• Danas je: Četvrtak, 18 travnja, 2024

U Ogulinu proslavljena 30. obljetnica osnutka 143. brigade Hrvatske vojske

“Dragi prijatelji, budite ponosni na vaš ratni put koji ste prošli zajedno s vašim zapovjednicima 143. brigade HV-a, Domobranske bojne Ogulin i 143. ogulinske domobranske pukovnije Ivicom Magdićem, Cvetkom Blaževićem , Zvonkom Županićem i Matom Pađenom”, rekao je Medved
 

U Ogulinu je 14. studenoga 2021. proslavljena 30. obljetnica osnutka 143. brigade Hrvatske vojske.

Obilježavenje je započela misnim slavljem u crkvi sv. Križa u Ogulinu, a središnja svečanost održana je na Trgu hrvatskih rodoljuba, gdje su položeni vijenci i zapaljene svijeće.

Počast poginulim pripadnicima 143. brigade HV-a u ime predsjednika Vlade odao je potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved.

Uz obitelji poginulih pripadnika 143. brigade te ratne zapovjednike, svečenosti su nazočili izaslanik predsjednika Republike Marijan Mareković, izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora, saborska zastupnica Maja Grba Buljević, izaslanik ministra obrane, general pukovnik Mate Pađen, županica Karlovačke županije, Martina Furdek-Hajdin, gradonačelnik Ogulina, Dalibor Dimitrović te predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata.

„Vaš slavni ratni put prošli ste od utvrđivanja obrambenih crta i čvrsto držeći liniju u dužini od 40 kilometara od zaseoka Kamenica do Jezerana, a aktivnom obranom Domobranska bojna Ogulin uspostavila je važnu crtu bojišnice u neprijateljskoj dubini na području Radošića i Kapele, čime ste smanjili ugrozu naselja uz crtu bojišnice, Josipdol, Carevo Polje, Modruš, što je bilo posebno važno zbog povećanja sigurnosti prometa na cesti Karlovac-Split“, rekao je ministar Medved, te je naglasio da je 143. pukovnija u vojno redarstvenoj operaciji Oluja predstavlja glavnu snagu na glavnom pravcu napada Zbornog područja Karlovac, te da su uspješno izvršili sve zapovijedi, oslobađate područje Plaškog i vojni poligon Slunj, prvi ulazite i oslobađate Slunj, te u nastavku Oluje sudjelujete u oslobađanju Vrginmosta i Petrove gore, a uz hrabre domaće branitelje u brigadi su bili i branitelji iz Crikvenice, Novog Vinodolskog, Rijeke i Zagreba“.

„Na tom vašem slavnom putu 86 branitelja je poginulo, a više od 200 ih je ranjeno. Danas se s posebnim pijetetom sjećamo poginulih i za njih molimo, zahvaljujemo im na žrtvi koju nikada ne smijemo zaboraviti“, rekao je, te je naglasio da je na nama zadatak da o njima prenosimo istinu i da ne dozvolimo da spomen na njih i njihovu hrabrost nikada ne izblijedi“.

“Mi hrvatski branitelji svoju smo  ljubav prema Domovini spojili s hrabrošću i stvorili hrvatsku državu. U tim teškim i neizvjesnim trenucima naše hrvatske povijesti trebala je i hrabrost stava, hrabrost vjere i optimizma” rekao je ministar, poručivši da nam je i danas potreban taj optimizam i međusobno povjerenje i uvažavanje.

Izvor: Ministarstvo hrvatskih branitelja

FOTO: OGportal

Na današnji dan: Slunj – pad grada i egzodus 16.000 Hrvata

Na današnji dan 1991. tenkovi zloglasne JNA ušli su u Slunj i preostali narod s braniteljima počeo se povlačiti prema Bosni. Sa svojih domova protjerano je 16.000 ljudi. Križni  put progonstva trajao je četiri godine.

Slunj je okupiran nakon tri mjeseca obrane u okruženju od daleko nadmoćnijeg neprijatelja

Ni nakon 25 godina od krvavog pohoda neprijateljskih snaga na Slunj nije sjetiti se strahota koje su proživjeli Hrvati ovog kraja. One u ljudima, koji su preživjeli ratne strahote, bude neugodan osjećaj nemira i straha, baš kao i te 1991. kad je cijelo ovo područje, ne samo grad Slunj, već i Saborsko, Rakovica, Cetingrad i brojna druga mjesta, krvarilo i pokušavalo se obraniti od opremljenijeg neprijatelja. Nakon pada policijske postaje u Plitvičkim jezerima, spaljenog sela Vaganac, Drežnika, Rakovice, Selišta, Saborskog, nade za obranom polako su umirale.

Hrvatska se vojska i na ovom području stvarala u vrlo nepovoljnim uvjetima, Hrvatska je imala embargo na uvoz oružja, stoga je 107 dana obrane Slunja u okruženju JNA i kordunskih Srba iz susjedstva bilo ravno čudu. Slunjani su morali čekati Oluju kako bi se vratili na svoja ognjišta, nažalost spaljena i uništena.

Od 1991. do 1995. ubijeno je u slunjskom kraju 297 osoba (bez Saborskog gdje su 52 žrtve). Od tog broja 70 je žena starije životne dobi, 1 trudnica, 1 djevojka i 3 djevojčice. Starijih muškaraca je ubijeno 99 plus jedno muško dijete (6 mjeseci). To je ukupno 175 žrtava koje čine žene, starci i djeca. Najveći broj stradalih je u prvim danima okupacije i tijekom okupacije: ukupno 213 žrtava.
Nakon dolaska UNPROFOR-a (proljeće 1992.) stradale su u okupiranom području 52 osobe.

Za zločine u Slunju te ubijenih 297 civila do sada je odgovarala samo jedna osoba.

(VIDEO) JNA i domaći Srbi pale i ubijaju po slunjskom kraju:

Izvor: narod.hr

Obilježena 31. godišnjica stradanja Saborskog u Domovinskom ratu

“Iako je prošlo 30 godina od stradavanja u Saborskom, rane i ratne posljedice i danas su itekako prisutne u našem društvu”, poručio je ministar Medved
 

Svečano obilježavanje 30. obljetnice pada Saborskog u agresorske ruke u Domovinskom ratu započelo je okupljanjem ispred Općine za kolonu sjećanja koja je krenula prema spomen-obilježju kod masovne grobnice gdje je održan komemoracijski program.

Kolonu sjećanja predvodili su izaslanik premijera i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, izaslanik vrhovnog zapovjednika OS RH general-bojnik Tihomir Kundid, izaslanica predsjednika Sabora Vesna Hajsan-Dolinar te načelnik Općine Saborsko Marko Bićanić.

“Pedeset i dvije žrtve su ovdje bile, od kojih je 26 hrvatskih branitelja i 26 civilnih žrtava, od kojih je 8 nestalih. Iako je prošlo 30 godina od stradavanja u Saborskom, rane i ratne posljedice i danas su itekako prisutne u našem društvu”, kazao je ministar Medved.

“Prisjećamo se tog ratnog zločina kada su lokalni Srbi zajedno s tzv. JNA u svojim divljačkim pohodima pobili stanovnike toga sela i uništili sve kuće zajedno sa župnom crkvom”, rekao je, te je naglasio da su mučna sjećanja na nasilno prekinute živote i sve stradale u cilju etničkog čišćenja ovog kraja prisutna i danas”.

“Vlada RH, u suradnji s udrugama proizašlim iz Domovinskog rata, pruža snažno uporište u kojem su sadržane temeljne vrijednosti na kojim je iznikla suverena RH, koji obuhvaća sve hrvatske branitelje i stradalnike Domovinskog rata te odaje priznanje žrtvi i doprinosi zaštiti digniteta Domovinskog rata”, rekao je ministar Medved i dodao da je moralna obveza svih nas slati poruke optimizma, zajedništva, upornosti, hrabrosti i zahvalnosti za žrtvu svih hrvatskih branitelja”.

U ime svih žrtava, mještana Saborskog te prije državnih dužnosnika, svijeću je ispred spomenika zapalila 79-godišnja Kate Matovina koja je u razaranju Saborskog izgubila dva sina, a svoj život je spasila hodajući s ostalim preživjelima tijekom dva dana i dvije noći šumom do tada još slobodnog Slunja.

Kad bismo prestali komemorirati ove datume naših stradanja, rekao je načelnik Općine Saborsko Marko Bićanić, jednog dana bi se zaboravilo tko je bio agresor i što se ovdje dogodilo te kako se stvarala država Hrvatska.

U Drugom svjetskom ratu u Saborskom je poginulo 498 mještana, o čemu se sljedećih 40 godina nije smjelo govoriti, rekao je Bićanić.

I onda se zaboravilo tko je to počinio i zašto. Sada, nakon ove obrambene, slavne, veličanstvene i poštene pobjede hrvatskih branitelja ne smijemo zaboraviti što nam se dogodilo. Treba nam se vratiti ona ratna sloga branitelja koji su davali život za drugoga, a koja se danas polako gubi, poručio je Bićanić.

Svetu misu u crkvi sv. Ivana Nepomuka predvodio je gospićko-senjski biskup Zdenko Križić u zajedništvu s domaćim župnikom vlč. Goranom Antunovićem, kancelarom i tajnikom Mišelom Gregurićem i vlč. Mariom Kralj župnikom u Generalskom Stolu.

Izvor: Ministarstvo hrvatskih branitelja

Na današnji dan – nobelovci potpisali zahtjev za zaustavljanje pokolja nad Hrvatima

Na današnji dan 13. studenoga 1991., dok je međunarodna zajednica mirno gledala razaranje Vukovara i Hrvatske dajući tako „neformalnu podršku“ zločincima, skupina od 49 dobitnika Nobelove nagrade potpisala je zahtjev za zaustavljanje rata u Hrvatskoj.

Kasnije je tu peticiju potpisalo još nekoliko desetina nobelovaca tako da je ukupan broj potpisnika narastao na preko stotinu svjetskih najuglednijih osoba javnog života.

Krajem kolovoza 1991. započela je bitka za Vukovar, koja se unatoč velikom nerazmjeru u ljudstvu i tehnici neplanirano za Srbiju, JNA i njima sklone međunarodne krugove prvenstveno okupljene oko Velike Britanije, oduljila na tri dugačka ratna mjeseca. Zahvaljujući obrani grada na Dunavu tijekom opsade, oslabljen je ratni potencijal JNA, a čitava Hrvatska dobila nekoliko mjeseci za podizanje i opremanje svojih oružanih snaga na drugim bojištima.

Strahovita ratna razaranja i brojne žrtve među civilima potaknule su mnoge pojedince, ali i institucije u svijetu da se aktiviraju u pokušaju zaustavljanja agresije u Hrvatskoj. Među njima su bili i brojni nobelovci.

Dok su međunarodni političari mirno i s lažnom humanošću promatrali hrvatsku tragediju razmišljajući što činiti, pokušati spašavati Jugoslaviju ili dati svakoj republici i narodu pravo na samoopredjeljenje, oni od kojih se možda nije ni očekivalo da se miješaju, progovorili su jasno i glasno.

Nekoliko dana pred konačni pad Vukovara, promatrajući kako svjetski lideri ne čine ništa da zaustave najveći zločin koji je od II. svjetskog rata zadesio Europu, 49 nobelovaca iz cijeloga svijeta 13. studenoga 1991. potpisalo je peticiju kojom se pozivaju relevantni međunarodni čimbenici da zaustave rat i nasilje.

Nasilje i uništavanje koje se zbiva u Hrvatskoj dosegnulo je stupanj kakav u Europi nije viđen još od Drugoga svjetskoga rata. Mi ovim pozivom za mir tražimo od svih vlada, humanitarnih organizacija svih žena i muškaraca da učine sve moguće kako bi se što prije zaustavilo ubijanje u Hrvatskoj“, stoji, između ostalog, u potresnoj peticiji nobelovaca.

Krik i apel nobelovaca bio je revolt intelektualaca diljem svijeta na bezumlje i ravnodušnost međunarodne zajednice na pokolj koji je bio u tijeku i koji se mogao zaustaviti.

Idejni začetnik peticije je bila hrvatska znanstvenica Greta Pifat s Instituta Ruđer Bošković iz Zagreba. Ona je iskoristila svoje poznavanje tadašnje intelektualno-znanstvene scene u Europi te je pokrenula peticiju koju su, između ostalih, potpisali nobelovci: Willy Brandt, bivši njemački kancelar, anglikanski nadbiskup Desmond Tutu, nobelovac i protivnik aparthejda u Južnoj Africi, tibetanski vjerski poglavar Dalaj-lama, Vladimir Prelog, hrvatski kemičar, Linus Pauling, dvostruki nobelovac i kemičar, te mnogi drugi…

Vukovar je uskoro pao uz strašne zločine srpske vojske nad nevinim ljudima, a u sljedećim mjesecima apel za mir potpisalo je više od stotinu nobelovaca

Izvor: narod.hr

Na koji način ove godine iskazati pijetet žrtvama Vukovara?

Upućen je poziv svim građanima koji žele iskazati pijetet žrtvama Domovinskog rata da u svojim mjestima zapale svijeće te na taj način dostojanstveno obilježe 30. obljetnicu stradanja Vukovara i Škabrnje, uz apel svima koji će ipak sudjelovati u Koloni sjećanja da se pridržavaju svih  epidemioloških mjera i preporuka

U Ministarstvu hrvatskih branitelja 10. studenoga 2021. održana je 6. sjednica Vijeća za domovinski pijetet, mir i razvoj i sastanak povodom organizacije obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.

Sastanak je vodio predsjednik Vijeća, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, a uz članove Vijeća sastanku su nazočili  gradonačelnik Grada Vukovara, saborski zastupnik Ivan Penava i načelnik Općine Škabrnja Ivan Škara, ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak te predstavnici Stožera civilne zaštite Vukovarko-srijemske i Zadarske županije. 

Uzimajući u obzir trenutnu epidemiološku situaciju i potrebu zaštite zdravlja, Hrvatski zavod za javno zdravstvo u suradnji sa Stožerom civilne zaštite te lokalnim stožerima i epidemiolozima izradio je preporuke za obilježavanje Dana sjećanja.

Sudionici sastanka jednoglasno su prihvatili predstavljene preporuke izrađene za organizaciju odavanja pijeteta povodom Dana sjećanja. Usuglašen je optimalan okvir za dostojno obilježavanje i odavanje pijeteta žrtvama, a da se pritom ne ugrožava zdravlje građana.

I ove godine, sve aktivnosti u okviru programa obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje odvijat će se uz prilagodbu aktualnoj epidemiološkoj situaciji i sukladno prihvaćenim zaključcima s današnjeg sastanka.

Nakon sastanka upućen je poziv svim građanima koji žele iskazati pijetet žrtvama Domovinskog rata da u svojim mjestima zapale svijeće te na taj način dostojanstveno obilježe 30. obljetnicu stradanja Vukovara i Škabrnje, uz apel svima koji će ipak sudjelovati u Koloni sjećanja da se pridržavaju svih  epidemioloških mjera i preporuka HZJZ-a.

Ministar Tomo Medved pozvao je sve da, u ovoj zahtjevnoj i složenoj situaciji,  u svojim domovima, općinama, gradovima i županijama zapale svijeće i pomole se za sve žrtve te na prikladan i dostojanstven način odaju počast žrtvama Domovinskog rata, a one koji dolaze u Vukovar i Škabrnju da se pridržavaju svih mjera, vodeći brigu o svojoj sigurnosti i sigurnosti svih drugih.

Najavio je da će se program odvijati na tragu ranijih godina te će 17. studenoga program biti u Županijskoj ulici ispred Nacionalne memorijalne bolnice, dok će u krug bolnici ulazak biti dopušten samo manjim izaslanstvima, a 18. studenoga program će se kao i prošle godine također odvijati ispred bolnice, nakon čega će Kolona sjećanja proći uobičajenom trasom, uz održavanje odgovarajućeg razmaka. Na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata odat će se počast žrtvama polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća, a služit će se i misa na otvorenom.

S obzirom na sve okolnosti, još jednom je pozvao sve na odgovornost te najavio da Ministarstvo hrvatskih branitelja neće podržavati organizirani prijevoz.

„Pronađimo u sebi, u svojim srcima način kako iskazati poštovanje, zahvalu i pijetet svim žrtvama Domovinskog rata u ove dane sjećanja, sa željom da ova pandemija konačno završi i da sljedeće godine obilježavanje ovog važnog datuma koji smo prepoznali kao blagdan napokon održimo bez ograničenja,“ poručio je ministar Medved.

Ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak istaknuo je da nema organiziranog prijevoza, smještaja ni prehrane, a rad ugostiteljskih objekata ograničit će se do 21 sat, uz pridržavanje općih epidemioloških mjera. Za one koji će sami organizirati dolazak u skupinama potrebno je voditi evidenciju i pridržavati se svih epidemioloških preporuka.

Također, istaknuo je da će se sva događanja održavati na otvorenom prostoru, čime se dodatno smanjuje mogućnost zaraze, kao i da je nužno održavanje odgovarajućeg razmaka u Koloni sjećanja, što s obzirom na duljinu trase ne bi trebao biti problem, zaključio je.

Jedinstveni stav o načinu obilježavanja ovogodišnjeg Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata te Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje izrazili su i gradonačelnik Vukovara Ivan Penava te načelnik Škabrnje Ivan Škara.

S obzirom na činjenicu da ni nakon prošlogodišnjeg obilježavanja Dana sjećanja u Vukovaru i Škrabrnji nije zabilježeno povećanje broja zaraženih, istaknuo je kako se to ne očekuje ni ove godine, ponovno apelirajući na sve da taj dan obilježe u svojim sredinama, a one koji će sudjelovati u Koloni sjećanja da se pridržavaju svih preporučenih mjera.

Izvor: Ministarstvo hrvatskih branitelja

Na današnji dan: Zločini srpske vojske – ‘Tuci sve što se miče u Dubrovniku!’

Na današnji dan, u ponedjeljak 11. studenog 1991. godine, već u 6.10 sati, nastavljen je višednevni neprijateljski napad na sve dijelove grada. Započeo je pod naredbom, koju su uspjeli uhvatiti radio-amateri, »tuci sve što se miče«.

Na današnji dan,11. studenog 1991. godine, tijekom topničkog napada na Dubrovnik, poginuo je Đuro Perak, koji se u Domovinski rat uključio dragovoljno 1. listopada 1991. U vrijeme intezivnih napada na Dubrovnik, od 7. do 15. studenoga, tijekom kojih je tzv. JNA sa svojim snagama, TO Herceg Novi i Odred granične milicije Boka izvela napade kojima su, uz potporu artilje­rije, mornarice i zrakoplovnih snaga, nastojali ovladati visovima iznad Grada, prema podacima Medicinskoga cen­tra tijekom ovih napada, kada je na Grad palo oko 6000 topničkih projek­tila, poginulo je 15 civilnih osoba i 19 branitelja, dok je teže i lakše ozlijeđeno više od 120 osoba.

Na današnji dan, 11. studenoga 1991. godine, kao civilne žrtve u Domovinskom ratu na dubrovačkom području, poginuli su: Nikola Krijes, iz Dubrovnika, rođen 1921., Ivo Martinović, iz Martinovića, rođen 1915., i Andrija Rašica, iz Molunta, rođen 1972. Na području Dubrovačko neretvanske županije tijekom Domovinskog rata poginulo je 92-oje civila, a od toga 15-toro djece do 18 godina starosti. Ukupan broj civilnih invalida Domovinskog rata broji više od 140 osoba, a među njima je 36 djece, koji su u vrijeme ranjavanja imali manje od 18 godina.

Na današnji dan, 11. studenoga 1991. godine, u 13 sati i 40 minuta, porukom, koju je potpisao ambasador Mario Bondioli, Europska promatračka misija (EPM) javila je Kriznom štabu Općine Dubrovnik (KŠOD) da je dobila čvrste upute: brod »Slavija« dobio je dozvolu da 12. XI. uplovi u Dubrovnik i da evakuira osoblje EPM s opremom i vozilima. Brod će prevesti samo članove i osoblje EPM i materijal Crvenoga križa. Stoga EPM od obiju strana traži potpun prekid paljbe i maksimalnu kontrolu nad snajperistima od 6 sati pa dok se ne obavi ukrcaj. Od JNA je zatražila »pojašnjenje« da li brodom Dubrovnik mogu napustiti ranjenici, bolesnici, strani državljani, osobito država članica EZ. KŠOD na to je odgovorio kako mu je žao što promatrači moraju ići, jer su zbog toga civili, »a posebno žene i djeca, te stari i bolesni zapravo ostavljeni na milost i nemilost vojsci protiv koje se naši skoro goloruki branitelji bore očajnički 50 dana, unutar kojih je područje grada Dubrovnika već 42 dana bez vode, struje i s nedostajućim količinama hrane«, te »da je njihov tisućljetni grad, biser svjetske kulturne baštine, izložen barbarskom razaranju, a oni genocidu«.

U jeku krize 11. studenoga, Izvršno vijeće Skupštine Općine Dubrovnik i Krizni štab Općine Dubrovnik na naslove Predsjednika i Vlade Republike Hrvatske poslali su alarmantno izvješće od deset točaka, uz dva predložena alternativna rješenja. KŠOD je sutradan ujutro pristao da se »Slavijom« 12. studenoga evakuiraju ranjenici, bolesnici, invalidi, trudnice, majke s djecom do 7 godina, osobe starije od 60 godina, djeca od 7 do 15 godina te ženske osobe bez obzira na godine, ako nemaju radnu obvezu, te strani državljani (Poruke KŠOD Europskoj misiji u Dubrovniku i Komandi VPSB da potvrde kako je takav dogovor postignut između ambasadora Marija Bondiolija i viceadmirala Miodraga Jokića; 12. XI. 1991.).

Izvor: narod.hr

Na današnji dan – neki od najgorih zločina srpske vojske u Republici Hrvatskoj

Velike borbe vođene su 1991. za ličko selo Čanak, a tijekom studenoga 1991. srpska vojska je uspjela ući Čanak i zapaliti dio sela. Odbačeni su od hrvatskih branitelja, a početkom prosinca napravili pokolj nad Hrvatima.

Maleno selo našlo se na udaru velikosrpske agresije koju su na tome području provodili pripadnici tzv. JNA, Beli orlovi i Martićeva milicija.

Tada se dogodio pokolj nad hrvatskim stanovništvom u selu Čanak općina Plitvička Jezera. Selo Čanak nije imalo mira ni prije tog kobnog 10.prosinca 1991. godine. Naime, žestoke borbe i paljenje Čanka počelo je u studenom, kada su srpske postrojbe djelom su zapalile Čanak, ali ga nisu uspjele duže zadržati. JNA i četnici zauzeli su u konačnici selo nakon čega su u potpunosti opljačkali a zatim i zapalile ono što je ostalo.Najokrutnije su ubili Jagu Šnjarić, tukli su je pred kućom da im preda novac i zlato a kad nisu našli ono što su tražili zavezali su joj noge za jedan auto i vukli po čitavom selu. Jadnica je vrištala u mukama a četnici su se onako pijani smijali i pucali u zrak veseleći se.

Dragan Šnjarić, sin pokojne Jage, rekao je:

“Moju majku su pronašli zakopanu u vrtu s još nekim žrtvama iz Rijeke, pa je pokopana u Crikvenici. Tražio sam da se njezino tijelo premjesti ovdje u selo jer sam ja sada ovdje…”

Četnici su sumnjali kako baka ima devize i zlato i tražili su te vrijednosti po njezinoj kući. Kada nisu ništa našli, zapalili su sirotinjsku kuću, tukli nesretnu ženu i na koncu su joj  zavezali noge za jedan auto i vukli je po cijelom selu.

Kada su zločinci opet stigli u središta sela baka Jaga bila je mrtva. Drugi su zaklani, ubijeni metkom u zatiljak, a jedan je starac obješen u svojoj kući koju su četnici potom zapalili.

Rodbina ubijenih mještana niti danas ne zna za grobove svojih najmilijih. Osmi mještanin Čanka ubijen je 30. travnja 1994. godine kad je došao na grob svoje kćeri na seoskom groblju.

Tijekom tromjesečne agonije sela sa 60-ak stanovnika i oko 70 branitelja, u obrani Čanka je 10. prosinca 1991. godine poginulo ukupno 28 branitelja, najviše pripadnika riječkih postrojbi 128. br. Sveti Vid i 111. brigade, zatim 133 br. iz Otočca, 1. gardijske brigade, kao i nekoliko pripadnika MUP-a.

Izvor: narod.hr

U Dubrovniku proslavljena 30. obljetnica oslobođenja juga Hrvatske

Danas je važno da zajedno pronosimo istinu o nametnutom, obrambenom i pravednom ratu, da smo jedinstveni i u zajedništvu, rekao je ministar Medved

U Dubrovniku je 29. listopada 2022. godine svečano obilježena 30. obljetnica oslobođenja juga Hrvatske.

Svečanost je počela odavanjem počasti poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima te stradalim civilima u Domovinskom ratu na dubrovačkom gradskom groblju Boninovo. Potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved u ime predsjednika Vlade i ministri obrane Mario Banožić i kulture i medija Nina Obuljen Koržinek  položili su vijenac i zapalili svijeće pored središnjeg križa. Vijence su položili članovi obitelji poginulih, nestalih i umrlih branitelja u vojno redarstvenim operacijama oslobađanja hrvatskog juga, izaslanstvo Hrvatskog sabora predvođeno Brankom Bačićem te predstavnici Dubrovačko-neretvanske županije i grada Dubrovnika. Zajednički vijenac položen je i na grob zapovjednika obrane Dubrovnika generala Nojka Marinovića.

Na Stradunu je održan mimohod ratnih zastava i predstavnika postrojbi koje su sudjelovale u obrani i oslobođenju juga Hrvatske, a potom i svečana akademija u kazalištu Marina Držića.

Na akademiji su evocirana sjećanja na vojne operacije oslobađanja hrvatskog juga i njihov završetak, povijesni 29. listopada 1992. kada je u luci Gruž održana velika dubrovačka festa slobode koju je uveličao prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman s najbližim suradnicima, ratnim ministrom obrane Gojkom Šuškom i zapovjednikom južnog bojišta generalom Jankom Bobetkom.

Ministar Medved ujedno i sam sudionik operacija oslobađanja juga kao pripadnik 1. gardijske brigade Tigrova, istaknuo je kako je jug obranjen i oslobođen hrabrošću, motiviranošću i spremnošću na žrtvu hrvatskih branitelja. “Danas je važno da zajedno pronosimo istinu o nametnutom, obrambenom i pravednom ratu, da smo jedinstveni i u zajedništvu, da s optimizmom gledamo u budućnost ne zaboravljajući našu slavnu prošlost”, kazao je Medved te poručio: “Snaga Dubrovnika je u vama koji ste ga sačuvali i hrvatskim branitelja koji su ga obranili i oslobodili”.

„Operacija je iznjedrila niz vrsnih ratnih zapovjednika. Nažalost, mnogi više nisu s nama. Prisjećamo se ratnog zapovjednika obrane Dubrovnika generala Nojka Marinovića, koji je za života osigurao mjesto u hrvatskoj povijesti i srcima svih nas. Kao i naš general Janko Bobetko, vrhunski vojni strateg koji je uvijek bio uz svoje vojnike”, istaknuo je Medved.

Dodao je kako je Hrvatska prije 30 godina u obrani od agresije tražila pomoć Europe i svijeta, a danas pruža pomoć drugima.

Ratni zapovjednik obrane Dubrovnika Veselko Gabričević istaknuo je da su dubrovački branitelji herojskom obranom grada 1991. nanijeli srpsko-crnogorskom agresoru odlučujući vojni i politički poraz, a u oslobođenju hrvatskog juga 1992. godine uz njih, sudjelovale i brojne postrojbe iz cijele Hrvatske.

„Prvi put u Domovinskom ratu združeno su borbeno djelovale sve tri strane Oružanih snaga RH. Pritom je dubrovačka pričuvna 163. brigada sudjelovala u svim napadnim djelovanjima ravnopravno, rame uz rame, s gardijskim brigadama”, rekao je Gabričević.

Naglasio je da je operacija Oslobađanje juga Hrvatske bila strateška prekretnica u Domovinskom ratu, a na tom su iskustvu planirane i ostvarene operacije Maslinica, Bljesak i Oluja.

Izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, saborski zastupnik Branko Bačić, također sudionik vojno-redarstvene operacija, izjavio je kako je ta pobjeda bila ne samo pretpostavka miru na jugu Hrvatske, već i zaustavila prodor neprijatelja prema sjeveru.

„Ponosim se našom povezanosti, snagom, energijom, emocijom i vjerom koja nas je nosila. Pobjedom na jugu Hrvatske i u ostatku domovine pokazali se kako se sloboda ne može narodu oduzeti i kako je čast za nju se boriti, za nju živjeti i umrijeti”, rekao je Bačić.

Dubrovačko-neretvanski župan Nikola Dobroslavić posebno je istaknuo značaj dviju brigada iz županije, 163. dubrovačke i 116. neretvanske.

„Ponosni smo na mudru politiku pomirbe prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i svih ostalih sudionika, koji su u tom teškom vremenu bili na visini povijesne zadaće. Temelj je to samostalne i demokratske Hrvatske”, rekao je Dobroslavić.

Dubrovački gradonačelnik Mato Franković izjavio je kako Dubrovnik u Domovinskom ratu nikad nije pao, pri čemu su neizmjeran doprinos dali dubrovački branitelji na kopnu i na moru.

„Najlakše se i srcem brani ono što se neizmjerno voli. A južno bojište u punoj je mjeri očitavalo zajedništvo i povezanost hrvatskog čovjeka u obrani domovine. U operaciji oslobađanja borila se i pobijedila cijela Hrvatska”, poručio je Franković.

Ministar Medved je u gradskoj luci Gruž obišao taktičko-tehnički zbor naoružanja i opreme Hrvatske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova. Na svečanosti je nastupila akrobatska grupa Krila Oluje, pripadnici Pukovnije Vojne policije održali su pokazne vježbe, Počasno-zaštitna bojna prezentaciju ceremonijalnih radnji, a građani su mogli obići i brodove HRM-a Andrija Mohorovičić i Cetina.

Program završava svetom misom u katedrali Gospe Velike i koncertom ispred katedrale.

Izvor: Ministarstvo hrvatskih branitelja

Na današnji dan – Utemeljena i proglašena Hrvatska vojska!

Na današnji dan 3. studenog 1991., u vrijeme najžešćeg rata sa Srbijom, iz Zbora narodne garde razvile su se Oružane snage Republike Hrvatske što je službeni naziv za Hrvatsku vojsku. Došlo je do preimenovanja jedinica Zbora narodne garde, a pridružene su joj i različite postrojbe koje su do tada ratovale protiv Srba kao HOS, dragovoljačke postrojbe, razne lokalne jedinice koje su branile svoje domove, dijelovi postrojba MUP-a, te slavne gardijske postrojbe.

Hrvatska vojska je prerasla u nepobjedivu vojnu silu na ovim prostorima i od prosinca 1991. dobila sve bitke protiv Srba, oslobodila cijeli okupirani teritorij i porazila srpsku vojsku i u Hrvatskoj i u BiH. Pojedine bitke kao bitka za Vukovar, Bljesak 95, Oluja 95 i druge uče se na brojnim vojnim učilištima diljem svijeta kao primjeri vojne hrabrosti, taktike i znanja.

Smrću prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i ratnog ministra Gojka Šuška, pobjedom „crvene koalicije“ 2000., kao i nasilnim umirovljenjem ratnih generala-heroja od strane bivšeg predsjednika Stipe Mesića (koji je izazivao brojne afere u dogovoru sa SDP-HNS osovinom vlasti), omalovažavanjem branitelja te politizacijom pitanja vojske poput služenja vojnog roka, podobnosti i drugih došlo je do slabljenja pobjedničke ratne Hrvatske vojske.

Međunarodne prilike, odlazak Stipe Mesića s političke scene, poraz „crvene koalicije“ i ulazak u NATO savez dovodi do ponovne potrebe restrukturiranja i jačanja Hrvatske vojske, koja posljednjih godina ponovno jača i ostaje garancija – slobode Hrvatske i hrvatskog naroda.

Strateškim dokumentima obrane Oružanim snagama Republike Hrvatske povjerene su četiri temeljne misije:

zaštita suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske, obrana Republike Hrvatske i saveznika
 što uključuje zaštitu zračnog prostora RH, zaštitu akvatorija pod nadležnošću RH, obavještajne djelatnosti, protokolarne zadaće, potporu zemlje domaćina savezničkim snagama, traganje i spašavanje, odvraćanje potencijalnog agresora te obrana RH uključujući pozivanje na članak V. Sjevernoatlantskog ugovora, obranu članica NATO saveza;

sudjelovanje u operacijama odgovora na krize u inozemstvu što se odnosi na mirovne operacije, osim humanitarnih operacija. Obuhvaćaju operacije potpore miru, održavanja mira, nametanja mira i druge;

sudjelovanje u mjerama izgradnje sigurnosti i povjerenja kao obrambena diplomacija, regionalne inicijative, nadzor naoružanja te izgradnja mjera povjerenja i sigurnosti;

pomoć civilnim institucijama u zemlji – pomoć civilnim vlastima, pomoć namjenskim službama u zaštiti i spašavanju ljudi i dobara, pomoć civilnim institucijama u borbi protiv terorizma, krijumčarenja te proliferacije oružja za masovno uništenje, pomoć civilnim institucijama izvršenjem ostalih nevojnih zadaća.

Izvor: narod.hr

Komemoracijom kod spomen-obilježja Trokut Novska obilježen početak oslobađanja zapadne Slavonije

“To je velika bitka o kojoj moramo puno više govoriti. Velikosrpski san o granici Virovitica-Karlovac-Karlobag upravo je ovdje prekinut”, rekao je ministar Medved, poručivši: “Da nije bilo Orkana i Otkosa, Pakraca i Vukovara te brojnih drugih akcija i bitaka, ne bi bilo ni Bljeska ni Oluje”

Jubilarna, 30. obljetnica početka oslobađanja zapadne Slavonije i komemoracija u spomen na poginule hrvatske branitelje održana je 29. listopada 2021. kod spomen-obilježja poginulim hrvatskim braniteljima Trokut kod Novske.

Počast poginulim hrvatskim braniteljima u ime predsjednika Vlade odao je potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, a u izaslanstvu Vlade bili su i ministar obrane Mario Banožić te državna tajnica u Ministarstvu unutarnjih poslova Irena Petrijevčanin Vuksanović.

Uz članove obitelji poginulih hrvatskih branitelja, ratne zapovjednike i hrvatske branitelje te predstavnike udruga iz Domovinskog rata, obljetnici su nazočili i predsjednik Republike Zoran Milanović, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, saborski zastupnik i sisačko-moslavački župan Ivan Celjak, umirovljeni generali Marijan Mareković i Josip Lucić, te župani i predstavnici županija koje zajedno s Gradom Novskom tradicionalno sudjeluju na ovom komemorativnom skupu.

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća izaslanstva su odala počast poginulim hrvatskim braniteljima na zapadnoslavnoskom bojištu, a molitvu je predvodio vojni kapelan don Željko Volarić.

“To je velika bitka o kojoj moramo puno više govoriti. Ovo je mjesto svjedok burnih povijesnih događaja, a herojska bitka je jedna od najznačajnijih za daljnji tijek Domovinskog rata. Velikosrpski san o granici Virovitica-Karlovac-Karlobag upravo je ovdje prekinut zahvaljujući našoj hrabrosti i našem zajedništvu”, rekao je ministar Medved, dodavši kako je akcija Orkan predstavljala prekretnicu u novijoj hrvatskoj povijesti.

Posebno se prisjetio poginulih branitelja u toj akciji iz raznih krajeva naše domovine te im zahvalio na žrtvi, kao i njihovim obiteljima, a zahvalnost je iskazao i prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu “koji je imao viziju kako stvoriti državu, odlučnosti kako ju obraniti i mudrosti kako ju osloboditi”.

“Da nije bilo Orkana i Otkosa, Pakraca i Vukovara te brojnih drugih akcija i bitaka, ne bi bilo ni Bljeska ni Oluje”, zaključio je Medved, dodavši da smo našu pobjedu izvojevali zahvaljujući nacionalnom jedinstvu, te je poručio: “Neka nam naše žrtve budu nadahnuće za izgradnju naše domovine i bolje budućnosti, a hrvatski branitelji, vojnici i policajci uzor kako se voli i brani domovina”.

Govoreći o akciji kojom je oslobođen najveći dio zapadne Slavonije, predsjednik Milanović istaknuo je nedostatak opreme i veliki broj poginulih hrvatskih branitelja, a župan Celjak je podsjetio da je tu stvarana hrvatska država te zahvalio hrvatskim braniteljima.

O akciji Orkan detaljnije je govorio ratni zapovjednik Operativne grupe Posavina, umirovljeni brigadni general Rudi Stipčić, koji je također ukazao na važnost napadno-oslobodilačkih operacija iz 1991. u kontekstu konačne pobjede izvojevane 1995. godine, zaključivši da je upravo ‘91. bila najteža, najsudbonosnija i najsvjetlija godina Domovinskog rata.

Vojna akcija Orkan počela je 29. listopada 1991. i prva je značajnija pobjeda Hrvatske vojske u Domovinskom ratu kojom je oslobođen najveći dio zapadne Slavonije. Akcija je trajala do 3. siječnja 1992., kada je na snagu stupilo Sarajevnsko primirje. U akciji Orkan te Otkos i Papuk koje su uslijedile oslobođena su brojna mjesta i naselja ukupne površine oko 2000 četvornih kilometara ili oko 80% do tada okupiranog teritorija zapadne Slavonije, čime je spriječeno njeno izdvajanje iz sastava Hrvatske. Imena više od tri stotine poginulih branitelja uklesana su na stamene stupove koji čine jedinstveno spome-obilježje na Trokutu kod Novske i gdje se svake godine 29. listopada obilježava Dan početka oslobađanja zapadne Slavonije.

Izvor: Ministarstvo hrvatskih branitelja