Tko je i kako ušutkao Crkvu?! Politika ili masonerija?! Da li je moguće da je lakše ući u autobus, nego u Božji hram, koji je po svom društvenom i vjerskom postulatu otvoren za sve, uvijek i svima?!
Bezbroj je otvorenih pitanja kada je u pitanju Katolička crkva u Hrvata.
Blago rečeno netko je nečim ušutkao hrvatsku ekspozituru najmoćnije svjetske organizacije – Katoličke crkve.
Potpuno je jasno da je aktuelna politička vlast na čelu sa briselskim podanikom Andrejom Plenkovićem skrenula oštro u lijevo, eliminirajući vlastite domoljubne “ljudske resurse” kroz regrutaciju mladih sljedbenika i marginalizaciju svoje privržene prirodne desne opcije.
Plenković i Milanović dva su najveća zla koja su se Hrvatskoj dogodila, od njene samostalnosti do danas, a hoćemo li u budućnosti moći reći i u njenoj povijesti, uvelike ovisi o parlamentarnim izborima koji će se dogoditi ove godine. Veliki je problem što su Milanović i Plenković dva kompatibilna zla, itekako dobro iskordinirana.
Kada će se dogoditi parlamentarni izbori? Kada Andrej Plenković procjeni da je to za njega najbolje. Kao što je unutarstranačke održao u jeku epidemije COVID-19, tako će i parlamentarne uskladiti sa njom. Onda
kada Hrvati, ovce u magli, u njemu i njegovim podanicima, Božinoviću, Jandrokoviću & CO vide heroje i spasitelje. Najveća globalna prevara 21. stoljeća, umjetnički nazvana COVID-19, zapravo je Plenkovićev apsolutni saveznik u realizaciji denacionalizacije i detuđmanizacije HDZ-a,te njegove transformacije u socijalliberalnu i proeuropsku regionalnu političku podružnicu.
No, vratimo se temi političke toksikacije hrvatskog vjerkog hrama, svete Katoličke crkve.
Da otvorim ovo pitanje koje je u mojim mislima trajno prisutno kroz zadnjih nekoliko godina, ponukala me fotografija iz jednog javnog prijevoznog vozila u kojem masa, rukavicama i maskama “blindirana”, gotovo da sjedi jedna na drugima.
Svega dva tjedna ranije hrvatski moćni mediji drvljem su se i kamenjem obrušili na Crkvu u Splitu koja je otvorila svoja vrata vjernicima, suprotno političkoj diktaturi Andreja Plenkovića.
Vladar, odnosno premijer, izabran voljom većine hrvatskog biračkog tijela, odabrao je odličan momenat kako bi i crkvenim dužnosnicima, Božjim slugama, pokazao zube. Zapravo, pokazao tko je zapravo Bog u Hrvata. On je naš bog i on zatvara crkve – hramove vjere, mira, spasa i spokoja koji nisu svoja vrata zatvarali ni u vremenima kuge i kolere. Pod krinkom COVID-19 restriktivno i represivno guši sve one utjecajne vinovnike društvene zajednice koji nisu njegovi saveznici ili ih on izravno ne kontrolira.
Tako je našao za shodno i osobno osuditi postupanje velečasnog iz splitske “crkve slučaj”, dok nije našao potrebe niti komentirati, a kamo li osuditi veleizdajničku izjavu vrhovnog zapovjednika HV-a i njegovog saveznika Zorana Milanovića, kojom spomen ploču HOS-a i poginulih hrvatskih branitelja naziva smećem.
Ta šačica vjernika propisno socijalno distancirana pred splitskom crkvom i unutar nje označena je državnim neprijateljima. Postali su vijest dana i tema tjedna. Moćni masonski i antikršćanski medijski giganti, pod velikim patronatom aktualne politike, usmjerili su na njih gnjev Hrvatske i svjetske
javnosti, nazivajući ih divljacima i zločincima. Zašto?! Koji je njihov krimen!? Jer se mole Bogu udaljeni dva metra jedan od drugog!? Kakvu prijetnju društvu čine vjernici koji se svojom molitvom mole za sebe i
svoje bližnje?! U svojoj molitvi ne izostavljaju svjetske vladare, poglavare i političare. Smeta li nekome možda i to!? Kakav grijeh.
Što je poduzela Katolička crkva da zaštiti svoje vjernike?! Što su poduzeli da zaštite svojeg svećenika?! Ništa! Ušutkali su Plenkovićevi podanici sve crkvene poglavare koji se svojim bjednim javnim izjavama “distanciraju od djelovanja pojedinaca”. Žalosno i sramotno. A najtragičnije u svemu je da nitko to ne vidi, da nitko o tome ne piše, da nitko to ne osuđuje…
Eto, zaključak je da možete ući u autobus, ali nikako nemojte u Crkvu. Bitno je da na ulazu ne piše “Crkva” i da za upravljačem ne sjedi svećenik. Nije bitna socijalna distanca, bitna je politička podobnost. Bitno je da ste IN. Biti vjernik nije IN.
Autor: Boško Županović, mag. iur.