Protekla su desetljeća od završetka Domovinskog rata. Mnoštvo mladih rođenih od tada je završilo i prvostupničke programe na fakultetima. Mnogi od njih su zvukove sirena čuli samo vikendom kada se one testiraju.
Danas možda rade i u godinama su onih koji su gotovo pa goloruki 91. krenuli u rat. Možda su i napustili zemlju, “trbuhom za kruhom”. Ima ih i koji služe u Oružanim snagama RH ili MUP-u, a rođeni su nakon što je podignut hrvatski stijeg na Kninskoj tvrđavi.
Danas se Domovinskog rata najčešće prisjećaju oni koji su u njemu sudjelovali i oni koji su u njemu nešto izgubili. Možda člana obitelji, voljenu osobu, imovinu ili djetinjstvo, možda i ruku, nogu… O ratu se uglavnom priča na nekoliko većih obljetnica ili se protokolarno polože vijenci na mjestima tragedija. Većinom je Domovinski rat postao crtica TV kalendara, par stranica u školskom udžbeniku i spomen ploča ili eksponat u gradovima. Za sve osim za one koji oplakuju poginule i još uvijek nestale.
Gotovo da nema mjeseca u godini pa ni datuma koji za nekog, grad, obitelj, nekog pojedinca ne predstavlja to nešto više.
Dužnost je medija da podsjećaju na te tako daleke, a zapravo tako bliske događaje. Na dramatične vijesti, na strah obitelji, na sirene, na zlokobne prijetnje ali i na hrabrost i odlučnost. Sve to se događalo, svakodnevno, svaki mjesec, pa i u rujnu. Sjetimo se rujna…
Marko Babić 14. je rujna 1991. na Trpinjskoj cesti u Vukovaru uništio pet tenkova JNA. Taj vukovarski branitelj izgubio je u tom mjesecu roditelje, koji su odvedeni iz Vukovara i ubijeni u selu Bobota. Suborci kazuju kako ih se dojmilo kako Babić prema neprijatelju nije iskazivao mržnju unatoč tomu.
U isto vrijeme dok je Babić razarao tenkove i oklopnjake na Trpinjskoj cesti država je raspoređivala prognanike, tada njih 150.000 registriranih. Svijet je gledao na televizijskim ekranima svu tragediju rata u srcu Europe.
U rujnu je osnovana i Hrvatska ratna mornarica, a prvi brod je bio desantno-jurišni DJB-103, zapravo čamac, ali s nečim se krenulo.
Isti mjesec je vrijeme kada se odigrao i takozvani Rujanski rat ili Bitka za Šibenik. Javnost je tada upoznala i zloglasnog Ratka Mladića, zapovjednika 9. korpusa JNA.
Pobjedničkim akcijama u Šibeniku hrvatski branitelji došli su do brodova u Remontnom zavodu.
Rujan i Rujanski rat 1991. ostaje zapamćen i po rušenju dva zrakoplova JNA i uzvikom “Obadva, obadva, oba su pala!”
Rujan 1991. nosi i ružne i teške uspomene. Pokolj u Kusonjama je jedna od njih. Po njemu je snimljen film Broj 55, o stradanju 18 pripadnika 105. bjelovarske brigade i dvojice policajaca…
U rujnu je u Novoj Gradišci u zračnim napadima na grad poginulo 11 osoba, a 50 je ozlijeđeno.
Krajem ovog mjeseca te godine uz iznimne napore obavljena je evakuacija Pakračke bolnice čime se jedna tragedija spriječila…
Prelijepi Dubrovnik u rujnu 1991. našao se u pomorskoj blokadi, a Drnišani kao i mnogi drugi svoje domove napuštaju.
U rujnu 1991. počela je i Bitka za vojarne. Osvajanjem oružja i opreme u kasarnama JNA hrvatski su branitelji napokon dolazili do teškog naoružanja.
U rujnu 1995. se odvila i prva značajnija operacija združenih snaga HV-a, HVO-a i Armije BiH u zapadnoj BiH, operacija “Maestral”. Isti mjesec, iste godine odvila se i tragična operacija “Una” u kojoj je izgubljeno 49 života.
Dio je to obljetnica iz ratnih rujanskih godina. Neke od njih su pune ponosa sudionika. Neke su teške i tužne. Ovim člankom nisu popisani svi događaji iz rujanskih mjeseci Domovinskog rata.
Ovo je svojevrsni poziv našim čitateljima da se prisjete i spomenutih ali i onih ne spomenutih događaja. Napišite nam svoja sjećanja, bila ona tužna, ponosna ili slavna. Podijelite s nama ovaj mjesec priče svojih najbližih ili vlastita iskustva. Sjetimo se rujna. Ispričajmo naše priče, zapravo krenimo od rujna i nastavimo. Da se ne zaboravi.
I:direktno.hr