• Danas je: Utorak, srpanj 25, 2017

DOBA MRAKA ? Tragom kronika izgubljenih generacija

Među svim ovisnostima, prepoznate su i one vrste ovisnosti koje podliježu građi „konzumerističke infrastrukture“. Sve što nas okružuje, javlja se svim zadanim mogućim pojavnim oblicima što predstavlja značenja riječi in-formacija!

Mediji za prijenos informacija znadu biti i radijske top liste, kao nadasve TV kanali koji raspiruju osjetila sa vizualnim detaljima stiliziranoga nekoga spota. Tu se naravno još uvijek ima svega i svačega pronaći, da je svaki komentar suvišan. Ova luciferijanska realnost biva najsurovija u svome priZemnome sloju, stoga se nekoj mladoj osobi već podugo vremena nude mogućnosti bijega u nadrealno, gdje se usput može sanjariti i time programirati svoja dosada neviđenja htijenja i svjetonazore. Većina nas bila je dotaknuta time.

Svjedoci smo koliko je to na poneke utjecalo,dok na mnoge naizgled baš i ne: No sigurni budimo da je taj proces na svakoga ostavio traga!

U poslom rascjepkanim obiteljima prethodnih desetljeća, adolescentni pomladak okušao se u novoostvarenim prilikama uživanja u Hi-Fi Stereo opremljenosti, gdje su čari slušanja istovremeno mogli dopuniti čarima „miksanja“. Cijelodnevni boravak u „sobnim diskotekama“ i sanjarskim postupcima, mlada osoba ili nije imala potrebe,ili nije imala volje,ili pak se nije niti uspjela sjetiti kako je vani sunčan dan kojega bi se moglo iskoristiti negdje na otvorenom. Pa makar i uz odabranu glazbu. No očito je kreacija „osobnoga svijeta“ bila na djelu puno ranije nego smo to ikada pomislili!

Techno i Rave ritmovi zujali su satima, to nam je svima bilo dobro poznato. To je vrijeme zapravo smješteno u povijesni red sa Domovinskim Ratom. Dok su bojovnici rame uz rame,bratski branili zadnje etape oko državnoga teritorija, zaštićeniji civilni puk počeo se sve više otuđivati! I to smo svi primjećivali.

Svatko je zamišljao svoj život i svoju neposrednu okolinu na neki svoj način, stvarnost je postala sve perfidnija, neumoljivija, skuplja, politikanskija, besprizornija da bi neki pojedinac sašao sav svojim bićem u nju. To je razlog zašto su ljudi počeli zazivati „ono vrijeme prije“ kao što nas povijesno iskustvo uvijek veže. Mnogi se sjećaju starih mladih dana dok poneki se sjećaju prekinutih mladih dana. Malo ljudi percipira duhovnost u tim promjenama!

Bilo je doduše puno „formalnih“ ispraznih druženja po lokalima(kafićima) gdje su bila presjecišta pokazivanja i dokazivanja u taktu moderne paradigme mladih, temeljina na uvoznom snobizmu koji iziskuje novčanu natprosječnost!

Kao u Orwellovim romanima gdje se opisuje podjela vlasti između vladajuće klike i suparničke niže pozicionirane…tako su mladi lošijeg imovnoga stanja htjeli biti kao „povlašteni uzori“ i činili svekolike napore da bi tome bili što bliži. Među tim nije bilo nikakvoga „trećega puta“ osim blještavila ili ništavila. Tipično po notama Luciferove trube. Uostalom od pamtivijeka je poznato da je čovjek imao snove što je u suštini zdravo. Doduše i za sanjarenje bi se to moglo isto reći, no kada ono pređe mjeru, tada postaje abnormalno(apstraktno) što je cilj Moćnika Tame da odvoji sadašnji trenutak, bit i duh od duše čovjekove!

Postavimo si zato pitanje; ma jesu li sanjarenja postojala vremenima prije!? Doduše, da. Mada ne u takvome obimu da se kao i takva nisu doticala realnosti. Sanjarenja su bila plod osobnosti i mašte za olakšanja ili priželjkivanja duša. No ova je tema preduboka i preopširna. Uglavnom, modreno vrijeme je zasebno!

Suvremeno je tehnološko doba, modernome čovjeku ponudilo stvari koje su otišle dalje od pukoga sanjarenja! Doduše,čovjek se još nije ostvario ili se odveć iskvario ili je mlad duhom ostario, ili se kao nikad dosad uvelike prevario. Mnogi mladi ljudi počeli su planirati svoja ostvarenja u multimediji, koja da išta služi svrsi, onda ne bi do ovih otuđenja sigurno ni došlo!

Uvijek smo si znali postavljati pitanje; kako to da se djeca u oskudnoj Africi imaju osmjeha a nemaju ništa!? To su često stariji uzimali za priliku, da sole pamet mladima što priželjkuju od života, kada ne stoje loše kao ona djeca u Africi. U biti niti jedna strana nije poznavala,pa niti sada dovoljno poznaje bit problema!

Da, kako nam i priliči kada smo narod koji poimlje život isključivo pod materijalno shvaćanje. Mogu ljudi imati iskustva,mogu proći svijeta,mogu imati 90 godina; no ukoliko život gledaju „od kamena ugla do kamena ugla“, tada niškoristi od takvih da mlade imaju učiti životu. Uostalom otkud im na to pravo!

Arhitekti Specijalnoga Rata generiranim i lančanim procesom, ostavili su građanima prostora za samostalne djelatnosti u koje su ljudi podosta nezreli ulazili. Ispočetka izazov, kasnije porezna noćna mora koja ih je doslovce natjerala na ulicu ili prekomjeran rad. Ta je situacija,porazno zapostavila mlade!

Otkud se začuditi tome kako mladi odlaze u misije u Indiju i Afriku. Mnogi idu u Indiju u potrazi za duhom kojega ovdje nisu našli, ili idu volontirati u zemljama Trećeg Svijeta. Mnogi mladi ljudi su prihvatili učenja istočnjačkih filozofija pa čak ušli u ne tako malobrojne sekte. U susjednoj Sloveniji, to je vrlo čest slučaj!

Interesantna jest činjenica, kao bi mnogi katolički mladi svećenici i laici otišli u misije u daleke zemlje. Očito je tamo otvoreniji put evangelizaciji,a ljudi nisu toliko zatrovani radom i stvaranjem kao u nas. U nas duha nema, ta to je dobro naš stari Matoš bio govorio…

Zamjena za ionako neprisutan duh, bila je svakako televizija. U doba socijalizma televizija je do kraja osamdesetih godina bila vrlo oskudnoga i suhoparnoga sadržaja. I u ono vrijeme mladi su bili kulturološki zapostavljeni, pošto je i televizija bila uvijek za „velike ljude“ (tumačenje autora ovoga čla.). Srećom, onodobni mladi čovjek imao je različitih sportskih i inih improviziranih društvenih aktivnosti. Mladih je bilo mnogo, transport i javni prijevoz omogućavali su kojekakva kretanja ,besparice je i onda bilo ali se moglo gostovati kod bilo koga. Za su mlade osobe, odrasli ljudi(empatija) ipak nešto više marili nego danas. Ovaj navod nema veze sa političkim sustavom, već društvenim i etničkim procesom u tom vremenu i prostoru. Ovi suvremeni procesi koje danas poznajemo, na Zapadu su barem dva desetljeća ranije započeli!

Mladi u Hrvatskoj propadaju, mladi na Zapadu propadaju. Tko ima preuzeti odgovornost k tome na svoju savjest!? Političari možda!? Oni su ipak manjina!

Odrasla populacija nije voljna istraživati život, osim omanjeg postotka u populaciji! Perfidni arhitekti manipulativnoga inženjeringa, i taj su segment izvještačili do te mjere da možete pročitati brojnih knjiga, no svejedno ostati tu negdje na istome mjestu. Jednaka stvar ima se vidjeti kod pregleda brojnih dokumentaraca na stotine televizijskih kanala. Uistinu ima se puno toga vidjeti i mnogo toga iluzorno „doživjeti“, no u suštini od svega toga nakraj nemamo ništa.

Arhitekti manipulativnoga inženjeringa, sigurno ne trate svoje vrijeme. Oni su to namijenili nama. Mi to trebamo barem shvatiti i što prije to za činjenici prihvatiti. Zdravu misao imamo bodriti a mlade se naučiti boriti…

Nastavlja se….

Josip Žuvela –  dragovoljac.com