”Mnogi današnji tajkuni nastali su tako što su u dogovoru sa službama bivše Jugoslavije i Partijom, pljačkali hrvatske tvrtke, novac izvlačili van i kasnije ga “investirali” u privatizaciji… Zato se i u Sloveniji i u Hrvatskoj pojavljuju fiktivni strani investitori, fondovi. Tako su nastajali tajkunski imperiji. Kada bi otvorili arhive u Hrvatskoj, znali bi točnije što se sve dešavalo”, ističe Rado Prezdir, koji je u slovenskim arhivima pronašao dokumente o povezanosti Udbe i hrvatskih tajkuna
Kako se približava kraj suđenja te presuda Udbašu Josipu Perkoviću u Munchenu, u glavnim hrvatskim medijima sve je više tekstova i priloga koji relativiziraju njegovu ulogu u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, ali i ulogu zloglasne Udbe.
Anto Nobilo, Perkovićev odvjetnik, dobio je ovih dana velik medijski prostor te ga iskoristio kako bi hrvatskoj javnosti ‘pojasnio’ da Perković nije ni za što kriv, da ga Hrvatska nije smjela ni izručiti Njemakoj, da Udba nije ubijala emigrante, nego teroriste…
”Mislim da smo srušili nekoliko mitova i to na jedvite jade. Mitovi su da je Hrvatska ubijala političke oponente po Europi. To nije činjenica. Vidi se povijesno da nisu ubijani oponenti, nego teroristi. Njemački stručnjak je to usporedio s time kako Amerikanci ‘čiste’ ISIL-ovce. Sve treba staviti u kontekst vremena. Kako je danas Europa izložena terorizmu, tako je i Hrvatska u Jugoslaviji bila izložena terorizmu. Možete li zamisliti što bi se dogodilo u Hrvatskoj da ovog ljeta pukne bomba? To je bio cilj terorista 80-ih godina samo što ih je naša moderna historiografija pretvorila u borce. Hrvatska je u sve ovo zaoštravanje i ove podjele na ustaše i partizan došla iz jednog projekta koji je bio potreban desnoj struji da bi osvojila struju i faktički je sve počelo preko Josipa Perkovića. Nakon toga se govori o ustaškim zločinima pa se govorilo o lustraciji pa tko je bio djelatnik Udbe i slično. Mislim da je to tema koja je provaljena u javnosti. Meni je ovo bitno zbog obitelji Perkovića, Mustača pa i Đurekovića, zbog povjesničara… Ali ne nešto što je politička tema.”
Perković nije smio biti izručen. On je izručen nakon snažnog pritiska Njemačke gdje su se loše ponijeli naši sudovi koji su kršili zakone. Nastupila je zastara i nije ga se moglo izručiti. Postoji veliki grijeh hrvatskog pravosuđa.”, izjavio je Nobilo za N1 televiziju, a njegov istup prenijeli su mnogi hrvatski mediji.
I da nije interneta, malih news portala i lokalnih televizija, šira javnost još bi mogla i povjerovati u tvrdnje kako Udba nije činila zločine, već samo ‘dobra djela’.
”A udbaši koji su pokrali tajne blagajne za financiranje operacija u inozemstvu i postali tajkuni, zapravo su naši dobrotvori i moramo biti sretni što upravo oni od svih nas gospodare ovom zemljom skoro 30 godina od propasti komunizma!”, ironično je Nobilovo agitiranje za Udbu na Facebooku komentirao nezavisni novinar i publicist Dražen Rajković.
Referirao se Rajković pri tom ponajviše na intervjue koje je zadnjih dana dao slovenski istraživač državnih arhiva Rado Prezdir te na dokumente na osnovu kojih slovenski ekonomist temelji svoje optužbe na račun mnogih hrvatskih tajkuna – nastalih na temelju udbaške pljačke hrvatskih poduzeća.
”Mnogi današnji tajkuni nastali su tako što su u dogovoru sa službama bivše Jugoslavije i Partijom, pljačkali hrvatske tvrtke, novac izvlačili van i kasnije ga “investirali” u privatizaciji… Zato se često i u Sloveniji i u Hrvatskoj pojavljuju neki fiktivni strani investitori, fondovi, no bilo je i onih koji su naprosto došli s puno gotovog novca. Tako su nastajali tajkunski imperiji. Kada bi otvorili arhive u Hrvatskoj, znali bi točnije što se sve dešavalo..
Vlasnici su dobili 50 tisuća švicarskih franaka na inicijativu komunističke partije. Trebalo bi otvoriti hrvatske arhive kako bi imali sve dokumente. Većina vaših tajkuna nikad nisu bile holivudske priče već stvar partije i službe. Naišao sam na dokumente o ilegalnoj trgovini Udbe i tamo je vidljivo da su svi centri Udbe zasebno otvarali svoje račune u Švicarskoj ako dođe do rata i slično.
Tedeschi je u svom CV-u prešutio nastanak poslovnog carstva. 1988. godine u Muggiji kod Trsta Svetozar Tedeschi i tada mladi Emil Tedeschi, osnovali su tvrtku “Rothem”. Inicijativom zagrebačke Komunističke partije lihtenštajnska tvrtka “Capital Plant” dala im je osnivački kapital od 50 tisuća švicarskih franaka! Znači, prvi kapital kojim su raspolagali do njih je došao nalogom partije iz Zagreba!
Novac se sakupljao po legalnim poduzećima koja su vodili komunistički direktori u Hrvatskoj i onda je nestajao u Lihtenštajnu, da bi se kasnije vraćao u obliku investicija. Na taj način nastalo je još dosta hrvatskih tvrtki. Na “Rothem” sam naišao u više dokumenta u arhivu koje je ostavila “Služba državne bezbednosti”.
Tedeschijeva firma dobavljala je raznu robu u Jugoslaviju, uzimala je za to novce, a robe – nema! To se stalno ponavljalo, što nije normalno i kriminal je. Da nisu bili protežirani od Partije i službi, došli bi na crnu listu zbog takvog “poslovanja”, ali se to nije nikada dogodilo! Oštetili su na taj način razne tvrtke, a među njima i zagrebačko “Sljeme”, istaknuo je Prezdir.
Na te Prezdirove tvrdnje reagirao je Emil Tedeschi, koji je gostujući na televiziji N1 izjavio je da mu nije jasno na temelju kojih dokumenta Pezdir iznosi svoje teze te dodao da se tu radi o filofašistima?!
Emisija Bujica je, nakon toga, u petak objavila dokumente iz ljubljanskog arhiva. U jednom od njih – Službe državne sigurnosti, centar Koper, vidi se da je Emil Tedeschi bio aktivan u tvrtci Rothem iz Trsta, koju se sumnjičilo da je ispostavljala lažne fakture brojnim hrvatskim tvrtkama te tako izvlačila i prala novac za Savez komunista. Informacija službe je iz listopada 1987. a potpisao ju je načalnik Službe državne sigurnosti – centra Koper – Matja Uršić. Unatoč dokumentima koji ga demantiraju.
Pezdir pojašnjava: “Dva dokumenta koja sam pronašao u slovenskom arhivu, orginalni su i vjerodostojni te dokazuju sve ono što sam u Bujici rekao o Emilu Tedeschiju. Te dokumente može vidjeti svatko jer dostupni su javnosti, nisu nikakva tajna… To su autentični dokumenti. A što se tiče gospodina Tedeschija, jako me iznenadila njegova reakcija. Ja sam ih samo iznio hrvatskoj javnosti, koja ima pravo znati te stvari. Dokumenti naprosto demantiraju njegove riječi, kada on govori da je njegov otac ušao u posao s Rothemom. Iz prvog se dokumenta vidi da je Svetozar Tedeschi u Rothemu bio menadžer, a sam Emil Tedeschi njegov zaposlenik. Isto tako vidi se jasno da su početni kapital dobili iz tvrtke Capital Plant Corporation Vaduz. Mislim da bi Tedeschi trebao biti iskreniji i da bi svoje tvrdnje trebao argumentirati dokumentima, a ne floskulama. Lopta je sada na njegovoj strani!”, ističe Pezdir.
“Privrednim kriminalom u bivšoj Jugoslaviji bez sankcija su se mogli baviti samo oni koji su bili dio državnog posla. Dokumente koji sam otkrio analizirao je Denis Poljak, odličan analitičar na polju ekonomije. Ako preračunamo u današnje novce, oni su ‘Sljeme’ tada oštetili za gotovo 250.000 eura, što nije toliko malo da se Emil Tedeschi ne bi sjetio!”, upozorava Pezdir.
U nedostatku argumenata, Tedeschi je rekao da ga napadaju “filofašisti”.
Pezdir je i to komentirao: “Ja uopće ne znam što bi to bilo ‘filofašist’. Jako mi je žao da 2016. godine postoji takva komunikacija i argumentacija u Hrvatskoj. Ja sam otkrio papire, hrvatska javnost može ih čitati, a Tedeschi položiti račune! To je sve. Bio ja filofašist, filokomunist ili filopapagaj – tu su dokumenti i neka odgovara. Ja ih nisam interpretirao, samo sam iznio činjenice. Tedeschi bi ipak malo bolje morao argumentirati svoju poziciju. To je dužan hrvatskoj javnosti. Treba ipak biti malo iskreniji.”
Pezdir je komentirao i zabranu emisije na HTV-u Vedrana Kukavice koji je dobio opomenu pred otkaz, nakon što je intervjuirao Pezdira i nakon toga napravio još jednu emisiju, gdje se zamjerio moćnom interesnom lobiju: “Naprosto sam šokiran! Gospodin Kukavica odličan je novinar, profesionalac i vrlo čvrst karakter. A zašto mu je emisija ukinuta – to je naprosto suludo, mislim da svatko u Hrvatskoj može sam shvatiti da se događa nešto čudno. Strašna mi je pomisao da sam za to i ja kriv, a još strašnija činjenica da se tako nešto u Hrvatskoj uopće događa. Mislio sam da se takve grozote događaju samo u Sloveniji, no prevario sam se!”, naglasio je Pezdir.
Tako su Nobilove PR tvrdnje ‘prema kojima se Udba ‘samo borila protiv terorista’, a kojima je pokušao amnestirati i Perkovića i Udbu, dobrano poljuljane pa potom srušene. No, samo u dijelu javnosti koji osim ‘proudbaških’ medija glavne struje, prate i male news portale te lokalne televizije.
Valja istaknuti da je u utorak 5. srpnja na HTV 4 s početkom u 9 sati, najavljena emisija o suđenju Josipu Perkoviću te o skandalima koji su pratili to suđenje (prijetnje svjedocima, ignoriranje tih prijetnji od strane hrvatske policije i DORH-a, odlazak svjedoka Ivana Krmpotića, u sigurnu kuću u Njemačkoj, jer ga hrvatske instucije nisu htjela zaštiti nakon vrlo ozbiljnih prijetnji…, pokušaj ubojstva Željka Peratovića, istraživačkog novinara koji se godinama bavio istraživanjem udbaških zločina i ulogom Josipa Perkovića u tim zločinima…).
U emisiju, koju vodi HTV-ova novinarka Helena Krmpotić, pozvani su odvjetnik i kolumnist Zvonimir Hodak, dr. Andrija Hebrang, Josip Manolić, te glavni urednik portala Promise.hr, Damir Kramarić.
Ostaje za vidjeti hoće li emisija, u formatu u kojem je najavljena, biti emitirana, ili će nam s Prisavlja u zadnji čas javiti da se vruća tema otkazuje…