U nedjelju 11. rujna 2016. održani su prijevremeni parlamentarni izbori na kojima je HDZ ostvario veliku pobjedu. Premda pobjeda nije bila dovoljna da Vlada pod njegovim vodstvom odmah bude zastavljena, jedini realni politički protivnik, SDP, odmah se oglasio preko svojih čelnih ljudi i poručio kako on (SDP) neće ulaziti u proces poslijeizbornih pregovora te da prihvaća poraz.
Idućega dana, 12. rujna, najavljena je ostavka predsjednika SDP-a Zorana Milanovića, što su dva glavna dnevna lista, Jutarnji list i Večernji list, objavili na naslovnici svojih tiskanih izdanja u utorak 13. rujna.
Dan kasnije, u srijedu 14. rujna, pojavile su se prve vijesti o ponovnom prosvjedu studenata na Filozofskom fakultetu (FF). Radi razumijevanja pozadine ovog događaja, nužno je shvatiti da prosvjed započet 14. rujna nije prvi nego tek jedan u nizu na FF-u. Naime, na tom fakultetu prosvjedi studenata su sporadična pojava a gotovo uvijek su obilježeni svjetonazorsko-političkim predznakom radikalno lijeve orijentacije. Tako je i prosvjed formalno započet 14. rujna zapravo tek nastavak prosvjeda započetog u lipnju iste godine, kada je dekan FF-a Vlatko Previšić “predložio spajanje FF-a i KBF-a” (Katoličkog bogoslovnog fakulteta). Sukladno tome, prosvjedi na FF-u vođeni su pod parolom suprotstavljanja “klerikalizaciji” obrazovanja.
Premda se na prvi pogled može činiti kako je studentski prosvjed na FF-u iz lipnja ponovno pokrenut u rujnu zbog ljetnih praznika, razlozi su sasvim drugačiji. U lipnju se dogodio pad Vlade pod vodstvom HDZ-a i Most te se se očekivala pobjeda SDP-a na prijevremenim parlamentarnim izborima u rujnu. Nakon što je, usprkos anketama koje su predviđale suprotno, SDP teško poražen a njegov predsjednik javno ponudio ostavku, dan kasnije prosvjed na FF-u je obnovljen, s obzirom na to da je postalo očito da će novi ministar obrazovanja biti iz HDZ-a ili Mosta a ne iz SDP-a.
Ovaj zaključak očit je na temelju toga što je tijekom ljetne predizborne kampanje za rujanske parlamentarne izbore profesor na Odsjeku za povijest FF-a Neven Budak otvoreno naveo da će u slučaju pobjede SDP-a on postati novi Ministar znanosti, obrazovanja i športa. Premda se o izboru Budaka za ministra u potencijalnoj SDP-ovoj Vladi nagađalo i prije nego što je on to 12. kolovoza izričito potvrdio, ovom njegovom izjavom bile su uklonjene i najmanje sumnje po tom pitanju. Doduše, Budak je teoretski mogao biti samo “fikus”, pa da odluke u njegovo ime donosi netko drugi, no takvu je mogućnost SDP u svojoj predizbornoj kampanji odbacio, jer je na svojim skupovima i reklamnim spotovim upravo Budaka isticao kao jednog od glavnih aduta.
Na velikom predizbornom skupu SDP-a u Rijeci održanom u srijedu 7. rujna nositelj SDP-ove liste u toj (VIII.) izbornoj jedinici i bivši ministar znanosti, obrazovanja i športa Željko Jovanović istaknuo je Budaka kao najjači politički adut nove SDP-ove vlasti, izjavivši: “Kurikularna reforma je na pragu kliničke smrti, a jamstvo da će se ipak provesti je da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta preuzme Neven Budak”. U to vrijeme snimljen je i reklamni spot SDP-a na kojem Budak govori o prosvjednom skupu za kurikularnu reformu i pokazuje naslovnicu Večernjeg lista na kojem se vidi Trg bana Jelačića pun prosvjednika.
Naslovnica Večernjeg lista koju je Budak pokazivao gledateljima bila je naznaka kasnijih SDP-ovih planova: ili pobjeda na parlamentarnim izborima i institucionalna provedba njihovog plana ili u slučaju gubitka na parlamentarnim izborima stvaranje pritiska izvan institucija, odnosno posredstvom “ulice”. Međutim, i ti “ulični” odnosno “studentski nemiri” nisu bili prepušteni stihiji, nego ih je u oba slučaja, i u lipnju i u rujnu vodio SDP. Doduše, “studentski nemiri” u lipnju i rujnu nisu bili isti, jer ni situacija na parlamentarnoj sceni nije bila ista, ali su imali ključne sličnosti.
U lipnju u ozračju pada koalicijske Vlade HDZ-a i Mosta SDP je posve otvoreno preko svojih najistaknutijih političara isticao kako on stoji iza Reforme obrazovanja. U ponedjeljak 30. svibnja Zoran Milanović gostovao je u Dnevniku Nove TV te se pohvalio kako on stoji iza inicijatora prosvjeda. Na novinarsko pitanje “U srijedu [1. lipnja] je veliki skup potpore ljudima koji su radili na kurikulumu? Vi ste dosta bili tihi. Vaša vlada je formirala tu skupinu. Hoćete li barem dati nekakvu javnu potporu tim ljudima, hooćete li dći na prosvjed?” Milanović je odgovorio:
“Ja sam osobno formirao tu skupinu, ako mogu biti toliko pretenciozan. Imali smo strategiju znanosti i obrazovanja, na čelu te grupe je bio profesor Neven Budak. Ta strategija je prvi puta usvojena, dakle to je tim ljudi kojim sam osobno koordinirao. Nakon toga je formirana grupa za praćenje provedbe na čelu koje je opet profesor Budak kojeg u pola godine nisu primili ni Orešković ni kako se zove ministar znanosti, ministar znanosti i obrazovanja. Dakle dio te reforme je i kurikularna reforma za koju su hrvatski građani prije nekoliko tjedana mnogi vjerojatno i prvi puta čuli. Gospodin Jokić je opet bio naš izbor, prema tome ako ga ne žele neka ga maknu.
(…) Kako bi mogao biti protiv nečega što je proces koji smo začeli i započeli 2012.’ Trajao je dvije godine, donijeli smo strategiju. Krenuli u njezinu implementaciju. Pa potpuno je jasno da stojimo iza toga i to nisu naši ljudi politički, ni Jokić, ni Budak nisu članovi nijedne stranke. To je jedan od najvećih projekata u tom području koji je Hrvatska ikad imala. Prema tome, da ti ljudi su prema tome bili, ako hoćete, moj izbor. Ono što valja i ono što ne valja, mada ne vidim baš što ne valja, za to sam ja odgovoran.”
Milanovićeva izjava o tome kako su inicijatori Reforme obrazovanja, Neven Budak i Boris Jokić, njegovi ljudi izazvala je dosta reakcija u javnosti zbog čega je bio prisiljen reagirati i sam Budak u svojevrsnom procesu “saniranju štete” izazvane nespretnom odnosno preotvorenom Milanovićevom izjavom. Na novinarsko pitanje “Zoran Milanović otvoreno je rekao da ste Vi i Boris Jokić “njegovi ljudi”, da Vas je izabrao on. Kako to komentirate?”, Budak je odgovorio:
“Bila je to djelomično točna tvrdnja, a djelomično nespretno izrečena. Zoran Milanović je izabrao mene za savjetnika i prihvatio moju sugestiju o pokretanju rada na Strategiji te je imenovao mene na čelo povjerenstva za izradu Strategije. Boris Jokić se jedini javio na natječaj za voditelja kurikularne reforme, pa smo ga Ministarstvo i naše povjerenstvo zajednički izabrali. U tom smislu on je doista izabran od SDP-ove vlasti, iako ni Mornar ni ja nismo članovi SDP-a. A nitko drugi se nije ni javio, pa je svejedno tko ga je izabrao.”
Kasniji razvoj događaja, odnosno SDP-ovo promoviranje Budaka za ministra znanosti, obrazovanja i športa u njihovoj Vladi, pokazao je da je Milanovićeva izjava, suprotno Budakovoj tvrdnji o tome kako je ona bila “djelomično točna” a “djelomično nespretno izrečena”, bila u potpunosti točna i u potpunosti precizno izrečena, jer je Budak samo dva i pol mjeseca nakon Milanovićeve izjave da su Jokić i on (Budak) “njegovi ljudi” i formalno potvrdio da će u budućoj SDP-ovoj Vladi biti ministar znanosti, obrazovanja i športa. Budakov pokušaj relativiziranja svoje povezanosti s Milanovićem time što on nije član SDP-a nema utemeljenja, jer određena osoba može biti na nečijoj stranačkoj listi i bez da bude formalni član stranke. Na taj način su Predrag Matić i Orsat Miljenić bili ministri branitelja pravosuđa u SDP-ovoj Vladi u razdoblju 2011. – 2015.
Za razliku od lipanjskih studentskih nemira održanih u uvjetima duboke krize u Vladi HDZ-a i Mosta, rujanski studentski nemiri počeli su nedugo nakon održanih prijevremenim parlamentarnih izbora na kojima se manifestirala politička slabost SDP-a. Dakle, tri i pol mjeseca kasnije odnos snaga na razini HDZ – SDP bio je sasvim izmijenjen ali su akteri, osim Zorana Milanovića, ostali isti.
Neven Budak javno je podržao prosvjed ali ne u svojstvu SDP-ovog kandidata za ministra znanosti, obrazovanja i športa, nego kao profesor FF-a koji podržava svoje studente. Uz njega su na prosvjed došli i istaknuti SDP-ovci Sabina Glasovac i Ranko Ostojić, te Aleksandra Kolarić, bivša članica SDP-a koja je nakon što je Milanović obznanio da se povlači iz politike zatražila povratak u SDP.
Međutim, s obzirom na to da rujanski prosvjedi nisu imali organizacijsku podršku lipanjskih, prvenstveno zbog unutarnjeg rasula u SDP-u nakon izgubljenih parlamentarnih izbora, i odaziv na prosvjede na FF-u bio je znatno manji, što se može zaključiti i iz foto-galerije s prosvjeda. Premda malobrojni prosvjednici nisu nastupali pod svojim imenima, te se ne može zaključiti koliko ih je s FF-a a koliko s drugih fakulteta, pri zaključku o karakteru prosvjednika nužno je uzeti u obzir da je dio njih organiziran od strane Radničke fronte pod vodstvom Marka Miloševića, koji je i osobno sudjelovao na prosvjedu. Radnička fronta je marginalna politička stranka koja se bez ikakvog uspjeha okušala i na parlamentarnim izborima, a na hrvatskoj političkoj sceni karakteristična je po tome što ne priznaje ustavno-pravni poredak i njegova temeljna obilježja, što je vidljivo iz njezinog programa:
“Radnička fronta okuplja radnike/ce, aktivist(ic)e, sindikalist(kinj)e (ponajprije sindikalne baze), nezaposlene, student(ic)e i umirovljenice/ke, te gradi široku progresivnu frontu posvećenu korjenitoj promjeni političkih i ekonomskih odnosa u korist svih potlačenih i onih koji žive od svojega rada. RF se bori za radnička prava, ekonomsku demokraciju, antikapitalizam, antifašizam, za prava žena i LGBT osoba te za zaštitu okoliša. Trenutno imamo lokalne organizacije u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Puli.”
Kao što je vidljivo iz javnog dijela njezinog programa, Radnička fronta kao neo-komunistička udruga protivi se pod parolom “antikapitalizma” protivi današnjem političkom sustavu, odnosno višestranačkom modelu demokracije, te se, kako sama navodi, zalaže za vlastitu viziju društva – odnosno, “ekonomsku demokraciju”. Njezinim sudjelovanjem na ovom prosvjedu, prosvjed ispred FF-a je osim SDP-ovog unutarstranačkog okupljanja dobio i karakter promocije radikalno-ljevičarskih političkih misli.
Marko Milošević u ovom kontekstu je značajan, jer je i u prethodnom razdoblju, još tijekom 2014., na portalu Slobodni filozofski koji je okupljao prosvjednike s FF-a pisao o studentskim prosvjedima iz perspektive međunarodne politike. Sukladno tome, može se zaključiti da su ne samo ovaj prosvjed na FF-u, nego i prijašnji bili organizirani od istih struktura – SDP-a i Radničke fronte. SDP je prosvjed organizirao i osmislio plan rada, dok je Radnička fronta dovela najbučnije prosvjednike i osmislila ikonografiju.
I: HRsvijet