Procesija „Za Križen“ na središnjem dijelu otoka Hvara vjerska je i tradicija pučke pobožnosti duga 500 godina ili cijelih pola milenija, a uvrštena je u UNESCO-vu nematerijalnu kulturnu baštinu svijeta. Počinje u noći Velikog četvrtka kada se u mjesnim crkvama Jelse, Pitava, Vrisnika, Svirča, Vrbanja i Vrboske nakon župnikove propovijedi ustroje procesije koje tijekom noći ophode sve župne crkve u navedenim mjestima, i nakon oko osam sati hodnje u kontemplaciji ili „molitvi srca“ u sam cik zore Velikoga petka – spomendana Isusove muke i smrti vrate križ u polazište odnosno matičnu crkvu.
Nakon uvrjede i poniženjâ kršćana Istanbulskom konvencijom i destrukcije kršćanske antropologije rodnom ideologijom, Marakeškog sporazuma, gaženja narodne volje te krađe demokratskog i ustavnog prava poništenjem dviju referendumskih inicijativa, kršenja ljudskih i građanskih prava i sloboda, protuustavne kontrole medija, teleoperatera i slobode govora; suspenzije demokracije nametanjem autoritarnog režima odnosno sustava autoritarizma i sublegitimne vlasti, gaženja slobode, časti i ponosa hrvatskoga naroda itd.; latentno agresivno, neetično i nehumano ponašanje te isto takvu političku i društvenu praksu sublegitimni predsjednik Vlade RH Andrej Plenković nastavio je blasfemičnim odnosno bogohulničkim djelovanjem i svojom nazočnošću povrijedio vjerničke osjećaje i procesiju „Za Križen“ i Muku Gospodina našeg Isusa Krista! Nedostajao mu je u tome samo pobratim u licemjerstvu i izvršitelj njegovih antidemokratskih i protuustavnih planova, naputaka i naloga ministar Lovre Kuščević-Farizej.
Pilat pere ruke … (Matej, 27, 24)
Tako je to bilo na Veliki četvrtak i Veliki petak ali prošle 2019. – iz današnjeg motrišta sretne godine! Jer, ova je 2020. godina svima a poglavito kršćanima donijela veliko iskušenje – pandemiju koronavirusa koja je ugrozila i tu 500 godina dugu tradiciju procesije uoči i na sâm spomendan Muke Gospodnje. No unatoč svemu tome procesija se ipak održala, što je velika utjeha kršćanima iako radi zaštite od virusne pošasti sa simboličnim brojkom pratitelja križonoša i malom brojkom vjernikâ zbog epidemioloških mjera prevencije potencijalne virusne zaraze. Druga je pak utjeha vjernicima bilo to što ove godine nije bilo „soli na rane“, izrugivanja osjećajima vjernika i poniženja; jer u procesiji „Za Križen“ nije bilo i pseudokatekumena – Andreja Plenkovića!
POSJET PAPI I STEPINČEVA KANONIZACIJA
Početkom veljače 2020.g. Andrej Plenković kao predsjednik Vlade države koja trenutačno predsjeda Vijeću Europske unije, bio je u službenom posjetu Svetoj Stolici. U razgovoru sa Svetim Otcem papom Franjom spomenuo je i postupak kanonizacije bl. Alojzija Stepinca, čime je izašao izvan okvira diplomatskog protokola. Kakav motiv je Plenković mogao imati za to i takvo kršenje diplomatskog protokola, i s kojim ciljem je to učinio?
Poznato je da je Plenković nekrst i lažni obraćenik, pa tobožnja briga za Stepinčevu kanonizaciju je spin za obmanjivanje vjernika katolika i dobivanje njihove političke i biračke potpore. No, osim te osobne utilitarne dimenzije, navedeno lažno „lobiranje“ kod Pape ima i drugi te znatno širi cilj a taj je da prikrije od javnosti cijelu istinu o opstrukciji Stepinčeve kanonizacije. Naime, u javnosti te i među vjernicima u Hrvatskoj vlada opće uvjerenje da su Srpska pravoslavna crkva (SPC) i država Srbija glavni i jedini čimbenici koji aktivno koče postupak kanonizacije bl. Alojzija Stepinca. No, je li to dosta tako, i je li to i cijela istina o tome? Ne, to nije cijela nego tek djelomična istina!? Naime, SPC i država Srbija doista su glavni javno poznati čimbenici opstrukcije postupka kanonizacije bl. A. Stepinca, ali nisu i jedini sudionici u tome. Pa kako to da nisu jedini sudionici u tome? Pa tako što u tom strateškom planu opstrukcije Stepinčeve kanonizacije prikriveno od javnosti važnu ulogu i utjecaj imaju nasljedovatelji bivše jugoslavenske komunističke države Budimir Lončar, Franjo Gregurić, Vladimir Šeks, Stjepan Mesić, Josip Manolić, Mate Granić i drugi koji iz „sjene“ neizravno strateški i danas vladaju Hrvatskom; a Andrej Plenković i ministar Davor Božinović zajedno samo vode dnevnu politiku i provode strateške planove i zadatke. No logično, taj (sve)moćni nelegalni i protuustavni neformalni „gremij“ projekt opstrukcije Stepinčeve kanonizacije vodi konspirativno, kako to i priliči njihovoj totalitarnoj ideološkoj i političkoj formaciji te čeka-ozna-udbaškoj praksi.
A ta njihova subverzija ima u Vatikanu posebno razoran učinak i zbunjuje Papu Franju, jer pored očekivanih i logičnih te javno poznatih osporavatelja kanonizacije iz SPC i države Srbije, postoji još jedan ali konspirativan i stoga neprepoznat i nepoznat a dobro organiziran centar podmetanja i opstrukcije postupka Stepinčeve kanonizacije. I upravo zbog toga je Plenković prekršio ne samo dobar običaj nego i diplomatski protokol te nametnuo papi Franji razgovor i o Stepinčevoj kanonizaciji, kako bi ga tom svojom tobožnjom brigom i zauzimanjem obmanuo i prikrio treći centar tj. „gremij“ ali u Hrvatskoj iz kojeg se prikriveno dirigira kampanjom i operacionalizira opstrukcija postupka kanonizacije blaženog Alojzija Stepinca!
Autor: Erih Lesjak