Zaharije Ostojić poznati je četnički vođa iz Drugog svjetskog rata koji je bio kriv za mnogobrojne zločine nad Hrvatima i muslimanima u NDH i Sandžaku. Ubijen je u logoru Jasenovac u travnju 1945., zajedno s drugim poznatim četničkim vojvodama i vođama.
Ostojić je rođen u Crnoj Gori 1907. godine, u blizini Bara, a ubijen je u logoru Jasenovac u travnju 1945. godine, nakon što je zarobljen od vojske NDH na Lijevča Polju. Zajedno s vojvodom Ostojićem, u Jasenovcu je ubijen i krvožedni zločinac vojvoda Pavle Đurišić, te brojni drugi četnici.
Nalogodavac i počinitelj brojnih zločina u NDH, od kojih je najpoznatiji onaj u Foči
Bio je sudionik i organizator vojnog državnog udara u Beogradu 27. ožujka 1941. godine, kojim je Jugoslavija gurnuta u rat koji je odnio više od milijun žrtava. Upravo je Ostojić prebacio kneza Pavla iz Jugoslavije u inozemstvu, te se tamo povezao s Britancima. Vrlo blisko je surađivao s Londonom, te se sa Billom Hudsonom kao članom britansko-jugoslavenske misije već 1941. godine vratio u Crnu Goru.
Vrlo brzo ušao je u štab zločinca Draže Mihailovića, u kojem je jugoslavenska Vlada u izbjeglištvu u Londonu imala najveći utjecaj. Postao je jedan od glavnih ljudi od povjerenja Velike Britanije i jugoslavenskog kralja u inozemstvu.
Bio je nalogodavac i počinitelj brojnih zločina u NDH, od kojih je najpoznatiji onaj u Foči, te diljem Sandžaka u kojem je ubijeno stotine male djece i beba u kolijevkama. Procjenjuje se da je svaka četvrta žrtva četničkih zločina bila mlađa od četiri godine.
Svoje zločine četnici su opravdavali ugroženošću srpskog stanovništva, kao što se može vidjeti iz jednog Ostojićevog pisma. Major Zaharije Ostojić izvijestio je generala Dražu Mihailovića da ima pouzdane informacije da “Turci u Čajničkom kraju vrše sveobuhvatne pripreme za napad ne samo na četničke snage, već da se spremaju pobiti svo lokalno srpsko stanovništvo”. Major Zaharije Ostojić dalje navodi da “Turke treba sve poklati, jer ako mi nećemo njih, oni će pokušati nas” (Original ovog pisma Zaharija Ostojića generalu Draži Mihailoviću čuva se u Zborniku NOR-a, XIV-2, Beograd, 1983.-Dokument broj 5 – strana 31.).
Izvor: narod.hr