Pravo birati saborske zastupnike na izborima 5. srpnja ima ukupno 3.859.481 birač, objavilo je u petak Ministarstvo uprave.
S prebivalištem u Hrvatskoj po općinama i gradovima ih je 3.674.695, od čega 10.978 prethodno registriranih, stoji u Rješenju o zaključivanju popisa birača koji je donio ministar uprave Ivan Malenica.
Bez prebivališta u Hrvatskoj 184.786 birača je aktivno registrirano.
Najviše ih je u Mostaru (50.786), zatim u Beogradu (16.615), Subotici (14.621), Tuzli (12.036) itd.
Broj birača za parlamentarne izbore tek je neznatno (za 4.734) veći od onoga za predsjedničke izbore, kada je ukupan broj birača iznosi 3.854.747.
Nasuprot tome, za prijevremene izbore za zastupnike u Hrvatski sabor u rujnu 2016. Ministarstvo uprave navelo je da pravo glasa ima 3.799.609 birača. I to s prebivalištem u Republici Hrvatskoj po općinama i gradovima bilo ih je 3.740.200, a bez prebivališta 59.409 birača.
To znači da je na parlamentarnim izborima 2020. godine 59.872 birača više nego na parlamentarnim izborima iz 2016.
Ali, dok je ukupan broj birača za toliko veći sada nego prije četiri godine, broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj danas je za čak 65.505 manji nego prije četiri godine. Odnosno, u četiri godine broj birača u Hrvatskoj osjetno se smanjio, dok se onih izvan Hrvatske jako povećao.
Brojkama to znači da je 2016. izvan Hrvatske bilo registrirano 50.409 birača, da bi ih danas, 2020., izvan Hrvatske bilo registrirano čak 184.786. U četiri godine nastala je razlika od čak 134.377 građana više s pravom glasa na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj.
Podsjetimo, zbog pandemije brojnim će Hrvatima izvan RH biti onemogućen izlazak na izbore i ostvarivanje njihovog Ustavom zajamčenog biračkog prava.
Irska je nakon Kanade druga zemlja koja je odlučila ne dati suglasnost za organiziranje glasanja na hrvatskim parlamentarnim izborima zbog epidemije koronavirusa.
Hrvatsko iseljeništvo se tretira kao građane drugog reda
Hrvatska se ubraja među europske zemlje s najizraženijim i najdugotrajnijim iseljavanjem i jedna je od zemalja s najvećim iseljeništvom u odnosu na broj stanovnika.
Hrvatski državljani izvan domovine imaju pravo glasa mogu glasovati samo ako su se unaprijed prijavili za glasovanje i to u malobrojnim diplomatsko-konzularnim predstavništvima, stoga su neki putovali i po stotinama kilometara kako bi konzumirali svoje ustavom zajamčeno biračko pravo.
Udruga U ime Obitelji jasno je utvrdila da se po pitanju prava na glasovanje Hrvati izvan Hrvatske tretiraju kao građani drugog reda.
“Pravo glasa je temeljna sloboda u svakom demokratskom sustavu. (…) I na svom nacionalnom teritoriju i u inozemstvu, nacionalna zajednica zadržava temeljna demokratska prava u odnosu na svoju zemlju, kao što je pravo glasa”, stoji u Rezoluciji 1591 (2007) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe. Udruga UiO više puta je – uoči parlamentarnih izbora 2016. godine – istaknula da Hrvatima izvan Hrvatske upravo ovo pravo u stvarnosti nije zajamčeno. Hrvati koji žive u domovini Bosni i Hercegovini te u inozemstvu SAD-u, Kanadi, Njemačkoj itd. moraju prijeći i po 8 sati da bi mogli glasovati.
Hrvatski državljani koji žive izvan Hrvatske diskriminirani su jer se moraju unaprijed prijaviti za glasovanje te moraju, kako bi mogli glasovati, imati financijska sredstva potrebna za putovanje u gradove u kojima mogu glasovati.
Ideju dopisnog i elektroničkog glasovanja, koja je bila jedan od prijedloga GI Narod odlučuje, podržao je Most i Domovinski pokret Miroslava Škore.
“Dakle, možemo reći da je u trenutnoj krizi, možda više nego ikad prije, svoju supersnagu pokazao ONLINE svijet. Veliko je to postignuće ljudske pameti, ali svakako i veliko postignuće svjetskih politika koje su bile voljne poticati razvoj tehnologija, ali i omogućavati razvoj tržišta i demokracije… Jedna od glavnih teza opstruiranja referendumskog procesa od strane političkih elita na čelu sa premijerom Plenkovićem i tadašnjim njegovim ministrom Kuščevićem, trenutnim osumnjičenikom za kaznena djela zloporabe položaja i ovlasti, bila je teza da je u Hrvatskoj nemoguće uvesti elektroničko glasovanje jer za to još uvijek nemamo uvjete. Unatoč gotovo svakodnevnoj samohvali istih elita koje tvrde da se ulaže u modernizaciju i digitalizaciju zdravstva, pravosuđa, baštine i drugih sustava u zemlji, za elektroničko glasovanje ipak, tvrde, nemamo uvjete.
Danas dok Hrvatska i svijet „žive“ ONLINE , jasno je da Hrvati ne mogu glasati elektronički i dopisno – zbog nedostatka političke volje, odnosno želje SDP-a i HDZ-a – da ograniče broj građana koji sudjeluju na izborima. Jer, koronakriza nam je jasno pokazala – ne radi se o tehničkim ograničenjima.”, ocijenio je za Narod.hr Tvrtko Krpina, član Organizacijskog odbora GI Narod odlučuje.
Isto je istaknula i dr. Natalija Kanački:
“HDZ i SDP nisu dorasli izazovu da se u novonastalim okolnostima pandemije koronavirusa svim hrvatskim državljanima u Hrvatskoj, ali i izvan Hrvatske omogući elektroničko glasovanje. Ne samo da je upitno na koji način ćemo mi u Hrvatskoj izaći na parlamentarne izbore i kakve će mjere biti na snazi, već i na koji način će glasovati naša dijaspora koja može ostati zarobljena u žarištima pandemije. Podsjećam da oni moraju prolaziti stotine i tisuće kilometara da bi došli do glasačkih mjesta.”, upozorila je te dodala: “Podsjećam da smo 2014.g. i 2018.g. kroz referendumske inicijative tražili uvođenje dopisnog i/ili elektroničkog glasovanja. Još nam je svježe sjećanje na ukradeni referendum. Hoće li nam HDZ-SDP ukrasti i ove izbore za zastupnike u Hrvatski sabor?”
Preuzeto s: narod.hr