• Danas je: Četvrtak, 27 siječnja, 2022

Na današnji dan rođen Bruno Bušić, hrvatski emigrant kojeg su ubile jugoslavenske službe

Hrvatski političar i publicist Bruno Bušić rođen je 6. listopada 1939., a ubijen je 16. listopada 1978. u Parizu. Jugoslavenske tajne službe ubojstvom ovog hrvatskog domoljuba od njega su stvorile legendu u hrvatskom narodu još za vrijeme jugoslavenske diktature. Svojom karizmom Bušić je ostao upamćen kao simbol svih hrvatskih emigranata ubijenih od jugoslavenskih tajnih službi.

Ne samo što je bio karizmatični lider novog hrvatskog suverenističkog pokreta, Bruno Bušić bio je priznati intelektualac, književnik i publicist, dakle, vrlo obrazovan čovjek koji je istinski poznavao pravu demokraciju zapadnoga tipa u ona hladnoratovska, olovna vremena. Karizmatična osoba hrvatske povijesti i jedan od najvećih hrvatskih povijesnih istraživača dvadesetog stoljeća, pravi predstavnik turbulentnih sedamdesetih godina prošlog vijeka, desetljeća koje je označavalo nagovještaj urušavanja komunističkog režima čiji kraj smo dočekali nakon malo više od desetak godina nakon mučkog ubojstva Brune Bušića.

Od zanimljivosti iz Bušićeve mladosti istaknimo da se 1965. zaposlio u Institutu za povijest radničkog pokreta na čijem je čelu bio dr. Franjo Tuđman. Okupili su tim povjesničara koji je počeo proces demistifikacije i razotkrivanja beogradskih laži o suvremenoj hrvatskoj povijesti, a napose o lažima o tzv. genocidnosti hrvatskog naroda čime se je komunistički i velikosrpski Beograd „hranio“ kao Damoklovim mačem nad glavom hrvatskog naroda. Te je godine i uhićen i osuđen na devet mjeseci zatvora zbog “širenja neprijateljske propagande”. Zahvaljujući Tuđmanovoj intervenciji, koji tada još uvijek nije službeno imao status komunističkog disidenta, kazna mu je promijenjena u uvjetnu.

Tuđmana i Bušića je 1972. godine, nakon Hrvatskog proljeća, pogodila ista sudbina – osuđeni su na dvije godine zatvora, ponovno zbog širenja „antikomunističke neprijateljske propagande“. Bušić je kaznu izdržao u zloglasnoj Staroj Gradišci, a Tuđman u Lepoglavi, prvi puta 1972. godine, a drugi puta 1982. zbog intervjua na njemačkom ARD-u o stanju ljudskih prava i položaju hrvatskog naroda u Jugoslaviji.

Tuđman i Bušić susretali su se i kasnije, kada je Bušić izbjegao u inozemstvo. Nediljko Vegar ispričao je zanimljivu anegdotu o njihovu susretu 1977. u inozemstvu. Bušić je Vegaru rekao kako će ga u Njemačkoj posjetiti bivši Titov general. Vegar je pomislio kako ga želi napasti te je obećao angažirati još jednog čovjeka. Bušić je povikao: “Za Majku Božju, ti ga moraš čuvati da mu se što ne dogodi, jer ako itko uspije stvoriti hrvatsku državu – to će biti on!”

Ubojstvo Brune Bušića

Bušić je 10. ili 11. rujna 1978 doputovao iz Londona u Pariz kako bi izvršio pripreme za Izvanredni sabor emigrantske organizacije Hrvatskog narodnog vijeća. Beograd je odlučio da se Bušić na tom saboru, koji se trebao održati 20./21. listopada u Amsterdamu, ne smije pojaviti jer bi vjerojatno preuzeo vodstvo nad hrvatskim političkim izbjeglištvom. Kao moderni, obrazovani i domoljubni političar, Bušić je bio velika opasnost za jugoslavenski režim i njegovog diktatora koji su svoju vlast velikim dijelom hranili na pričama o „radikalnoj ustaškoj emigraciji“.

Zbog toga je 16. listopada 1978. Bruno Bušić je ubijen.

Bušić je kobnog dana između 23 i 23:15 sati ulazio u dvorište zgrade u kojoj je privremeno stanovao. Za njim je potrčao nepoznati muškarac, usmrtio ga hicima iz neposredne blizine i pobjegao. U Tanjugu je likvidacija prikazana kao “međusobni obračun u emigrantskom podzemlju”. Istom formulacijom ubojstvo je opisao i Vjesnik.

Bruno Bušić, uz veliko mnoštvo nazočnih Hrvata iz čitavog svijeta, pokopan je na pariškom groblju Pere-Lachaise, na nadgrobnoj ploči bili su uklesani stihovi iz pjesme Dobriše Cesarića “Trubač sa Seine”, na hrvatskom i francuskom jeziku.

Godine 1999. kosti Brune Bušića pokopane su na zagrebačkom Mirogoju u Aleji hrvatskih branitelja.

Zašto ubojica Brune Bušića nije pronađen?

Danas, toliko godina nakon uspostave samostalne hrvatske države i 41 godinu nakon mučkog ubojstva Brune Bušića, kojeg je također ubila Udba, potrebno je otvoreno postaviti pitanje kako je moguće da u današnjoj Hrvatskoj još nisu provedeni ni prava istraga ni vjerodostojno suđenje za ubojstvo Brune Bušića.

Suđenje Udbinom agentu Vinku Sindičiću 2000. godine za ubojstvo Brune Bušića bilo je pravna travestija. Francuska nije Njemačka da će nam pomoći u tom slučaju. Zajedno s Englezima, Francuzi su roditelji Jugoslavije i prijatelji Srba. O tomu smo se zorno osvjedočili tijekom srpske okupacije Sarajeva kad je 1992. godine tadašnji francuski predsjednik Francois Mitterand spriječio napade međunarodnih snaga na srpske položaje oko Sarajeva. Zbog toga ne možemo očekivati da će Francuzi napraviti ono što su učinili Nijemci u slučaju ubojstva Stjepana Đurekovića.

Izvor: narod.hr

Obilježena 31. obljetnica Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH Rakitje

“Doprinos u Domovinskom ratu gdje je svaki Tigar daosvoj maksimum, ali i poslije Domovinskog rata, ostanak u postrojbama Hrvatske vojske i policije, to je slika Tigra iz Raktija, to je slika čovjeka koji je spremno prihvatio svoju ulogu i dao svoj doprinos”, poručio je ministar Medved
 

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomen-obilježja poginulim, nestalim i umrlim pripadnicima Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH, u Rakitju je 2. listopada 2021. počelo obilježavanje 31. obljetnice postrojbe, a na obilježavanju je sudjelovao potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved.

“Doprinos u Domovinskom ratu gdje je svaki Tigar dao svoj maksimum, ali i poslije Domovinskog rata, ostanak u postrojbama Hrvatske vojske i policije, to je slika Tigra iz Raktija, to je slika čovjeka koji je spremno prihvatio svoju ulogu i dao svoj doprinos”, poručio je tom prigodom ministar Medved, čestitajući okupljenim pripadnicima njihovu obljetnicu.

Jedinica za posebne zadatke MUP-a RH Rakitje bila je jezgra ustrojavanja 1. A brigade Zbora narodne garde, a kasnijei 1. gardijske brigade Tigrovi. Među prvim pripadnicima Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH osamdesetak je polaznika tadašnjeg tečaja Prvi hrvatski redarstvenik.

Nakon ustrojavanja 4 satnije do sredine studenoga 1990. jedinica je brojila 450 pripadnika, a ustrojavanjem 5. satnije početkom 1991. imala je 570 pripadnika. Jedinica za posebne zadatke MUP-a RH preuzela je ulogu obučnog tranzicijskog središta i djelovala zajedno s Antiterorističkom jedinicom MUP-a Lučko.

Prva intervencija Jedinice za posebne zadatke Rakitje bila je u Pakracu krajem prosinca 1990. godine, a već početkom siječnja 1991. raspoređuje se na obrambene položaje na području Zagreba. Početkom ožujka 1991. uslijedila je akcija u Pakracu, gdje zajedno s ATJ Lučko pripadnici jedinice iz Rakitja uspostavlja javni red i mir, te potom i u Kutini, Novskoj i Jasenovcu.

U akciji Plitvice, poznatoj kao “Krvavi Uskrs”, 31. ožujka 1991. poginuo je Josip Jović, pripadnik Jedinice iz Rakitja, ujedno prvi poginuli hrvatski branitelj u Domovinskom ratu. Uz prva iskustva na bojišnici, pripadnici Jedinice za posebne zadatke MUP-a Rakitje pružaju potporu pri ustrojavanju drugih postrojbi MUP-a RH te ustrojavanju Zbora narodne garde.

Izvor: Ministarstvo hrvatskih branitelja

27. rujna 1991. Srpski agresor razarao bolnice zaštićene Ženevskim konvencijama

Bolnica u Vukovaru nije bila zločin samo zbog toga što su iz nje odvedeni ranjenici na pokolj na Ovčari, već i zato što su zločinci sustavno mjesecima gađali bolnicu kao vojni cilj. To nikada nije viđeno u povijesti ratovanja, jer su bolnice najzaštićenija mjesta. Krajnji cilj granatiranja bolnica bio je unošenje psihoze i pritisak na Hrvate kako bi ih se protjeralo, sve u cilju stvaranja Velike Srbije.

I nije samo bolnica u Vukovaru bila cilj velikosrpske mržnje prema Hrvatima, već i bolnice u Vinkovcima, Pakracu, Karlovcu, Slavonskom Brodu, Zagrebu i drugim hrvatskim gradovima. Razaranje bolnica, „svetog mjesta koje nitko u ratovima ne dira“, bilo je sustavno organizirano od barbarske srpske vojske.

Dana 27. rujna 1991. ratni ministar zdravstva i čovjek najzaslužniji za izvanredno funkcioniranje zdravstva u Domovinskom ratu, Andrija Hebrang, održao je konferenciju za novinare gdje je rekao da JNA i srpski dragovoljci koriste bolnice kao vojne ciljeve, piše matica.hr.

Poznato je da su bolnice zaštićene u ratovima Ženevskim konvencijama, no unatoč tomu katkad su oštećene slučajnim pogodcima. U srpsko-crnogorskoj agresiji na Hrvatsku doživjeli smo nešto o čemu nismo do tada ni čitali.

Artiljerija je bila uperena u bolnice, koje su bile primarni cilj, a jedina moguća namjera takva masovnog zločina psihološki je pritisak na stanovništvo sa svrhom njegova protjerivanja.

Poznato je da se grad bez bolnice ne može braniti.

Ubrzo smo shvatili da su bolnice i drugi zdravstveni objekti uvršteni u primarne civilne ciljeve. Zato smo napravili široku mrežu ratnih bolnica i njihovih rezervnih lokacija kako bismo poništili agresorsku strategiju spaljenog zdravstva. Nevjerojatan je podatak da je agresor opetovano gađao 17 hrvatskih bolnica, od čega je 14 znatno oštećeno a četiri su potpuno uništene.

Razaranje bolnice u Vinkovcima:

Uz to je uništeno više od stotinu ambulanti i nekoliko stotina sanitetskih vozila.

Uništavanje bolnica i drugih zdravstvenih objekata propisno označenih znakom crvenoga križa pripada u najteže ratne zločine. Crvena petokraka uništavala je nemilice crvene križeve. Tijekom rata poslali smo u svijet stotine apela međunarodnoj javnosti, državama i humanitarnim udrugama s molbom da osude postupke agresora i spase bolesnike. Vapaji su bili uzaludni. Zbog toga je na bolnice svakodnevno padalo na stotine eksplozivnih projektila. Međutim, do danas nije podignuta ni jedna kaznena prijava za ratni zločin napada na bolnice. O razmjerima tog zločina govore podatci. Tragedija vukovarske bolnice ogleda se u podatku da je na nju padalo prosječno po 70 do 80 granata dnevno mjesecima, a u tom paklu hrabro osoblje bolnice zbrinulo je 3474 ranjenika i izvelo više od 2500 operacija.

Od stradanja ostalih bolnica valja navesti vinkovačku bolnicu, koja je potpuno uništena s više od 500 projektila. Više stotina granata potpuno je uništilo i pakračku bolnicu. Pakračka bolnica bila je utočište braniteljima, poglavito policiji koja je držala taj dio bojišnice, a iz bolnice smo ranjenike mogli izvlačiti jedino u oklopnim transporterima. Osoblje je izvelo i poznati herojski pothvat kada je pod artiljerijskom paljbom evakuiralo 300 psihijatrijskih bolesnika i to srpske narodnosti. Kako u ratu tako i u miru pakračka je bolnica objekt od strateškog razvoja cijeloga kraja, preko čega se danas prelazi: naime, ona je nedavno izgubila svoju pravnu osobnost pripajanjem bolnici u drugom gradu.

JNA i četnici granatiraju bolnicu u Pakracu s osmijehom na licu:

Bolnica u Slavonskom Brodu također je bila cilj napada: pogođena s više od tri stotine granata, također je bila predmetom teškoga ratnog zločina. Zapravo, nema ni jedne bolnice udaljene dvadesetak kilometara od bojišnice koja nije pogođena mnogobrojnim projektilima a kao kuriozitet služi podatak da je čak i Dječja bolnica u Zagrebu pogođena raketom iz okupirane Petrinje. Gađanje bolnica izazivalo je velik strah u lokalnog stanovništva, zbog čega je evakuiran velik broj građana. Međutim, ni za taj ni za ostale navedene zločine napada na bolnice nije kaznenu prijavu protiv počinitelja podigla država Hrvatska, nego Udruga liječnika dragovoljaca 1990–91. To je podatak koji otvara mnoga politička, ali i moralna pitanja.

U hrvatskoj politici dominiraju snage koje se nisu uključile u obranu države i kojima je cilj zataškati sve zločine, dakle krenuti u budućnost s lažima koje opterećuju sadašnju i buduću sudbinu zemlje. Time su preuzeli odgovornost prekrajanja povijesti, dakle, neprestanog okretanja k prošlosti, umjesto trošenja nacionalne energije na kreiranje budućnosti.

Izvor: narod.hr

21. rujna 1991. Petrinja – znate li strašnu brojku od preko 350 ubijenih Hrvata nakon okupacije?

Na današnji dan 21. rujna 1991. okupirana je Petrinja, najveći hrvatski grad na Banovini. Time je Srbija praktički zaokružila svoja osvajanja na području Banovine jer su Glina, Topusko i Hrvatska Kostajnica već ranije pale u srpske ruke i u tom dijelu Hrvatske ostvarila zamišljenu liniju Velike Srbije.

Kod Vile Gavrilović, nekadašnjeg luksuznog ugostiteljskog objekta, pet dana ranije dogodio se stravični zločin: Srbi iz Petrinje i okolice su zarobili 23 hrvatska vojnika i policajca, branitelja Petrinje, te njih 17 strijeljali.

O dimenzijama zločina Petrinji govore podatci da je ubijeno oko 350 civila Petrinjaca i više od 250 branitelja Petrinje. Na području grada nalazi se nekoliko masovnih grobnica.

Već u rujnu 1990. godine uspostava policijske postaje s hrvatskim državnim grbom na ploči postaje, u Petrinji izaziva okupljanje i pobunu hrvatskih Srba iz Petrinje i srpskih sela. Pobunjenici su napali policijsku postaju oružjem i pokušali uzeti oružje iz iste.

Pobuna je suzbijena izuzetnom hrabrošću policajaca iz Petrinje kojima je na ispomoć došla jedinica iz Zagreba.

Od 2. do 21.rujna 1991. vodile su se borbe za sam grad Petrinju na prilazima i u samom gradu. Uslijedio je izlazak tenkova Titove JNA i oklopnih vozila iz vojarne u samo središte Petrinje. Tamo je oružje koje su i Hrvati plaćali i financirali 45 godina ubijalo iste one koji su im davali te novce. Tenovi sa petokrakama birali su isključivo hrvatske ciljeve i ubijali isključivo hrvatske vojnike i civile.

Uslijedili su brojni drugi napadi, a ističe se onaj 16. rujna 1991. kada je ratoborni zapovjednik i ratni zločinac Slobodan Tarbuk naredio novi napad na Petrinju. Toga dana kod vile Gavrilović ubijeno je 17 zarobljenih hrvatskih branitelja.

Najžešći napad na Petrinju bio je 21. rujna koji je izvela JNA i ostale paravojne formacije. Pod jakom pješačkom vatrom 21. rujna u 18,30 pao je stari hrvatski grad Petrinja u ruke okupacijske JNA i paravojnih postrojbi hrvatskih Srba.

Tijekom velikosrpske okupacije u Petrinji je ubijeno više od 350 civila Hrvata. Ubijeni Hrvati uglavnom su bile starije osobe koje su ostale jer su vjerovale da oni nisu nikome ništa nažao učinili. Prognanim Petrinjcima nikad nije moglo biti shvatljivo kako su se sva ta zla i ubojstva u Petrinji dogodila pred očima više od osam tisuća Srba, koji su ostali u Petrinji poslije odlaska prognanika. Mnogi od tih Srba što su ostali, s oružjem u ruci samo su mirno gledali kako u plamenu nestaju kuće njihovih susjeda, s kojima su gotovo pola stoljeća složno živjeli.

Izvor: narod.hr

U Gornjoj Stubici održani 24. susreti za Rudija

Na tradicionalnoj manifestaciji u Gornjoj Stubici u spomen na pilota Rudolfa Perešina sudjelovali su i zrakoplovi HRZ-a

U Gornjoj Stubici u nedjelju, 12. rujna 2021. održano je svečano otvorenje i letački program u okviru 24. susreta za Rudija, tradicionalne manifestacije u spomen na pilota Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ), stožernog brigadira Rudolfa Perešina koji je poginuo tijekom vojno-redarstvene operacije “Bljesak” 2. svibnja 1995. godine.

Dvodnevni program 24. susreta za Rudija započeo je 11. rujna, a posjetitelji su imali priliku vidjeti zrakoplovni, sportski, kulturni i zabavni program. Program je održan u organizaciji Općine Gornja Stubica i Zagrebačkog zrakoplovno – tehničkog saveza Rudolf Perešin te suorganizatora Turističke zajednice područja Donje Stubice i Gornje Stubice, Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, Grada Zagreba, Ministarstva hrvatskih branitelja, Ministarstva unutarnjih poslova, MHZ – Muzeja seljačkih buna i Krapinsko-zagorske županija, uz pokroviteljstvo Predsjednika RH i gradonačelnika Grada Zagreba.

Svečano otvorenje te polaganje vijenaca i paljenje svijeća održani su u Spomen parku Rudolfa Perešina. Uz obitelj, suborce i prijatelje te predstavnike organizatora, počast herojskom hrvatskom pilotu izrazili su i izaslanik predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika OS RH zapovjednik HRZ-a brigadni general Michael Križanec, izaslanik i posebni savjetnik predsjednika Vlade RH Damir Krstičević, izaslanik ministra obrane i državni tajnik MORH-a Branko Hrg, župan Krapinsko-zagorske županije Željko Kolar, izaslanica gradonačelnika i pročelnica Ureda za branitelje grada Zagreba Vesna Helfrih, načelnik općine Gornja Stubica Jasmin Krizmanić, predstavnici državnih i institucija, lokalne i područne samouprave, udruga proisteklih iz Domovinskog rata, vojnodiplomatskog zbora i drugi.

U prigodnim obraćanjima, čelnici izaslanstava istaknuli su kako će Rudolf Perešin zauvijek ostati zapamćen po svojem doprinosu u Domovinskom ratu, počevši od pothvata iz listopada 1991., kad je avionom MiG-21 iz Bihaća preletio u Klagenfurt. Ubrzo je postao jedan od utemeljitelja lovačke komponente HRZ-a te sudjelovao u mnogim borbenim zadaćama. U posljednjoj je dao najviše što je imao, svoj život.

Izaslanik predsjednika RH i zapovjednik HRZ-a brigadni general Michael Križanec proglasio je 24. susrete za Rudija otvorenim naglasivši da je ta priredba simbolika za heroja, viteza i čovjeka. “Rudolf Perešin jedan je od najznačajnijih pripadnika u povijesti HRZ-a, udario je temelje današnjeg HRZ-a, ali i temelje koji će omogućiti da se naše ratno zrakoplovstvo dodatno razvije u budućnosti”, istaknuo je general Križanec.

Izaslanik i posebni savjetnik predsjednika Vlade RH Damir Krstičević rekao je da je Perešin jedan od najvećih sinova hrvatskog naroda: “Da je ostao samo na preletu 1991., već bi bio heroj, no nije mogao mirno gledati kako njegovu Hrvatsku ruše, pale i pljačkaju te se odmah priključio Hrvatskoj vojsci. Nažalost, nije dočekao konačnu pobjedu nego je dao svoj život domovini u pobjedničkom Bljesku.”

U letačkom programu – aeromitingu, najatraktivnijem dijelu Susreta za Rudija, između ostalih, sudjelovali su piloti i letjelice zrakoplovnih klubova, Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (borbeni avion MiG-21, helikopter Mi-171Sh, akrogrupa “Krila Oluje” s avionima Pilatus PC-9 i padobranci), zračne komponente Slovenske vojske (avion Pilatus PC-9, helikopter Bell 206), Mađarskog ratnog zrakoplovstva (avion JAS 39 Gripen) i MUP-a RH (helikopter Bell 206).

Izvor: MORH

Svečano obilježena 29. obljetnica VRO Maslenica

„Iznimno je važno obilježavati ove obljetnice iz Domovinskog rata, kao podsjetnik da sloboda koju danas imamo nije darovana, nego krvlju plaćena, a hrvatski branitelji i Domovinski rat najsnažniji temelj samostalne i suverene Republike Hrvatske”, poručio je ministar Medved
 

Potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved u ime predsjednika Vlade sudjelovao je 22. siječnja 2022. na obilježavanju 29. obljetnice VRO Maslenica. Uz ministra je bio i državni tajnik Špiro Janović, ratni zapovijednici i sudionici operacije te predstavnici MORH-a i MUP-a, Hrvatske vojske i policije, Županije zadarske i Grada Zadra, kao i udruga iz Domovinskog rata.

Vojno-redarstvena operacija Maslenica jedna je od najznačajnijih oslobodilačkih operacija, kojom je u nešto manje od tri dana prije 29 godina oslobođen znatan dio zadarskog zaleđa te su stvorene pretpostavke za ponovno prometno povezivanje juga i sjevera zemlje.

Ministar Medved je položio vijenac kod središnjeg križa na Gradskom groblju Zadar, sudjelovao na mimohodu postrojbi sudionica operacije i misi za domovinu te je položio vijence na spomen-obilježjima 3. gardijske brigade Kune u Kašiću, 4. gardijske brigade Pauci u Islam Latinskom i kod spomen-križa za sve poginule hrvatske branitelje u VRO Maslenica. 

Tom prigodom uputio je zahvalu braniteljima sudionicima operacije te posebnu zahvalu obiteljima koje su u toj operaciji izgubile svoje najmilije. Istaknuo je tri važne poruke: “VRO Maslenica je prekretnica u Domovinskom ratu, snažna poruka, prvo našem narodu da su oružane snage, Hrvatska vojska i policija, kadre osloboditi svaki pedalj zemlje, poruka cijelom svijetu da smo izgradili snažnu oružanu silu, a posebna poruka neprijatelju da ćemo to učiniti, kao što smo to učinili 1995. godine izlaskom na državne granice u VRO Oluja i  1998. godine mirnom integracijom i u Vukovar”.

Iznimno je važno obilježavati ove obljetnice iz Domovinskog rata, dodao je, kao podsjetnik da sloboda koju danas imamo nije darovana nego krvlju plaćena, a hrvatski branitelji i Domovinski rat najsnažniji temelj samostalne i suverene Republike Hrvatske.

U prva tri dana operacije poginulo je 19 pripadnika HV-a i MUP-a, a ranjeno ih je 70, a uslijed snažnih topničko-raketnih i tenkovskih, a povremeno i pješačko-diverzantskih napada agresora koji su uslijedili odmah nakon operacije Maslenice, do 31. ožujka 1993. poginulo je 127 hrvatskih branitelja.

Izvor: Ministarstvo hrvatskih branitelja

Na današnji dan Josip Marohnić – jedan od osnivača Hrvatske bratske zajednice i najuglednijih Hrvata dijaspore

Marohnić je među utemeljiteljima Hrvatske narodne zajednice (poslije Hrvatska bratska zajednica) i glavni blagajnik od 1897. do 1909. te njezin predsjednik od 1912. do smrti 1921. godine koja je bila na današnji dan.

Josip Marohnić do danas uživa glas jednog od najuglednijih Hrvata u SAD-u. Josipov je otac Mate Marohnić iz Zlobina, a majka Marija Polić iz Hreljina pokraj Rijeke. Od tri sina obitelji Marohnić, dva odlaze u Ameriku – Josip i Matej (1875. – Pittsburgh, 1949.). Josip izučava zanat tiskara (slagara) i knjigoveže. Četiri godine služi austrougarsku ratnu mornaricu. Potom se ženi Andrijanom (1869. – Pittsburgh, 1945.), djevojkom iz svoga sela, Hreljina, i s njom ima više djece.

U Ameriku odlazi već 1893., kada još nije odlazilo mnogo Hrvata. Poslije dolaze njegova žena i kći. Ostala su mu djeca, dva sina i kći, rođena u Americi.

Prvo se nastanjuje u Chicagu i radi u tiskari, no uskoro otvara vlastitu tiskaru i objavljuje knjige i novine. Već 1897. seli u Pittsburgh gdje i dalje uspješno razvija poslove i djelatno se uključuje u hrvatsku zajednicu.

Iako bez velike naobrazbe, Josip je nadaren i sposoban, zato i brzo zapažen u društvenom životu Hrvata u Pittsburghu, a uskoro i jedan od najuglednijih Hrvata u SAD-u. Marohnić je među utemeljiteljima Hrvatske narodne zajednice (poslije Hrvatska bratska zajednica) i glavni blagajnik od 1897. do 1909. te njezin predsjednik od 1912. do smrti 1921. godine.

Osnivač je i Prve hrvatske knjižare u Alleghenyju (danas predgrađe Pittsburgha) u Pensilvaniji, u kraju koji su idućih godina naseljavali brojni Hrvati. Izdavao je i brojne priručnike, gramatike, rječnike, kalendare, romane, antologije, zbirke pjesama te vjerske knjige. Prvi je pjesnik među američkim Hrvatima i autor dviju zbirki – Jesenke (1897.) i Amerikanke (1900.) te prvi Hrvat kojega prima u audijenciju američki predsjednik – W. H. Taft (1911.).

Izvor: Narod.hr

VRO Maslenica bila je prekretnica u Domovinskom ratu

VRO Maslenica bila je prekretnica u Domovinskom ratu,  poruka hrvatskom narodu, ali i velikosrpskom agresoru da su hrvatske oružane snage sposobne osloboditi svoju zemlju. Podnijeli smo velike žrtve i ostvarili veliki uspjeh.
  

Povodom obilježavanja 29. obljetnice vojno-redarstvene operacije Maslenica s ponosom i zahvalnošću odajemo priznanje svim sudionicima te značajne pobjedničke operacije u Domovinskom ratu.

To je bila jedna od prvih velikih oslobodilačkih operacija Hrvatske vojske i policije, u kojoj je u samo 72 sata oslobođeno gotovo stotinu četvornih kilometara dotad okupiranog hrvatskog teritorija.

VRO Maslenica bila je prekretnica u Domovinskom ratu,  poruka hrvatskom narodu, ali i velikosrpskom agresoru da su hrvatske oružane snage sposobne osloboditi svoju zemlju. Podnijeli smo velike žrtve i ostvarili veliki uspjeh.

S posebnim pijetetom prisjećamo se poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja, koji su svoj život za domovinu položili u ovoj operaciji.

U spomen na te povijesne dane, zahvaljujemo im na žrtvi, kao i njihovim obiteljima, te svim sudionicima VRO Maslenica koji su dali svoj obol za uspješnu provedbu jedne od najznačajnijih operacija iz Domovinskog rata.

Izvor: Ministarstvo hrvatskih branitelja

Ministarstvo branitelja objavilo Javni poziv za sufinanciranje audiovizualnih djela o Domovinskom ratu u 2022. godini

S ciljem očuvanja stečevina i ublažavanja negativnih posljedica Domovinskog rata kroz poticanje stvaranja audiovizualnih djela o Domovinskom ratu, Ministarstvo hrvatskih branitelja objavljuje Javni poziv za sufinanciranje audiovizualnih djela o Domovinskom ratu sredstvima Državnog proračuna Republike Hrvatske u 2022. godini. Navedeni javni poziv otvoren je u razdoblju od 19. siječnja do 18. veljače 2022. godine.

Izvor: Ministarstvo hrvatskih branitelja

Na današnji dan: Lađevac (Slunj) – četnici s Korduna pet dana orgijali i ubijali Hrvate u slunjskom kraju

Četnička orgijanja u Lađevcu trajala su danima. U župi Lađevac pokraj Slunja ubijeno je 53 Hrvata, od kojih 11 u ovih pet dana siječnja 1992. godine. Ubijeni su stariji civili i to izvan ratnih sukoba za vrijeme srpske okupacije ovog hrvatskog kraja.

Crkva u Lađevcu iz 1776. je spaljena i uništena, kao i sve katoličke crkve Slunjskog dekanata.

Dana 21. siječnja 1992. završilo je petodnevno četničko orgijanje u okolici Slunja čiji je rezultat ubojstvo 11 civila Hrvata slunjskog kraja i brojne spaljene kuće i gospodarski objekti istih. To sve se dogodilo izvan ratnih sukoba, iz čiste mržnje lokalnih pobunjenih Srba prema hrvatskom stanovništvu Lađevca i Slunja, dva mjeseca nakon što su završile borbe za Slunj.

Od 16. do 21. siječnja 1992. četnici su učinili neviđeni masakr u Polju i Lađevačkom Selištu pored Slunja nad bespomoćnim civilima. Ubili su: Anku Rupa rođena 1925. iz Čamerovca, Franju Šajfara rođenog 1935. iz Čamerovca, Josu Šajfara rođenog 1935. iz Čamerovca (ubijeni ili živi zapaljeni u kući), Radočaj Mile rođen 1920., njegova žena Bare r. 1924., njihov sin Ante rođen 1952., Radočaj Ive rođen 1930., njegova žena Roze rođena 1929., Potnar Zora rođena 1934., Radočaj Roza, Jure Valentić rođen 1943., ubijen i spaljen kod svoje kuće.

Za devet žrtava donesena je presuda u odsutnosti i to Županijskog suda u Karlovcu broj K-12/97-35 od 13. travnja 1999. optuženici Slavko Orlić, Nikola Dražić i Dragan Magdić u odsutnosti su proglašeni krivima što su u siječnju 1992. godine kao pripadnici III. bataljona 3. Kordunaške brigade vojske tzv. SAO Krajine, u Lađevačkom Selištu, Općina Slunj, palili kuće i gospodarske objekte te ubili devet civilnih osoba hrvatske nacionalnosti.

Crkva u Lađevcu iz 1776. je spaljena i uništena, kao i sve crkve Slunjskog dekanata.

U župi Lađevac pokraj Slunja ubijeno je 53 Hrvata od kojih su većina bili civili ubijeni izvan ratnih sukoba za vrijeme srpske okupacije ovog hrvatskog kraja.

*Od 1991. do 1995. ubijeno je u slunjskom kraju 297 osoba. Od tog broja 70 je žena starije životne dobi, 1 trudnica, 1 djevojka i 3 djevojčice. Starijih muškaraca je ubijeno 99 plus jedno muško dijete (6 mjeseci). To je ukupno 175 žrtava koje čine žene, starci i djeca. U ove žrtve se ne ubrajaju 52 osobe ubijene u obližnjem Saborskom.

Izvor: narod.hr

Ministarstvo branitelja objavilo Javni poziv za sufinanciranje troškova obrazovanja

U cilju provedbe Programa stručnog osposobljavanja i zapošljavanja hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji za razdoblje od 2021. do 2023. godine, Ministarstvo hrvatskih branitelja objavilo je Javni poziv za sufinanciranje troškova obrazovanja  u 2022. godini koji će biti otvoren u razdoblju od 19. siječnja do 17. veljače 2021. godine.

Tekst javnog poziva, kao i pripadajući obrazac zahtjeva, dostupni su na mrežnoj  stranici Ministarstva hrvatskih branitelja u dijelu Aktualni javni pozivi, u Ministarstvu hrvatskih branitelja te u Područnim odjelima  Ministarstva u županijama.

Izvor: Ministarstvo hrvatskih branitelja

Na današnji dan – Veselica, Tuđman, Stipac i drugi sastali se zbog rušenja komunizma

Plešivički sastanak naziv je za povijesni tajni inicijativni skup hrvatskih intelektualaca i disidenata, uglavnom sudionika Hrvatskog proljeća, 19. siječnja 1989. u kleti Ante Ledića u Stošincu, na Plešivici.

Bilo je to vrijeme kada je velikosrpstvo i četništvo otvoreno divljalo i prijetilo Hrvatima u Jugoslaviji, pod režimom Slobodana Miloševića, a hrvatski komunisti su to nijemo promatrali.

Okupili su se dr. Franjo Tuđman, Drago Stipac, dr. Marko Veselica, dr. Vlado Veselica, dr. Marko Turić, dr. Anto Matković, dr. Hrvoje Šošić, dr. Mladen Marić, Vladimir Marić, Ivan Maglica, Vlado Jurčević, Nikola Gagulić i Tomislav Ladan te, metaforički rečeno, zapalili iskru demokracije u tadašnjemu jednostranačkom komunističkom mraku. Dogovoreno je  su osnivanje Hrvatskog demokratskog zbora, koji se 17. lipnja iste godine utemeljio kao Hrvatska demokratska zajednica, a za vođu je određen Franjo Tuđman, koji je kasnije izabran i za predsjednika HDZ-a. Iz te početne grupe kasnije je izniklo pet različitih političkih stranaka, a sudionici su postali njihovi vođe.

Navodno je upravo Tomislav Ladan imao zaslugu da je odabrano ime Hrvatska demokratska zajednica. Naime, prvi je prijedlog bio Hrvatski demokratski zbor, ali je Ladan upozorio da riječ “zbor” previše podsjeća na vojnu formaciju.

Na današnji dan 19. siječnja 1989. održan je značajan sastanak u vikendici Ante Ledića u Stošincu pokraj samoborske Plešivice. Riječ je o poznatom vinogradarskom kraju, otprilike na pola puta između Samobora i Jastrebarskog. Južni obronci Samoborskog gorja sadrže brojne vinograde, te niz vikendica s kojih se često pruža lijep pogled prema udaljenim ravnicama i Zagrebu.

Jedna od takvih vikendica s lijepim pogledom ugostila je na današnji dan 1989. godine niz osoba koje će kasnije odigrati važnu ulogu u višestranačkom životu Republike Hrvatske.

Upravo je niz osoba iz tog inicijativnog kruga imao presudnu i vrlo važnu ulogu u rušenju zloglasnog komunističkog režima i Jugoslavije pod velikosrpskom dominacijom. Među njima svakako treba istaknuti dr. Franju Tuđmana. Još su bili prisutni „hrvatski Mandela“ dr. Marko Veselica i njegov brat Vlado, politički disident i osnivač HSS-a Drago Stipac, dr. Tomislav Ladan i niz osoba protivnika totalitarnog komunističkog režima.

Potrebno je naglasiti da to nije bio ni prvi ni jedini od takvih sastanaka. Ta ista Ledićeva vikendica poslužila je za slična okupljanja i prije i kasnije. Današnji sastanak ipak je imao svojevrsno prijelomno značenje jer je na njemu dogovoreno osnivanje HDZ-a koje se dogodilo nekoliko mjeseci kasnije u Zagrebu.

Kao državotvorni pokret, u vrijeme svog nastanka, HDZ na čelu s dr. Tuđmanom je imao ključnu ulogu jer je hrvatski narod gotovo plebiscitarno vrijeme  uz Tuđmana Jugoslavije i velikosrpske agresije. HDZ kasnije gubi tu nacionalnu oštricu, da bi danas igrap neku “centrističku ulogu” prilijepljen uz politiku Bruxellesa, vrlo daleko od oong značaja koji je imao u vrijeme rapsada Jugoslavije.

Izvor: narod.hr

Na današnji dan: Ervenik – zaboravljeni zločin

Dana 18. siječnja 1992. godine hrvatsku javnost pogodila je vijest o stravičnom i okrutnom zločinu nad obitelji Čengić koji se dogodio u njihovoj obiteljskoj kući u zaseoku Šašići kod Ervenika u Bukovici između Obrovca i Knina.

Tada su pripadnici tzv. krajinske milicije zvjerski ni krive ni dužne i bez ikakve mogućnosti da se brane pobili i potom u podrumu kuće zapalili 39-godišnjeg oca Dragu, 31-godišnju majku Nevenku i njihovo dvoje malodobne djece.

Nakon stravičnog zločina obitelj je trebala pokopati žrtve zločina, no i tada su Srbi iz Ervenika pokazali svoje lice prepriječivši put pogrebnoj povorci. Usprkos ljudskoj mržnji svoj mir i zadnje počivalište obitelj Čengić pronašla je u sjeni stoljetnih čempresa na mjesnom groblju Sv. Mihovila u Erveniku.

U Erveniku koji leži na obali rijeke Zrmanje 1940. godine postojala je katolička župa s preko 600 vjernika Hrvata sa sjedištem u crkvi svetoga Mihovila Arhanđela izgrađenoj 1402. godine na mjesnom groblju.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata i ovdje su se dogodili zločini nad Hrvatima.

U predvečerje Domovinskog rata ovdje su živjela 53 Hrvata, dok je danas broj Hrvata sveden na jedva 13 u tri obitelji Đakulović i Ivanković, a obitelji Čengić više ne živi u Erveniku.

Nekad većinsko hrvatsko mjesto doživjelo je sudbinu brojnih hrvatskih mjesta na području Bukovice i samo nadgrobni spomenici na mjesnom groblju svjedoče da je nekad na ovom području živjelo pretežno hrvatsko stanovništvo.

Izvor: narod.hr

Javni poziv za financiranje obljetnica ratnih događanja i stradavanja vezanih za Domovinski rat u 2022. godini

Ministarstvo hrvatskih branitelja objavljuje Otvorenoi javni poziv za financiranje/sufinanciranje obilježavanja obljetnica ratnih događanja i stradavanja te prigodnih nadnevaka vezanih za Domovinski rat u 2022. godini.

Javni poziv otvoren je do 1. listopada 2022. godine, odnosno do isteka sredstava osiguranih u 2022. godini za provedbu Poziva.

Izvor: Ministarstvo hrvatskih branitelja

15. siječnja 1992. – Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske

Hrvatski je narod bio u zanosu neizmjerne radosti: premda je rat i okupacija još trajala, od ovoga dana Hrvatska je međunarodno priznata država!

Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske je spomendan u Hrvatskoj na jedan od najvećih dana u hrvatskoj povijesti. Njime se odaje počast međunarodnom priznanju Republike Hrvatske na dan 15. siječnja 1992. godine.

Hrvatska je 15. siječnja 1992. postala međunarodno priznata zemlja i uspostavila je diplomatske odnose s Njemačkom, državom koja je odigrala bitnu ulogu u priznavanju Hrvatske u svijetu založivši svoju sveukupnu političku i gospodarsku težinu kako bi pokrenula pasivnu Europu i potaknula ostalih jedanaest članica Europske zajednice da priznaju neovisnost i suverenitet RH.

Predsjednik Franjo Tuđman, u obraćanju naciji preko televizije, te večeri je rekao:

“Današnji dan, 15. siječnja 1992., bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu, četrnaeststoljetnu, povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Nakon što je proglasila svoju samostalnost i suverenost, i raskinula svoje državno-pravne veze s bivšom jugoslavenskom državnom zajednicom, Republika Hrvatska postigla je i međunarodno priznanje svoje neovisnosti.”

Toga dana Hrvatsku su za redom priznale: Belgija, Velika Britanija, Danska, Malta, Austrija, Švicarska, Nizozemska, Mađarska, Norveška, Bugarska, Poljska, Italija, Kanada, Australija, Francuska, Finska, Švedska. To su već prije učinile Sveta Stolica, Njemačka, Island, Estonija, Litva, Latvija, Slovenija, Ukrajina i San Marino.

Za Republiku Hrvatsku, tada još jednu od jugoslavenskih republika, važno je bilo međunarodno priznanje 12 zemalja EZ. Članicama EZ istoga dana istom odlukom pridružile su se Austrija, Bugarska, Kanada, Mađarska, Malta, Poljska i Švicarska.

Zemlje koje su prednjačile u diplomatskim nastojanjima za međunarodno priznanje Hrvatske, svakako su bile Sveta Stolica i Njemačka. Vatikanska diplomacija, kao prva u svijetu, još je 3. listopada 1991. godine objavila da radi na hrvatskome međunarodnom priznanju.

Prva država koja je priznala Hrvatsku bio je Island, koji je ovu odluku donio još 19. prosinca 1991. godine. Isti dan takvu odluku donijela je i Njemačka, ali je odluka stupila na snagu 15. siječnja, danom priznanja i ostalih članica Europske zajednice. Međunarodno priznanje Hrvatske dva dana prije Europske zajednice objavila je Sveta stolica, a 14. siječnja San Marino.

Prve zemlje koje su priznale Republiku Hrvatsku još u jesen 1991. bile su zemlje koje i same tada nisu bile međunarodno priznate: Slovenija, Litva, Ukrajina, Latvija i Estonija.

Izvor: narod.hr