Sjedinjene Države namjeravaju tužiti kineske vlasti i oporaviti se od gubitaka koje je Kina uzrokovala američkom gospodarstvu sa svojim koronavirusom.
To bi mogla biti kolosalna svota od 6000 milijardi dolara, prenose mediji. Iako američkim odvjetničkim krugovima vlada određeni entuzijazam, kao da su zaboravili da Kina ima najmoćnije oružje protiv Sjedinjenih Država i ako bi baš htjela platiti „dio tog duga“, to bi mogla tako da u jednom danu unovči preko 1000 milijardi dolara američkih državnih obveznica, odnosno druga američkog ministarstva financija kojeg drži u riznici, čime bi istog trenutka uništila američko gospodarstvo, bez šansi za oporavak.
Kako će Amerikanci dokazati da je za ono što se događa uopće kriva kineska vlada, a ne sile prirode ili sam Pentagon i sama Amerika?
Ipak, dvije utjecajne američke pravne tvrtke, drugim riječima, prava vojska visoko profesionalnih pravnika, tužile su vladu NR Kine, optužujući je da namjerno i sebično zataškavala problem koronavirusa u prvoj fazi epidemije. Zbog toga su, prema njihovoj logici, američke tvrtke koje se bave vanjskotrgovinskim operacijama pretrpjele značajne gubitke, koje sada treba nadoknaditi, a novac za štetu će dati Peking.
Ukupni iznos potraživanja je u „procesu obračuna“, ali se govori o tisućama milijardi dolara, što ne treba čuditi.
Ako dobiju tužbu pred američkim sudom, sud može oduzeti imovinu kineskih državnih tvrtki u Sjedinjenim Državama, što će izazvati nepredvidiv politički skandal.
Jedna od pravnih tvrtki koje su podigle optužbu je Berman Law Group, a druga Lucas-Copmton, koja je služila kampanji Donalda Trumpa. Malo je vjerojatno da je to slučajno i čini se dio nastavka predizborne kampanje američkog predsjednika. Slogan „Peking mora platiti za probleme koje je uzrokovao američkoj ekonomiji“ predsjednik još nije izrekao, ali je to u stilu Trumpa, njegove logike, retorike i načina poslovanja.
“Europa mora platiti kako bi štitili njihovu sigurnost.” “Meksiko mora platiti za izgradnju graničnog zida.” “Venezuela mora platiti za sve.” „Rusija mora platiti za sve“, od Kristovog raspeća do danas, to smo već čuli.
U isto vrijeme, Trump, što se mora priznati, tvrdoglavo udara po istom mjestu. Nekad to bude uspješno, kao što je slučaj s jadnom i nesložnom Europom. Ponekad baš i ne, kao što je bio slučaj s Meksikom, ali milijarder s nemilosrdnog tržišta nekretnina i dalje ovaj predmet smatra temom međudržavnih pregovora.
U slučaju Kine Trump može ići do kraja. Prvo, zato što je Donald Trump neskriveni sinofob. On ne krije da je, po njegovom mišljenju, ali ne samo, Kina glavna prijetnja američkim ekonomskim interesima i opasan protivnik kojeg sada treba uništiti, dok nije „dovoljno ojačao“. Iskreno, ako pogledate situaciju iz Sjedinjenih Država, drugačije i ne može misliti, ali za sve to nije kriva Kina, nego pohlepa američkih vlasnika kompanija, korporacija i koncerna, koji su, gladni jeftine radne snage, Kinezima ustupili tvornice, tehnologije i sve što su tražili, dok su u Americi ostavili samo sjedišta uprava.
Ali to obični Amerikanci ne razumiju ili ne znaju i vrlo lako je reći „Kinezi su nam ukrali tvornice i tehnologije“.
Drugo, slogan “Neka Kinezi plate” je izuzetno popularan kod birača, te će ga stoga kandidati za Senat i Zastupnički dom obje stranke uokviriti u svoje predizborne kampanje. Zbog toga će to u izvjesnom smislu postati slogan na nacionalnoj razini. Drugim riječima, vanjskopolitički prioritet.
Vrijedi napomenuti da jednu od vodećih pozicija u odvjetničkoj tvrtki Berman Law Group zauzima Francis Biden, brat Joea Bidena, bivšeg potpredsjednika SAD-a i glavnog suparnika Trumpa na predsjedničkim izborima. To može biti slučajnost ili neugodno iznenađenje za Peking, budući da je vodstvo Kine dugo bilo u dobrim odnosima s Bidenom, kojeg Kina smatra “svojim kandidatom”.
Napokon, Trumpu je najlakše „razotkriti“ Kinu kao glavnog krivca za sve nevolje koje su zadesile i koje će zadesiti SAD, a zemlja je upravo preuzela vodeće mjesto u svijetu po broju osoba zaraženih koronavirusom i prva je po broju otkaza u tako kratkom roku, preko 3 milijuna. Prethodni neslavni rekord ’80-ih je zabilježio val otkaza koji nije dosegao ni milijun.
Opseg njegovih potraživanja prema Kinezima, može se zaokružiti i do 6000 milijardi dolara. Toliko košta grandiozni Trumpov plan za spas ekonomije. Svaki građanin zemlje dobit će 1200 dolara za osobne potrebe, pola milijarde će otići korporacijama, 350 milijuna za podršku malim poduzećima, ali još 4000 milijardi je iznos kojim će FED otkupiti dužničke obveze američkih kompanija.
Nakon skandalozne borbe, plan je odobrio Senat, a Bernie Sanders postao je jedan od rijetkih koji se suzdržao od glasanja. On kategorički obija ideju podrške korporacijama, ali nije htio izravno stavljati klipove u kotače „strategije za spas Amerike“, već se uljudno povukao u sebe i nije glasao.
Ali vratimo se Kini. Najvjerojatnije, paralelno sa servisiranjem obveza će se u Americi razvijati planovi o međunarodnoj istrazi okolnosti u kojima je počela epidemija. Ona tome se otvoreno govori na Capitol Hillu, što počinje nervirati Kinu, jer istraga neće biti međunarodna, uključujući i navrat nanos zatvorenu američku bazu „Fort Detrick“, gdje su se čuvala sva četiri postojeća soja koronavirusa. Ne, međunarodna istraga je u glavama američkih dužnosnika istraga na teritoriju Kine, kao u Sadamovom Iraku.
Službeni stav kineske strane je da je prva identificirana zaražena žena bila žena koja je prodavala škampe na tržnici u Wuhanu. Nekoliko desetaka zaraženih, identificirano je nakon nje, a na jedan ili drugi način su bili povezani s istim tržištem, osim jedne osobe koja nije imala kontakt s tržištem ili drugim zaraženim ljudima.
Istovremeno, kineski i brojni drugi diplomati, dužnosnici, liječnici i novinari redovito iznose verzije da je virus američkog porijekla. Postoji još jedna, talijanska verzija, voditelja Instituta za farmakološka istraživanja Giuseppea Remuzzija koji je izjavio da je izbijanje Covida-19 u Italiji, po svemu sudeći, počelo u studenom i prosincu. Barem tada su u Italiji prijavljeni sumnjivi slučajevi upale pluća. Još nitko nije znao za koronavirus, ali nemoguće je potvrditi infekciju kod ljudi koji su se već izliječili.
Remuzzi je kao odgovor dao objašnjenje da je imao na umu sasvim drugo, naime, virus je u Italiju dovezen iz Kine prošle godine. U stvari, profesor je zauzeo stav američkog tužilaštva, prema kojem Peking nije upozorio međunarodnu zajednicu na prijetnju.
Namjera se u ovom slučaju čini jasnom, ali to ne smeta američkoj vojsci pravnika ni Trumpu. Sjedinjene Države mogle bi ozbiljnije optužiti Kinu. Na primjer, da je virus stvorila umjetno, pogotovo jer se visoko zaštićena specijalizirana ustanova u Kini nalazi u blizini Wuhana. Možda ih koči to što američki znanstvenici kategorički negiraju mogućnost sinteze ove vrste koronavirusa u laboratorijskim uvjetima. Zbog Kine ili zbog sebe, to nitko ne zna.
Za sada je ovo samo informativni rat kojeg kinesko vodstvo sa svoje strane vodi više po inerciji, a ne zato što stvarno želi optuživati SAD ili je imalo namjeru sakriti problem. Barem se sada tako čini.
Ali ako Washington krene dalje, Kina će pokrenuti sve svoje propagandne kapacitete, a KP Kine bi mogla započeti ciljani rad da osigura da Trump izgubi izbore. Ta se želja ionako redovito pripisuje kineskim komunistima, iako u Komunističkoj partiji, kao što smo pojasnili, postoje dvije struje, „konzervativni maoisti“ koje uopće ne zanima tko je na vlasti u Washingtonu, jer su ionako svi isti, a drugi su „reformisti“, kojima su također svi isti, ali jedni i drugi jednako vrijedni pregovora.
U ovom pogledu Kina za mnoge možda griješi, jer je umorna od Trumpa i preferira Bidena, ali iz kineske perspektive je bolji neprijatelj s čvrstim stavom, nego lunatični Trump, koji danas govori jedno, sutra drugo, a prekosutra uradi treće.
Na zaboravimo da je „napad na Kinu“, kojeg je pratio odmak s Bliskog istoka i Latinske Amerike počeo u vrijeme Baracka Obame i Hillary Clinton kao državne tajnice, a Biden je cijeli drugi Obamin mandat vodio tu politiku u azijsko-pacifičkoj regiji. Možda Kinezi imaju bolja iskustva s Bidenom,m iako im je on proglasio rat, a ne Trump, nego s aktualnim američkim predsjednikom.
U svakom slučaju, ova tužba će Trumpu donijeti mnogo nevolja na izborima, jer Kina više nije sila koja će slijediti kurs „apsolutnog nemiješanja u tuđe unutarnje poslove“.
Ako Donald Trump od ove tužbe napravi slogan predizborne kampanje, na sebe će navući bijes svih obavještajnih i kontraobavještajnih odjela i propagande Pekinga.
U središtu cijele ove tužbe se stvara situacija koja zanima cijeli svijet, e samo zbog izbora, već zbog činjenice da se stvara opasan trend u kojem Sjedinjene Države svoje nacionalno pravo čine međunarodnim.
Sudovi u Sjedinjenim Državama sebi uzimaju pravo da u odsutnosti sude strancima i cijelim vladama za navodnu štetu američkim građanima, nakon čega će američka državna mašinerija smatrati da ima pravo na povrat štete, koristeći svoj opsežni arsenal, uključujući ekonomske sankcije.
Moskva, koja dobro zna što to znači, takvu praksu smatra neograničenom drskošću i uništavanjem temelja međunarodnog prava. I Kina tako misli. No, češće koristi drugačiju taktiku i pokušava se složiti da minimizira svoje troškove, kao što se, primjerice, dogodilo u situaciji s uhićenjem Huaweijeve glavne menadžerice Meng Wanzhou.
Ranije se mislilo da će uhićenje biti posljednja kap koja je prelila čađu strpljenja Kine i da će od potrage za kompromisom prijeći na oštru borbu protiv američke prakse nametanja svog prava drugim zemljama. Ali to se nije dogodilo. Međutim, tužba teška tisuće milijardi dolara protiv vlade više nije kap, to je cijeli ocean.
Sada trebamo vidjeti kako će se situacija razvijati. Azijski zmaj je težak i spor i bolje ga je bolje ostaviti da spava. U slučaju da američko pravosuđe ode tako daleko da udovolji tužbama odvjetničkih tvrtki Berman Law Group i Lucas-Copmton i ako se oduzme samo milijarda kineske imovine u Americi, osveta će biti strašna. Sjetite se da mnogi financijski stručnjaci američki dug u kineskim državnim trezorima nazivaju „nuklearnom financijskom bombom“. Čak i prodaja obveznica u recipročnom iznosu otete imovine će u temelju minirati američki financijski sustav, koji ovih dana balansira na ivici ponora. Što je ovo Trumpu trebalo, samo on zna.