• Danas je: Srijeda, rujan 20, 2017

HULIGANIZAM BEZ PRESEDANA

U jeku razočarenja hrvatskog puka nad terorističkim akcijama domaćih huligana, donosimo priču o ona dva skrivena u likovima Dinka Cvitana i Vlaha Orepića.

Stanje u društvu naše nacije nikada nije bilo ozbiljnije i trajanje ovakve nakaradne društveno-političke scene moglo bi dovesti do prave katastrofe. Činjenica je da se je svojevremeno, dolaskom Stjepana Mesića za predsjednika države i Ivice Račana na čelo Vlade, na mala vrata u hrvatsku politiku počela uvlačiti kumrovečka ideologija. Jačanjem lijeve političke opcije, na čelu sa današnjim SDP-om, jačale su i gradile se rasformirane ćelije UDBE i OZNA-e. Ti vrhunski manipulatori sustavno su i elegantno uvlačili svoje sinove i unuke u strukture zakonodavne i izvršne vlasti, te u sigurnosni sustav. Sjetimo se samo koliko je godina zlikovac Josip Perković kontrolirao obavještajne i sigurnosne službe preko svog sina Saše. Da je Josip Perković imao neviđeni utjecaj na lijevu opciju jasno svjedoči i činjenica da je i nakon odlaska predsjednika Stjepana Mesića, a dolaskom Ive Josipovića, Saša Perković i dalje ostao savjetnik za sigurnost . Kraj Josipu Perkoviću ni danas ne bi došao da ga nisu stigli njegovi grijesi iz prošlosti i da njemačka vlast nije odredila njegovu sudbinu . Ako se prisjetimo i vremena njegova izručenja ne možemo ne spomenuti jedan zakon koji se mijenjao i koji je ušao u povijest sa svojim popularnim nazivom „Lex Perković“. To jasno dokazuje da strukture komunističkih zlikovaca i dalje postoje i da im liberalnost demokracije otvara prostor da jačaju i prodiru u osjetljive pore našeg društva.

Kada je na prošlim izborima relativnu pobjedu odnio HDZ, bilo je jasno da je MOST tvorevina otpadaka UDBE koji su ciljano osmislili projekciju spasa eventualnog gubitka lijeve opcije i sa kojim bi apsolutno kontrolirali hrvatsku političku scenu i upravljali njome. Taj MOST poslužio je i služi kao spona moćnih gospodarstvenika u službi UDBE i vodećih političkih opcija. MOST je u principu prividno stvaranje nekakve treće opcije, a zapravo prikriveno jačanje udbaške strukture.

Da je Hrvatsku već opako zahvatila partizanizacija jasno svjedoče i najnoviji ispadi dvojice antihrvatskih elemenata, a koji obnašaju funkciju ministra unutarnjih poslova (tehničkog) i glavnog državnog odvjetnika. U vrijeme dok je cijela nacija u ujedinjenoj tuzi i borbi protiv terorista skrivenih u dresovima hrvatskih navijača, ministar Vlaho Orepić daje gnjusnu i nakaradnu izjavu koja je teža od svih onih baklji na stadionu Saint- Etienneu. Umjesto da javno osudi takve izgrede i poduzme radnje kao bi izgrednici dobili svoj identitet i sankciju, ministar izjavljuje kako odgovornost za navedena događanja stoji na HNS-u. Takvom porukom ministar drugim riječima odobrava postupke huligana i daje im potporu da nastave sa svojom misijom rušenja HNS-a. Da bi bili figurativno i kristalno jasni našim čitateljima,povući ćemo paralelu ove ministrove izjave sa silovanom ženom koja je u policiju došla prijaviti silovanje, a policajac odbija zaprimiti njenu prijavu uz komentar kako je sama kriva jer je bila izazovno odjevena. Žalosno je da jednu takvu izjavu, kojom de facto odobrava postupke huligana, daje ministar unutarnjih poslova koji predstavlja prvog čovjeka vladavine reda i mira,te opće javne sigurnosti.

Prošla je gotovo nezapaženo, u sjeni događanja iz Francuske, vijest o uhićenju Nine Mamić, kćerke Dinamovog trenera Zorana Mamića. Niti mi ne bi sada tome pridavali posebnu važnost da se oko tog, gotovo nevažnog, događaja nije isprepleo jedan odvratni oblik pravosudnog reketa i iživljavanja. Mlada Nina Mamić jednostavno se izgubila u košmaru svoje društvene i obiteljske situacije, uslijed čega je izvjesno moguće i prekršila zakon. Navodno je osumnjičena da je počinila kazneno djelo prijetnje na štetu svog bivšeg dečka. Ono što apsolutno zaslužuje svaku osudu i zgražanje je pravosudno nabildavanje i iživljavanje na tom djetetu. Točno je da Nina Mamić mora odgovarati za svoje postupke, međutim ničim se ne može odobriti postupanje tijela progona u njenom slučaju . Potpuno su jasni  i zakonom kristalno definirani razlozi zašto se i u kojim slučajevima određuje pritvor. Nina Mamić dosada je neosuđivana osoba i apsolutno nisu postojali nikakvi razlozi zbog kojih bi se njoj opravdano mogao odrediti pritvor. Ono što posebno zabrinjava u tom slučaju, jest visina određene jamčevine koja bi Nina Mamić morala položiti kako bi njome zamijenila pritvor. Određeno je da mora uplatiti 1.000.000 kuna jamčevine. Ne možemo, a da ne zaključimo kako je to dijete očito kolateralna žrtva progona obitelji Mamić od strane Dinka Cvitana i njegovih podanika. Ono što se dogodilo Nini Mamić posljedica je davno danog obećanja kojeg je Dinko Cvitan dao Zoranu Milanoviću i  Željku Jovanoviću, a kojim im je obećao uništenje Zdravka Mamića i njegove obitelji. Očito je da taj Dinko Cvitan i tuži i sudi u našem društvu što opet neminovno povlači paralelu sa snagom partijskih komesara iz vremena komunizma.

Nisu li ovakva ponašanja i iživljavanja Dinka Cvitana i Vlaha Orepića jednaka ponašanjima huligana na Saint- Etienneu?! Nije li zloupotreba položaja i ovlasti jednaka zapaljenoj baklji bačenoj s ciljem rušenja državne reprezentacije?! Zar nisu i oni koji bacaju baklje i oni koji to odobravaju izjednačeni?! I opet, dok se je cijeli puk složno mobilizirao u progonu domaćih terorista, kroz medije poput Indexa i raznih lokalnih portala i dalje se sije sjeme zla. Tako danas jedan dalmatinski portal osuđuje tu opću mobilizaciju oko progona huligana i njih pretvara u heroje, objašnjavajući kako je žalosno da nitko ne razumije njihov gnjev zbog stanja u hrvatskom nogometu. Pri tome navode kako ti jadni mladići pokušavaju samo skrenuti pažnju na sebe i  na Hrvatski nogometni savez koji je privatiziran. Na ovakvu suludu retoriku možemo samo zaključiti kako je ista proizvod stare kumrovečke kuhinje. Neka se ti bijednici skinu goli na Trgu Bana Jelačića ili na Splitskoj Rivi, ili na neki drugi način skrenu pažnju na sebe ako im je to toliko važno. Nitko nema pravo pljuvati po hrvatskoj zastavi. Nitko nema pravo razarati srce Darija Srne. Nitko nema pravo krasti snove jednoj naciji. Ma koliko bio bijes jak, ma koliko bila tuga opravdana, ma koliko bilo razočaranje veliko državu se nikada ne dira. Možemo prezirati Zdravka Mamića,možemo prezirati Davora Šukera,  možemo prezirati HNS, možemo mrziti Dinamo i Hajduk ali nitko ne može sebi dati za pravo da ugrožava identitet i ponos države. Posebice moramo stati na kraj onim huliganima koji sjede u raznim foteljama i na nakaradan način provode samovolju suprotnu nacionalnim interesima, koje bi trebali štititi, a u skladu sa svojom vlastitom bolesnom ideologijom.