• Danas je: Petak, 19 travnja, 2024

30. obljetnica stradavanja mještana Široke Kule i okolnih mjesta

Cijela povijest Hrvata puna je ovakvih tužnih sjećanja i prepuna žrtava koje su stradale bez ikakve krivnje, samo zato što su bili Hrvati i živjeli na svom ognjištu”, poručio je ministar Medved

Kod novootkrivenog spomen–obilježja ubijenim civilima Široke Kule i okolnih mjesta u srijedu, 13. listopada 2021. obilježena je 30. godišnjica velikosrpskog zločina počinjenog nad civilnim stanovništvom Široke Kule.

Uz članove obitelji poginulih, nestalih i umrlih žrtava te predstavnike udruga iz Domovinskog rata, 30. obljetnici stradanja nazočili su potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, zastupnica u Hrvatskom saboru Anita Pocrnić Radošević, župan Ličko-senjske županije Ernest Petry, gradonačelnik Grada Gospića Karlo Starčević te brojni okupljeni koji su odali pijetet nevinim žrtvama.

Nakon čitanja imena četrdesetero ubijenih mještana Široke Kule i okolinih mjesta te 7 žrtava iz okolice Perušića, ministar Tomo Medved i Tihomir Vojvodić sin poginulih Ane i Mile Vojvodića otkrili su spomenik s imenima ubijenih civila te su članovi obitelji žrtava i izaslanstva položili vijence  te zapalili svijeće u znak vječnog spomena na ovaj stravičan zločin iz Domovinskog rata. Za sve žrtve molitvu i misu predvodio je gospićki župnik mons. Marinko Miličević.

U Širokoj Kuli najstarija je žrtva imala više od 95 godina, a najmlađa, Verica Nikšić, tek 13 godina, rekao je ministar Medved i zahvalio inicijatorima za podizanje spomenika s imenima žrtava kako bi i “buduće generacije mogle vidjeti imena i starost tih žrtava, da budu stalni podsjetnik da sloboda koju danas u Hrvatskoj uživamo nije darovana, već skupo krvlju plaćena”.

“Neka ova imena budu putokaz onima koji su obeshrabreni, svjetionik svima onima koji lutaju u mraku, neka podsjećaju sve buduće generacije na žrtvu hrvatskog naroda, ali i ohrabrenje da pronalazimo rješenje za sve izazove novog vremena”, rekao je, ističući da time njihova žrtva ”neće biti uzaludna”.

“U masovnim i pojedinačnim grobnicama, stratištima u Širokoj Kuli pronađeno je 25 tijela, od kojih je 24 identificirana, a Ministarstvo hrvatskih branitelja intenzivno traga za još deset nestalih iz Široke Kule i okolnih mjesta”, rekao je ministar Medved i dodao da “posebnu sućut izražava obiteljima još uvijek nestalih žrtava i obiteljima svih 1856 još uvijek nestalih osoba u Domovinskom ratu”.

Ministar Medved je ocijenio da su zatvorske kazne od 15 i 20 godina izrečene sedmorici počinitelja ratnog zločina u Širokoj Kuli “tako male da na tom tragu Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova i pravosuđe čine napore da bi počinitelji bili osuđeni onako kako zaslužuju zbog počinjenja ovih najtežih, monstruoznih kaznenih djela”.

Zločin nad civilnim stanovništvom započeo je kada su pobunjeni pripadnici srpskog naroda, lokalni lički Srbi i pripadnici tzv. Martićeve milicije, okupili osmero žena, djece i staraca te ih zatvorili u podrum jedne kuće. Zatim su podrum zapalili. Ovim stravičnim činom započeo je progon civila koji je na području Široke Kule odnio 40 nevinih života. Najmlađa žrtva ubijena je djevojčica Verica Nikšić, koja je tada imala samo 13. Njezini posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni, kao ni posmrtni ostaci njezinih osam sumještana.

Izvor: Ministarstvo hrvatskih branitelja

Plenković na godišnjicu: Utvrditi motive i pozadinu napada na Banske dvore

Godišnjica je terorističkog napada na Banske dvore. Tim povodom, predsjednik Vlade primio je tada ozlijeđenog policijskog službenika Oskara Fiurija, koji se – dobro oporavio. Fotografiju je premijer objavio na Twitteru, rekavši kako žrtva koju je Fiuri podnio zaslužuje trajno poštovanje i potporu.

– Očekujemo da nadležna tijela do kraja utvrde motive ovog terorističkog napada te da otkriju tko sve stoji iza radikalizacije napadača. Za dobrobit hrvatskog društva i jačanje tolerancije potrebno nam je jedinstvo u osudi tog napada i u borbi protiv svake radikalizacije i nasilja, poručio je premijer Plenković, piše HRT.

Izvor: narod.hr

Na današnji dan: U Lipik vraćeni lipicanci koje je agresorska vojska ukrala 1991.

U noći 12.na 13. listopada 2007. godine, točno u 2,30 sati, prvi kamioni došli su iz Srbije na Ergelu Lipik – u njima su bili konji koje je koji su ukradeni i odvedeni u Srbiju u vrijeme Domovinskog rata.

Lipičku ergelu je 1843.godine osnovao grof Izidor pl. Janković a status državne je dobila 1938.godine kada se Kraljevska državna ergela Stančić seli u Lipik. No, netko je 1956.godine donio čudnu odluku da ju treba raspustiti a konje prodati Talijanima. Slovenci su s vlaka skinuli konje za svoju Lipicu a konji su u Lipik ponovo dovedeni 1980.godine. Ergela je tada obnovljena sa 12 konja, piše 24 sata.

U jeku srpskih napada na Lipik, 26. rujna 1991. godine, radnici ergele pustili su konje van iz štala, a 27. rujna štala je zapaljena granatama. Od 118 konja u ergeli, od kojih većinom lipicanske pasmine, njih 80-ak odvedeno je u studenom na okupirano područje, 35 konja je ubijeno, a ekshumirani su u veljači 1992. godine. Nekoliko godina trajali su pregovori o povratu konja iz Srbije, koji su najprije bili u Karađorđevu a potom kod privatnika Todora Bukinca, da bi se konačno to i dogodilo u listopadu 2007.godine. Velike zasluge za povrat imao je tadašnji ministar poljoprivrede Petar Čobanković. Od 118 grla koliko ih je bilo na dan napada na Lipik, na ergelu je vraćeno 66 konja – 25 kobila i 21 pastuh lipicanske pasmine, 20 toplokrvnih konja te dva ponija.

Otmica lipicanera bio je samo jedan od niza pljački koje je srpska vojska provela u Hrvatskoj od Vukovara do Dubrovnika. Meta pljački bilo je doslovno sve od umjetnina, novca, namještaja i bijele tehnike do najbizarnijih mogućih stvari.

Prema riječima ratnog ministra zdravstva Andrije Hebranga, cjelokupna ratna šteta (izravna i neizravna) koju je Srbija proizvela u Hrvatskoj agresijom iznosi oko 250 milijardi dolara

Izvor: narod.hr

Obilježena je 31. godišnjica 83. samostalnog zagrebačkog dobrovoljačkog bataljuna HV-a

“30 godina je iza nas, domovinu smo obranili i oslobodili. Domovina je danas perspektivna, Hrvatska je ispunila najveći broj naših strateških ciljeva, ali ona nam nije darovana – ona je krvlju plaćena”, poručio je ministar Medved 

Na Zagrebačkom velesajmu 10. listopada 2021. obilježena je 30. godišnjica ustrojavanja 83. samostalnog zagrebačkog dobrovoljačkog bataljuna HV-a, a prigodnoj svečanosti nazočio je potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved.

Uz pripadnike postrojbe i obitelji poginulih, obilježavanju su nazočili predsjednik Republike Zoran Milanović, zapovjednik Kriznog stožera Grada Zagreba 1990./1991. Mladen Vedriš, zapovjednik 83. samostalnog bataljuna Hrvatske vojske – Zagreb Petar Lovrić te zadnji zapovjednik obrane Vukovara i ratni zapovjednik 204. brigade HV-a Branko Borković. 

Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved prisjetio se vremena kada su se dragovoljci odazvali na poziv za pomoć Vukovaru, oružje su dobili na putu do tada najteže bojišnice, no bili su spremni suočiti se daleko nadmoćnijim agresorom.

“30 godina je iza nas, domovinu smo obranili i oslobodili. Domovina je danas perspektivna, Hrvatska je ispunila najveći broj naših strateških ciljeva, ali ona nam nije darovana – ona je krvlju plaćena”, poručio je te dodao kako je potrebno pronaći oblik prijenosa te istine na mlade generacije. 

“Ove obljetnice neka nam posluže za prijenos informacija i istine da se nikad ne zaboravi da je jednom u teškom vremenu postojala generacija ljudi koja je na poziv prvog hrvatskog predsjednika preuzela sudbinu Hrvatske u svoje ruke i sa svojim hrvatskim narodom dala nemjerljiv doprinos za slobodu koju danas imamo”, rekao je Medved.

Za iskazano junaštvo njihovih pripadnika u Domovinskom ratu, predsjednik RH Zoran Milanović uručio je odlikovanje Red Nikole Šubića Zrinskog pripadnicima 83. bataljuna.

“Mislim da danas hrvatske branitelje naši ljudi poštuju više nego prije 15 godina. Vrijeme prolazi i ljudima postaje jasnije. Ljudi sve više braniteljima, i vama koji ste bili prvi u obrani Hrvatske, kasnije oslobađanju, ustvari zavide”, rekao je Milanović.

Podsjetio je i na kontekst u kojem je ovaj bataljun formiran 10. listopada 1991. – dva dana ranije Hrvatska je proglasila neovisnost, dok su tri dana ranije bombardirani Banski dvori u pokušaju ubojstva državnog vrha. Posebno je istaknuo one koji su se tog dana u Zagrebu prijavili u HV jer “kasnije su kroz Hrvatsku vojsku prošli i deseci tisuća ljudi iz Zagreba, ali oni koji su bili prvi, to se najviše računa”.

“I svi oni, prije svega oni koji su poginuli, a i svatko onaj tko se izložio metku i šrapnelu, zaslužuje divljenje jer ta ’91. bila je godina u kojoj su očekivanja istočne i srednje Europe bila velika. Hrvatska je napadnuta, Hrvatska je morala u rat. Vaša hrabrost je bila ta koja je Hrvatsku spasila od užasa, od komadanja i zauzimanja puno većeg dijela Hrvatske”, poručio je predsjednik, zaključivši kako se s hrabrošću i duhom koji je postojao ’91. godine teško može bilo što usporediti.

Prigodnim govorima u ime organizatora obratili su se zapovjednik Kriznog stožera Grada Zagreba 1990./1991. Mladen Vedriš i zapovjednik 83. samostalnog bataljuna Hrvatske vojske – Zagreb Petar Lovrić te zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković.

Obilježavanje se održalo u istom objektu ZV-a gdje se 83. bataljun ustrojio prije 30 godina po zapovjedi ministra obrane Gojka Šuška 21. prosinca 1991., a prethodnice su mu bile četiri satnije koje su formirane po zapovjedi generala Antuna Tusa na Zagrebačkom velesajmu 10. listopada 1991.  Tada se na poziv Kriznog stožera odazvalo 450 dragovoljaca za proboj u okruženi Vukovar. Formirane satnije upućene su u Vinkovce sa zadaćom proboja u Vukovar s drugim snagama na tom bojištu. U postrojbi je tijekom Domovinskog rata 1991. i 1992. poginulo deset dragovoljaca.

Izvor: Ministarstvo hrvatskih branitelja

10. listopada 1991. Zločini srpske agresorske vojske (Vukovar) – tisuće granata dnevno padaju na grad

Zločinačka i agresorska srpska vojska bombardiranjem doslovno je sravnila sa zemljom hrvatski grad Vukovar na Dunavu. Bio je to zločin protiv čovječnosti i civila počinjen prema Hrvatima.

Podsjetimo se teške nepravde međunarodne zajednice i suda u Haagu koja je pod istragom godinama imala granatiranje Knina na sam dan Oluje gdje je poginula samo jedna osoba srpske nacionalnosti, a tisuće granatiranja hrvatskih gradova i “europsku Hirošimu Vukovar” koji je sravnjen sa zemljom, stavila je izvan svojih istraga i svog interesa.

Četvrtak 10. listopada 1991. bio je dan kad se Vukovar našao na rubu ponora. Grad je bio već 48. dan bez električne struje, vode i telefonskih veza, izložen svakodnevnim napadima jugovojske.

Od 5 sati ujutro tisuće projektila ponovo lete iz Borova Sela, Petrove Gore, Trpinje, Negoslavaca. U jednom trenutku obrana na crti prema Negoslavcima nije izdržala. Tada jugosrpska vojska i četnički teroristi ulaze u neke dijelove grada. Vodila se krvava bitka prsa o prsa. Kroničar bilježi kako su vukovarski branitelji završivši okršaj na jednoj strani grada trčali na drugu pokušavajući blokirati daljnji prodor neprijateljam, piše HRT

Napad je trajao sve do 15 sati. Hrvatska je vojska potisnula neprijatelja nanijevši mu gubitke od 150 mrtvih. Uništen je i jedan tenk. No, zatišje nije dugo potrajalo, tek dva sata. Novi napad počeo je u 17 sati i trajao je do navečer. Sudjelovalo je oko 500 neprijateljskih vojnika uz snažnu topovsku vatru. Cilj je opet bilo naselje Sajmište, ali i Trpinjska cesta. Neprijatelj je kao i u prethodnom napadu potisnut. Poginulo je još 50 vojnika, a hrvatska je vojska čak pomakla prvu crtu.

Tako se u smiraj dana tog, za agresora kobnog četvrtka, kad je u svoje jedinice uključio i specijalce uvježbane u Srbiji, Vukovar još jednom obranio. No, patnje tisuća ljudi u opkoljenom gradu nastavile su se.

Jedan je izvjestitelj zaključio: Teško je uopće zamisliti što se može dogoditi ako neprijatelj uspije prodrijeti u grad! Dan toga tragičnog događaja dobro je poznat – 18. studeni 1991.

Izvor: narod.hr

Na današnji dan: Zločini srpske agresorske vojske (Vaganac, Lika)

Veliki broj civila, žena, zarobljenika i ljudi ubijen je u malom ličkom selu Vaganac, Korenica, navodno ‘u ime antifašizma’ u oba rata. Kao što je nedavno u Bujici zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić rekao da su masakre kopanja očiju, rezanja ušiju i masovng ubijanja u Škabrnji načinili 1991. ljudi s petokrakama na glavi, isti obrazac dogodio se u Vagancu i 1945. i 1991. godine.

Za zločine u Vagnacu u oba rata nitko nikada nije kažnjen.

Zločini u Vagancu, i 1945. i 1991., neupitno nose biljeg velikosrpske ideologije čiji je temelj mržnja prema Hrvatima. Ti zločini su, međutim, počinjeni u ime antifašizma. Po etničkom ključu jer su ubijani isključivo Hrvati. Ubojice su bili od ljudi koji su nosili petokraku na glavi. Veliki broj pobunjenih Srba u Lici je 1991. izvadio oružje na Hrvate u ime očuvanja Jugoslavije, partizanske baštine, pa su brojne jedinice TO, kao i JNA, nosile imena partizanskih narodnih heroja i oznaku petokrake na glavi.

S petokrakom na glavi ratovali su Ratko Mladić, Veselin Šljivančanin, Mile Mrkšić, Slavko Lisica i drugi zločinci. Dok su činili zločine na ustima im je bila obrana Jugoslavije i tekovina antifašizma.

U stvarnosti bila je to mržnja prema Hrvatima i velikosrpstvo.

Načelnik rakovičke općine Franjo Franjković je 2018. na ukopu 55 ekshumiranih žrtava Vaganca ubijenih 1945. godine nakon završetka rata, ustvrdio je da se radi “o četnicima preobučenim 1944. u partizane”, piše Večernji, pa i time ti zločini u ime antifašizma imaju četnički biljeg.

(FOTO) Pokopani posmrtni ostaci 55 žrtava partizanskih zločina u Vagancu: ‘Počinitelji i nalogodavci ostali su nekažnjeni’

Četnički zločini u Vagancu (Korenica) nose isti potpis u Domovinskom i II. svjetskom ratu, a to je teška mržnja na sve hrvatsko. Nakon II. svjetskog rata partizani su napravili strašne zločine u Vagancu, a o njima su Hrvati morali šutjeti. Dapače, morali su se čak i klanjati svojim krvnicima i ubojicama, srećući ih svakodnevno kao cijenjene partizanske borce i heroje.

Na današnji dan 9. listopada 1991. počinjen je pokolj nad hrvatskim stanovništvom u Vagancu pored Korenice. Bijesni zbog odluke Hrvatskog sabora o samostalnosti dan ranije, lokalni Srbi ubili su 9 staraca i starica Hrvata u dobi iznad 80 godina. Nakon što je svijetu i Srbiji objavljena saborska rezolucija o razrješenja svih državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ 8. listopada 1991., Srbi su se odlučili na odmazdu nad lokalnim hrvatskim stanovništvom u plitvičkom kraju. Taj dan zasuli su naselje Vaganac granatama iz oružja koje im je dala Titova JNA i pretvorili ga u buktinju. Potom su krenuli s čišćenjem terena.

Zbog iznimne starosti ubijenih ljudi donosimo njihov popis:

Kata Bilen – Kaćuna (84. godina),

Manda Čančar – Mandić (85. godina),

Dane Jandrić – Danić (80. godina),

Milka Kukuruzović – Milkaća (80. godina),

Mara Kukuruzović – Krekuša (80. godina),

Rojka Mikuljan (80. godina),

Jelka Mikuljan – Strina (86. godina),

Stipe Kukuruzović 55. godina (ubijen 10. listopada 1991).

Osmero staraca su ubili i zapalili u njihovim domovima, a jednu staricu su zadavili i bacili u bunar (Jelka Mikuljan).

Kako se za ovaj zločin brzo pročulo, na inicijativu slunjskog župnika krenulo je nekoliko mještana Vagančana u potragu za nestalima, među njima svećenik i časne sestre, a sve u pratnji JNA koja se predstavljala kao mirotvorac. Došli su u spaljeno i porušeno selo, nestale nisu pronašli, a i sami su pali u ruke paravojnih srpskih formacija koji su ih mučili u Korenici i drugdje.

Krvavi pohod preživjela je Mara Jandrić koja je nakon nekoliko dana skrivanja u jednom podrumu pobjegla u Bosnu. Za svojeg boravka u okupiranom selu svjedočila je pljački, paležu i ubijanju životinja.

Mukom stečenu pokretnu imovinu, prije toga neprijatelji su ukrali, a pošteđena je bila samo školska zgrada u koju je smješten štab jedne od njihovih jedinica. O razini uništenja sela dovoljno govori podataka da su gotovo sve kuće i gospodarski objekti uvršteni u 6., najtežu, kategoriju oštećenosti. Posebna razaranja pretrpjela je crkva Uznesenja svetog Križa, piše Borna Marinić za HKM.

Žrtve partizanskih zločina pokopane tek 2018. godine

Tek je 2018. godine pokopano je 55 žrtava partizanske i velikosrpske mržnje u Vagancu 1945. godine: “Bili su to sustavno planirani, iznimno brutalni zločini nad djecom, ženama, starcima iako im je krivnja bila samo to što su bili domoljubi, Hrvati i što su voljeli svoj narod i Katoličku crkvu, a počinitelji i nalogodavci ostali su nekažnjeni, rekla je Silvana Oruč Ivoš, podsjećajući da najveći broj nedužnih žrtava još nije našao svoj mir.

Kako je rekao načelnik rakovičke općine Franjo Franjković, preneražen je svjedočanstvima nekoliko mještanki rakovičkih sela koje se sjećaju, iz vremena kad su bile djevojčice, mučenja svojih očeva i rodbine, sve redom civila. No, postoje i svjedočanstva o zarobljavanju i likvidaciji ustaša i domobrana bez suđenja, rekao je, ističući da je zapravo riječ o vojnicima “četničkog pokreta koji su se 1944. godine prerušili u partizane”.

Izvor: Ministarstvo hrvatskih branitelja

Odluka o imenovanju ravnatelja Veteranskog centra

Na temelju rezultata provedenog Javnog natječaja za imenovanje ravnatelja Veteranskog centra, objavljenog u Narodnim novinama broj: 57/22, Upravno vijeće Veteranskog centra na sjednici održanoj dana 29. rujna 2022. godine donijelo je Odluku o imenovanju ravnatelja Veteranskog centra

Odluka

Izvor: Ministarstvo hrvatskih branitelja

Čestitka ministra Medveda Sokolovima

Povodom jubilarne obljetnice ustrojavanja 5. gardijske brigade odajemo priznanje svima vama koji ste bili u redovima Slavonskih sokolova. Proslavili ste svoju brigadu na ponos svih vaših pripadnika i naše domovine

Poštovani pripadnici 5. gardijske brigade Sokolovi,

dragi prijatelji,

čestitam vam 30. obljetnicu ustrojavanja 5. gardijske brigade, Slavonskih sokolova!
 
Svoju hrabrost pokazali ste onda kada je to bilo najpotrebnije, u Domovinskom ratu u kojem je Hrvatska, zahvaljujući mudrom političkom vodstvu i hrabrim hrvatskim braniteljima, pobijedila.


Vaše domoljublje i odvažnost vodilo vas je u obrani i oslobađanju naše domovine, od našeg Vukovara i Slavonije pa sve do krajnjega juga dali ste svoj nemjerljiv doprinos i podnijeli golemu žrtvu.

Svim poginulim i umrlim Sokolovima odajemo dužnu počast, u nadi da ćemo pronaći i sve naše nestale, to je naš prioritet, a obiteljima žrtava odajemo priznanje za svu patnju i bol koja nikada ne prestaje.

Povodom ove jubilarne obljetnice odajemo priznanje i svima vama koji ste bili u redovima Slavonskih sokolova. Proslavili ste svoju brigadu na ponos svih vaših pripadnika i naše domovine.

Vaš častan ratni put uzor je mladim hrvatskim vojnicima kako se voli i brani domovina, a posebno vašim nasljednicima u redovima pobjedničke Hrvatske vojske koji i danas s ponosom nose slavno ime Sokolova.

Izvor: Ministarstvo hrvatskih branitelja

„Projekt Tigar: Nevidljivost“ održan u Ministarstvu hrvatskih branitelja

Ministar Medved zahvalio je sudionicima i provoditeljima projekta što i na ovakav simboličan način podsjećaju na Domovinski rat i ulogu Tigrova od ’90-ih, ne zaboravljajući njihov doprinos u obrani i oslobađanju naše domovine

Program pod nazivom „Projekt Tigar: Nevidljivost“ održan je 4. listopada 2022. u Ministarstvu hrvatskih branitelja, gdje se u velikoj dvorani u prizemlju zgrade privremeno „nastanio“ tigar odnosno skulptura koju su zajedno izradili sudionici i provoditelji programa.

Tim su se povodom u velikoj dvorani sjedišta Ministarstva okupili korisnici Ustanove Dnevnog centra za rehabilitaciju djece i mladeži Mali dom – Zagreb u pratnji roditelja i stručnih radnika te hrvatski branitelji korisnici Ustanove za sveobuhvatnu skrb Tigrovi iz Rakitja, a nazočne su pozdravili potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved i državni tajnik Špiro Janović.

U sklopu programa predstavljen je socijalno angažirani umjetnički projekt „Tigar“ i održana interaktivna likovna radionica, a u središtu pozornosti bila je skulptura tigra izrađena reciklažnom tehnikom u prirodnoj veličini, koju su korisnici dviju ustanova zajedno izradili.

Pozdravljajući nazočne, ministar Medved istaknuo je kako je ovo ujedno prigoda prisjetiti se ustrojavanja Jedince za posebne namjene Rakitje, koja je nedavno obilježila 32. obljetnicu. Izrazio je dobrodošlicu provoditeljima i sudionicima projekta Tigar te im zahvalio što i na ovakav simboličan način podsjećaju na Domovinski rat i ulogu Tigrova od ’90-ih, ne zaboravljajući njihov doprinos u obrani i oslobađanju naše domovine.

Posebno je izrazio zadovoljstvo što u projektu sudjeluju djeca i mladi zajedno s hrvatskim braniteljima i veteranima Domovinskog rata te je pozvao je sve djelatnike Ministarstva i zainteresirane građane da posjete izloženog tigra u Ministarstvu hrvatskih branitelja i ujedno odaju počast svim Tigrovima koji su položili svoje živote za našu slobodu i neovisnost.

Kako je istaknuo jedan od voditelja projekta u ime Tigrova Đuro Đurić, tijekom kreativnog procesa nastajanja skulpture sudionici projekta učili su o tigrovima i ljudima, jedni o drugima i o samima sebi. Unatoč otežanoj komunikaciji uslijed pandemije, uspješno su dovršili izradu skulpture tigra te potom proveli i akciju „Tigrovo srce“ u Muzeju suvremene umjetnosti, gdje mu je „ugrađeno“ srce koje su izradili djeca iz Malog doma u Zagrebu, a zatim je Tigar prošao specijalističku obuku pod stručnim vodstvom ratnih veterana u Rakitju i odlučio se zaputiti u Ministarstvo hrvatskih branitelja, gdje će boraviti do 11. listopada.

Projekt Tigar plod je suradnje Dnevnog centra za rehabilitaciju djece i mladeži Mali dom – Zagreb i Ustanove za sveobuhvatnu skrb Tigrovi – Rakitje, a o važnosti ovog inkluzivnog projekta govorila je i ravanteljica Centra Tatjana Petrović Sladetić, koja je istaknula njegovu korist za korisnike Malog doma.

Autorica projekta je likovna terapeutiknja i umjetnica Margareta Vidmar iz Malog doma, a uz nju su voditelji projekta prof. kineziologije Dražen Viljušić, UNESCO mentor za izradu didaktičkih igrački i pomagala, umirovljeni brigadir Đuro Đurić, voditelj likovne grupe u Ustanovi Tigrovi i djelatnica Ustanove, dip. socijalna radnica Lidija Modrušan.

Osnovni ciljevi ovog inkluzivnog projekta su psihosocijalna podrška i osnaživanje djece i mladih s teškoćama i hrvatskih branitelja, veterana Domovinskog rata, međusobnim povezivanjem kroz zajedničko stvaranje i umjetničke akcije, aktivna participacija u kulturnom životu grada i djelovanje na stereotipne obrasce percepcije ovih skupina te promoviranje društvenog  modela i pozitivne različitosti.

Izvor: Ministarstvo hrvatskih branitelja

Jubilarno hodočašće Hrvatske vojske, policije i hrvatskih branitelja u Mariju Bistricu o jubilarnoj obljetnici Vojnoga ordinarijata

“Uvijek kada dođemo u ovo svetište u molitvama i mislima su nam na prvom mjestu naši hrvatski branitelji koji su svoje živote položili za slobodnu državu Hrvatsku”, poručio je ministar Medved

Ovogodišnje hodočašće Hrvatske vojske, policije i hrvatskih branitelja u Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici obilježila su dva značajna jubileja – održano je tradicionalno 30. hodočašće i središnja proslava 25. obljetnica Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj.

Uz brojne hrvatske vojnike i policajce, hrvatske branitelje i ratne vojne invalide te obitelji poginulih, nestalih i umrlih branitelja, na hodočašću i proslavi jubileja  u nedjelju, 2. listopada 2022. nazočili su potpredsjednici Vlade, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, izaslanici predsjednika Republike i Hrvatskog sabora, državni tajnici, načelnik Glavnoga stožera, glavni ravnatelj policije, glavni vatrogasni zapovjednik Hrvatske vatrogasne zajednice, ravnatelj Civilne zaštite, pripadnici vatrogasne zajednice i povijesnih postrojbi te brojni drugi vjernici. Zapovjednik 30. hodočašća u Mariju Bistricu bio je brigadni general Ivan Raos, a njegov zamjenik glavni policijski savjetnik Josip Bukvić.

Čestitajući Vojnom ordinarijatu jubilarnu obljetnicum ministar Medved izrazio je zadovoljstvo odazivom hrvatskih vojnika, policajaca i branitelja zajedno s obiteljima poginulih i nestalih hrvatskih branitelja te kazao da mu je uvijek velika radost doći na hodočašće.

“Uvijek kada dođemo u ovo svetište u molitvama i mislima su nam na prvom mjestu naši hrvatski branitelji koji su svoje živote položili za slobodnu državu Hrvatsku”, poručio je ministar Medved.
Ministar Božinović kazao je kako je ovo hodočašće “krasna tradicija koju treba poštovati tim više što su je stvorili sami branitelji, policajci i vojnici” te dodao da se “danas mogu malo više okrenuti sebi, kako bi pronašli dodatni unutarnji mir, ali i skupili snagu za buduće izazove”.

Zapovjednik jubilarnog hodočašća general Raos prisjetio se prvog hodočašća u jeku Domovinskog rata: “Tada smo se svi tražili utjehu i crpili snagu za izazove koji su bili u Domovinskom ratu. Danas smo vidjeli povezanost povijesti, Domovinskog rata i naše budućnosti”.

Euharistijsko slavlje predvodio je apostolski nuncij u RH nadbiskup Giorgio Lingua u zajedništvu sa zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem, vojnim ordinarijem u RH mons. Jurom Bogdanom i prvim vojnim biskupom Jurjem Jezerincem, predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije zadarskim nadbiskupom Želimirom Puljićem, vrhbosanskim nadbiskupom i apostolskim upraviteljem Vojnoga ordinarijata u BiH Tomom Vukšićem te drugim biskupima i provincijalima, biskupskim vikarima, vojnim i policijskim dekanima i kapelanima.

Biskup Bogdan: Dok drugima pomažete, i sami ste potrebni pomoći i ohrabrenja

Prije početka misnog slavlja nazočne je pozdravio biskup Bogdan, naglasivši da je vojna biskupija u 25 godina svoga postojanja nastojala „visoko držati stijeg i ostati vjerna svojemu poslanju“. Izrazio je posebnu zahvalnost Svetoj Stolici i papi Ivanu Pavlu II. za priznanje Hrvatske i iskazanu blizinu koja je pokrenula val solidarnosti i međunarodnih priznanja, kao i za utemeljenje Vojnoga ordinarijata. Zahvalio je prvom vojnom ordinariju, umirovljenom mons. Jezerincu za sve dobro u dugogodišnjemu služenju i pastirskoj brizi u Vojnome ordinarijatu.

„Draga nam domovina Hrvatska, kojoj se okrutno trgala i rašivala haljina dostojanstva i časti, iznjedrila je u najbolnijim trenutcima svoje Kalvarije najodanije i najodlučnije, hrvatske branitelje koji su, zagledani u ideale vječite, pod vodstvom prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, omogućili toliko žuđeni mir i potrebnu slobodu. S posebnim osjećajima zahvalnosti sjećamo se danas svih poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, redarstvenika i vojnika u Domovinskome ratu i preminulih od posljedica rata, kao i svih civilnih žrtava. Za njihov pokoj molimo i u ovome euharistijskom slavlju“, rekao je biskup Bogdan.

Zahvalio je vojnicima, policajcima, vatrogascima, pripadnicima Civilne zaštite, Gorske službe spašavanja i drugih služba na svemu što čine u služenju domovini i svom narodu: „Hvala vam dok danomice štitite pravni poredak, zakon, red i osiguravate mir i pružate sigurnost koja je osobito u naše vrijeme na mnogo načina ugrožena, pa i po cijenu ugrožavanja vlastite sigurnosti i života. Siromašne su riječi da izraze toliku ljubav i odanost. U raznim nevoljama i nepogodama, opasnostima i ugrozama, remećenju mira, oči su mnogih s pravom u vas uprte. Ali i vi poznajete granice i nosite iskustvo nemoći. Dok drugima pomažete, i sami ste potrebni pomoći i ohrabrenja. Iz ovoga svetišta uzdižu se naše osobne i zajedničke molitve. Iz ljudske ograničenosti i nemoći pohrlili smo u okrilje Božje svemoći“.

Nuncij Lingua: Samo onaj koji istinski služi, ispunjavajući svoju dužnost iz ljubavi, živi punim životom

Nuncij Lingua u propovijedi je rekao da se s velikom radošću i zahvalnošću ove godine obilježava srebrni jubilej Vojnog ordinarijata koji je osnovan za dušobrižništvo katoličkih vjernika, pripadnika oružnih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske. Obraćajući se vojnicima, redarstvenicima i drugim hodočasnicima, istaknuo je kako oni i prije uspostave Vojnog ordinarijata, već 30 godina svake godine dolaze podno Marijinih nogu u nacionalno svetište u Mariji Bistrici, zahvaliti i izmoliti nove milosti.

Primijetivši da vojnici i policajci ponekad moraju upotrijebite silu kako bi se poštovao red, obranila domovina, a posebno oni najslabiji, nuncij je pojasnio: „To je vaša dužnost, jer zlo, nažalost, postoji i potreban je netko tko je zadužen da se poštuju pravila. Međutim, dopustite mi da vam kažem, pazite da vašu dužnost uvijek prati ljubav prema svima. Prema onima koje branite, ali i prema onima koje ‘morate’ uhititi. Često je, naime, kriminalac od kojeg nas morate braniti i sam bio žrtva prije nego što je postao agresor. Mnogo puta je onaj tko se ponaša kao kriminalac, i sam bio zlostavljan, trpio nasilje. To nam govore statistike i nemojte to nikada zaboraviti. Stoga, ne zloupotrebljavajte ovlasti koje su vam dane. Kad god je to moguće, učinite sve da spriječite nered, bdijte, uvjeravajte, budite milosrdni, vodite dijalog. Dobro znamo da je bolje spriječiti nego liječiti“.

Kazao je da se ne smije izjednačavati mučenika za domovinu ili iz drugog plemenitog cilja s mučenikom vjere jer samo je onaj tko umre za Krista i radi Krista, s njegovom ljubavlju u srcu, kršćanski mučenik. Podsjetio je i na riječi pape Franje: ‘Veličina jednog naroda, veličina jedne nacije, veličina jedne osobe, uvijek se temelji na služenju braći koja su u potrebi (…) Draga braćo i sestre, tko ne živi da bi služio, nije potrebno ni da živi.’

„Samo onaj koji istinski služi, ispunjavajući svoju dužnost iz ljubavi, taj živi punim životom, pa čak i ako se osjeća beskorisnim, jer ne vjeruje da je učinio nešto posebno osim ispunjavanja svoje dužnosti, Gospodin će ga nagraditi i učiniti da zauvijek živi. Primite naše iskreno ‘hvala’ za vaše služenje“, zaključio je nuncij Lingua.

Nadbiskup Puljić: S krunicom u ruci i oko vrata borili smo se protiv zla, mržnje i uništavanja

Na kraju mise nazočnima se obratio predsjednik HBK nadbiskup Puljić. „Priključujemo se vama, poštovani članovi Hrvatske vojske, policije i branitelja, kao pobožni hodočasnici na ovome zborovanju kako bismo skupa zahvalili dragoj Gospi za sve što nam je učinila pred brojnim izazovima minulih stoljeća posebice u danima nedavnog Domovinskog rata. Vjerujući u njezin zagovor nismo se predavali niti gubili nadu, okupljali smo se u crkvama i u skloništima, vapili smo i molili, vjerovali i nadali se. S krunicom u ruci i oko vrata borili smo se protiv zla, mržnje i uništavanja. Biskupi, svećenici, redovnice i redovnici, umjetnici i pjesnici, vojska i policija, političari i kulturni djelatnici, svatko je htio dati svoj obol miru i zaustavljanju rata,” kazao je nadbiskup Puljić, dodavši da se narod i othrvao upravo zahvaljujući vjeri u Boga i u vlastite snage.

“Uz Marijinu pomoć, u znaku krunice, mi smo prepoznali pravu snagu i osvojili slobodu. Obranili smo se i preživjeli zahvaljujući čudu solidarnosti naših ljudi u domovini i naših zemljaka u inozemstvu kao i običnih ljudi i vjernika diljem domovine i Europe. Okupljeni danas u Nacionalnom Marijinom svetištu pitamo se što bi bila Crkva bez Marije? Bez Marije nade čovječanstva, bez Marije zore naše svagdanje ljudi bi tonuli u gluhoj noći. Marija nije izmišljena utjeha već stvarno darovana nada. Ona je zvijezda naše povijesti i ufanje naše budućnosti. Zbog toga rado hodočastimo u njezina svetišta gdje se pjeva i moli jer ovakve Marijine oaze duhovnosti i kad su suzama zalivene ozdravljaju dušu čovjeka i donose okrjepu i blagoslov“, rekao je nadbiskup Puljić zahvalivši biskupu Bogdanu uime članova Hrvatske biskupske konferencije i drugih nazočnih biskupa na pozivu da sudjeluju u zahvalnom hodočašću.

Izvor: Ministarstvo hrvatskih branitelja