Hrvatski su birači sve o sebi rekli prilikom odabira Stjepana Mesića za Predsjednika Republike Hrvatske – dva puta; štetu koju je učinio kroz 10 godina procjenjujemo i danas.
Unatoč tomu što mu je na prijedlog MOST-a ukinut ured, putem kojeg je država plaćala njegova putovanja i smještaj po Uzbekistanu, Kirgistanu, Kazahstanu, Sjevernoj Koreji i ostalim mondenim mjestima te gostovanje u državama od ključne bilateralne važnosti za Hrvatsku, Stjepan Mesić, u narodnu znan kao Burduš, iako bez ureda (nisu ga primili ni antifašisti) nastavlja raditi političku štetu po svijetu.
“Jednostavno, nije svatko Stipe Mesić da pred birače može sam“, zaključila je svoju kolumnu od 15. travnja Tihana Tomičić u Novom Listu. Mesić je stao pred birače na prošlim parlamentarnim izborima na listi HSU-a (dakle sam samcat) i znamo kako je prošao. Međutim, iako je Mesić politički mrtav, on uz nečiju potporu (i blagoslov), u svojstvu dvostrukog bivšeg predsjednika jedne suverene zemlje i njezino ime, a time i u ime naroda (koji ga je dvaput birao) pred ušima i očima svijeta, dakle javno, napada NATO savez, SAD, a staje u obranu ekspanzionističke Rusije i svoga prijatelja Assada koji je neki dan počinio posljednji u nizu mnogih ratnih zločina upotrijebivši kemijsko naoružanje protiv vlastitih građana.
Sjetimo li se intervencije u Libiji, kad je pod međunarodnim udarom pao Gadafijev režim, sjetit ćemo se i da je Mesić vrlo apologetski istupao spram njega; dapače, Gadafija je zvao „brate pukovniče“ (Večernji list, 02. travnja 2011.). Sad se moramo zapitati: kakva je to osoba koja prijateljuje s, između ostaloga, pedofilom i silovateljem? Poznata je stvar da bi se po Gadafijevu nalogu cijeli autobus s osnovnoškolcima oteo i odveo u njegovu rezidenciju u Tripoliju, i onda bi zlostavljanje trajalo po nekoliko mjeseci. Takve Mesić naziva prijateljima i drugovima.
Treba li nas to uopće čuditi? Mesićevu prethodniku, „nasmiješenom i diktatoru“ Josipu Brozu je dobar prijatelj bio i Idi Amin, kanibal, kojega je redovito zvao na Brijune i na krstarenje „Galebom“. No, kao što znamo iz psihologije, sociopati i psihopati privlače jedni druge; afrički pedofili, kanibali i masovni ubojice imaju dosta zajedničkoga s šumskim razbojnicima, a svi potpadaju pod pojam – partizani.
Stoga nas ne treba čuditi što je posljednji Mesićev istup u Istanbulu bio usmjeren k apologiji sirijskog predsjednika Assada. Ono što je do sad poznato, 4 milijuna sirijskih građana je stradalo pod Assadovim režimom, strijeljanjem, mučenjem i zatvaranjem. Moguće da je riječ o nekakvom međusobnom natjecanju između tih zločinaca i njihovih sljedbenika – ta „antifašisti“ su ubili pola milijuna Hrvata u poraću, a Assad je već na četiri.
„Teroristi su produkt neokolonijalizma, ali i politike kojoj je cilj ovladavanje izvorima energenata, odnosno ključnim energetskim pravcima, a koja – da bi to ostvarila – formira tzv. pokrete protiv diktatura i suzbijanja ljudskih prava, a zapravo pokrete usmjerene na rušenje režima koji nisu po volji onima koji kroje političku i gospodarsku kartu svijeta“, tako govoraše Mesić, poput pravog studenta političkih nauka u Zagrebu (i Beogradu).
Sva sreća da naši saveznici nisu blesavi, pa znaju da je Mesić najobičniji plaćenik koji govori to što govori ovisno o potrebama; pa Gadafi pozajmljivao novac Mesiću, a sad je na platnom popisu Rusa i Soroša. Komunist, pa ustaša, pa demokrat, pa komunist, pa globalist, pa antiglobalist, pronatovac, protunatovac – a u biti, poput njegova prethodnika lažnog bravara: nepismeni prevarant, krivokletnik i lažov.
Zabrinjavajuće je jedino što mu trenutna vlada na čelu s „prozapadnim“ Plenkovićem i „prozapadnim“ Stierom sve ovo dopušta; zašto nema reakcije i osude od hrvatske diplomacije, ako ništa, zašto nema ograđivanja? Ili se toliko navijalo za Hillary Clinton da se Mesiću dopušta govoriti ovo što govori samo kako bi se izrazilo neslaganje s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom?
I:HRsvijet