Doznajemo da će se, ove godine, pokrenuti neki novi programi vezani za naše branitelje i stradalnike iz Domovinskog rata. Takvu nam je informaciju drago čuti. Sve što bi išlo u korist i bilo na pomoć tim ljudima, našim istinskim herojima, kojima trebamo biti zahvalni za domovinu koju imamo, pa kako god ona trenutno bila neuređena i opterećena svim i svačim. Ona je naša, dugo sanjana Hrvatska.
Projekt Ministarstva bi trebao osigurati potporu pri zapošljavanju i samozapošljavanju braniteljskoj i stradalničkoj populaciji iz Domovinskog rata i kao takav, za svaku je pohvalu. Pomoć braniteljima i njihovim obiteljima, naša je obveza proizašla iz njihovog nesebičnog i požrtvovnog davanja i zalaganja u najtežim danima od 1991., pa sve do kraja Domovinskog rata.
Prema dostupnim evidencijama, hrvatski branitelji i stradalnici iz Domovinskog rata, često su dugotrajno nezaposleni i time isključeni, ne samo iz tržišta rada, već još gore, time se isključuju iz samog društva. Razlozi nezaposlenosti su različiti, od dobne strukture, zdravstvenih problema ,ili nedostatka vrste stručnosti kakvu tržište rada traži.
Ipak, najveći problemi se pojavljuju upravo zbog vrlo negativne predođbe i svakovrsnih predrasuda u vezi branitelja i to svakako treba promijeniti.
No, pogledajmo malo i analizirajmo što je i otkud je ta negativna percepcija o braniteljima.
Sustavno se kroz medije provlači umjetno stvoreno negativno mišljenje, posebice kod mladih, rođenih nakon rata. Negativnu percepciju o braniteljima imaju samo oni koji ne mogu podnijeti niti samu pomisao na postojanje Hrvatske države.
Zašto mrze branitelje?
Zato što su srušili njihovu neprežaljenu Jugoslaviju i stvorili Hrvatsku državu!
Zašto pljuju po braniteljima?
Zato što branitelji imaju u sebi sve one vrijednosti, koje su njima, sitnim dušama, nedostižne: hrabrost, požrtvovnost, nesebičnost, viziju i vjeru.
Zašto imaju predrasude prema braniteljima?
Zato što osjećaju da su branitelji moćni, požrtvovni i časni, te u svemu bolji od njih.
Zašto ih se boje?
Zato jer i ranjeni pokazuju veliku snagu i superiornost, kakvu oni ni sanjati ne mogu.
Zašto mrze Marka Perkovića Thompsona?
Zato što je imao hrabrosti biti Za dom spreman i to još uz pjesmu od koje je njihov kukavičluk rastao kao gljive poslije kiše.
Što je i u najtežim trenutcima imao snagu pjevati svom narodu i domovini.
To mu nikad ne mogu oprostiti.
Uz sav trud i sva nastojanja Ministarstva, oni neće misliti ništa bolje o onima koji su ih lišili njihove drage i neprežaljene Juge. Njih treba ostaviti neka se raspadaju u svom jalu i bijesu, ali onemogućit vrijeđanje i ponižavanje naših heroja.
Njihova jedina snaga je u naslijeđenoj organizaciji i medijima koji sustavno blate, njima mrsko, sve hrvatsko, a najviše hrvatske branitelje. To treba promijeniti.
Negativnu percepciju o braniteljima je nepotrebno mijenjati u hrvatskom puku, jer ona tu ne postoji.
Oni, koji imaju takvu percepciju jesu protivnici svega hrvatskoga, njih se ne može lijepim riječima obratiti, već snagom propisa koji će takvo ponašanje sankcionirati, upravo onako, kako danas pojedini sudovi, nažalost, kažnjavaju hrvatske domoljube zbog svoje privrženosti i ljubavi prema domovini.
Sve drugo su prazne priče političara, u nastojanju da prežive svoj mandat i zamažu oči biračima pred ove izbore.
Treba vratiti dostojanstvo hrvatskom branitelju koje mu se i danas svakodnevno oduzima progonima i kažnjavanjem, već i zbog toga jer je razvio svoj borbeni stijeg na svojoj kući. Isti onaj pod kojim se borio za državu, koja ga sad zbog njega kažnjava.
Nije problem u braniteljima, nego u jednom dijelu žitelja Lijepe naše, koji u nostalgiji za bivšom državom, pljuju po svemu hrvatskome, a posebno po braniteljima.
Kad se njihovo djelovanje onemogući, nestat će i sva negativna percepcija.