U dijelu našeg društva vlada veliki strah od cijepljenja. Vjerujem da je to dijelom iz nepotpunog razumijevanja što je, zapravo, cijepljenje. Pokušati ću to objasniti jednostavnim rječnikom.
Što su virusi?
Uzročnici mnogih ljudskih bolesti su virusi (i drugi mikroorganizmi, ali zadržati ćemo se sada na virusima). Virusi su vrlo sitne čestice kojima je životni smisao pronaći neku živu stanicu (osnovni gradivni element svakog živog organizma), ući u nju, iskoristiti je tako da u njoj naprave veliku količinu novih virusa, možemo reći virusnog potomstva. Pri tome se stanica potpuno iscrpi, raspadne, a nova mnogobrojna virusna družina iz nje izađe i traži novu stanicu u kojoj će napraviti to isto. Ako se to zbiva u stanicama našeg tijela, one se iscrpljuju, troše, propadaju, a mi se osjećamo bolesno. Kažemo – imamo virozu. Ako virusi napadaju stanice dišnog sustava i pluća, kao što to radi ovaj koronavirus, onda kašljemo, dobijemo upalu pluća, teško dišemo, ostajemo bez kisika. Sudbina same stanice u koju je ušao infektivni virus je dvojaka. Dio stanica se raspadne, jer ih virus istroši. Dio stanica se uspije oduprijeti virusu, ostanu cijele, ali na njihovoj površini se pojavljuju virusni proteini, čime stanice postaju označene da ih naš organizam ukloni. Kako se to događa? U našem organizmu postoji skupina stanica čija primarna misija jest obrana organizma od svega stranog. Zovu se imunološke stanice. One uočavaju molekule na površini virusa koje prvi puta vide, uočavaju i virusne proteine na površini naših stanica u koje je virus uspio ući. To im je signal za brzi razvoj odgovarajućeg oružja koje cilja upravo te nove molekule na površini virusa i naših inficiranih stanica, a kojih u zdravom organizmu i u zdravom tkivu nema. Nakon nekoliko dana žestoke borbe, specijalizirane imunološke stanice uklone sav virus iz našeg organizma, uklone sve stanice koje je virus izmrvio, oštetio, počiste svu štetu koju je virus napravio, i organizam se obnovi novim zdravim stanicama na tom mjestu. Mi se počnemo osjećati zdravo. Nakon bolesti, u našem organizmu ostaje zapamćeno kako je taj virus izgledao, ostaje pohranjeno oružje za borbu protiv njega i u ponovnom susretu s istim virusom za koji mjesec ili godinu, organizam je spreman ukloniti virus čim pokuša ponovno ući. Kažemo da smo imuni, ne razbolijevamo se ili dobijemo puno blaži oblik bolesti.
Što je cijepljenje?
Sada dolazimo do cijepljenja. Cijepljenje nije ništa drugo nego oponašanje zbivanja u našem organizmu kada nas virus prvi puta zarazi. Samo se pri tomu ne razbolimo. Kako je to moguće? U organizam ubrizgavamo malu količinu oslabljenog virusa, ili umrtvljenog virusa, ili samo bitni dio virusa, ili samo informaciju putem koje će stanica u koju cjepivo uđe proizvesti virusni protein i njime označiti svoju površinu. Baš kao da ju je inficirao virus. I tako potičemo naš vlastiti imunološki sustav da prepozna virusni protein kao nešto novo, protiv čega se treba boriti. Naš imunološki sustav će uništiti tih nekoliko stanica koje će biti obilježene virusnim proteinom na svojoj površini, ali to je nemjerljivo manja šteta od one koju čini cjeloviti infektivni virus u fazi bolesti. Nakon toga, u organizmu ostaje trajno znanje i pripravljeno oružje za borbu ako i kada u njega pokuša ući virus s istim takvim proteinom na površini.
Vrlo sličan slijed zbivanja događa se i svaki puta kada se porežemo, padnemo i razderemo kožu. Tada svi oni mikroorganizmi koji su bili na površini naše kože, ili na površini noža ili stakla kojim smo se porezali, ili na površini zemlje na koju smo pali, ulaze u naš organizam, i naš organizam automatski stvara obrambenu reakciju na njih, vrlo slično kao u postupku cijepljenja.
Nova generacija cjepiva – cjepiva koja prenose informaciju
Dva cjepiva nove generacije koja su odobrena za primjenu protiv koronavirusa temelje se upravo na unošenju informacije putem koje će stanice proizvesti bitni virusni protein. Informaciju nosi jedna posebna molekula, tzv. glasnička ribonukleinska kiselina (mRNA, od engl. messenger). To je tip kratkoživuće molekule kakvima obiluje svaka naša stanica. U njoj je zapisana uputa našoj stanici kakav protein treba proizvesti. U normalnoj zdravoj stanici svakog organizma pregršt takvih molekula nastaje u jezgri, koja diktira koje sve proteine stanica treba napraviti za svoj život, rast i razvoj. Na temelju uputa koje primi od svoje jezgre, svaka stanica proizvodi obilje proteina koji joj trebaju za normalno funkcioniranje. Ako u stanicu ubacimo isti takav tip molekule, samo s uputom za proizvodnju virusnog proteina, stanica će to naprosto izvršiti. Uz sve svoje vlastite proteine, proizvesti će i taj bitni virusni. I on će se pojaviti na površini stanice, i dati signal našem imunološkom sustavu da reagira, jer se na stanici pojavio protein kojeg do sada nije bilo. Glasnička ribonukleinska kiselina je kratkoživuća, izrazito osjetljiva, brzo se razgrađuje, i nakon što obavi svoj zadatak, naprosto prestaje postojati.
Zaraznost u vrijeme bolesti nasuprot zaraznosti u postupku procjepljivanja
Važno je još naglasiti da ako se zarazimo infektivnim virusom, uz to što imamo velike šanse osjetiti bolest u nekom njenom obliku u rasponu od blage do teške kliničke slike, u vrijeme zaraze naš organizam stvara velike nove količine infektivnog virusa koje mogu prijeći na druge osobe s kojima smo u kontaktu. Nasuprot tomu, kod cijepljenja tipovima cjepiva koja su odobrena za uporabu u ljudi, nema opasnosti da ikome prenesemo infektivan virus, jer se takav ne upotrebljava u cjepivu, niti u procesu procjepljivanja nastaje.
Postoji li opasnost od promjene našeg genoma, od ugradnje virusne nukleinske kiseline iz cjepiva u našu DNA?
Odgovor je NE. U ljudskim stanicama smjer kojim putuje informacija jest od DNA preko RNA do PROTEINA. DNA se nalazi u jezgri, to je molekula koja sadrži sve gene, ona je mozak stanice i koordinira sve što se u životu stanice događa. Prostor stanice izvan jezgre naziva se citoplazma. U njoj se nalaze razne stanične strukture, no za razumjeti prijenos informacija bitno je među njima istaknuti brojne tvornice proteina. Proteini su stanici potrebni za rast, razvoj i život. Jezgra dirigira koje proteine je i u kojem trenutku potrebno proizvesti, a informaciju o tome šalje u tvornice proteina putem tzv. glasničke ribonukleinske kiseline (mRNA, od eng. messenger RNA). U stanici svakodnevno nastaju brojne mRNA molekule, i prenose informaciju iz jezgre u tvornice proteina u citoplazmi, koje je proteine potrebno proizvesti. To su kratkoživuće molekule, koje možemo zamisliti kao poštansku službu. U cjepivu protiv koronavirusa nove generacije (tzv. mRNA cjepivu) nalazi se ista takva mRNA pripravljena u laboratoriju, a prenosi informaciju da je potrebno napraviti virusni protein. Kada takva mRNA molekula uđe u našu stanicu cjepivom, onda u svom kratkom životu dolazi do tvornica proteina i prenese informaciju. Tvornice proteina će naprosto izvršiti nalog, prema uputi u mRNA. Uz brojne proteine ljudske stanice, prema uputi koje su dobile od svoje jezgre, proizvesti će i virusni protein, prema uputi koju su primile iz cjepiva. mRNA se čim obavi svoju funkciju razgrađuje. Stanica s virusnim proteinom na svojoj površini daje signal našem imunološkom sustavu da mora reagirati protiv takve stanice, jer je virusni protein nešto strano.
Važno je čitateljima pojasniti da se i kod prirodne infekcije infektivnim virusom u naš organizam unosi strana RNA. Svaka koronavirusna čestica ima svoj genom, načinjen od RNA. U toku infekcije organizma (što osjećamo kao bolest) virusna RNA se umnaža u našim stanicama, nastaje mnogo mRNA koje daju uputu tvornicama proteina da proizvedu razne virusne proteine. Dakle, strana RNA se u organizam ne unosi samo cjepivima, već i u prirodnoj infekciji.
* Dr. sc. Beata Halassy znanstvenica je u području imunologije, vakcinologije i toksinologije. Zaposlena u Centru za istraživanje i prijenos znanja u biotehnologiji Sveučilišta u Zagrebu. Bila je zaposlenica Imunološkog zavoda d.d. 1994.-2013 i voditeljica je projekta „Stvaranje preduvjeta za uvođenje SARS-CoV-2 seroterapije u Hrvatskoj“.
Izvor: narod.hr