• Danas je: Subota, 16 listopada, 2021

Budućnost je već počela, kiborzi su među nama: je li novim osobnim iskaznicama i putovnicama počela priprema Hrvata za mikročipiranje?

Prvo su čipirali stoku, zatim kućne ljubimce pa azilante. Čipiraju ljude iz plemenskih zajednica u Pakistanu, gdje CIA svoje saveznike opskrbljuje minijaturnim odašiljačima kako bi locirali i bespilotnom letjelicom napali teroriste.

Jesu li Amerikanci i ostatak slobodnog svijeta sljedeći na redu?

Prošle godine Andreas Sjostrom kao prvi čovjek na planetu prešao je carinu zračne luke bez sigurnosne provjere i bez ijedne izgovorene riječi. Nije se identificirao pomoću svoga tijela već pomoću stranog tijela, čipa veličine zrna riže, koji je ugradio u svoje tijelo. Time je, simbolički, označen početak novog doba.

Ljudsko tijelo i um u simbiozi s tehničkim dodacima naziva se kiborg. Što je kiborg? Najjednostavnije rečeno hibrid čovjeka i stroja. Kiborzi nisu futur, oni su realnost, a čini se da vrijeme njihove najezde dolazi najprije u obliku zaposlenih.

Na ruci između palca i kažiprsta uskoro bi stotine tisuća zaposlenih u Velikoj Britaniji mogli imati ugrađen mikročip. Trebao bi poslužiti prvenstveno kao sigurnosna dozvola za ulazak, otvaranje vrata, printanje, pristup osjetljivim dokumentima…

Jednostavnim mahanjem ruke služio bi umjesto kartica. Finacijske i pravne tvrtke postati će sigurnije.

Belgijski NewFusion svojim zaposlenicima koji se boje otići pod nož zbog ugradnje čipa nudi prsten s čipom na kojem će se nalaziti njihovi osobni podaci.

SKENIRANJE PODLAKTICE

U švedskom Epicenteru, digitalnom inovacijskom poslovnom centru koji je dom za stotinjak tvrtki, zaposlenici su mahom čipirani. Moda kibernetičkih organizama posljedica je, tumači se, želje Šveđana da pojednostave živote (Švedska će prva u svijetu potpuno ukinuti gotovinsko plaćanje). Godišnje se ugradi više od tisuću čipova, premalo za titulu najčipiranijeg svjetskog naroda. To su Australci.

Ipak, čini se da nigdje implementacija umjetne inteligencije u svakodnevni život ne ide tako brzo kao u Kini. Najnoviji hit su pametne školske uniforme s čipovima za praćenje kretanja učenika. Bilježe vrijeme kada su učenici ušli u školu, snimaju kratki video koji roditelji mogu vidjeti preko aplikacije.

Bježanje sa sata aktivira alarm koji obavještava i roditelje i profesore, a ako učenik iziđe iz škole bez dozvole, aktivira se automatski glasovni alarm. Ako pak učenik zaspi na satu, također će zazvoniti alarm, a roditelji će moći pratiti i što njihovo dijete u školi kupuje te će preko aplikacije moći postaviti limit potrošnje.

GPS sustav će pratiti učenike i izvan škole, sve dok nose školsku uniformu, a tehnologija prepoznavanja lica osigurava da svaku uniformu nosi učenik kojemu je dodijeljena.

Čipiranje se nameće kao sredstvo za poboljšanje kvalitete života? Čipiranje djece da se spriječe otmice, starijih da ih se čuva, dijabetičara da ih se pravodobno upozori, čipiranje ljudi koji su alergični na nešto, itd.

Gledano iz praktičnog kuta, mikročipovi ugrađeni u tijelu pojednostavljuju život u smislu da sve podatke nosite sa sobom i o njima ne trebate brinuti. No, tu dolazi i pitanje koje je neizbježno kada se radi o tehnologiji, a to je koliko je ona uistinu sigurna od raznih vrsta zloporaba. Može li omogućiti totalnu kontrolu čovječanstva?

Etičke dileme će sve više rasti što čipovi budu sofisticiraniji.

Ključna postavka novog svjetskog poretka bit će kontrola. Ponajprije novca (ukidanje gotovine) i samog čovjeka (mikročip), a obje ove postavke već se implementiraju sitnim, ali jasnim koracima. Čip usađen pod kožu naposljetku će zamijeniti novac. Bit će dovoljno skenirati podlakticu.

NAJAVA ZAKONA

Međunarodno priznata hrvatska znanstvenica na području bioetike dr. sc. Ivana Greguric upozorava: “Ne kiborgizira se danas samo čovjek, nego i biljke i životinje. Planira se kiborgizirati cjelokupni ljudski okoliš ugradnjom čipova u sve proizvode znanosti i tehnike. Međuljudski odnosi već su danas kiborgizirani posredstvom interneta, mobitela, masovnih medija”.

Gdje se nalazi Hrvatska kada je riječ o kiborzima i hakiranju tijela?

Hrvatska se više bavi prošlošću, a pitanje kiborgizacije kao jednog od temeljnih pitanja budućnosti čovječanstva je izvan obzora onih koji odlučuju. Nije poznato ni koliko je ljudi iz Hrvatske naručilo neki od čipova. No, to ne znači da već za nekoliko godina to neće postati masovna pojava i u Hrvatskoj.

Nova osobna iskaznica ima čip s pohranjenim podacima s vizualne zone, a uz to na čip će se moći pohraniti certifikati. Vezano za nove osobne iskaznice je i priča o novim biometrijskim putovnicama. Je li time počela priprema Hrvata za dolazak tog razdoblja?

Čipiranje je zasad na dobrovoljnoj bazi (doskorašnji američki potpredsjednik Joe Biden najavio je zakone o čipiranju), ali teoretičari zavjera upozoravaju na to da će nas “elite” uvjeravati da smo na pravom putu i da svatko od nas ima pravo odlučivati o granicama poboljšanja, naravno u okvirima svojih materijalnih mogućnosti.

Pokušat će nas uvjeriti da je moderno, zabavno i korisno dopustiti da vas se prati, pomoću čipa. Tako bi nam se, doslovno pod kožu, mogao uvući sustav za potpuni nadzor društva i pojedinca.

TOTALNI NADZOR

Radiofrekvencijska identifikacija je tehnologija automatskog prikupljanja podataka pomoću čipa fiksiranog za proizvod ili korisnika. Koristi se za praćenje na daljinu i sadrži informacije koje se mogu odašiljati do računala. Mnoge vodeće kompanije žele zamijeniti bar­kodove takvim čipovima.

Čip RFID može biti pasivan, polu­pasivan i aktivan. Aktivni imaju vanjski izvor napajanja kao što je baterija. Omogućuju primanje, odašiljanje i pohranjivanje podataka na veću udaljenost od pasivnih. Baterije koje rabe takvi čipovi navodno mogu trajati stotinjak godina jer su samoobnovljive.

RFID čipovi, osim kao novac, mogu se koristiti za medicinski nadzor, kao vozačka dozvola, putovnica, antiterorističko rješenje… ali mogu sadržavati i mehanizme za kontrolu uma, motorike, govora i sjećanja, što bi moglo omogućiti totalni nadzor čovječanstva, kompromitirajući slobodnu volju.

BIO, CYBER I ROBO

Dr. Ivana Greguric kiborge dijeli na tri vrste: homo-kiborg (biomedicinski kiborg), cyber-kiborg (digitalni kiborg) i robo-kiborg (robotizirani kiborg).

Kod biomedicinskog kiborga cilj je zamjena i obnova izgubljenih ili oštećenih bioloških funkcija i organa (pejsmejker, umjetni kuk, bionički udovi).

Preuzeto s: Slobodna Dalmacija

Kada su u pitanju manje prihvatljivi cyber i robo-kiborzi, cilj je u proširenju postojećih i dodavanju novih funkcija koje čovjek izvorno ne posjeduje, a tu, primjerice, spadaju čipovi i ultrazvučni signali.