Uzimajući kao povod zabranu “mitinga istine” Srba i Crnogoraca i Ljubljani, 29. studenoga 1989., Predsjedništvo Republičke konferencije SSRN Srbije pozvalo na bojkot gospodarskih i društvenih veza sa Slovenijom.
U Klubu kulture u Beogradu je 7. ožujka 1937. godine napravljena velikosrpska taktika, taktika Vase Čubrilovića: „Da bi se istjerali Albanci treba izazvati lokalne nemire a potom ih ugušiti u krvi, srpskim seljacima podijeliti oružje i potpomoći ih vojskom; vatrom i mačem rušiti albanska sela, oskvrniti groblja, poubijati vjernike valja stvoriti psihozu evakuacije“. (Paolo Frusca, Genocidio nei Balcani nel nome della grande Serbia, Centro studi cattolici ‘Mater Ecclesiae’, Brescia, 1996.), piše hu-benedikt.hr
Ovo je bio obrazac ponašanja Srba u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata, ali i prije rata u Jugoslaviji.
Srbijanski mitinzi 1989. godine su bili uvertira u „balvan revoluciju“ i krvavi rat jer je bilo jasno da Hrvati ne će prihvatiti njihovu diktaturu. Većina Srba je prihvatila velikosrpsku imperijalističku politiku i sudjelovala u pobuni protiv legalno izabrane vlasti. Svrha je tih mitinga bila da Srbi, koristeći se prijetnjom ratom i oružjem, pokažu da su navodno ugrožen narod.
Izvor: narod.hr