspostavljen i ustrojen HVO, koji je odigrao prevažnu ulogu u obrani zemlje od agresora, kao i u obrani hrvatskog naroda u BiH”, poručio je ministar Medved

Potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved izaslanik je predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića na obilježavanju 30. obljetnice utemeljenja Hrvatskog vijeća obrane, 8. travnja 2022. u Mostaru.

U svom obraćanju na svečanoj akademiji u Hrvatskom domu “Herceg Stjepan Kosača” istaknuo je kako su hrvatski dragovoljci iz BiH te HVO odigrali važnu ulogu u oslobađanju Hrvatske i presudnu u opstanku BiH.

Medved: Slobodne i neovisne BiH ne bi bilo da nije na samom početku rata uspostavljen i ustrojen HVO

“Ovo obilježavanje prilika je da se prisjetimo neizbrisivih i neporecivih povijesnih činjenica koje su u temeljima slobodne BiH, a često se osporavaju, katkada i zaboravljaju. U današnjoj prigodi želim izgraditi zahvalu svim Hrvatima iz BiH koji su na samom početku velikosrpske agresije na RH dali svoj značajan doprinos uključivanjem u postrojbe Hrvatske vojske i policije pod vodstvom našeg prvog predsjednika Franje Tuđmana i ratnog ministra obrane Gojka Šuška”, rekao je.

“Slobodne i neovisne BiH ne bi bilo da nije na samom početku rata uspostavljen i ustrojen HVO, koji je odigrao prevažnu ulogu u obrani zemlje od agresora, kao i u obrani hrvatskog naroda u BiH”, poručio je ministar Medved, prisjetivši se utemeljenja HVO-a.

Naime, hrvatski je narod glasovanjem na referendumu ’92. podržao neovisnu BiH i time odigrao presudnu ulogu za njezino osamostaljenje, a Hrvatska je bila jedna od prvih zemalja koja je priznala njezinu neovisnost 7. travnja 1992. Dan kasnije, 8. travnja, utemeljenjem HVO-a u okolnostima kad je započela velikosrpska agresija, a obrambeni sustav BiH nije postojao, upostavljena je prva sastavnica buduće BiH.

“Danas se suočavamo s novim izazovima. U jeku ruske invazije na Ukrajinu, mi koji smo prošli rat, obranili našu slobodu, svjesni smo njezine visoke cijene i znamo koliko je treba njegovati”, rekao je.

Istaknuo je kako će hrvatska vlada nastaviti snažno podupirati Hrvate u BiH u ostvarenju političkih prava s izmjenom Izbornog zakona te smanjenju napetosti i obnovi savezništva Hrvata i Bošnjaka.

Prigodnim govorima veliki jubilej HVO-a čestitali su i predsjednik RH Zoran Milanović te predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragan Čović, a u ime organizaotra nazočne je pozdravio general-bojnik Vlado Džoić.

Na jubilarnoj obljetnici utemeljenja Hrvatskog vijeća obrane, uz brojne pripadnike HVO-a i obitelji žrtava, bili su i izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora general Krešimir Ćosić, izaslanik načelnika Glavnog stožera HV-a  general Slaven Zdilar, izaslanstvo Hrvatskog generalskog zbora te predstavnici braniteljskih i stradalničkih udruga.

Tim povodom predsjednik RH posmrtno je odlikovao Redom kneza Domagoja s ogrlicom za pokazanu osvjedočenu hrabrost u ratu generala Ivu Lozančića, zapovjednika 111. XP brigade iz Žepča, a odličje je preuzela njegova kći Ivana Kaselj.

Redom bana Jelačića za iznimno uspješno zapovijedanje postrojbama HVO-a te za sveukupne zasluge u njihovom ustroju odlikovana su Zborna područja HVO-a Mostar, Tomislavgrad, Vitez i Orašje, a odličja su primili zapovjednici zbornih područja – ZP Mostar Petar Zelenika, ZP Tomislavgrad brigadir Ivan Tanjić, ZP Vitez general Filip Filipović i ZP Orašje general Đuro Matuzović.

Prije svečane akademije svim poginulim, nestalim i umrlim braniteljima HVO-a odana je počast polaganjem vijenaca kod središnjeg spomenika u Mostaru, a tim je povodom služena i misa u mostarskoj katedrali, nakon čega je uslijedio Mimohod s ratnim zastavama postrojbi HVO-a ulicama Mostara, a jubilarna obljetnica obilježena je i u svim drugim gradovima i općinama u kojima je djelovao HVO.

Izvor: Ministarstvo hrvatskih branitelja

Na današnji dan 1993. – pokolj prije genocida u Srebrenici– ubijeno 62 djece na školskom igralištu


Na igralištu kod osnovne i srednje škole u Srebrenici 12. travnja 1993. od ispaljenih granata sa srpskih položaja ubijena su 62, a ranjena oko 150 mlada Bošnjaka iz Srebrenice i Podrinja. Najveći broj poginulih bila su djeca. Za ovaj zločin do danas nitko nije odgovarao, a na njega se, kao i mnoge druge četničke zločine poput najvećeg pokolja Hrvata u BiH u Briševu (Prijedor), vrlo slabo i medijski podsjeća

Tog dana su predstavnici Vojske Republike Srpske izjavili predstavnicima UNHCR-a da će napasti Srebrenicu u roku od 2 dana ako se Bošnjaci ne predaju i to su i učinili. Istog dana su granatirali osnovnu školu svjesni da je služila kao prihvatilište stotina izbjeglica iz Cerske i Konjević-Polja, i da se tamo mahom nalaze žene i djeca.

Sead Bekrić, jedan od preživjelih, dao je iskaz Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju opisavši kako su ga oslijepili u dobi od 12 godina: „Bilo je to igralište u Srebrenici i 12. travnja 1993. na njemu je bilo puno djece. Mi smo igrali utakmicu i zatim je sa Zvijezde počelo granatiranje, sa brda iznad Bratunca, igralište je granatirano i ja sam oslijepljen, a ubijeno je oko 62 ljudi… Ja sam razumio da je tog dana ubijeno 60, 62 ljudi i da je bilo preko 100 ranjenih.”

Preživjele je liječio dr. Nedret Mujkanović koji je u intervjuu sa Chuckom Sudeticem opisao kako su ljudi sjedili ispred škole koja je bila puna izbjeglica, a djeca su igrala nogomet i druge igre. U intervjuu je rekao: „Srbi su usmjerili vatru prema toj lokaciji. To je bilo potpuno iznenađenje. Okolo su bili razbacani dijelovi tijela žena i nije se mogao naći način da se oni sastave. Vidio sam jednu mrtvu majku na zemlji koja je držala ruke svoje mrtve djece. Nitko od njih nije imao glave…”

Izvor: narod.hr

U Tenji pokopano 11 civilnih žrtava iz Domovinskog rata 

“Pozivam sve koji imaju bilo kakva saznanja, da ih podijele s nadležnim institucijama. Neka ih u tome potaknu ovi lijesovi s posmrtnim ostatcima, za kojima su njihove obitelji tragale 30 godina”, poručio je državni tajnik Darko Nekić

Na katoličkom groblju u Tenji 8. travnja 2022. pokopano je 11 hrvatskih civilnih žrtava iz tog mjesta, ubijenih u velikosrpskoj agresiji tijekom Domovinskog rata, a ekshumiranih u studenom 2021. iz masovne grobnice na divljem deponiju otpada kod Bobote u blizini Vukovara.

Na lokalitetu “Bobotsko mrcinište“ u studenom prošle godine otkrivena je masovna grobnica, iz koje su ekshumirani i identificirani posmrtni ostaci 12 osoba, mještana Tenje kod Osijeka nestalih u srpnju 1991. godine.

Na završnoj identifikaciji u ožujku ove godine u Osijeku potvrđen je identitet žrtava, među kojima je pet žena, jedan bračni par i dva brata. Najmlađa žrtva imala je nepunih 19, a najstarija 70 godina.

Zajednički sprovodni obred i misu zadušnicu predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, a nakon zajedničkog ispraćaja održani su istodobni pojedinačni pokopi.

Nadbiskup Hranić kazao je kako je ovo bolan trenutak, jer se ponovno otvaraju rane pretrpljenoga zla i nasilja, ali da današnji dan, koliko god bolan, donosi mir za obitelji 11 žrtava, jer znaju kamo će otići zapaliti svijeću.  Pozvao je da naša srca obuzme mir jer, rekao je, ‘nije velik onaj tko čini nasilje, nego onaj tko zna to pretprjeti i ne vratiti jednakom mjerom’.

“Praštanjem se prekida spirala zla i nasilja i otvara se mogućnost za suživot, suradnju i zajedničku budućnost, a s kršćanskom željom da gradimo zajedničku budućnost opraštamo se od naših žrtava i molimo da se otkrije sudbina svih nestalih osoba”, naglasio je nadbiskup Hranić.

Zamolio je sve, pa i pravoslavne vjernike, da pomognu u pronalaženju svih nestalih osoba kako bi se na dostojan način pokopala,  jer “to nije političko nego humanitarno pitanje”.

Nekić: Potragu otežava izostanak suradnje onih koji znaju podatke o grobnicama

Izrazivši sućut obiteljima žrtava u ime predsjednika Vlade Andreja Plenkovića te potpredsjednika Vlade i ministra Tome Medveda, državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja Darko Nekić rekao je da se pronalaskom masovne grobnice u Boboti probudila nada mnogima koji još tragaju za članovima svojih obitelji, da će se saznati istina o njihovoj sudbini.

Podsjetio je da su u proteklih šest godina pronađene dvije masovne i više pojedinačnih grobnica, iz kojih su ekshumirani posmrtni ostatci 157 osoba.

Upozorio je da potragu otežava nedostatak informacija i izostanak suradnje onih, koji znaju podatke o grobnicama.

“Pozivam sve koji imaju bilo kakva saznanja, da ih podijele s nadležnim institucijama. Neka ih u tome potaknu ovi lijesovi s posmrtnim ostatcima, za kojima su njihove obitelji tragale 30 godina”, poručio je Nekić.

Dodao je kako Hrvatska još uvijek traži 1840 osoba nestalih osoba u Domovinskom ratu, od kojih je za 397 poznato da su smrtno stradali, dok je nepoznata sudbina još 1443 osobe nestale u Domovinskom ratu.

Izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora osječko-baranjski župan Ivan Anušić rekao je da su civili iz Tenje 1991. ubijeni okrutno i bez ikakve krivnje, samo zato jer su bili Hrvati. Naglasio je da ovaj dan sve treba obavezati na još snažniju potragu za nestalima u Domovinskom ratu.

Osječki dogradonačelnik Dragan Vulin rekao je kako je ovo tužan dan za obitelji, koji tragaju za svojim nestalima više od 30. godina, ali da sada ipak imaju mjesto gdje za njih mogu zapaliti svijeću i pomoliti se.

U ime obitelji žrtava i Zajednice udruga hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata obratila se Marica Salaj, izrazivši zahvalnost Ministarstvu hrvatskih branitelja i Vladi RH na ustrajnosti u traženju nestalih. “Na tom putu bilo je potrebno neizmjerno poštovanje, strpljenje i razumijevanje kako biste posložili sve tragove i omogućili dostojan ispraćaj naših najmilijih“, kazala je.

„Ostalo je još neizgovorenih riječi, neostvarenih snova i nepodijeljenih trenutaka, ali ostalo je puno više uspomena i malih običnih životnih priča koje su nam u ovim dugim danima traženja darovale toplinu i vrijednost koju brižno čuvamo. Ostao je neizbrisiv trag. Ostala je ljubav koja nas povezuje i koju ćemo zauvijek nositi u sebi“, poručila je u ime obitelji njihovima najmilijima koji su danas dostojno ispraćeni na vječni počinak.

Zajednički ispraćaj organiziran je prema željama obitelji stradalnika, u organizaciji Ministarstva hrvatskih branitelja, Osječko-baranjske županije i Grada Osijeka, a polaganjem vijenaca kod središnjeg križa počast žrtvama odala su izaslanstva predsjednika Republike, Hrvatskog sabora i Vlade te Županije i Grada, kao i udruga iz Domovinskog rata.