Noć je,duboka i tiha…ona jesenja.Hladna i sve hladnije,a moje misli lutaju opet jednim te istim putem..Volim jesen,ali ne volim ono što donosi.Najteža sjećanja,najveće boli….Vraćanje u godine koje su mnoge od nas napravile to što jesmo…Zarobljenike vlastite kalvarije. Palim cigarete i u obliku dima vidim obrise ljudi.Imaju uniforme,i naoružani su…Vidim grad koji gori,starce i djecu koji plaču…Vidim i sad već i čujem zvukove pucnjave….Odlazim opet tamo gdje se trudim ne otići,ali odlazim….Vidim djevojku od 18 godina,crne duge kose,na njoj je uniforma.Oko nje su njena braća i sestre po oružju,umorni,gladni,žedni i promrzli….
Gledamo se i nijemo dogovaramo…Ovdje se moramo razići…Grad je pao,nemamo ga više sa čime braniti..Čak ni sva ljubav,ni sva srčanost,ne nije ga uspjela spasiti.Razdvajamo se…Neki u proboj,neki u bolnicu,neki po podrumima…Povlačimo se,nijemo plačemo,krvarimo srcima..GRAD JE PAO!Gledam lica svojih suboraca,upijam svaku sitnicu jer nekako znam,da mnoge od njih posljednji put vidim.Želim im reći da ih volim,da mi je bila čast boriti se sa njima rame uz rame protiv proklete četničke horde…ali riječi ne izlaze.Čujem netko govori,ako im tko padne u ruke,bez imena…Zato smo se i zvali samo nadimcima.Bez imena….Odlazim prema bolnici,presvlačim se u medicinsko osoblje.Čekam i razmišljam,da mi je sad zapaliti jednu cigaretu.Nemam je,nitko je nema.
Čuju se,dolaze…Prokleti major stvara u prednjem dijelu sabir Hrvata i obraća se riječima…NARODE JUGOSLAVIJE…Istovremeno nas izvode sa druge strane četnici koje je pustio da odvedu sve koje su htjeli…Čujem ga kako grmi i dalje…DOŠLI SMO VAS OSLOBODITI.U meni tisuću borbi,tisuću misli i samo jedna molitva,BOŽE SMILUJ NAM SE! Odveli su nas prema kamionu.Glava dolje,ruke na leđa.Ulazeći u kamion počele su pljuštati batine.Iza mene netko govori,ne smiješ pasti,ne smiješ…Odvoze nas,odvoze u pakao…Logor…Mogla bih pisati sada toliko toga o tome logoru…Batine,silovanje,mučenja,ubijanja…Ali neću.Preživjela sam…Njima svima u inat …preživjeli smo.Ali ono što me boli sada više od svih batina je ovo stanje u našoj domovini.Pitam se samo jedno,zašto smo ovo dopustili?
Zašto i dalje dopuštamo? Nismo li puno gore izdržali,pokazali da možemo….Nismo li bili kao jedno svi,braniti i umrijeti ako treba.Kažu da ako dopustiš da ti svatko svašta radi nemaš časti..Gdje je naša čast ostala braćo i sestre Hrvati? Kada smo je izgubili,i kako smo to dozvolili?!Sve ove godine četnicima se oprosti daju,sve ove godine rasprodaju nam domovinu dio po dio,sve ove godine dali su si toliko truda na sve moguće načine poniziti branitelje,ljude koji su sve dali da nam ova naša sveta domovina bude slobodna baš od takvih…Ja sam jednom bila u njihovim rukama i nikada više,nikada.Mnogi neće ovo razumijeti,ali malo pomalo ostajemo bez svoje domovine,i umjesto da im pokažemo zube svima…čekamo.Da nas i opet zaskoče koje kakvi četnici na položajima koji donose ovlasti…Na štetu hrvatskom narodu i Hrvatskoj! Ja doista ne želim biti u njihovim rukama nikada više ni u kakvoj formi…Ne želi nitko od nas domoljuba,ali im svejedno dopuštamo to.Pitam se samo….zašto?ZAŠTO IM DOPUŠTAMO,I GDJE JE TA NAŠA ČAST NESTALA…JER ZAISTA JE NESTALA..
I:braniteljski-portal
foto:croative.net