• Danas je: Utorak, 17 svibnja, 2022

Predstavnici Udruge Kune s ministrom Medvedom

Ministar Medved zahvalio im je na ustrajnom i predanom radu te što svojim djelovanjem doprinose promicanju istine o Domovinskom ratu i očuvanju vrijednosti za koje su se borili hrvatski branitelji

Potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved primio je 5. travnja 2022. predstavnike Udruge veterana 3. gardijske brigade Kune – predsjednika Udruge Tihomira Kmeta i člana Zvonka Raića.

U Ministarstvu hrvatskih branitelja održali su sastanak na kojem su upoznali ministra s radom i aktivnostima Udruge te o pripremama za proslavu 31. obljetnice osnutka.

Ministar Medved zahvalio im je na ustrajnom i predanom radu te što svojim djelovanjem doprinose promicanju istine o Domovinskom ratu i očuvanju vrijednosti za koje su se borili hrvatski branitelji.

Treća gardijska brigada Kune ustrojena je 29. travnja 1991. u Vinkovcima a u Domovinskom ratu sudjelovali su na bojištima diljem Hrvatske dajući golemi doprinos u obrani i oslobađanju domovine za koju su mnogi pripadnici brigade položili svoje živote.

Izvor: Ministarstvo hrvatskih branitelja

Komemoracija za generala Đuru Dečaka

“Generala Dečaka zauvijek ćemo pamtiti kao ponosnog, odvažnog i beskrompomisnog čovjeka. Takav je bio do posljednjeg dana svoga života a odlaskom s ovoga svijeta za sobom je ostavio neizbrisiv trag,” istaknuo je ministar Medved

Povodom smrti general-pukovnika Đure Dečaka u Virovitici je 3. travnja 2022. održana komemoracija kojoj su, uz članove obitelji, nazočili izaslanik predsjednika Vlade, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ministar obrane Mario Banožić, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora saborski zastupnik Josip Đakić, župan Virovitičko-podravske županije Igor Andrović, gradonačelnik Virovitice Ivica Kirin, predstavnici udruga iz Domovinskog rata i Hrvatskog lovačkog saveza te drugi uzvanici i ratni prijatelji generala Dečaka.

Bio je među prvima kada je to bilo najpotrebnije…

Biranim riječima od generala Dečaka oprostio se ministar Medved, a govor s komemoracije donosimo u cijelosti:

“Kad su ga nedavno pitali što bi učinio da je u situaciji kao prije tri desetljeća, Đuro Dečak je odgovorio: Učinio bih isto. Mi smo znali da netko mora ići, a to što je izbor pao na nas, to je bila sudbina.

Ožalošćena obitelji, poštovani sudionici komemoracije, dragi prijatelji, ujedinjeni u tuzi okupili smo se kako bi odali počast generalu Đuri Dečaku – čovjeku kojega će generacije pamtiti kao jednog od simbola Domovinskog rata.

U ime predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i svoje osobno, poštovanoj obitelji, rodbini, svim hrvatskim braniteljima, prijateljima i svima koji za njim tuguju izražavam duboko suosjećanje.  

Virovitica je izgubila svoga velikana, Hrvatska velikoga domoljuba. Njegova djela govore o njemu više nego ikakve riječi i govori, djela kojima nas je trajno zadužio ne samo kao dragovoljac Domovinskog rata, nego i kao general-pukovnik pobjedničke Hrvatske vojske te istaknuti političar.

Svoje mjesto u našoj nacionalnoj povijesti osigurao na samom početku stvaranja hrvatske države

Đuro Dečak je svoje mjesto u našoj nacionalnoj povijesti osigurao na samom početku stvaranja hrvatske države, kada ga je zloglasna Kontraobavještajna služba tzv. Jugoslavenske narodne armija uhitila zbog „pokušaja organiziranja oružane pobune“ protiv tadašnje Jugoslavije.

Taj događaj bio je nagovještaj zla koje je nedugo potom uslijedilo. Četiri mjeseca proveo je samici vojnog zatvora u Zagrebu, a nakon oslobađanja postaje pripadnik Hrvatske vojske, čijem je ustroju i razvoju na više razina zapovijedanja dao svoj nemjerljiv doprinos.

Organizirao je i pripremao dragovoljce za obranu domovine, bio je zapovjednik pakračkog sektora i 127. virovitičke brigade, a potom i načelnik pješaštva Hrvatske vojske te zapovjednik II. zbornog područja Đakovo.
U tim najtežim danima velikosrpske agresije na Hrvatsku zapovijedao je hrvatskim snagama u Zapadnoj Slavoniji i sudjelovao u prvim osloboditeljskim operacijama, dajući svoj ogroman doprinos tijekom cijelog Domovinskog rata.

Uvijek angažiran i aktivan, nakon bogate vojne nastavlja uspješnu političku karijeru, a u fokusu njegovog djelovanja i dalje su hrvatski branitelji i Domovinski rat – pravedan, obrambeni i osloboditeljski.

Bio je čovjek od malo riječi, ali velik u djelima

Bio je jedan od osnivača Hrvatske demokratske zajednice, kroz koju je dao poseban doprinos u stvaranju hrvatske države, a kao zastupnik Hrvatskog sabora i župan Virovitičko-podravske županije nastavio se boriti za Hrvatsku, jednako srčano i odvažno kao i što je branio i oslobađao našu domovinu.

Kao predsjednik saborskog Odbora za ratne veterane na poseban način kreirao je normativne akte i Zakone koji su bili itekako važni za odnos društva i države prema hrvatskim braniteljima. Na poseban način čuvao je vrijednosti Domovinskog rata kao predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata.

Bio je i najdugovječniji predsjednik Hrvatskog lovačkog saveza te član Hrvatskog generalskog zbora. I u svakoj od tih asocijacija dao je svoj maksimalan doprinos i ostavio trajan pečat.

U svemu što je radio bio je ustrajan i dosljedan, ali i uspješan, zbog čega je bio i ostao uzor mnogima. Bio je veliki čovjek, poznat po svojim djelima.

Generala Dečaka zauvijek ćemo pamtiti kao ponosnog, odvažnog i beskomprominsnog čovjeka. Takav je bio do posljednjeg dana svoga života, a odlaskom s ovoga svijeta za sobom je ostavio neizbrisiv trag.

Zbogom dragi generale, hvala ti za sve što si učinio za samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku i neka ti je laka hrvatska gruda!“

O djelima i zaslugama generala Dečaka govorili su i saborski zastupnik Đakić, virovitičko-podravski župan Andrović i gradonačelnik Kirin, kao i zamjenik načelnika stožera 127. brigade HV-a brigadir Marko Krstanović te predsjednik nekadašnjeg Kriznog štaba za bivšu općinu Virovitica Anto Krišto, a od svog dugogodišnjeg predsjednika oprostili su se i predstavnici Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata te Hrvatskog lovačkog saveza.

Izvor: Ministarstvo hrvatskih branitelja

Na današnji dan 1992. – zrakoplovi JNA bombardirali civilne ciljeve u Širokom Brijegu

U središtu Širokog Brijega, koji je bio izvan ratnih djelovanja, zločinci vojske Jugoslavije ubili su raketama šestero Hrvata, od kojih troje mladića u dobi od 20 do 24 godine, i jednog dječaka od 14 godina.

Za taj ratni zločin nad nevinim ljudima nikada nitko od oficira JNA nije odgovarao.

Na današnji dan 1992. godine dva zrakoplova Jugoslavenske narodne armije (JNA) raketirala su središte Širokog Brijega i usmrtila šestero Hrvata u naselju Njivice. U ranim jutarnjim satima 7. travnja 1992., dva zrakoplova jugoslavenske vojske, koja su uzletjela iz Podgorice, nadletjela su Široki Brijeg i raketama zrak-zemlja i kazetnim bombama zasula civilne ciljeve u užem dijelu Širokog Brijega.

U tim napadima, pred svojim obiteljskim domovima u naselju Njivice, živote je izgubilo šestero Širokobriježana: Božo Soldo (39), Jozo Hrkać (24), Rajko Hrkać (24), Mladen Hrkać (20), Josip Hrkać (14) i Veselko Topić (52).
 
Jugokomunističkim zločincima nisu bili važni samo vojni ciljevi već ubijanje svakoga tko se nije uklapao u velikosrpsku ideju. To su pokazali i dokazali i ovim zločinom. Cilj je bio ubiti i prestraviti, zatrti.

Izvor: narod.hr

Na današnji dan 1941. napad na Kraljevinu Jugoslaviju – koje su tri države nastale raspadom Kraljevine Jugoslavije?

Na teritoriju poražene i raspadnute Kraljevine Jugoslavije nastale su tri države, pod njemačkim i talijanskim utjecajem: Nezavisna Država Hrvatska, Srbija i Crna Gora.

Ostali dio teritorija Jugoslavije podijeljen je i anektiran između Njemačke, Italije, Mađarske, Bugarske i Albanije.

Vojne snage Hitlerova Trećeg Reicha i njegovih saveznika na današnji su dan 1941. izvršile invaziju na Kraljevinu Jugoslaviju. Kraljevina Jugoslavija pristupila je Trojnom paktu 25. ožujka 1941. godine. Dva dana poslije oficiri Jugoslavenske kraljevske vojske, 27. ožujka, potaknuti od britanske tajne službe izvode državni udar. Svrgnuta je vlada Dragiše Cvetkovića i Ratka Mačeka, a također i namjesništvo predvođeno knezom Pavlom. Petar II. Karađorević proglašen je punoljetnim, a novi predsjednik vlade postaje general Dušan Simović koji pokušava uvjeriti Njemačku da državni udar ne mijenja pristup Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu već da je potaknut unutarnjim pitanjima (velikosrbima je veći problem od pristupanja Trojnom paktu bila uspostava Banovine Hrvatske).

No Hitler je naredio napad na Kraljevinu Jugoslaviju koji je otpočeo 6. travnja 1941. godine. Već u ranim jutarnjim satima Luftwaffe je bombardirala Beograd ubivši navodno čak 2271 osobu, većinom civile.

Njemačka, talijanska, bugarska i mađarska kopnena vojska istovremeno su sa svih strana prodrle u Jugoslaviju. Glavna udarna snaga bila je Druga armija njemačkog Wehrmachta s čak 11 divizija, koja je napala iz smjera Klagenfurta, Graza i Nagykanizse.

Jugoslavenska vojska bila je u potpunom rasulu, tako da nije pružen gotovo nikakav otpor napadačima. Jugoslavenski štab imao je, doduše, plan zaustaviti napadače rušenjem mostova na rijekama Savi i Uni, kako bi se mogao organizirati otpor u gorskim dijelovima Bosne. Ipak, svi su ti planovi propali unatoč tome što su doista minirani i srušeni svi mostovi na Savi nizvodno od Siska.

Mladi srbijanski kralj Petar II. zajedno s vladom i cjelokupnim zlatnim rezervama države pobjegao je 14. travnja iz zemlje te se na kraju smjestio u Velikoj Britaniji. Jugoslavenska je vojska kapitulirala tri dana poslije.

Na teritoriju raspale i poražene Jugoslavije nastale su tri države, pod njemačkim i talijanskim utjecajem: NDH, Srbija i Crna Gora. Ostali dio teritorija Jugoslavije podijeljen je između Njemačke, Italije, Mađarske, Bugarske i Albanije.

Izvor: narod.hr

Na današnji dan 1992. Sarajevo – Započela opsada grada

Zastrašujuća je činjenica da je tijekom opsade Sarajeva ubijeno više od 1500 djece. Na današnji dan 1992. poginule su prve žrtve u Sarajevu, dvije žene: Olga Sučić i Suada Dilberović.

U cijeloj BiH evidentirano je 3772 ubijene djece tijekom rata. Većinu djece ubili su Srbi, i to u Sarajevu i istočnoj Bosni gdje su se dogodili najveći zločini.

Na današnji dan 1992. počela je opsada Sarajeva od strane Vojske Republike Srpske, naoružane od JNA i podržavane od Srbije i Beograda. Opsada je trajala više od 44 mjeseca, točnije 1425 dana (do 29. veljače 1996.).

Tijekom opsade Sarajeva ubijeno je više od 14.000 ljudi.

Zastrašujuća je činjenica da je tijekom opsade stradalo više od 1500 djece.

Početak opsade na današnji dan 1992. obilježila je pogibija prve dvije sarajevske žrtve – žene. Bile su to Suada Dilberović i Olga Sučić, a ubijene su snajperom na mostu Vrbanja preko rijeke Miljacke.

Njima u spomen taj most danas nosi ime “Most Suade i Olge”.

Vlasti u Bosni i Hercegovini ne znaju koliko je točno djece ubijeno i nestalo tokom posljednjeg rata. Prema podacima Istraživačko-dokumentacijskog centra, ubijeno ih je 3.372, od čega najviše u Sarajevu i istočnoj Bosni. Djeca su najčešće ili ginula od granata i snajpera u Sarajevo, ili ubijana u općim pokoljima koje su počinili Srbi uz rijeku Drinu.

I dok je u glavnom gradu napokon podignut spomenik poginuloj sarajevskoj djeci, u istočnoj se Bosni još uvijek traga za ubijenom djecom. Istočna Bosna je mjesto najvećeg masakra vojske Srba nad Bošnjacima u posljednjem ratu koje je kulminiralo u Srebrenici. To je, zapravo, samo nastavak istih događanja iz 1941. i 1942. kada je istočna Bosna, tada dio NDH, bilo mjesto najvećih masakra četničkih postrojbi nad muslimanima, od kojih su najpoznatiji oni u Foči i Goraždu, gdje je početkom rata krajem 1941. i početkom 1942. ubijeno više od 15 000 ljudi.

Izvor: narod.hr

Na današnji dan Dan gospićkih žrtava

Na današnji dan, 4. travnja, obilježava kao Dan gospićkih žrtava, a inicijativu za obilježavanje tog dana kao spomena na zločine partizana nad Hrvatima Gospića dala je Gospićko-senjska biskupija.

Partizanski poslijeratni zločini u Gospiću označavaju pokolj kojeg su počinili Titovi partizani nakon završetka Drugog svjetskog rata u Gospiću. Gospićane su ubijani na stratištima po okolnim šumama i poljima. Bez suđenja su partizani ubijali brojne hrvatske vojnike i civile.

I u Drugom svjetskom ratu, kao i u Domovinskom, Gospić je bio na meti komunističkih i četničkih snaga kao mjesto od posebne strateške važnosti . Gospiću je bilo otegotno što je bio na udaru velikosrpskih hegemonista zbog Velebitskog ustanka 1932. i jake predratne ustaške organizacije, pa je dobio naziv “ustaško sveučilište”. Poslije su se u taj klub mrzitelja ovog grada pridružili i antihrvatski ideolozi iz redova partizanskog pokreta. Posljedica toga bila je da čim su partizani ušli u Gospić, odmah su počeli ubijati sve one koje su imale na unaprijed sastavljenim popisima za likvidaciju. No, popis žrtava nije samo stao na tome. Neki tobožnji “antifašisti” su dobili dopuštenje da smiju smaknuti sve druge, iz bilo kojih razloga. Sve su to bila smaknuća bez suda. Kad su proradili “narodni sudovi” nije se mnogo promijenilo. Njihov rad je bio “izraz pomahnitala razuma”, a glavna im je zadaća bila pobiti što veći broj tzv. neprijatelja Partije i radničke klase, a uglavnom su to bili Hrvati. Strahotno je što je u toj bratoubilačkoj raboti veliku ulogu imalo partizansko vodstvo koje je velikim dijelom bilo sastavljeno od Hrvata.

Nitko ne zna koliku je cijenu te „slobode“ iz 1945. godine platio Gospić. Žrtve su uglavnom pobacane u rovove, tzv. „lauf grabe” koje u se nalazile oko grada. Dio žrtava završio je u jamama u okolici, gdje se godinama nakon rata bacalo smeće.

Među ubijenima je i časna sestra Žarka Ivasić, mučenica, za koju je zbog ove žrtve Hrvatska biskupska konferencija travnja 2010. godine pokrenula biskupijski postupak za proglašenje blaženom.

Do danas za strašne zločine u Gospiću i okolici od strane hrvatskog pravosuđa nisu pokrenute istrage, optužnice ili sudski postupci protiv odgovornih osoba i zločinaca koji žive u Republici Hrvatskoj.

Izvor: narod.hr

Ministarstvo branitelja izdalo “Javni natječaj za podnošenje ponuda za davanje u zakup poslovnog prostora u Veteranskom centru”

Predmet javnog natječaja je davanje u zakup potpuno opremljenog dijela prizemlja poslovnog prostora Veteranskog centra – Podružnice Šibenik

Na temelju članka 6. Zakonu o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“, broj: 125/11, 64/15, 112/18) i Odluke Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: 030-01/22-01/15, URBROJ: 522-3/2-22-1 od 21. ožujka 2022. godine, Ministarstvo hrvatskih branitelja (dalje: Zakupodavac) objavljuje
JAVNI NATJEČAJ ZA PODNOŠENJE PONUDA ZA DAVANJE U ZAKUP POSLOVNOG PROSTORA
Predmet javnog natječaja je davanje u zakup potpuno opremljenog dijela prizemlja poslovnog prostora Veteranskog centra – Podružnice Šibenik, na adresi Ulica Velimira Škorpika 6d u Šibeniku, ukupne površine 568,44 m². Prostor se daje u zakup isključivo za obavljanje ugostiteljske djelatnosti (pripremanje i usluživanje jela, pića i napitaka) za korisnike Veteranskog centra – Podružnice Šibenik. Usluge pripremanja obroka obuhvaćaju pripremanje tri (3) obroka dnevno: doručak, ručak i večera. Puni smještajni kapacitet je 142 korisnika.

Krajnji rok za podnošenje ponuda je 25. travnja 2022. godine do 13:00 sati.

Neće se razmatrati nepotpune ponude te ponude prispjele nakon isteka roka za podnošenje ponuda.

Pisane ponude za zakup s potrebnim prilozima podnose se u utvrđenom roku neposredno u pisarnici ili preporučenom pošiljkom na adresu:

MINISTARSTVO HRVATSKIH BRANITELJA
Trg Nevenke Topalušić 1
10000 Zagreb
s naznakom:
„PONUDA ZA SUDJELOVANJE U JAVNOM NATJEČAJU – za davanje u zakup poslovnog prostora – NE OTVARAJ “

Izvor: Ministarstvo hrvatskih branitelja

Kako je 1. travnja postao dan zbijanja šala i koje su najuspješnije prvotravanjske šale?

Obilježava se 1. travnja, dan kada svatko sa svakim zbija šale, kada rijetko kome možete vjerovati u ono što kaže jer nećete biti sigurni da li se šali ili govori istinu. Pojavljuju se smiješne vijesti koje izazivaju paniku, a ima i slučajeva u kojima ljudi ne vjeruju u nešto što se stvarno dogodilo.

Znate li kako je 1. travnja postao dan za šale?

Podrijetlo 1. travnja kao dana za šale nije pouzdano utvrđeno, ali postoje naznake da ima korijene u dalekoj povijesti.

Smatra se kako potječe iz drvene Grčke ili Rima. Stare kulture kao što su Rimljani i Hindusi, slavili su proljetni ekvinocij počevši na 25. ožujka sa završetkom na Novu godinu tj. 1. travanj. 1582. Papa Gregor XIII. naredio je da se Julijanski kalendar zamijeni Gregorijanskim (po kojem se Nova godina slavi 1. siječnja).

Francuska je usvojila reformirani kalendar i premjestila Novu godinu na 1. siječnja. U to doba vijesti su jako sporo putovale, tako da su mnogi i dalje slavili novu godinu po starom kalendaru – 1. travnja, pa su se oni upućeni počeli rugati, šaliti se i nazivati ih “travanjskim ludama”.

Jedna legenda kaže kako je na 1. travnja jedna djevojka zakazala sastanak francuskom kralju Henriku IV., na kojem se umjesto nje pojavila njegova žena i tako se našalila s njim.

Čak je kružila priča da je rimski car Konstantin dozvolio svojoj dvorskoj ludi Kugelu da bude “kralj na jedan dan” jer su ga dvorske lude zafrkavale da bi bolje vladale od njega. Tada je Kugel donio proglas u kojem je za taj dan tražio glupiranje i tako je nastao taj običaj. Kasnije se pokazalo da je cijelu priču izmislio jedan profesor kao prvotravanjsku šalu.

Običaji na ovaj dan

Nekada se u Mađarskoj na ovaj dan slalo djecu da kupe komarčevu mast, guščje mlijeko ili žice za trubu.

Novije doba nosi nove šale, pa treba biti oprezan s vijestima budući da se i mediji vole našaliti 1. travnja sa svojim slušateljima, gledateljima i čitateljima. Zapravo vijesti koje su trebale biti smiješne znaju izazvati paniku, druge se ne uzimaju za ozbiljno…

Dobre podvale na ovaj dan

1934. ginekolog iz Londona snimio je glavu, vrat i leđa čudovišta iz Loch Nessa i dugo se to smatralo dokazom da Nessie doista postoji. Tek 60 godina kasnije znanstvenici su otkrili da se radilo o podvali – analize su pokazale da je čudovište zapravo konstrukcija od drva i plastike te da je vrlo malo (0.61 – 0.91 m).

Nenamjerna šala iz 1938. pokazala je koliko je lako zbuniti masu. Naime, Orson Welles je radio-dramom H. G. Wellsa “Rat svjetova” izazvao masovnu paniku u SAD-u jer su slušatelji povjerovali da su svijet doista napali vanzemaljci, a smirili se nisu niti nakon niza upozorenja da se radi isključivo o fikciji i radio-drami.

1957. BBC je u emisiji Panorama prikazao reportažu o obitelji iz Ticina (Švicarska) koja uzgaja stabla na kojima rastu špageti. Žena je brala špagete s drveta, a brojni ljudi su zvali i slali pisma jer su željeli znati gdje mogu nabaviti špageti-stablo.

1975. godine u Australiji je This Day Tonight svojoj publici objavio kako Australija uskoro prelazi na metričko računanje vremena – dan će trajati 20 sati, sat sto minuta, a minuta stotinu sekundi. Smislili su i nove nazive za vremenske periode pa su sati preimenovani u decidane, a minute u centidane. Iako zvuči čudno tisuće slušatelja i gledatelja je palo na šalu, a jedan gospodin je tražio da mu objasne kako konvertirati vrijeme.

1977. novinari The Guardiana su si dali truda i na čak sedam stranica donijeli prilog o San Serriffeu – živopisnoj turističkoj otočkoj državici u Indijskom oceanu. Guardian je naveo kako je Bodoni glavni grad ove turističke oaze, te njome vlada izvjesni General Pica. Koliko je ova šala imala uspjeha pokazuje činjenica da su im cijeli dan zvonili telefoni čitatelja.

1998. godine Burger King je u novinama USA Today objavio oglas za “Left-Handed Whopper”, hamburger koji je posebno napravljen na ljevake. Zapravo su naglašavali kako sastojci iz hamburgera prilikom konzumacije kapaju na stranu koja pogoduje ljevacima. Ljevaci su pohrlili u restoran, a Burger King je priznao da se samo šalio.

2008. godine BBC je u sklopu emisije Čuda evolucije objavio snimku koja prikazuje jato pingvina u letu. U priči je pisalo kako pingvini s leda Antartike lete put kišnih šuma Južne Amerike kako bi tamo provele ljeto. Kasnije je BBC objasnio kako su leteći pingvini napravljeni uz pomoć specijalnih efekata.

2011. Google je imao jednu od najboljih prvotravanjskih šala u svojoj povijesti. Naime, sve koji su se 1. travnja 2011. logirali u svoj Gmail, pri dnu stranice dočekala je poruka: “Introducing a new way to interact with Gmail – using your body! Gmail Motion can help you improve the way you interact with your email”. Zvuči zanimljivo, no još smo daleko od toga da upravljate elektroničkom poštom pokretima tijela.

Izvor: narod.hr

Na današnji dan 1991. Plitvice – početak razaranja Hrvatske i propasti ideje Jugoslavije

Razaranje Hrvatske i etničko čišćenje Hrvata na okupiranim teritorijima tragično je svjedočanstvo propasti jugoslavenske ideje i pokazatelj koliko je velikom djelu Srba u Hrvatskoj bila neprihvatljiva samostalna hrvatska država.

Plitvice su nagovijestile kako će bitka za hrvatsku slobodu i samostalnost biti teška i krvava, što se ubrzo nakon toga pokazalo točnim.

Na Plitvicama je poginuo mladić Josip Jović (22), koji je bio dio najsjajnije hrvatske mladosti koja je nesebično i bez kalkulacija prva stala u obranu svoje domovine.

Pobunjeni Srbi iz Like ubili su na današnji dan 1991. policajca i dragovoljca Josipa Jovića, prvu žrtvu Domovinskog rata. Taj će događaj u hrvatskoj povijesti ostati upamćen kao “Krvavi Uskrs”.

Pobuna Srba organizirana je i pripremana u Beogradu

Akciji na Plitvicama prethodile su slične provokacije domaćih srpskih pobunjenika u Pakracu, Glini, Petrinji, Jasenovcu, potpomognutih snagama JNA koja se sve otvorenije stavljala na stranu srpskih terorista i nadolazećoj velikosrpskoj agresiji osmišljenoj i dirigiranoj iz Beograda. Burna politička previranja, mitinzi o navodnoj srpskoj ugroženosti, balvani na cestama, eksplozije u dvorištima i kućama Hrvata i prijetnje bile su sastavni dio hrvatske svakodnevice početkom 1991. godine, i bilo je jasno kako je rat za neovisnost i obranu Hrvatske neizbježan.

Jedine oružane formacije koje je Hrvatska tada imala bile su postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova, čije su specijalne postrojbe bile jezgra buduće Hrvatske vojske.

Srbi okupirali Plitvice

Pobunjeni lički Srbi su u ponedjeljak 25. ožujka 1991. organizirali tzv. “miting istine” na Plitvicama, na kojem se zahtijevalo da Nacionalni park Plitvička jezera ostane u sklopu tzv. SAO Krajine. U utorak skupština općine Titova Korenica donosi nezakonitu odluku o smjeni rukovodstva Nacionalnog parka, a na Plitvice dolazi pun autobus Martićevih milicajaca iz Knina, paravojnih jedinica koje je podržavala i naoružavala Srbija uz silnu pomoć JNA.

Paravojne jedinice Srba iz Like i sjeverne Dalmacije smještaju se u privatnim kućama u Titovoj Korenici kako bi onemogućili prosvjed djelatnika NP-a koji se ne slažu s odlukom o pripojenju srpskoj fašističkoj tvorevini. Petnaestak naoružanih milicajaca upada u upravnu zgradu Nacionalnog parka kako bi provelo odluku o pripojenju tzv. krajini.

U plitvičkom naselju Mukinje Srbi bacaju eksploziv na privatnu kuću u vlasništvu Hrvata. Na koranskom mostu osvanula je zastava tzv. SAO krajine i Jugoslavije sa zvijezdom petkorakom nasuprot službene zastave Republike Hrvatske.

Akcija policije RH – uhićeni četnički kolovođe pušteni!

Ovakav razvoj situacije zahtijevao je odlučnu akciju hrvatskih redarstvenih snaga kako bi se uspostavio pravni poredak na tom području. Pozvano je nekoliko stotina pripadnika specijalne postrojbe MUP-a Rakitje, kojom je zapovijedao kasniji načelnik GSOS-a RH general zbora Josip Lucić, specijalne postrojbe MUP-a Kumrovec te antiterorističke jedinice Lučko. S nekoliko autobusa, kombija i osobnih vozila te jednim transporterom kolona s hrvatskim specijalcima krenula je prema Plitvicama u ranim jutarnjim satima 31. ožujka.

Jutro je bilo izrazito maglovito, a kada se kolona približila NP-u Plitvička jezera, hotelu i pratećim objektima, naišli su na barikade na cesti te je na njih otvorena vatra iz okolne šume. U jedan od autobusa, punom hrvatskih najhrabrijih mladića policajaca i jednih oružanih postrojbi Hrvata (kojim je upravljao tada 33-godišnji Ljubo Česić Rojs) uletjela je tromblonska mina, no srećom nije eksplodirala jer osigurač nije bio izvučen. Šest redarstvenika tom je prilikom ranjeno, a uslijedilo je hitro izlaženje iz vozila, zalijeganje uz cestu te odgovor na neprijateljsku vatru.

Sukob s pobunjenim srpskim teroristima potrajao je nekoliko sati, pri čemu su pobunjeni Srbi prisiljeni na povlačenje. Prema službenim policijskim zapisnicima uhićeno je devet osoba, među kojima i četnički vođe Srba u Hrvatskoj: Goran Hadžić, član Glavnog odbora SDS-a i Borivoje Savić, tajnik Izvršnog odbora SDS-a Vukovara. Oni su navodno “slučajno” tuda prolazili jer su krenuli na sastanak u Korenicu. Kod obojice je pronađeno vatreno oružje, a kasnije su pušteni pod čudnim okolonstima. Zapovjednik akcije Josip Lucić kasnije je izjavio kako je u svim vozilima na koje su tamo naišli i kod svih “civila” pronađeno oružje i municija te kako u tom trenutku, kada su napadnute snage hrvatske policije na Plitvicama, nije bilo “slučajnih prolaznika”.

Snimke hrvatske strane o Plitvicama i riječi generala Bobetka

Unatoč činjenici da je akcija bila uspješna te da je na Plitvicama uspostavljen red, “Krvavi Uskrs” ostat će upamćen po prvoj hrvatskoj žrtvi. U akciji je poginuo prvi hrvatski redarstvenik Josip Jović, a sedam pripadnika specijalne policije je ranjeno. Prema riječima suboraca, Jović je bio najistureniji u napadu, pucao je u smjeru pošte. Iako je na sebi imao pancirku, netko od terorista ga je pogodio u nezaštićeni dio tijela. Kola hitne pomoći stigla su u trenu, a nakon dužeg čekanja ukrcan je u sanitetski vojni helikopter no, bilo je prekasno.

Josip Jović (22), mladić koji nije štedio života za svoju domovinu, bio je prva hrvatska žrtva u Domovinskom ratu.

Akcija specijalnih postrojbi MUP-a na Plitvicama bila je ograničenog karaktera, i u usporedbi s kasnijim operacijama malena opsegom, no bila je uspješna i bila je prva takva akcija. Hrvatske snage pokazale su da su sposobne uvesti red na svome teritoriju, što je imalo i snažan pozitivan psihološki odjek. Plitvice su, reći će njezin tadašnji zapovjednik Lucić, na neki način ujedinile u sebi i sve ostale dotadašnje akcije specijalne policije, u Pakracu, Glini, Petrinji, Jasenovcu, Karlovcu, a pogibija Josipa Jovića, prve hrvatske žrtve, tu na Plitvicama daje joj iznimnu važnost.

Plitvice su nagovijestile kako će bitka za hrvatsku slobodu i samostalnost biti teška i krvava, a da ideja Jugoslavije po drugi puta doživljava propast u krvi naroda koji su u njoj živjeli. Osnovni razlog za to bio je uvijek – patološko šovinističko svetosavlje kao rasno-politička ideja supremacije Velike Srbije nad Hrvatima i drugim narodima.

Izvor: narod.hr

Na današnji dan 1995. Vran planina – strašna mećava odnijela živote petorice junaka Domovinskog rata

“Tog 30. ožujka 1995. godine planina je Vran na svojim padinama okrenutim Tomislavgradu, na proplanku  zvanom Prokos, pokazala svoje surovo lice. Kraj ožujka, kad je proljeće zagazilo pupovima biljaka i pjevom ptica i trebalo pričati o novom životu, iznenada se stvorila snježna oluja  i zamela je kolonu generala Janka Bobetka s pratnjom. Temperatura je živu spustila na -18 stupnjeva Celzijusa. Vjetar brzine 120 km/h napravio je strašnu mećavu.

Kolona nije mogla dalje, zaustavila se i čekala pomoć čak 36 sati koju joj nitko nije pružio.

U ovom ratu toliko naših prijatelja žrtvovaše svoje živote za život svog naroda i sve su one osobite, sve su one nenadoknadive, svakoj smo se dužni pokloniti, i svake se s tugom i ponosom sjećamo, jer su bile junačke i pune ljubavi.

Jasno danas recimo, dali su živote obavljajući odgovorno svoju dužnost, a u današnje vrijeme, gdje je odgovornost, gdje je zadaća, što činimo danas?

U toj mećavi, štiteći svog ratnog zapovjednika, što im bijaše zadaća, živote dadoše:

Ivica Begić (1962., Posušje), VP HVO

Mladen Jakovljević (1968., Novska), ATJ-Lučko

Robert Krizmanić (1970., Ljubljana) ), ATJ-Lučko

Krešo Supina (1970., Zagreb), VP HV

Davor Zbiljski (1968., Zagreb) ), ATJ-Lučko

Zamrznuo se sustav grijanja u vozilu te je u njega ulazio ugljični monoksid na kojeg ljudska osjetila ne reagiraju, i on bijaše njihov tihi ubojica.

Sjećajući se te obljetnice, želimo im zahvaliti za njihovu žrtvu. Na mjestu gdje su dali svoje živote spomen je znak s njihovim imenima. Sjeća se zima koje polako padaju na ovaj događaj, snjegova i magla koje nam ga neće oteti iz duše. I danas, na obljetnicu želimo im odati počast. Sjetiti se njihove žrtve, izraziti sućut i zahvalnost njihovim obiteljima.

Umro je i zapovjednik Bobetko. Mnogi su njihovi suborci još živi i ovaj događaj, ova žrtva je u našim srcima. Neka dragi Bog njihovu žrtvu pretvori u naše dobro, u dobro našem narodu i našoj zemlji.

Počivali u miru Božjem. Neka im je laka zemlja planine Vrana na kojoj su za svoju Hrvatsku dali svoj život.”

Govor generala Stanka Sopte na obilježavanju junačkim mladićima Hrvatima, komemoracija 2018. godine

Izvor: narod.hr