• Danas je: Četvrtak, 2 svibnja, 2024

Uz Kanadu, još bi 4 države mogle odbiti suglasnost: Hrvatsko iseljeništvo ne može ostvariti svoje Ustavom zajamčeno biračko pravo!

Na parlamentarnim izborima borit će se i za glasove Hrvata u iseljeništvu. No ove godine u nekim zemljama glasanje je upitno zbog koronakrize. Kanada Hrvatskoj nije dala suglasnost za organizaciju izbora na svom teritoriju, a to će vjerojatno učiniti još četiri zemlje, te tako Hrvatsko iseljeništvo neće moći ostvariti svoje Ustavom zajamčeno biračko pravo!

No, Hrvati u Kanadi, zbog koronavirusa, 5. srpnja teško će na birališta. Tamo već godinama glasuje i Hrvatica Ana Bačić.

“Svi mi koji glasamo u Kanadi, a radi se o broju od najviše 1000 glasača, imamo čvrste veze s domovinom i Kanada, koja je demokratska zemlja, svima garantira ljudska prava. Smatram da bez obzira na izvanredno stanje da bi nam kanadska vlada trebala omogućiti izlazak na birališta”, kaže Ana.

Iako je iz Kanade odbijena suglasnost za provedbom izbora, ministar vanjskih i europski izbora Gordan Grlić Radman za Novu TV poručuje kako to ipak nije gotova stvar. Radi se na tome da i Hrvati u Kanadi glasuju. ”Ulažemo diplomatske napore. Naša je želja omogućiti hrvatskim građanima glasovanje, to je građansko pravo”, kazao je Grlić Radman.

Četiri zemlje vjerojatno će odbiti suglasnost

Zasad 16 zemalja planira dopustiti glasovanje Hrvatima – Argentina, Australija, Bugarska, Danska, Japan, Kosovo, Norveška, Slovenija, Ukrajina. Odluku tek trebaju donijeti 22 zemlje, a četiri će vjerojatno odbiti suglasnost.

”Zasad su Ujedinjeno Kraljevstvo, Španjolska, Irska i Nizozemska rekli da vjerojatno neće dati suglasnost. DIP je objavio da je zadnji rok za to 20. lipnja zbog tehnike pripreme i slanja materijala na biračka mjesta diljem mjesta”, rekla je potpredsjednik Državnog izbornog povjerenstva Ana Lovrin.

U Irskoj je prije četiri godine glasovao tek jedan Hrvat. Njihova uvjetna nesuglasnost nije pretjerano pogodila Jakova Rakića koji u Irskoj živi tri godine. “Dok sam živio u Hrvatskoj uredno sam izlazio, ali dok sam ovdje ne izlazim na zbore jer mislim da ljudi koji nisu tamo ne bi trebali odlučivati ni o čemu”, kaže Jakov.

Na parlamentarnim izborima 2016. godine iz inozemstva je stiglo 20.000 glasova. Vladajuća stranka u Saboru ima dva zastupnika dijaspore, a tu je i Željko Glasnović. A najviše glasova već tradicionalno stiže iz Bosne i Hercegovine te Njemačke. BiH je dopustila glasovanje, dok Nijemci još razmišljaju.

Zašto HDZ nije stvorio uvjete za dopisno i e-glasovanje iako je to obećao?

Irska je nakon Kanade druga zemlja koja je odlučila ne dati suglasnost za organiziranje glasanja na hrvatskim parlamentarnim izborima zbog epidemije koronavirusa.

U Irskoj je na glasovanje na parlamentarnim izborima 2016. izašla jedna osoba, dok ih je u Kanadi bilo ipak nešto više – njih 405.

U drugom krugu predsjedničkih izbora u Irskoj je na birališta izašlo 102 birača.

Umjesto da se u uvjetima pandemije, građanima zbog njihove sigurnosti, kao i transparentnosti uvede dopisno i elektroničko glasovanje, vladajući HDZ, kao i oporbeni SDP tu mogućnost rezolutno odbijaju.

Podsjetimo, HDZ-ov izborni program iz 2016. godine navodi kako je plan: uvesti dopisno glasovanje na svim lokalnim, parlamentarnim i izborima za predsjednika/cu države te kako će uvođenjem i korištenjem e-identiteta za svakog građana i korištenjem e-potpisa stvoriti preduvjete za elektroničko e-glasovanje. U ovogodišnjem se programu za predstojeće parlamentarne izbore mogućnost uvođenja dopisnog i elektroničkog glasovanja ne spominje.

Hoće li s popisa 50-ak država u kojima su se ranije provodili izbori otpasti još neka, pouzdano će se znati nakon 20. lipnja.

Hrvatsko iseljeništvo tretira se kao građane drugog reda

Hrvatska se ubraja među europske zemlje s najizraženijim i najdugotrajnijim iseljavanjem i jedna je od zemalja s najvećim iseljeništvom u odnosu na broj stanovnika.

Hrvatski državljani izvan domovine imaju pravo glasa mogu glasovati samo ako su se unaprijed prijavili za glasovanje i to u malobrojnim diplomatsko-konzularnim predstavništvima, stoga su neki putovali i po stotinama kilometara kako bi konzumirali svoje ustavom zajamčeno biračko pravo.

Udruga U ime Obitelji jasno je utvrdila da se po pitanju prava na glasovanje Hrvati izvan Hrvatske tretiraju kao građani drugog reda.

“Pravo glasa je temeljna sloboda u svakom demokratskom sustavu. (…) I na svom nacionalnom teritoriju i u inozemstvu, nacionalna zajednica zadržava temeljna demokratska prava u odnosu na svoju zemlju, kao što je pravo glasa”, stoji u Rezoluciji 1591 (2007) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe. Udruga UiO više puta je – uoči parlamentarnih izbora 2016. godine – istaknula da Hrvatima izvan Hrvatske upravo ovo pravo u stvarnosti nije zajamčeno. Hrvati koji žive u domovini Bosni i Hercegovini te u inozemstvu SAD-u, Kanadi, Njemačkoj itd. moraju prijeći i po 8 sati da bi mogli glasovati.

Hrvatski državljani koji žive izvan Hrvatske diskriminirani su jer se moraju unaprijed prijaviti za glasovanje te moraju, kako bi mogli glasovati, imati financijska sredstva potrebna za putovanje u gradove u kojima mogu glasovati.

Zašto Plenković brani dopisno i elektroničko glasovanje?

Podsjetimo, U ime obitelji je u projektu „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom“ SDP-ovoj Vladi predlagala da se omogući Hrvatima koji žive izvan Hrvatske glasovanje dopisnim putem i/ili internetom.

Osim toga, prijedlog inicijative Narod odlučuje bila je i demokratizacija i modernizacija izbornog sustava uvođenjem dopisnog i elektroničkog glasovanja, što premijer Plenković smatra “promašenim i neodgovornim”, dok je bivši ministar Kuščević tvrdio kako elektroničko glasovanje u Hrvatskoj nije moguće, iako su ga teleoperateri i HAKOM-a demantirali.

Dva temeljna razloga za uvođenje dopisnog i elektroničkog glasovanja jesu olakšanje ostvarivanja biračkog prava, ali i omogućavanje više od 400.000 hrvatskih birača s prebivalištem izvan domovine koji ne samo da ne mogu glasovati dopisnim ili elektroničkim putem, već se prije glasovanja moraju „registrirati“ za glasovanje i onda putovati stotinama i tisućama kilometara kako bi na malobrojnim lokacijama mogli ostvariti svoje građansko pravo. Također, to bi omogućilo svim hrvatskim državljanima, na primjer onima kojima je to otežano iz zdravstvenih razloga ili jer su se zatekli izvan Republike Hrvatske, da glasuju dopisno, tj. poštom ili elektronički – internetom. Ovakvi načini glasovanja omogućuju svima da lakše ostvare svoje biračko pravo zajamčeno u članku 45. Ustava prema kojem »hrvatski državljani imaju opće i jednako biračko pravo«.

Ideju dopisnog i elektroničkog glasovanja, koja je bila jedan od prijedloga GI Narod odlučuje, podržao je Most i Domovinski pokret Miroslava Škore.

“Dakle, možemo reći da je u trenutnoj krizi, možda više nego ikad prije, svoju supersnagu pokazao ONLINE svijet. Veliko je to postignuće ljudske pameti, ali svakako i veliko postignuće svjetskih politika koje su bile voljne poticati razvoj tehnologija, ali i omogućavati razvoj tržišta i demokracije… Jedna od glavnih teza opstruiranja referendumskog procesa od strane političkih elita na čelu sa premijerom Plenkovićem i tadašnjim njegovim ministrom Kuščevićem, trenutnim osumnjičenikom za kaznena djela zloporabe položaja i ovlasti, bila je teza da je u Hrvatskoj nemoguće uvesti elektroničko glasovanje jer za to još uvijek nemamo uvjete. Unatoč gotovo svakodnevnoj samohvali istih elita koje tvrde da se ulaže u modernizaciju i digitalizaciju zdravstva, pravosuđa, baštine i drugih sustava u zemlji, za elektroničko glasovanje ipak, tvrde, nemamo uvjete.

Danas dok Hrvatska i svijet „žive“ ONLINE , jasno je  da Hrvati ne mogu glasati elektronički i dopisno – zbog nedostatka političke volje, odnosno želje SDP-a i HDZ-a – da ograniče broj građana koji sudjeluju na izborima. Jer, koronakriza nam je jasno pokazala – ne radi se o tehničkim ograničenjima.”, ocijenio je za Tvrtko Krpina, član Organizacijskog odbora GI Narod odlučuje.

Isto je istaknula i dr. Natalija Kanački:

“HDZ i SDP nisu dorasli izazovu da se u novonastalim okolnostima pandemije koronavirusa svim hrvatskim državljanima u Hrvatskoj, ali i izvan Hrvatske omogući elektroničko glasovanje. Ne samo da je upitno na koji način ćemo mi u Hrvatskoj izaći na parlamentarne izbore i kakve će mjere biti na snazi, već i na koji način će glasovati naša dijaspora koja može ostati zarobljena u žarištima pandemije. Podsjećam da oni moraju prolaziti stotine i tisuće kilometara da bi došli do glasačkih mjesta.”, upozorila je i dodala:

“Podsjećam da smo 2014.g. i 2018.g. kroz referendumske inicijative tražili uvođenje dopisnog i/ili elektroničkog glasovanja. Još nam je svježe sjećanje na ukradeni referendum. Hoće li nam HDZ-SDP ukrasti i ove izbore za zastupnike u Hrvatski sabor?”

Preuzeto s: narod.hr