• Danas je: Petak, 29 ožujka, 2024

Obnova Zagreba nakon potresa: ‘Prioritet je povratak stanovništva posebno na područje Donjega grada’

Koje će se zgrade oštećene u potresu prve obnavljati? Koji su sljedeći koraci u provedbi Zakona o obnovi Zagreba, Krapinsko-zagorske i Zagrebačke županije? Kad će se raspisati javni natječaji za konstrukcijsku obnovu zgrada? O tim se temama razgovaralo u HRT-ovoj emisiji U mreži Prvog.

Državni tajnik Ministarstva graditeljstva i državne imovine Željko Uhlir je rekao da su na jučerašnjoj sjednici stručnog Savjeta za obnovu raspravljali prijedlog Prvog programa mjera kojeg je Ministarstvo graditeljstva napisalo na preko 90 stranica. Vrlo je opširan i ima 12 poglavlja.

– Uređuje prioritete, na koji će se način prioriteti određivati kada obnova krene. Dogovoreno je da se kroz narednih 5 narednih dana sav stručna tijela koja sudjeluju u savjetu i pismeno očituju o programu. Očekuje se od sada intenzivan rad svih uključenih, rekao je.

Kaže da redoslijed obnove ovisi o nekoliko čimbenika – važnost za šire građanstvo (bolnice i škole), jače oštećene stambene zgrade pa zatim i ostale stambene zgrade.

Ravnatelj Zavoda za prostorno uređenje Grada Zagreba Ivica Rovis kaže da su kriteriji obnove djelomično propisani zakonom a djelomično nacrtom Programa mjera.

– Prioritet su ljudi i povratak stanovništva posebno na područje Donjega grada koji je najviše stradao u ovom potresu. Ako ćemo izgubiti stanovništvo, izgubit ćemo i duh Zagreba i svu njegovu tradiciju i obilježja, poručio je.

Objasnio je da će se zgrade javne namjene obnavljati cjelovitom obnovom.

– Dužnost je osnivača, odnosno vlasnika, a to su uglavnom grad ili država ako se radi o vrtićima i školama te bolnicama, obnoviti ih. Trebalo bi ih na neki način odvojiti od privatnih zgrada koje su uglavnom stambene namjene koje bi također trebalo što prije obnoviti. Ne vidim zašto ta dva procesa ne bi mogli ići paralelno, poručio je.

Predsjednica Hrvatske komore inženjera građevinarstva Nina Dražin Lovrec kaže da se u proces obnove grada prvi uključuju njihovi članovi projektanti koji će izraditi projektnu dokumentaciju za cjelovitu obnovu  i za konstrukcijsku obnovu grada.

– Kada se cijeli postupak izrade dokumentacije odradi, tek tada se raspisuje natječaj za izvođenje, objasnila je.

Što se tiče kapaciteta, kaže da je Komora poslala upitnik inženjerima građevine i da nisu zadovoljni s iskazanim interesom.

– Nadam se da će u tijeku ove obnove koja će trajati više godina mladi inženjeri koji će u međuvremenu steći potrebnih 5 godina iskustva, uz pomoć Komore, također uključiti u obnovu, rekla je Dražin Lovrec.

Uhlir je ponovio da će ritam obnove ovisiti o kapacitetima – ljudskim i financijskim.

– Koliko imamo, toliko ćemo se i prostrijeti. Što se tiče financija, dobivamo vrlo povoljan kredit Svjetske banke upravo za zgrade javne namjene, u listopadu očekujemo finalno odobrenje iz EU fonda solidarnosti, dobili smo avansna sredstva u iznosu od 88,9 milijuna eura, dakle državna tijela su odradila velik i dobar posao. Sredstva stižu sa svih strana, a tu su i proračuni države, gradova i županija, objasnio je.

Izvor: narod.hr/hrt

Za radove na Terminalu Omišalj, Kovačević i Janaf uzeli ponudu sedam puta skuplju od najpovoljnije

Janafov natječaj za “izvođenje radova na modernizaciji automatskog gašenja i hlađenja postojećih spremnika nafte i derivata na Terminalu Omišalj – 1 faza”, vrijedan gotovo 20 milijuna kuna, kako sumnjaju u USKOK-u, namješten je tvrtki Elektrocentar Petek.

Istražitelji sumnjaju da je vlasnik Elektrocentra Krešo Petek sad već bivšem predsjedniku uprave Janafa Draganu Kovačeviću predao mito od 1,96 milijuna kuna kako bi njegova tvrtka dobila taj posao. Primopredaja novca navodno se dogodila lani na Martinje u tzv. klubu Dragana Kovačevića u Zagrebu u koji su inače zalazili i visokopozicionirani političari poput predsjednika RH i ministara.

Otkako je izbila ova afera, javnost se uglavnom bavi Kovačevićevim “klubom” i imovinom, no ono bitno – kako su se provodili natječaji za milijunske poslove u Janafu – ispalo je iz fokusa.

Na odabir Janafa žalba Janafu

Sugovornici Večernjeg lista koji su upućeni u poslovanje te državne tvrtke tvrde da se uglavnom unaprijed znalo tko će dobiti koji posao na Janafovim natječajima. Janaf nije obveznik Zakona o javnoj nabavi, što znači da ne mora objavljivati svoje natječaje u oglasniku javne nabave u Narodnim novinama, a oni koji nisu prošli ne mogu se žaliti Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave koja je neovisno tijelo. Janafova nadmetanja objavljuju se samo na web-stranici te tvrtke s podacima o kojem se poslu radi, rokovima dostave ponuda…

Dokumentacija o nabavi može se pak dobiti kad se uplati 500 kuna na račun tvrtke. Potencijalne ponuditelje u pozivu se upozorava i da će na temelju kriterija utvrđenih dokumentacijom za nadmetanje naručitelj odabrati najpovoljniju ponudu. Pritom Janaf zadržava pravo odbiti sve ponude, odnosno poništiti javno nadmetanje bez obveze nadoknade ponuditeljima bilo kakvih troškova ili štete. Prema sugovornicima Večernjeg lista, uvjeti tih nadmetanja uglavnom bili prilagođeni određenim tvrtkama, a navodno se među onima koji se u dogovoru jave na te natječaje onda taj posao dijelio tako da pobjednik ustupi dio posla onom tko nije prošao na natječaju.

No s vremena na vrijeme, kažu upućeni, bilo je takozvanog otimanja poslova, a to znači, objašnjavaju, da bi se na natječaj javili novi igrači. No navodno su onda, tvrde naši sugovornici, ti novi igrači morali angažirati podizvođače koje su im odredili u Janafu. Na odluke o odabiru na Janafovim natječajima onaj tko je izgubio može se žaliti – Janafu, a to su uglavnom, kažu neki od sudionika tih natječaja, svi izbjegavali jer onda više ne bi mogli dobiti nikakve poslove od te tvrtke. A razlike u cijenama u ponudama na natječajima Janafa znale su biti drastične, odnosno iznos najniže ponude bio bi višestruko manji od najviše.

A pri tome ta najniža ne bi bila odabrana. Jedan od primjera takvog natječaja je onaj iz veljače ove godine za izvođenje radova na ugradnji sustava zaštite pada s visine na Terminalu Omišalj, Terminalu Sisak i Terminalu Virje. Na tom je natječaju odabrana ponuda tvrtke Matadura vrijedna 6,5 milijuna kuna iako je ponuda tvrtke Mato El-d bila više od sedam puta jeftinija i iznosila je 850.000 kuna.

U tvrtki Mato El-d potvrdili su iznos svoje ponude na tom natječaju, kao i da je odabrana ona vrijedna 6,5 milijuna kuna iako su oni navodno nudili istu opremu. No nisu htjeli više govoriti o cijelom tom poslu. Ponuda tvrtke Mato El-d nije prihvaćena jer nisu imali bezuvjetno jamstvo i bili su sporni neki certifikati. Vlasnik i direktor Matadure je Damijan Krklec čije se ime inače spominje među sudionicima proslave Martinja u Kovačevićevu “klubu” kad mu je Petek navodno predao spornih 1,96 milijuna kuna.

Krklec je potvrdio da je na navedenom natječaju iznos ponude Matadure iznosio više od šest milijuna kuna. Krklec kaže i da je iz zapisnika o otvaranju ponuda poznato da su u predmetnom nadmetanju sudjelovala četiri ponuditelja, od kojih neki s višim, a neki s nižim iznosom, nakon čega im je dostavljena odluka o odabiru, na koju svaki ponuditelja ima pravo žalbe.

Dvaput bio u ‘klubu’

“Nije nam poznato koju su opremu ponudili drugi ponuditelji te je li ta oprema zadovoljavala uvjete tražene opreme. Budući da nismo upoznati s tim koju su opremu ponudili drugi ponuditelji, upućujemo vas da to provjerite s nadležnim službama naručitelja”, poručio je Krklec.

Što se tiče prostora u Slovenskoj 9, Krklec tvrdi da je tek iz medija saznao da se taj prostor naziva “klubom” Dragana Kovačevića. “U navedenom prostoru bio sam jedan do dva puta na poziv drugih ljudi iz Kluba Slavonaca”, tvrdi Krklec. Matadura je inače od 2018. dosad na nadmetanjima od Janafa dobila 10 poslova.

Izvor: narod.hr/Večernji list

Uoči nove zakonske regulacije rada nedjeljom: Evo koje europske zemlje ograničavaju rad nedjeljom!

Nizozemska i UK su liberalnije, ali puno više zemalja rad nedjeljom ili brani ili ograničava

“Trenutno se nalazimo u ulici Portal de Angel koja je jedna od najvećih ulica u centru grada koja je prepuna dućanima. A svi ovi iza mene koje vidite, nedjeljom ne rade. Ali nećemo ostati gladni, postoje mali dućani, supermarketi i kod njih možemo kupiti hranu”, kazala je Mirta Kišak Koch iz Barcelone.

“Rad nedjeljom ne spominje se puno u svakodnevnom životu u Austriji. Taj zakon je tu odavno, ljudi su se već navikli. Brzo se navikneš nakon što par puta ostaneš gladan”, rekla je Lea Kapetanović iz Beča.

“Trgovine su obično otvorene subotama do navečer i nedjeljama do popodneva. I premda ovo odgovara mnogim kupcima, većinom su nezadovoljne trgovkinje i trgovci”, kazala je Ema Čepon iz Ljubljane.

“Da, radi se nedjeljom! Vjerojatno jer ljudi ne stignu kupovati preko tjedna, rade tuta forca, tako da se kupuje i ‘šopingira’ i dalje nedjeljom”, kaže Valentina Petković iz Amsterdama.

Puno zemalja rad nedjeljom brani ili ograničava

Ali Nizozemska je ipak iznimka, među liberalnijima je i Ujedinjeno Kraljevstvo, ali puno više zemalja rad nedjeljom ili brani ili ograničava.

O ekonomskoj koristi rada nedjeljom raspravljao je i njemački Ustavni sud te zaključio da financijska korist nije iznad prava radnika da taj dan budu s obiteljima. Ipak, u Berlinu dućani mogu raditi 10 nedjelja godišnje. Slijede li u Hrvatskoj slične kombinacije?

Zabrana rada nedjeljom u Hrvatskoj je dvaput neslavno završila. Ustavni je sud 2004. a zatim i 2009. godine srušio odluku. Prvi put jer se nije poštivala jednakost poduzetnika, a drugi put jer zakon nije štitio radnička prava.

Udruga U ime obitelji to već godinama traži

Rad nedjeljom nije isključivo svjetonazorsko pitanje. Protiv je i udruga U ime obitelji koja ograničavanje rada nedjeljom traži već godinama, i  Katarina Peović iz Radničke fronte i Sindikat trgovine koji sudjeluje u kreiranju novog zakona.

“Treba zakon dobro pripremiti, treba sve uskladiti da svi budu u jednakoj poziciji. Da se ostvari gospodarski cilj, ali i da radnici budu zadovoljni i da se građani mogu kvalitetno snabdjeti”, kazala je predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske Zlatica Štulić.

Time se, čini se, vode i ministri Ćorić i Aladrović koji su u ponedjeljak održali prvi sastanak sa sindikalcima. “S druge strane je jasno da je Hrvatska zemlja u kojoj BDP sektor turizma i djelatnosti oko 20 posto BDP i samim time moramo tijekom sezone osigurati određenu fleksibilnost”, kaže ministar gospodarstva Tomislav Ćorić.

Zašto ne rad nedjeljom?

To bi značilo da će određeni broj nedjelja ipak biti radan, ali pod uvjetom da se radnika plati najmanje 50 posto više. Dosad je u zakonu pisalo samo da plaća mora biti povećana, ali ne i koliko.

“Zašto ne rad nedjeljom? Prvo, radnici tako žele, drugo zbog Europske socijalne povelje da svaka država dan tjednog odmora održava u skladu s običajima i tradicijama, nije sporno što je to u Hrvatskoj. Zato jer rad nedjeljom ne donosi takvu ekonomsku korist o kojoj se priča”, rekla je Štulić.

Vlada si je dala rok do 1.12. Dotad bi prijedlog zakona, obećavaju u Vladi, trebao biti gotov.

Izvor: narod.hr/rtl.hr

Poruka Zdravka Mamića: ”Svjedoci smo svakog dana pljački i upropaštavanja Lijepe naše koja je stvorena na krvi i borbi naših sinova”

Zdravko Mamić, bivši čelnik Dinama, koji i dalje iz sjene upravlja prvakom Hrvatske, a trenutno se nalazi u Bosni i Hercegovini, kamo se sklonio nakon nepravomoćne presude na sudu u Osijeku, objavio je na svom Facebooku jednu zanimljivu objavu, a vezanu uz hrvatsko pravosuđe.

Pa da vidimo, objavu, dakako, prenosimo u cijelosti:

“Poštovani građani Republike Hrvatske,

Svjedoci smo svakog dana pljački i upropaštavanja Lijepe naše koja je stvorena na krvi i borbi naših sinova, roditelja i braće. U životu sam, a imam već 42 godine službenog radnog staža, otvorio stotine i tisuće radnih mjesta i isplatio kao poslodavac stotine tisuće plaća. Na vrijeme, u dan, iznadprosječnih plaća koje možda i nisu svi zaslužili. Svi projekti koje sam osobno vodio bili su uspješni. Samo u GNK Dinamo je mojim radom i radom mojih suradnika u mom mandatu od 1992. do danas uprihodovano gotovo milijardu eura.

Milijardu eura koju smo u Hrvatsku poput Robin Hooda donijeli iz inozemstva, na slobodnom, otvorenom tržištu, bez poticaja, povlačenja za rukav i davanja mita kako bismo stvorili posao. Samo rad, krv, znoj i suze. Donijeli smo od bogatih u siromašnu Hrvatsku. Koliko je to radnih mjesta i plaća, kao i uplata sa osnove poreza u gradski i državni proračun pametni mogu razumjeti. Tih milijardu eura potrošili su zaposlenici, igrači i drugi većinom u Hrvatskoj. Sa milijardu eura može se kupiti eskadrila borbenih aviona, to je 1/20 godišnjeg proračuna cijele države koje je zaradio jedan nogometni klub. Sportskim rezultatima GNK Dinamo i hrvatskih reprezentacija divi se čitav svijet.

Ako sam ja bio označen „šefom“ hrvatskog nogometa od strane medija i političara koji su preko Dinama, Zdravka Mamića i hrvatske reprezentacije rušili hrvatsku državu, valjda sam onda i zaslužan za velebne uspjehe hrvatskog nogometa. Prognan u politički montiranom procesu i očaju, te u želji da se krene u obračun s kriminalcima u pravosuđu izrekao sam pred tridesetak TV kamera i sudom u Sarajevu da imam saznanja da je predsjednik VSRH Đuro Sessa korumpirani sudac i da sam svoja saznanja spreman podijeliti s hrvatskim organima (državno odvjetništvo, USKOK), te da sam spreman podvrgnuti se ispitivanju poligrafom.

Do današnjeg dana nitko me nije kontaktirao, niti je itko propitivao moje tvrdnje – bilo političari ili mediji… Pametnom dosta. Čovjek za kojeg tvrdim da sam mu i osobno dao novac za usluge kao predsjedniku suda, u njegovoj kancelariji i činio druge protuusluge nakon tih tvrdnji uredno obavlja funkciju predsjednika VSRH, predsjednika izbornog povjerenstva i uredno izlazi iz ureda Predsjednika, Premijera, Predsjednika Sabora, vedri i oblači po hrvatskim sudovima, koordinira presude pa i u mom slučaju ne dozvoljava da se nakon 28 mjeseci od nepravomoćne presude sazove javna sjednica po mojoj žalbi, iako je prošlo 28 mjeseci od izricanja presude, usprkos činjenici da je moj odvjetnik uputio 10 požurnica sa zahtjevom sazivanja sjednice. Nisam nikada ništa u životu uzeo ili ukrao, pa niti izvlačio novac iz Dinama.

No to neka se dokaže u poštenom sudskom procesu. Želim se vratiti u Hrvatsku i pristupiti svim suđenjima protiv mene i to uz samo jedan uvjet, a to je da to ne bude na sudu u Osijeku. Čast i isprika svim poštenim i časnim pojedincima, oni znaju tko su i što su, ali među njima stoluju suci kakve svijet nije vidio i koji su gori od onih kojima sude. O tome drugi put i u drugim okolnostima. Nikada vas nisam izdao ili pokrao i znam da me većina ljudi u Hrvatskoj i svijetu voli, te sam na tome iznimno zahvalan, ali ne mogu i neću više šutjeti i šutnjom štititi Jude, lopove i kriminalce, te gledati kako pljačkaju i uništavaju Hrvatsku. Suci i sudstvo u Hrvatskoj zahtijevaju reformu imuniteta sudaca, procesa odabira i kvalitetniji nadzor! U nadi da postoji netko tko će zajedno sa mnom poći u borbu protiv kartela koji zovemo pravosuđem kako bismo izgradili bolje društvo u kojem suci svojim primjerom žive ono što trebaju raditi sve Vas puno pozdravlja

Vaš Maminjo”, napisao je Zdravko Mamić na Facebooku.

Izvor: narod.hr

Novi slabi potres u Zagrebu: Cijela zgrada se tresla

Potres magnitude 2,2 Richtera s epicentrom dva kilometra sjeverozapadno od središta Zagreba zabilježen je jutros u 2.37 sati, izvijestio je Europsko-mediteranski seizmološki centar.

Zagrepčani su ispod objave komentirali kako su osjetili podrhtavanje.

Intenzitet u epicentru bio je III stupnja Mercalli-Cancani-Siebergove ljestvice, objavila je Seizmološka služba.

Izvor: narod.hr

Vučemilović (DP) o zahtjevima s homoseksualne povorke: ‘Problemi nastaju kad neki žele biti jednakiji i zaobilaziti zakone’

“Što se mene tiče neka krenu skupljati potpise da se raspiše referendum. Pa ćemo vidjeti koliko će ih skupiti u petnaest dana. (…) U društvu svi moramo biti jednaki, a problemi nastaju kad neki žele biti jednakiji i zaobilaziti propisane zakone i procedure.” – poručila je Vesna Vučemilović, saborska zastupnica Domovinskog pokreta komentirajući zahtjev za redefinicijom braka kojeg su iznijeli sudionici subotnje homoseksualne povorke u Zagrebu tražeći izmjenu ustavne odredbe prema kojoj je brak zajednica muškarca i žene.

Podsjetimo, ove je subote u Zagrebu održana homoseksualna povorka na kojoj su, među ostalima, prisustvovali zastupnik SDP-a Domagoj Hajduković, koji se javno deklarirao kao homoseksualac, SDP-ovac Gordan Maras, zatim saborske zastupnice Katarina Peović iz Radničke fronte, Sandra Benčić i saborski zastupnik Tomislav Tomašević iz platforme Možemo te potpredsjednik vlade iz redova SDSS-a Boris Milošević.

Homoseksualna povorka ove je godine bila usmjerena protiv ustavne definicije braka kao zajednice muškarca i žene. Definicija braka kao zajednice žene i muškarca unesena je u Ustav 2013. nakon prvog narodnog provedenog referenduma kojeg je svojim potpisom zatražilo 749.316 građana RH. Prikupljanje potpisa za referendum inicirala je građanska inicijativa U ime obitelji.

Objavu Vesne Vučemilović u nastavku prenosimo u cijelosti.

“Održan je Zagreb Pride. Traže da se promijeni ustavna definicija braka kao zajednice muškarca i žene. Što se mene tiče neka krenu skupljati potpise da se raspiše referendum. Pa ćemo vidjeti koliko će ih skupiti u petnaest dana. Ako skupe dovoljan broj neka se raspiše referendum pa ćemo opet vidjeti hoće li im to proći. U društvu svi moramo biti jednaki, a problemi nastaju kad neki žele biti jednakiji i zaobilaziti propisane zakone i procedure.”

Izvor: narod.hr

Plenkovićeva ministrica promijenila mišljenje o petokraki: Nekad tvrdila da je riječ o ‘umjetničkoj instalaciji’, sada – o ‘političkoj akciji’

“Postavljanje instalacije u društvu gradonačelnika Grada Rijeke, bez ishođenih dozvola te uz potpuno ignoriranje procedure koja pretpostavlja minimum ispunjavanja zakonski predviđenih uvjeta, shvaćam i kao primarno političku akciju koja za cilj ima poticati ideološke sukobe u društvu, suprotno ulozi kulture koju razumijemo kao suradnju kroz dijalog, kao važan kohezivni socijalni element” – kazala je u izjavi za Hinu ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, komentirajući postavljanje crvene zvijezde petokrake, simbola zločinačkog komunizma, na neboder u Rijeci. Obuljen Koržinek, za razliku od onoga što je govorila početkom ove godine, sada nastupa protiv jučer postavljene instalacije, naglašavajući da je zvijezda postavljena mimo zakonom propisane procedure.

Na to je reagirao riječki gradonačelnik Vojko Obersnel koji je rekao da su svi zakonski uvjeti za postavljanje komunističkog simbola bili zadovoljeni, te da “to nije politička akcija, ali je očito da su određeni komentari vrlo ispolitizirani”.

Iz Grada Rijeke je također stigla reakcija na izjavu ministrice kulture koja je za instalaciju na riječkom neboderu kazala da nije postavljena u skladu s procedurom. Poručili su da za izjava – nije točna. Tvrde da je razlog zbog kojeg ministrica ”bez provjere s Gradom ili muzejom izjavljuje da je instalacija postavljena bez suglasnosti, bez statičkog elaborata i sl. možda je doista, s obzirom na sve navedeno, najbolje potražiti u političkoj domeni”.

”No, to je onda ujedno i opasan otklon od dosadašnjeg ministričinog razumijevanja umjetnosti”, zaključili su i priopćenju i dodali da je sva dokumentacija o postavljanju instalacije dostupna u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, kao i Gradu Rijeci, navodi dnevnik.hr.

U Rijeci je u nedjelju 20. rujna, u sklopu programa Europske prijestolnice kulture, postavljena ‘umjetnička instalacija’ Nemanje Cvijanovića “Spomenik crvenoj Rijeci – samoobrambeni spomenik”. Ova je ‘umjetnička instalacija’ već prilikom najave postavljanja u izvorno planiranom terminu, 3. svibnja 2020. na tzv. Dan oslobođenja Rijeke, izazvala veliki interes medija i brojne reakcije javnosti.

O svemu se tada očitovala i Plenkovićeva ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek. Saborski zastupnik i bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović na aktualnom prijepodnevu u Saboru sredinom siječnja ove godine postavio je pitanje ministrici komentirajući namjeru postavljanja betonske petokrake na riječki neboder.

“Riječki neboder nije privatni posjed gospodina Obersnela već zaštićeno kulturno dobro, na koje se bez dozvole nadležnog, i vama osobno podređenog, Konzervatorskog odjela ne može postaviti ni omanji klima uređaj. Moje pitanje, gospođo ministrice glasi, možete jednostavno odgovoriti s da ili ne, hoćete li nečinjenjem omogućiti multimedijalnom umjetniku Nemanji Cvijanoviću izvođenje ove tzv. instalacije ili će te samo jednim svojim potpisom spriječiti ovu estetsku devastaciju?”, upitao je zastupnik Hasanbegović ministricu upozorivši i na brojne rezolucije europskih tijela o suočavanju s baštinom i posljedicama komunističkog totalitarizma.

Ministrica Obuljen Koržinek na zastupničko pitanje odgovorila je kratko:

“Mi smo se opredijelili da ćemo živjeti u državi koja je demokratska i koja neće cenzurirati umjetnike. O tome što će koji umjetnik misliti, raditi, djelovati, o tome će odlučivati umjetnik, a ne neki ministar ili komesar. O tome hoće li se nešto raditi na spomeniku kulture, kada dobijemo zahtjev onda ćemo odlučiti. Ne bavimo se nečinjenjem, nego se bavimo donošenjem odluka.”, poručila je Obuljen Koržinek.

“Samo se u Obersnelovoj Rijeci ružinave petokrake još uvijek mogu prodavati pod umjetnost”

Podsjetimo, na području Republike Hrvatske nakon završetka Drugoga svjetskog rata dogodila su se masovna ubojstva počinjena pod simbolom crvene petokrake, a zločini su nastavljeni i tijekom Domovinskog rata.

“To je jasan simbol komunizma, jednog totalitarnog sustava. Bez obzira što su ti ljudi koji su tad ulazili u Rijeku pod tim simbolom konačno donijeli priključenje Rijeke Hrvatskoj, odnosno tadašnjoj Jugoslaviji, ostaje činjenica da je isticanje tog simbola zapravo veličanje komunizma.Takva zvijezda je, koliko znam, stajala na istom tom mjestu i 50-ih godina. Dakle, nije postavljena odmah 1945., baš kada je došlo do tog oslobođenja, nego puno kasnije. Dakle, to je vraćanje u doba komunizma i jasno veličanje tog totalitarnog sustava. Govoriti o nekakvoj umjetnosti je zapravo poraz zdrave pameti.” rekao je ugledni povjesničar s Hrvatskog instituta za povijest, dr. sc. Mario Jareb u razgovoru za Narod.hr.

Mnogi su komentirali kako je gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel imao priliku Rijeku pokazati kao moderni grad, no on se svojim istupima, obnovom Titova broda Galeb i ovakvim projektima pod krinkom umjetnosti nije odmaknuo od komunističke prošlosti.

„Obično se veli ‘neokomunisti’, ali u slučaju Obersnela riječ je o paleokomunistu, koji misli da nas još uvijek može silovati sovjetskim petokrakama što su ih kronstadtski mornari nosili pri jurišu na Zimski dvorac. Ne samo da nisu osvojili pet kontinenata nego im se carstvo svelo na propalu Rijeku, gdje se ružinave petokrake još uvijek mogu prodavati pod umjetnost“,, prokomentirao je za naš portal početkom siječnja pokojni povjesničar dr. sc. Ivo Banac.

Brojni Riječani izašli su jučer na ulicu i pobunili se protiv nametanja i isticanja ovog komunističkog simbola.

Petokraka u Rijeci unatoč Rezoluciji EP-a

Rezolucija koju je Europski parlament usvojio prije godinu dana jasno poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim. U njoj se, između ostalog, izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola.

Također se napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava.

Unatoč osudi komunističkih simbola, Rijeka je kao Europska prijestolnica kulture uvrstila petokraku u svoj program. Podsjetimo i kako je revizija pronašla niz nepravilnosti vezanih uz provedbu projekta Rijeka 2020 – EPK te istoimene tvrtke koju su zajednički osnovali Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija. U sve je bila uključena i policija zbog istrage o pogodovanju tvrtki iz Srbije, a osumnjičeno je više osoba.

“Riječ je o skulpturi u obliku velike odbačene i zaboravljene partizanske zvijezde petokrake u koju je uronjeno 2800 krhotina stakla koje podsjećaju na 2800 poginulih boraca u bitki za Rijeku. Instalacija je sastavni dio programa Izvrnuti džep – umjetničke intervencije u javnom prostoru u organizaciji Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, u sklopu programskog pravca Doba moći… Spomenik crvenoj Rijeci postavljen je 20. rujna, na dan kada je 1943., poslije kapitulacije Italije (8. rujna 1943.) Izvršni odbor ZAVNOH-a donio odluku, koja je kasnije potvrđena na zasjedanju ZAVNOH-a u Plaškom, o priključenju Rijeke matici zemlji Hrvatskoj, kao i Istre, Zadra te ostalih krajeva koje je u Drugom svjetskom ratu okupirala Italija. Postavljena na vrh Riječkog nebodera ova umjetnička intervencija reminiscira crvenu zvijezdu koja je na isto mjesto bila postavljena 1945. godine. Izvan dohvata i uperen k nebu ovaj samoobrambeni spomenik otvara pitanje pozivanja (ne)željenoga gosta (zvijezde petokrake) u tkivo grada, pitanje defanzivnosti kao vječnog pratitelja napada na neželjeno i začaranog kruga koji se stvara takvim odnosom, stoji u objašnjenju o instalaciji na službenim stranicama EPK Rijeka 2020.

Skulptura će biti tamo do 4. listopada 2020. godine.

Titula Europske prijestolnice kulture

Europska prijestolnica kulture je titula koju od 1985. godine dodjeljuje Europska komisija u natjecanju među gradovima koji moraju dokazati da kulturu vide kao važno područje svojeg razvoja i svoje preobrazbe.

Projekt Europske prijestolnice kulture (EPK) donosi ulaganja financijskih sredstava u razvoj kulture u gradu koji ponese titulu – i to javnih europskih sredstava, nacionalnih, regionalnih i lokalnih, ali i doprinos sponzorskih sredstava. Postavši Europskom prijestolnicom kulture, Rijeka je uvrštena na popis šezdesetak europskih gradova koji su ovu titulu nosili do sada poput Dublina, Liverpoola, Atene, Roterdama, Genove i mnogih drugih.

Rijeka je ujedno i prvi hrvatski grad koji nosi ovaj naslov.

Izvor: narod.hr

Političar Nemanja Cvijanović – autor instalacije velike komunističke petokrake, nalazio se na listi Možemo, član Nove ljevice…

U Rijeci je u nedjelju 20. rujna, u sklopu programa Europske prijestolnice kulture, postavljena ‘umjetnička instalacija’ političara i umjetnika Nemanje Cvijanovića “Spomenik crvenoj Rijeci – samoobrambeni spomenik”.

Nemanja Cvijanović kao član Nove ljevice, nalazio se šesti na listi u VIII. izbornoj jedinici,  Zeleno-lijeve platforme (Možemo, Nova ljevica, ORaH, Radnička fronta, Zagreb je NAŠ! i Za grad), čija je nositeljica bila Katarina Peović.

Nedavno izabrana predsjednica Nove ljevice je Ivana Kekin (čiji je suprug, Mile Kekin, pjevač Hladnog piva, također bio kandidat Možemo na posljednjim parlamentarnim izborima), dok je za potpredsjednicu izabrana saborska zastupnica Rada Borić koja je od kraja 2019. i odlaska bivšeg predsjednika Dragana Markovine vodila stranku.

VIII. izborna jedinica obuhvaća područje Istarske županije i zapadni dio Primorsko-goranske županije, a tijekom predizborne kampanje Cvijanović je rekao kako građani Rijeke, Istre, Primorja i Gorskog Kotara dobro znaju zašto je antifašizam duboko ukorijenjen u naše društvo.

“Ne smijemo dopustiti da se taj dio povijesti zaboravi i da se toleriraju pokušaji restauracije fašizma. U našem društvu nije teško prepoznati nove oblike fašizma i treba im se oduprijeti”, ustvrdio je Cvijanović.

Tko je Nemanja Cvijanović?

„Nemanja je rođen u mraku, u miješanom braku u riječkoj obitelji ateista“, tako počinje životopis političara i umjetnika Nemanje Cvijanovića na službenim stranicama Rijeka kao prijestolnica kulture 2020. godine. 

Nemanja Cvijanović rođen je 1972. godine. Diplomirao je 1998. u Veneciji, gdje je i magistrirao 2010. godine. Sin je pokojnog Miše Cvijanovića, poznatog riječkog novinara iz Brezove Glave (Tušilović pored Karlovca) koji je još davne 1964. počeo raditi za riječki Novi list.

Njegove radne teme bitno su određene ljevičarskim svjetonazorom i veličanjem komunizma. Već u svojoj prvoj samostalnoj izložbi Plaćam struju u riječkom Malom salonu 2008. godine Cvijanović je autentičnu kopiju nadgrobnog spomenika Josipa Broza Tita adaptirao u zidni radijator za kućnu upotrebu. Izložbu je pratio katalog s integralnom verzijom Komunističkog manifesta Marxa i Engelsa na engleskom jeziku, koja je upotpunjena Cvijanovićevim radovima koji se referiraju na tekst manifesta, piše tportal.hr

U MSU je Cvijanović 2011. predstavio i instalaciju s himnom proletarijata, svoj ‘Spomenik sjećanju na ideju o Internacionali’ u kojemu, lančanim prijenosom zvuka, isprva tiha i nježna melodija revolucionarne ‘Internacionale’ poprima sve veću snagu do, na koncu, razorne siline.

U jednoj videoinstalaciji Cvijanović se bavio sudbinom biste Moše Pijade.

U jednom od ranijih radova Nemanje Cvijanovića, ‘Aplauz!’ (2008. – 2010.) u sklopu kojeg je unajmio 200 statista, stavljajući ih u ulogu angažiranih građana čiji je zadatak prosvjedovati na zagrebačkom Cvjetnom trgu protiv neoliberalnog kapitalističkog društva. Nakon sat vremena insceniranog protestiranja, na istom mjestu, sudionicima je isplatio honorar od 60 kuna, a čitava situacija postavljena je kao filmski set i dokumentirana fotografski i kao video.

Godine 2013. otvorio je  u Ljubljani izložbu pod imenom Smrt Fašizmu.

Kako je i rečeno za njegove radove, “likovno se obračunavajući sa životinjama koje simboliziraju nadmoć, predstavljenim na grbovima odabranih imperijalističkih zemalja, Cvijanović skreće pažnju na prisutnost simbola te političkih i ekonomskih koncepata o kojima bi bar trebalo raspravljati, ako ne i cenzurirati ih”.

Cvijanović je govorio i o tome kako nedostatak vojske znači i nemogućnost znanja što se obrane tiče te da je svojedobno bio organizirao akciju streljaštva, odnosno pucanja kao vježbu.

Manifest Komunističke partije za EPK

“Probudila se Rijeka prije nekoliko dana, opet u nekoj imaginarnoj zemlji čudesa: Rijeka se vratila u 1848. da bi čitala i propagirala „Zajednički manifest Komunističke partije ujedinjenog građanstva Rijeke“”, upozorila je riječka povjesničarka dr. sc. Carla Konta osvruvši se na distribuciju rada Nemanje Cvijanovića – “Zajednički Manifest Komunističke partije ujedinjenog građanstva Rijeke”.

Manifest se od 7. rujna 2020. dijeli kroz sustav odjela i ogranaka Gradske knjižnice Rijeka. Riječani u knjižnicama mogu preuzeti po jedno numerirano djelo, odnosno po jedno otisnuto pojedinačno slovo iz spomenutog Manifesta, s “ciljem da se svakog 1. svibnja ujedinjuju u proslavi Praznika rada čitanjem, slaganjem i redistribuiranjem zajedničke revolucionarne knjige”. Projekt autora Nemanje Cvijanovića u bliskoj suradnji s dizajnerom Mariom Aničićem nastao je u okviru programskog pravca Dopolavoro projekta Rijeke 2020.

Udruga Nemanje Cvijanovića završila u stečaju zbog dugova

Početkom kolovoza 2020. Cvijanovićeva udruga Samoupravna interesna zajednica završila je u stečaju.

Zahtjev za stečaj podnijela je Financijska agencija (Fina), navodeći kako ta udruga ima 8.462 kune neizvršenih osnova za plaćanje u neprekinutom razdoblju duljem od 120 dana, da dužnik nema zaposlenih te da podnositelj zahtjeva osim navedenih podataka ne raspolaže drugim podacima o imovini pravnih osoba.

Kako se navodi u rješenju Trgovačkog suda u Rijeci od 3. kolovoza ove godine, odredbom članka 428. stavak 1. SZ-a propisano je da će sud provesti skraćeni stečajni postupak.

Osobe ovlaštene za zastupanje dužnika po zakonu nisu u roku od 15 dana podnijele popis imovine i obveza dužnika, a također niti jedan vjerovnik nije u roku od 45 dana od objave oglasa na mrežnoj stranici e-Oglasne ploče suda predložio otvaranje stečajnog postupka. Budući da se vjerovnici i zastupnici nisu odazvali u zakonski predviđenim rokovima, sud je donio odluku o istovremenom otvaranju i zaključivanju stečaja.

Udruga Samoupravna interesna zajednica, skraćenice SIZ poznate iz doba bivše Jugoslavije (u čijoj su nadležnosti za vrijeme Jugoslavije bili zdravstvo, socijalna zaštita, kultura, sport i druge društvene djelatnosti) osnovana je 2002. godine s ciljem, kako se navodi, »promicanja svih vrsta likovnog, suvremenog umjetničkog izražavanja i kulture uopće«. Kao cilj navodi se i uspostavljanje »odnosa suradnje s drugim kulturnim sredinama i razmjenu programa na međunarodnoj razini te poticanje dijaloga i rasprava o različitim kulturnim i umjetničkim stavovima«.

Predsjednik Udruge Nemanja Cvijanović je u projektu Europske prijestolnice kulture (EPK) u Rijeci bio naveden kao koordinator programa »Kuhinja različitosti« te kao autor već spomenute zvijezde petokrake.

Petokraka u Rijeci unatoč Rezoluciji EP-a

Podsjetimo, crvena zvijezda petokraka kao komunistički simbol, ali i manifest Komunističke partije predstavljaju veličanje totalitarnih i diktatorskih režima što predstavlja kršenje Ustava RH, Rezoluciju vijeća EU br. 1481 i brojne druge pozitivne zakone.

Rezolucija koju je Europski parlament usvojio prije godinu dana jasno poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim. U njoj se, između ostalog, izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola.

Također se napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava.

Unatoč osudi komunističkih simbola, Rijeka je kao Europska prijestolnica kulture uvrstila komunističku crvenu zvijezdu petokraku ali i manifest Komunističke partije u svoj program.

Podsjetimo također i kako je revizija pronašla niz nepravilnosti vezanih uz provedbu projekta Rijeka 2020 – EPK te istoimene tvrtke koju su zajednički osnovali Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija. U sve je bila uključena i policija zbog istrage o pogodovanju tvrtki iz Srbije, a osumnjičeno je više osoba.

“Riječ je o skulpturi u obliku velike odbačene i zaboravljene partizanske zvijezde petokrake u koju je uronjeno 2800 krhotina stakla koje podsjećaju na 2800 poginulih boraca u bitki za Rijeku. Instalacija je sastavni dio programa Izvrnuti džep – umjetničke intervencije u javnom prostoru u organizaciji Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, u sklopu programskog pravca Doba moći… Spomenik crvenoj Rijeci postavljen je 20. rujna, na dan kada je 1943., poslije kapitulacije Italije (8. rujna 1943.) Izvršni odbor ZAVNOH-a donio odluku, koja je kasnije potvrđena na zasjedanju ZAVNOH-a u Plaškom, o priključenju Rijeke matici zemlji Hrvatskoj, kao i Istre, Zadra te ostalih krajeva koje je u Drugom svjetskom ratu okupirala Italija. Postavljena na vrh Riječkog nebodera ova umjetnička intervencija reminiscira crvenu zvijezdu koja je na isto mjesto bila postavljena 1945. godine. Izvan dohvata i uperen k nebu ovaj samoobrambeni spomenik otvara pitanje pozivanja (ne)željenoga gosta (zvijezde petokrake) u tkivo grada, pitanje defanzivnosti kao vječnog pratitelja napada na neželjeno i začaranog kruga koji se stvara takvim odnosom, stoji u objašnjenju o instalaciji na službenim stranicama EPK Rijeka 2020.

Skulptura će biti tamo do 4. listopada 2020. godine.

Izvor: narod.hr

U dvadeset godina, inflacija pojela 40 posto vrijednosti eura! Otkrijte kako se zaštititi

Mlađe generacije ne sjećaju se jedne od najdestruktivnijih pojava koja je desetljećima uništavala živote građana u socijalističkoj Jugoslaviji. I ne samo živote, nego i njihovu budućnost.

Riječ je o zloglasnoj inflaciji. Mnogi mlađi ljudi često ne znaju što znači ta riječ. Inflacija je pojava u kojoj novac iz dana u dan gubi vrijednost, i to tako što cijene proizvoda na policama u trgovinama stalno rastu. Litra mlijeka je danas 10 dinara, sutra 15 dinara, prekosutra 20 dinara. I tako u nedogled.

Teško je opisati onima koji je nisu doživjeli kako se jadno i bespomoćno čovjek osjeća kako ga inflacija brutalno potkrada. A radnici i seljaci koji su živjeli od svoje plaće ili nadnice bili su najranjiviji na tu otrovnu pojavu.

Jednostavno, lukavo i zločesto

U tadašnjoj je Jugoslaviji inflacija desetljećima bila sasvim uobičajena stvar. Socijalistički su vlastodršci inflaciju proizvodili namjerno. Tiskali bi novac bez pokrića i trošili bi ga na beskorisne socijalne i gospodarske projekte. Time se količina papirnatog novca povećavala, a smanjivala njegova vrijednost. Vrlo jednostavno, lukavo i zločesto.

Jedan od načina kako se narod branio protiv nje bio je – štednja u njemačkim markama.

Međutim, njemačke marke, baš kao ni druge strane valute (dolari, franci, funte, šilinzi) nije bilo moguće kupiti legalno u bankama ili mjenjačnicama. Strana valuta kupovala se od rođaka i prijatelja koji su živjeli i radili u inozemstvu. Oni bi je po skrivećki švercali i donosili kući, jer se marke nisu smjele prenositi preko granice, osim nešto sitno za osobnu uporabu.

Socijalistički vlastodršci nastojali su zatvoriti svaku mogućnost da se narod od inflacije brani. Jer uspješna obrana naroda od inflacije značila bi – gubitak vlastodržačke moći. Vlast više ne bi mogla unedogled tiskati novac bez pokrića i trošiti ga za očuvanje privilegija kada bi narod za kupnju i prodaju stvari počeo koristiti nešto drugo, a ne njihove bezvrijedne dinare.

I baš zbog toga se tadašnja vlast, još više nego njemačke marke, bojala – zlata. Jugoslavenski su graničari tolerirali šverc njemačkih maraka preko granice, jer su znali da bi bez tog šverca u zemlji mogla preko noći nastati revolucija. No, šverc zlata kažnjavao se drakonski.

Drakonski porez na zlato

Istovremeno, na zlato koje se proizvodilo na jedinom mjestu u zemlji (Srbiji) ili koje se legalno uvozilo sa Zapada, nametnut je drakonski porez. Nigdje na svijetu, pa ni u Sjevernoj Koreji, porez na jednu od rijetkih stvari koja vas je mogla zaštititi od inflacije nije iznosila 60 posto! Ali jest u Jugoslaviji.

Ipak, nisu svi taj porez morali jednako plaćati.

Jugoslavija je od zlata iskopanog i rastaljenog u srpskim rudnicima desetljećima proizvodila zlatnike koji su na sebi neizostavno nosili lik maršala Tita. Ti su zlatnici bili službeno sredstvo plaćanja. Na sebi su imali utisnutu nominalu izraženu u dinarima (primjerice, 1000 dinara, 5000 dinara itd), i time su postajali redovno izdanje jugoslavenske države.

To nije ništa neuobičajeno. Većina suverenih država proizvodi zlatnike na taj način, i plasira ih na otvorenom tržištu. Zemlje to čine kako bi omogućile svojim građanima da se obrane od inflacije. Zbog toga su u državama zapadne Europe zlatnici i zlatne poluge već desetljećima oslobođeni poreza.

Ali ne i u Jugoslaviji. Ona je svoja službena izdanja zlatnika prodavala po 60 posto većoj cijeni od normalne, zbog neumjerenog poreza. Bio je to jedini legalan način da obični ljudi dođu do zlata: tako da plate besramno visoku premiju za sigurnost od inflacije.

No, od zlata iz srpskih rudnika kovala se još jedna, vrlo posebna vrsta zlatnih kovanica, i to u prilično visokim nakladama. I ti zlatnici su također na sebi imali lik Maršala. No oni na sebi nisu imali izraženu nominalu, i najčešće se nisu mogli naći u slobodnoj prodaji.

Umjesto toga, ti su zlatnici bili poklanjani zaslužnim dužnosnicima partije i njihovim slugama.

I tako je jugoslavenska elita dobivala, kako se to u narodu kaže, i ovce i novce. Oni su sebe mogli zaštititi od inflacije, i pri tome nisu morali plaćati 60 postotnu premiju, kao ostali smrtnici. Oni su svoju zaštitu dobili besplatno.

Euro nije njemačka marka

Kao što smo spomenuli, sve do drugog svjetskog rata, bilo je sasvim uobičajeno da naše bake i djedovi štede u zlatu. No, golema represija i borba socijalističkih vlastodržaca protiv zlata, izbrisala je iz sjećanja tu mudru naviku.

U ovom tekstu smo nastojali objasniti kako je to učinjeno.

No, sada kada ta represija više ne postoji, došlo je vrijeme da iskoristimo priliku i tu naviku naših predaka vratimo našoj generaciji i svim budućima.

Svi koji misle da je za čuvanje imovine za budućnost dovoljno ušteđevinu držati u eurima, trebali bi ponovno dobro razmisliti.

Eurska valuta nije ni približno tako čvrsta kao nekadašnja njemačka marka. Prosječna inflacija izražena u eurima otprilike je duplo veća nego što je to bila inflacija njemačke marke u vrijeme njezina postojanja.

Iako je inflacija eura još uvijek mala, zakon ukamaćivanja govori nam da i ta mala inflacija može imati dugoročne goleme posljedice na vrijednost naše ušteđevine u eurima.

U zadnjih dvadeset godina, vrijednost eura umanjena je zbog inflacije za čak 40 posto! Ono što je 2000. godine koštalo 100 eura, danas za to moramo izdvojiti 140 eura.

Istovremeno, cijena zlata u tih istih 20 godina rasla po prosječnoj stopi od oko 10 posto godišnje, te je povećana za osam puta! Gram zlata 2000. godine prodavao se po cijeni od oko 6,5 eura, dok je isti taj gram danas gotovo 53 eura!

Zlatnici, srebrnjaci, te zlatne i srebrne poluge dokazale su se kroz mnoga stoljeća kao pouzdan čuvar i prenositelj imovine s generacije na generaciju.

Izvor: narod.hr

Odgojiteljice i svi ostali djelatnici vrtića na rubu iscrpljenosti: ‘Zatražit ću da prekinu rad’

Epidemiološke upute i pravila u dječjim vrtićima ne funkcioniraju i djelatnike dovode na granicu fizičke i psihičke iscrpljenosti, upozorili su iz Sindikata.

Traže prilagodbu mjera u vrtićima, kao i dodatna zapošljavanja. Rješenje će, kažu, čekati najkasnije do ponedjeljka, javlja RTL

Nema spajanja ni miješanja skupina pa tako ni zajedničkih dežurstava, odgojitelji su cijelo vrijeme samo sa svojom skupinom djece. Odgojiteljica Ljerka u vrtiću radi 36 godina i kaže s novim pravilima nije lako.

“Prvo distanciranje djece, svi dežuramo svatko u svojoj skupini, ali je nemoguće to izvesti kada boravimo na zraku”, kazala je odgojiteljica u vrtiću Ljerka Tijeglić.

Posebno teško je, upozoravaju, u grupama s puno djece i u slučajevima kada spremačice ne smiju ulaziti u prostore dok u njima borave djeca. Odgojiteljica tada preuzima i njihov dio posla, od pospremanja nakon obroka do postavljanja ležaja.

“Kolegice koje rade u jaslicama imaju i po 19 djece, od kojih je 6 na odvikavanju od pelena, određeni broj na adaptaciji, to su djeca koja ne jedu samostalno. Možete si predočiti kako izgleda ručak sa 19 djece od 1 i pol do 2 godine”, rekla je odgojiteljica u vrtiću Martina Skoko.

Zato traže da se spremačicama dopusti ulazak u prostorije s djecom, da odgojitelji dežuraju u barem dvije skupine, ali i dodatna zapošljavanja. Upozoravaju da je zbog epidemije velik broj zaposlenih u vrtićima u samoizolaciji, a bolovanja bi moglo biti još više jer slijedi i sezona gripe.

Svoje zahtjeve uputili i Nacionalnom stožeru i Ministarstvu

“Osnivači svih predškolskih ustanova neka dodatno zaposle određeni broj ljudi odgojiteljica, čistačica i svih potrebnih kako bi se mjere mogle provesti kako su i propisane”, kazao je predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel.

Svoje zahtjeve uputili su Nacionalnom stožeru i Ministarstvu znanosti i obrazovanja od kojih traže hitno rješenje.

“Ukoliko do toga ne dođe zatražit ću svakog radnika u vrtićima da prekine rad jer to je njegovo pravo, jer ako poslodavac koji ima obvezu osigurati sigurnost i zaštitu zdravlja radnika to nije napravio i nije se obratio epidemiolozima, Stožerima civilne zaštite, osnivaču, onda ne mogu dopustiti da se izrabljivanje nastavi”, kazala je predsjednica Sindikata obrazovanja, medija i kulture Hrvatske Božica Žilić.

Iz Ministarstva poručuju: ministar je s ravnateljima vrtića i osnivačima već održao sastanak, a za zajednička dežurstva nude rješenje.

“U preporukama koje smo napisali, baš kao i za produženi boravak u školama, moguće je postaviti pregrade u većim prostorijama, skupine da budu odvojene, a odgojitelj da vidi što djeca rade”, rekla je Zdenka Čukelj iz Sektora za predškolski odgoj i obrazovanje u Ministarstvu obrazovanja.

Sindikati odgovor očekuju do ponedjeljka za kada su najavili da će o svojim zahtjevima govoriti ispred Ministarstva.

Izvor: narod.hr/rtl