Teško bolestan, Tomislav Merčep, jedan od Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, kao što je poznato, po tzv. zapovjednoj odgovornosti osuđen je na drastičnu kaznu zatvora od sedam godina! Nije spriječio navodne ratne zločine 1991., kad je od srbijanske i ine agresije gorjela Hrvatska, kad je masakrirano, ubijeno, ranjeno, protjerano na stotine tisuća nevinih Hrvata.
Dakle, oni koji su istinski počinili zločine, poglavito u Vukovaru, Škabrnji, Osijeku, Pakracu, Lipiku, Voćinu, Kninu, Zadru, zapadno-slavonskom bojištu i drugdje u 90 posto slučajeva ostali su „netaknuti“ od hrvatskog pravosuđa, a Hrvati, poput Merčepa, koji se nisu sakrivali niti odselili (pobjegli), uhićeni su (jedan po jedan) i suđeni. Za što? Što nisu spriječili (da se malo našalimo) 145 dosad otkrivenih masovnih grobnica, odvođenje tisuće i tisuće nevinih Hrvata u srbijanske koncentracijske logore, paljenje hrvatskih kuća i sela, ubijanje nevine hrvatske djece, krađe Srba i njihovih saveznika diljem Hrvatske itd. i tako redom. I za sve su to Merčep i drugi znali. Znali su da još i danas Hrvatska traži iznimno veliki broj nestalih Hrvata, ali ni na tom polju nisu „ništa“ poduzeli. Što su učinili da Srbija plati ratnu odštetu? Ali, kao i mnogim drugim hrvatskim ratnim zapovjednicima ipak su morali nešto naći što će kompromitirati, marginalizirati i falsificirati cjelokupnu hrvatsku borbu za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.
I tako je Merčep po tzv. zapovjednoj odgovornosti(sic!) dobio ni manje ni više nego 7 godina robije, koliko nije dobio ni Vojislav Šešelj, jedan od najvećih ratnih zločinaca!
A nadaleko čuvenog krvnika Balkana Slobodana Miloševića nisu ni osudili.
Kad je ostao sam, kad ga je većina napustila (gdje ste hrvatski generali?) sjetili smo se i jedne njegove izjave koju je dao jednoj tv-postoji. Rekao je: „Pravna država djeluje samo onda kada treba djelovati protiv Hrvata i protiv onih koji su stvarali ovu hrvatsku državu, i mi smo sve manje zadovoljni tom pravnom državom. Ja Mira Bajramovića ne poznajem. Tomislav Merčep nikoga nije uhitio, a još manje nekoga držao u zatvoru. Pa nisam ja netko tko može nekoga držati u zatvoru! Ne prijetim nikome. Međutim, zasigurno nisam čovjek koji u nedogled trpi nepravdu. Tražim zaštitu hrvatske pravne države“.
E, sada za hrvatsko pravosuđe, pupovce, pusiće, stanimiroviće, „četnike“ iz tjednika „Novosti“ (koje financira hrvatska država!), teršeličke i njima slične dolazi pitanje nad pitanjima: zbog čega nitko ni prstom nije maknuo u svezi optužnice koja je još 2002. pod br. DO-K-41/99 podignuta pred Županijskim sudom u Vukovaru protiv dokazanih ratnih zločinaca: Veljka Kadijevića, Blagoje Adžića, Zvonka Jurjevića, Božidara Stevanovića, Živote Panića, Mileta Mrkšića, Vojislava Šešelja i niza drugih koji su najodgovorniji za teške ratne zločine nad nevinim hrvatskim, prije svega, civilima tijekom hrvatskog Domovinskoga rata?
Kakva je to hrvatska država gdje se sudi i osuđuje hrvatske vojskovođe i pobjednike u Domovinskome ratu, dok im jedan primjerice Šešelj i Sava Štrbac neprestano plešu „žikina kola“ i sprdaju se na račun najviših državnih tijela i časnih pojedinaca Republike Hrvatske?
Možete samo zamisliti s kakvim je veseljem teški ratni zločinac Šešelj dočekao presudu Merčepu, ali i brojnim drugim hrvatskim junacima, koji su ih u vrijeme rata potjerali kao zečeve!
Srbi, kao agresori, mogu mirno spavati. Hrvatsko pravosuđe i njihove tajne i javne službe sve će učiniti, stječe se dojam, da se i ostali Junaci Domovinskoga rata kazne ili barem da im se ukalja ugled, a time i cjelokupnom Domovinskome ratu i njezinim živim i mrtvim braniteljima i civilima.
Stoga, ako se već sudi, neka se sudi – svima, a ne selektivno i „po kaputu“.
Desetinama tisuća srbijanskih i inih zlikovaca je oprošteno nakon rata, ali očito ne i hrvatskim braniteljima. (Koliko je već Veljko Marić, ni kriv ni dužan u zatvoru?).
Sada slična sudbina (ponovno suđenje) čeka generala Branimira Glavaša, koji je spasio Osijek, ali i „pola Hrvatske“.
Šešelj može opet otvoriti šampanjac!
A koliko ima hrvatskih branitelja po hrvatskim zatvorima koji su također kažnjeni jer su u „krivo vrijeme bili na krivom mjestu“ u bunkeru, na prvim crtama obrane?
Oni koji su se izvukli (dezertirali), koji nisu sudjelovali u obrani vjerojatno također plješću, jer nisu ništa krivi, oni su samo branili svoje podrume ili „studirali“ u inozemstvu!
A ti, dragi Merčep, umri u zatvoru, kao što je umro nevini general Đuro Brodarac!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)