• Danas je: Subota, 16 listopada, 2021

Trumpovu „privatizaciju svemira“ mogu osporiti Rusi

Uzmimo da se slažemo sa svim američkim upravama da Sjedinjene Države nikada nisu prekršile međunarodno pravo i da ga opet „nisu prekršile“. Kao što smo izvijestili, zapravo ga u ovom konkretnom slučaju i nisu prekršile, jer je do „kršenja“ došlo na kozmičkom planu, deklarirajući pravo na prioritetno istraživanje Mjeseca.

Odnose li se rezolucije Ujedinjenih naroda samo na teritorij Zemlje ili se mogu proširiti na prostor u kojem djeluju ljudi, uključujući svemir, za odgovor na to pitanje bi trebali konzultirati stručnjake za međunarodni pravo i možda ni onda ne bi dobili točan odgovor. No zdrava logika sugerira da ovdje nešto nije u redu.

“Američki predsjednik Donald Trump potpisao je dekret o komercijalnom razvoju resursa na Mjesecu i drugim nebeskim tijelima”, kao što smo već izvijestili, priopćila je tiskovna služba Bijele kuće.

“Amerikanci bi trebali imati pravo obavljati komercijalna istraživanja, proizvodnju i korištenje resursa u svemiru u skladu s primjenjivim zakonom“, stoji u Trumpovom dekretu.

Istodobno se u dokumentu napominje da svemir pravno i fizički služi kao “jedinstven prostor za ljudske aktivnosti, a Sjedinjene Države ga ne smatraju javnim domenom”.

Čitatelji koji su osjetljivi na nijanse značenja riječi u ovom dokumentu nesumnjivo će uživati u kontrastu između “ljudske” i “javne domene”. Mjesec je do sada bio “uobičajeno nebesko tijelo”. Zemljin satelit za znanstvenike i inspiracija za pjesnike, zaljubljene i romantičare. Ali ne, to je loše i trebao bi postati prostor “ljudske aktivnosti”.

Nacionalnost tih ljudi nije detaljno navedena, ali je više nego jasno za koga američki predsjednik može pisati ovakve dekrete.

Trump je naglasio da Sjedinjene Države nisu prekršile ništa, prije svega zato što nikada nisu potpisale Sporazum o aktivnostima svjetskih država na Mjesecu i drugim nebeskim tijelima iz 1979. godine. I to je točno.

Ali potpisale su “Sporazum o načelima djelovanja država na istraživanju i korištenju svemira, uključujući Mjesec i druga nebeska tijela” iz 1969. Tamo izričito piše: “Nijedna država ne može iznositi zahtjeve o posjedovanju bilo kojeg svemirskog tijela ili nekog njegovog dijela.”

I ovdje već imamo potencijalno kršenje u budućnosti, ali kao da se Washington ikada brinuo zbog nekog od prekršenih sporazuma ili međunarodnih ugovora.

Ipak, ovaj dekret otvara pitanje je li moguće iskopati neke minerale na mjestu koje vam ne pripada? Razumno obrazloženje i pozivanje na općeprihvaćene standarde je:  „Ne, nije moguće.“. Da biste eksploatirali bilo koju vrst ležišta, trebate dobiti vlasnička prava ili stvoriti dioničarsko društvo ili na neki način „povezati“ sebe i ovaj komad teritorija u pravno obvezujućem smislu.

Na primjer, brodovi svih zemalja love ribu u oceanima i svi je dobivaju, naravno, uz različita ograničenja. I drugo, kao da na Zemlji nije bilo „ničijeg teritorija“, pa bi se, što se tiče Mjeseca, moglo “krenuti ispočetka”.

Ali to zapravo i nije baš tako. Naime, imamo već vrlo impresivan i dobro poznat presedan da je određeni teritorij strogo proglašen “ničijim” i da tamo ne može biti rudarenja, a izgradnja vojnih baza je tamo kategorički neprihvatljiva. I to svi poštuju.

Govorimo o Antarktiku. Imamo već čitav kontinent, pun mogućnosti i perspektiva, ali svi se nekako suzdržavaju od pljačke. Bravo. Dakle, Mjesec je 1967. godine nazvan takvim vanzemaljskim “Antarktikom”, a Trump je to prihvatio i tvrdi da s ovim nikoga nije prevario i da ugovor ne krši nijedan  međunarodni akt kojeg su potpisale i SAD.

Neka se nitko ne zavara navodno velikom gestom dobe volje Amerike, koja ne sprečava sve ostale da sudjeluju u istraživanju Mjeseca. Međutim, sve je jasno. Ako Amerikanci slete na Mjesec, tamo stvore koloniju, tamo počnu rudariti, tada će, prirodno, u velikoj mjeri imati prednost. Oni će odrediti pravila za sve druge koji žele i samo početi istraživati Mjesec.

I to je upravo ono što planiraju učiniti.  Trump ovoga puta nije postupi izvan plana, već po agendi koju je počeo provoditi prije godinu dana, kada u ožujku 2019. naredio da NASA izradi detaljan projekt istraživanja mjeseca s datumima i fazama.

I tako mu NASA 7. travnja ove godine na srebrnom pladnju donosi ovaj dokument: „Stručnjaci su Nacionalnom svemirskom vijeću Sjedinjenih Država predali izvješće na 13 stranica koje uistinu opisuje ambiciozne planove. Podsjetimo da je prvo slijetanje astronauta na Mjesec u XXI stoljeću planirano za 2024. godinu. U ovom trenutku trebala bi biti spremna ulazna orbitalna stanica blizu mjeseca, što se može prevesti kao “kapija” ili “ulaz”.

Ali agencija se neće zaustaviti na ovim i budućim dostignućima. Prije svega, planirano je nekoliko bespilotnih misija s kojima će na desetke znanstvenih instrumenata biti isporučeno na prirodni satelit Zemlje.

Ali planovi stratega NASA-e su mnogo ambiciozniji. Radi se o izgradnji stalne baze na Južnom polu Mjeseca, možda i u krateru Shackleton.

Dakle, do 2024. godine već bi trebala postojati lunarna orbitalna stanica. I to NASA tvrdi ozbiljno, a na temelju toga je Trump hitno potpisao ovaj dekret.

Očigledno to nije jedini razlog koji je  natjerao Amerikance da pohitaju s „pravnim koracima“ u kolonizaciji svemira. Konkurencija mu je ruski „Lunarni program“, iako nije tako brzoplet, već pažljivo osmišljen i postupan.

Tu je još jedna zanimljiva nijansa. Može se dogoditi da uskoro između dviju najvećih svemirskih sila, čiji se lunarni brodovi sudaraju na “prašnjavim svemirskim stazama”, krene mnogo ozbiljnija i specifična rasprava o tome tko ima više prava na Mjesec. Konačno, to svemirsko tijelo nije beskonačno i sa svojih 38 milijuna četvornih kilometara ima površinu kao dvije Rusije. Dalje, kako povući granice proizvodnih sektora? To će biti vrlo važan argument, jer je sovjetska postaja „Luna-2“ 1959. godine ovo područje „obilježila“ svojim zastavicama.

Ako se ranije vjerovalo da je ta akcija bila simbolična, a Mjesec je i dalje inspiracija pjesnik i zaljubljenika, te manjeg dijela akademske zajednice,   sada se, zahvaljujući Trumpu, paradigma promijenila. Ako može Trump, a on može sve, zašto Rusi te zastavice ne bi smatrali državnom zastavom koja se uzdigla nad novim otokom i proglasili Mjesec dijelom svoje pionirske države?

Koliko god ovo danas izgledalo smiješno, već za nekoliko desetljeća Trumpov dekret može postati uzrok sukoba, ovdje ili gore u svemiru, uz neizbježno uključivanje drugih aktera, kao što su Kina, koja veća radi na zajedničkom projekti s Rusijom, te EU i Indija.

Stoga Trumpova „privatizacija svemira“ i nije tako bezazlen čin, kao što se na prvi pogled čini i jedino čemu se možemo nadati je da će neke buduće američke uprave imati više sluha za želje drugih i slovo međunarodnog prava. Ne zato što bi to htjeli, već ima više argumenata koji idu u prilog tvrdnji da su SAD „carstvo u opadanju“ i pitanje je trenutka kada će se urušiti i svoju „hegemoniju“ provoditi isključivo unutar svojih granica.

Preuzeto s: logicno.com