• Danas je: Petak, 29 ožujka, 2024

Ovo je pet prvih zadataka nove hrvatske Vlade

Onog dana kada bude izglasana Vlada Andreja Plenkovića, pred novog premijera postavit će se prvorazredni zadatak vraćanja optimizma u Hrvatsku. Bez dobrih vibracija i pozitivne klime bit će nemoguće provesti i dio onoga što kabinet kojem se tek naziru konture planira, a to je prije svega provesti barem dio nužnih reformi i vratiti Hrvatskoj vjerodostojnost u Europi.

Tako povratak optimizma postaje prioritet nove Vlade i Andreja Plenkovića, a za to postoje dobri preduvjeti. Potencijalni premijer relativno je novo lice na hrvatskoj političkoj sceni, “nepotrošen”, a istovremeno, kako je dobro primljen u vlastitoj stranci, leđa mu zasad nisu okrenuli ni politički neistomišljenici. Gotovo da postoji jedinstveno mišljenje da je Plenković “nešto novo” na izmučenoj hrvatskoj političkoj sceni. Nakon Milanovića i Karamarka više nego dobrodošao, piše Globus u novom broju.

Prioriteti

Vratiti optimizam u zemlju u kojoj ga već dugo nema nije ni lako ni jednostavno. Hrvati obećanjima više ne vjeruju, a iskustvo ih uči da su političari najsimpatičniji na početku svog mandata. Sreća je za Plenkovića što nije obećavao nerealno, a ono što je obećao, prije svega da će zemlji vratiti mir i dostojanstvo, onda je lakše i realizirati.

Krug oko izglednog budućeg premijera također budi nadu. Sve su to ljudi s iskustvom i velikim radnim potencijalom, kao recimo Ivana Maletić ili Davor Ivo Stier. U tom prvom ešalonu su i nekadašnji ministar obrane Davor Božinović te Gordan Jandroković, kao i general Damir Krstičević. Iz sjene tu bi mogla biti prisutna i Dubravka Šuica, koja se neće uključiti u domaću kadrovsku križaljku, ali je riječ o iskusnoj političarki čije će savjete i mišljenje Plenković rado poslušati.
Od naslijeđenih kadrova Goran Marić je dobar odabir, a ima oko Plenkovića još puno imena koja ukazuju da bi nova Vlada mogla biti jedan uhodani orkestar za razliku od propalog raštimanog i sklepanog Oreškovićeva kabineta. Uz taj mnogo kvalitetniji tim koji se sada stvara u HDZ-u i Mostu će biti izazov ponuditi najbolje što ima. A i njihovi su ljudi već stekli stanovito iskustvo koje je neophodno za visoku politiku.

Povratak pristojne i uljuđene retorike za Hrvatsku je već dobar znak, preduvjet povratka optimizma. Ekstremni desničarski trubači pušu posljednje tonove, ali njihovo vrijeme prolazi. Vrlo brzo će na marginu, tamo gdje i pripadaju. Nikakve prijetnje neće im pomoći, niti navodno sklepani scenarij kontraofenzive ako ih Plenković ne kooptira u svoj tim. U vrhu HDZ-a znaju za taj scenarij ali, kako doznajemo, nije nikoga impresionirao. Može se očekivati da će se i sam Plenković vrlo jasno odrediti prema svakom soliranju u vlastitoj stranci, pogotovo ako želi otvarati prostor prema desnom centru, kakva bi trebala i biti buduća Vlada.

Hrvatskoj beskrajno treba dobra atmosfera, bez radikalizma, bez teških riječi, bez retrovizora u prošlost. Zvuči ofucano da nam je to “posljednja šansa”, ali previše je vremena potrošeno za eksperimente, a ako zemlja propusti i ovu priliku, zaista ćemo ostati na začelju Europe, s Bugarskom. Rumunjska je već otišla naprijed.

Novi proračun

Za novu Vladu je dobra vijest i odlazak Zorana Milanovića, ne zato što je kao šef SDP-a bio politički konkurent HDZ-u, već zbog toga što će se njegova stranka također promijeniti i natjerati buduću Vladu da ispunjava obećano. Jer, aktualna petomjesečna cirkusarija s odlazećom Vladom pokazala je da više nema “čvrstih” četverogodišnjih mandata, da neuspješne Vlade padaju i dolaze nove. Tek sada, kada dođe do promjene u SDP-u, stvorit će se uvjeti za pravu političku utakmicu vlasti i oporbe.

Drugi značajan prioritet je gospodarstvo, a novi proračun prvi je test. Vremena za usvajanje proračuna relativno je malo, ali ipak dovoljno da već sljedeći pokaže ambicije nove Vlade. Koliko god će suradnja s Mostom za HDZ biti komplicirana, a ponekad i krajnje teška, temelji su ipak bolji nego prije, a to znači da se mogu očekivati i neki bitni pomaci kada je riječ o projekcijama za sljedeću godinu. Ako je kod prošlih pregovora HDZ-a i Mosta u prvom planu bio MUP i tko će ga kontrolirati, ovaj put to je priča oko INA-e. Most grčevito želi resor gospodarstva i da se sve u vezi s naftnom kompanijom razgrne do kraja, a HDZ s druge strane želi taj resor kako bi mogao gurati reforme koje proeuropska struja Andreja Plenkovića smatra nužnima, koja idealnom za vođenje tog resora smatra Ivanu Maletić, pa se iza zatvorenih vrata, kako nam kažu izvori, vode teški razgovori upravo o tom osjetljivom resoru.

Bez obzira na Mostove “uvjete” i garancije koje Božo Petrov očekuje, čak bez obzira na finalni dogovor s HDZ-om, Hrvatsku čekaju reforme, pa i one koje idu u red nepopularnih mjera. Slomi li se sve na malom čovjeku, što je u konačnici uvijek bilo provođenje “reformi na hrvatski način”, ni Vladu Andreja Plenkovića ne čeka svijetla budućnost. Toga je on vjerojatno svjestan, dugo je živio u Europi, zna kako to tamo funkcionira, te se može pretpostaviti da će nova Vlada pokušati naći balans između nužnih promjena i ukidanja prava onima koji ih nisu zaslužili te neophodnih reformi koje jedino mogu stvoriti temelj da Hrvatska ubuduće može vraćati kredite i kamate.

Izbjeglička kriza

Treći prioritet nove Vlade bit će formiranje jasne strategije ako novi izbjeglički val preplavi Europu. To nije nemoguć scenarij i Hrvatska bi se našla u teškoj situaciji, jer su Slovenci i Austrijanci jasno dali do znanja da će striktno braniti šengensku granicu. Mi smo još uvijek daleko od Schengena, rokovi su probijeni, politički konsenzus u Europi o pristupanju Hrvatske u šengenski prostor ne postoji, tako da će nova Vlada morati iznaći pametnu taktiku kako bi postigla da Hrvatska ne postane žrtva izbjegličke krize. Postoji više scenarija, mnogi su do najsitnijih detalja razrađeni, ali planovi su uvijek jedno, a život drugo. Koliko god se čini da Hrvatska nije pripremljena, da se ne razmišlja o ogradama i žici, to zapravo nije tako, ali se rješenja ne stavljaju na velika zvona.

Četvrti prioritet ne samo za Plenkovićevu Vladu nego i za Hrvatsku ostaje Europa. Iako smo ušli u EU, kao da smo Europu zanemarili, stavili u drugi plan. Europske vrijednosti sve se manje spominju u Hrvatskoj, a sama EU zamorena vlastitom krizom postaje manje atraktivna njenim članicama. Ali, kada je Hrvatska postala dio europske obitelji, njoj je bila namijenjena i posebna uloga da svojim primjerom ukaže drugima “u regiji” da se reforme isplate. Sve ovo što se u zadnje vrijeme događalo nije moglo poslužiti za primjer. Na mala smo vrata pripustili ekstremizam, a Tomislav Karamarko i Zoran Milanović su se, puštajući duhove iz boce, nadali da će ih kontrolirati i moći tamo vratiti. Nisu uspjeli, pa su zato i pali. Milanović zbog krajnje neadekvatne retorike, a Karamarko zbog niza pogrešnih poteza koji su ga koštali karijere. Sada uz Plenkovića i njegove Europljane treba uslijediti stvarni povratak Hrvatske u Europu. Ne treba se zavaravati ni da je u Europi idila, ali europske vrijednosti, od politike do ekonomije, Hrvatskoj su sada više nego potrebni.

Peti prioritet za Andreja Plenkovića i njegov tim ostaje da Hrvatska napravi korak u stabilizaciji stanja na jugoistoku Europe i da se odnosi sa susjedima normaliziraju. To se naravno odnosi i na hrvatsko-srpske odnose koji su na granici pucanja. Idila nije ni sa Slovencima, s Mađarima također treba definirati odnose kada je riječ o INA-i i MOL-u, a BiH sve više ponovno postaje mjesto opasnog življenja. Opstojnost Hrvata u BiH sada se postavlja kao prioritet hrvatske vanjske politike, te se može očekivati da će Andrej Plenković izabrati BiH za jednu od prvih zemalja koje će posjetiti nakon ulaska u Banske dvore.

Bitka za Zagreb

To je samo dio prioriteta nove Vlade, a bit će ih još napretek, od nastavka kurikularne reforme do nužnih rezova u zdravstvu. Na dnevni red brzo će doći i Obiteljski zakon koji je ovako predložen u nekim segmentima karikaturalan. Možda će najmanje dilema, ali ne i posla, biti u vezi s turizmom u kojem nam dobro ide i gdje su perspektive više nego sjajne, ali i tu treba kroz sustav PDV-a i odabira najboljih investitora učiniti daljnje korake naprijed.

A čim nova Vlada bude potvrđena, prvaci stranaka, pa tako i buduće vladajuće koalicije – bez obzira kako se taj brak bude službeno zvao, suradnja ili koalicija – bacit će jedno oko i na buduće lokalne izbore. Jer onaj tko bude vladao u gradovima, taj će velikim dijelom biti i gospodar u zemlji. Zagreb tu ima posebnu ulogu, jer nije Milan Bandić bez razloga govorio da je mjesto gradonačelnika metropole drugo po snazi u zemlji. Puno se tu novca slijeva, pa će bitka za Zagreb biti važna i za vladajuću koaliciju.

HDZ nakon ovih izbora ima jasniju situaciju, jer je zagrebačka stranačka organizacija postigla daleko bolje rezultate nego što je itko očekivao. Osvojena su tri mandata više, tako da će sadašnje vodstvo na čelu s Andrijom Mikulićem imati mnogo jaču startnu poziciju u borbi za vlast u Zagrebu. Dok se donedavno spominjao Drago Prgomet kao buduća HDZ-ovska snaga za Zagreb, sada će mu biti mnogo teže izboriti podršku, jer Mikulić i njegovi ljudi imaju podršku Andreja Plenkovića koji kao potencijalni premijer dobro zna koliko je važno “osvojiti Zagreb”.

Još nešto ide na ruku novoj Vladi i premijeru, a to je činjenica što je na PantovčakuKolinda Grabar-Kitarović. Suradnja s predsjednicom za Plenkovića će biti dragocjena, jer će ga ona podržavati u svim projektima koji su važni za hrvatsku budućnost. To je i dobar temelj za buđenje optimizma o kojem je predsjednica Grabar-Kitarović već puno puta govorila, prenosi SD.