Povjesničar Tvrtko Jakovina nastavlja sramotiti sebe i instituciju u kojoj je zaposlen. Naime, objavio je tekst „Je li vrijeme za trajnu pomirbu Hrvata i Srba“ (Globus, 25. kolovoza 2017.) te još jednom pokazao i dokazao da „ništa ne razumije“.
Taj članak više liči na „kuhanu kašu“ nego na ozbiljno štivo. Kao prvo, kad ga pročitate, imate dojam da ga je pisao neki srbijanski povjesničar, a drugo, nema ni rep ni glavu. Ovom nadobudnom člankopiscu profesori bi sigurno rekli – Sjedni- jedan!
Jakovina se zalaže da se toliko godina nakon hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata Hrvatska i Srbija pomire, kao što su to nekada učinili Njemačka i Francuska. Zatim u ovom zbrčkanom članku navodi da bi „pomirenje trebalo biti takvo da se svako proljeće, jesen i ljeto ne pune žestokim izjavama vezanim uz prošlost, Jasenovac, Vukovar ili Oluju“.
Dakle, drugim riječima sve bi to i slično trebalo zaboraviti, podvući crtu i krenuti ispočetka, kao da se od 1990.-1995. ništa nije dogodilo. Ovaj nazovi povjesničar očito nema blage veze što Hrvatima znači Vukovar, a poglavito Vojno-redarstvena operacija Oluja, odnosno da se preko toga ne može i neće prijeći, prije svega zbog nevinih žrtava. Da je ovaj čovjek sudjelovao u Domovinskome ratu, a mogao je (rođen je 1972.) vjerojatno bi drugačije razmišljao i ne bi „prodavao“ maglu. A da drugačije razmišlja nikada ne bi mogao biti suradnikom jednog Ive Josipovića.
Za pomirbu, najmanje su važne riječi, odnosno pojedine izjave. S obzirom da je Hrvatska bila napadnuta i da je agresor bila Srbija, uz Crnu Goru, zločinačku JNA i domaće izdajnike, (povjesničar bi to morao znati) onda je prijeko potrebno da prvo Srbija prizna svoju ulogu u Domovinskome ratu, da se ako ništa drugo ispriča, zatim da plati ratnu odštetu, vrati opljačkano te da razotkrije gdje se još nalaze masovne i ine grobnice Hrvata.
To je minimum minimuma.
Jakovina potom ističe da je „pomirenje Srba i Hrvata važno i zato što će u tome slučaju Hrvatska biti stabilnija iznutra“, da „pomirenje treba biti takvo da se ne zatrese svakih nekoliko tjedana, da ga ne zaljulja priča o uhićenju branitelja, da se ne tužakaju u Europi“…Onda navodi da bi „Hrvatska i Srbija mogle krenuti od činjenice da su naša glavna otvorena pitanja zatvorena“ te da „nevraćene umjetnine, nestali i nepokopani, izbjegli i obnova imovine, pa i vojna imovina, sve bi se to 22 godine nakon rata moralo moći razriješiti, a da se ne opterećuju odnosi na najvišoj razini“.
Ovo samo taj i takav povjesničar razumije. Kako se to može razriješiti a da se „ne opterećuju odnosi na najvišoj razini“? Ma,odi spat, Jakovina!
Člankopisac sugerira da se pomire Srpska pravoslavna i Katolička crkva u Hrvata ta da „društvo osudi one biskupe koji ljube ruke ratnim zločincima ili čine ono što s vjerom nema veze“. S obzirom da piše u množini, na koje je to biskupe mislio i na koje ratne zločince?
Ovaj čudni povjesničar dijeli lekcije i hrvatskim braniteljima, pa ih uči, kao vjerojatno i svoje studente na fakultetu, da „nitko tko se borio na hrvatskoj strani ne smije vjerovati da se u obrambenom ratu ne mogu počiniti zločini“.
Zamislite da je to ili nešto slično ovaj „pizdun“ rekao Josipu Brozu Titu nakon II. svjetskog rata! To, da se u obrambenom ratu ne mogu počiniti zločini razne jakovine se ne usude reći ni danas za NOB-e, a kamoli da se usude reći da je nakon toga rata bilo strašnih komunističkih zločina.
Ova njegova „umna misao“ nije ništa drugo nego izjednačavanje žrtve i agresora!
U biti, to je i cilj njegove „pomirbe“, to je ono za što se taj i takav (godinama) zalaže!
Jakovina je također mišljenja da „stvarne promjene neće biti dok je ploča „Za dom spremni“ u Jasenovcu, dok se pokušavaju postaviti nove ploče, kada se ministri u vladi slikaju na koncertima koji započinju ustaškim usklicima“.
Opet i opet ne govori istinu. Spomen ploča koju naziva „Za dom spremni“ je spomen-ploča poginulim pripadnicima HOS-a u Domovinskome ratu, a nikako ne poginulim borcima NDH-a. To bi barem morao znati. A koncert o kojem govori, a odnosi se na Marka Perkovića Thompsona, ne počinje s „ustaškim usklicima“ već onim usklicima s kojima su se borili hrvatski branitelji 1991. Što tada ovaj i ovakav nije rekao hrvatskim dragovoljcima, recimo u Vukovaru, Osijeku, Voćinu, Pakracu, Vinkovcima, Kninu i drugim gradovima i mjestima, da na rukavima ne nose oznaku HOS-a na kojoj piše „Za dom spremni“ ili bolje da pod tom oznakom ne ginu za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu?
Dakle, gdje si, gospodine ili druže Jakovina, bio 1991.?
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)