23-godišnja Kninjanka Matea Jelić domogla se svog prvog zlata na najvećim svjetskim tekvondaškim natjecanjima. Matea se vratila u Split kao najnovija europska prvakinja (67 kg), a europskim zlatom okitila se isti dan i njena klupska kolegica Bruna Vuletić (67 kg). Tako su njih dvije u trofejne vitrine Taekwondo kluba Marjan donijele 30. i 31. medalju s velikih svjetskih natjecanja, a baš negdje dok je njihov zrakoplov letio iz Munchena za Split, osvojena je i 32. marjanska kolajna a nju je (broncu) “iskovao” Ivan Šapina (87 kg).
Kako god to zvučalo čudno, za Matein naslov prvakinje Europe zaslužna je i najveća hrvatska sportašica svih vremena Janica Kostelić. Barem jedan postotak.
“Godine 2013., na juniorskom Prvenstvu Hrvatske u Rijeci, doživjela sam tešku ozljedu. Nakon niza primljenih niskih udaraca natekao mi je trbuh pa je moja mama, vidjevši da ne mogu ustati intervenirala i zatražila da se borba zaustavi. Odmah sam prebačena u riječku bolnicu gdje su mi ustanovili unutarnje krvarenje pa sam završila na dvije operacije nakon čega su mi pričali da sam se jedva izvukla. Prilično zabrinuta za moje stanje, mama je u jednom trenutku izašla iz bolnice i ugledala Janicu Kostelić. Prišla joj je i kazala da ima kćer koja je sportašica i koja leži u bolničkom krevetu i prolazi kroz teške trenutke. Zamolila ju je da uđe u bolnicu i u moju sobu i da me zagrli, da ojačam, da ne odustanem od sporta. I Janica je to doista i učinila. Pričala je, a ja sam plakala od sreće. Bio je to trenutak koji je u mom životu sve preokrenuo i ja sam sigurna da to s Janicom nije bila slučajnost jer pojavila se kada je meni bilo najgore. Te godine nisam otišla na juniorsko Prvenstvo Europe ali sam već sljedeće godine postala svjetska juniorska prvakinja. Janica se toga možda niti ne sjeća no ja bih joj voljela zahvaliti na toj gesti, i to ću učiniti ako ju sretnem, a želja mi je da i ja jednog dana mogu nekome biti takva inspiracija”, rekla je za Večernji list.
“Moji sljedeći ciljevi su biti olimpijska pobjednica i svjetska prvakinja, no sve je u Božjim rukama. Meni je uvijek moja obitelj bila moja najveća snaga, no kako ne živim s njima jer oni su i nadalje u Kninu, a ja puno putujem, novu snagu sam pronašla u vjeri u Boga na što je najviše utjecao i moj trener. Na mise sam češće počela odlaziti od 2019. i ja sam u vjeri pronašla dodatnu snagu”, ističe.
“Moja mama je zastupnica kozmetike Avon i radi od kuće, da je što više s mlađim bratom i mlađom sestrom a tata je pirotehničar. Kada sam bila mala za tatu sam jako strahovala, no sada vjerujem da je dobar u svom poslu, posvećen i pažljiv, pa se ne bojim. No, jako sam ponosna na njega i veliki mi je primjer. Drago mi je i što moja 13-godišnja sestra Ivona ide mojim stopama i trenira te-kvon-do dok brat Kristijan, premda mu je samo 18, radi kao tekvondaški trener”, kaže.
Izvor : narod.hr