U vrijeme sumraka Dinku Cvitanu i svitanja Zdravku Mamiću povući ćemo paralele kojima ćemo jasnim činjenicama stvoriti realnu sliku načina primjene prava i vladavine prava po modelu PP (prema potrebi).
Sve je glasnije zazivanje smjene glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana koje dopire iz gotovo svih segmenata društveno-političke zajednice. Nakon što ga smjene Dinko Cvitan će zasigurno ostati duboko urezan u povijest pravne prakse kao državni odvjetnik kojemu su temeljna načela za vođenje pravnog postupka počivala u osobnim stavovima, mržnji ili nepodnošljivosti prema osobi ili osobama koje je obrađivao, bilo iz vlastitih pobuda ili po pobudama svojih političkih mentora. Bio je to državni odvjetnik koji se u manirima Elliota Nessa gotovo filmski obračunavao s navodnim vertikalama kriminalnih hobotnica. Dinku Cvitanu nije bilo bitno dali je u predmetu dovoljno dokaza ili činjenica koje bi stvarale osnov sumnje. Jedino što je bilo bitno jest to da predmet i okrivljenici u predmetu zadovoljavaju scenarij njegovih političkih mentora i predmetnih režisera. Ipak, Dinko Cvitan daleko iznad svega ostat će zapamćen po neviđenoj agresiji kroz progon Zdravka Mamića i ostalih aktera navodne kriminalne organizacije vezane za njega.
Što je to zapravo zgriješio Zdravko Mamić?! Što to nisu zgriješili Modrić, Lovren & Co.?! Da li je moguće da u hrvatskom medijskom prostoru nitko, kroz protekle dvije godine, koliko traje progon Zdravka Mamića, odnosno kroz proteklih pet koliko traje agresija na hrvatski nogomet, nije postavio ovo nužno nametnuto i logično pitanje?! U zoru velikog Osječkog procesa, u kojem će Zdravko Mamić nedvojbeno maknuti ljagu sa svog imena i brutalno poraziti svoje progonitelje, vrlo ćemo jasno povući paralelu između Zdravka Mamića i njegovih navodnih žrtava, Dinama, Modrića, Lovrena & Co.
Krenut ćemo najprije od Dinama. Zdravko Mamić je bio, jest i ostati će SVE u Dinamu. Drugim riječima , Dinamo danas, kao veliki klub planetarno poznat i respektiran, produkt je samo jedne osobe- Zdravka Mamića. Sve druge teorije obične su iluzije i konstrukcije. Dinamo je prije Zdravka Mamića bio klub kao i svaki drugi u Hrvatskoj, jedva preživljavao i gomilao dugove, dok je Dinamo danas klub pripadnik nogometne elite, bilo da se radi o njegovim sportskim rezultatima ili gospodarskim učincima. Dinamo Zagreb uvjerljivo je najveći promotor grada Zagreba i jedan od najvećih Republike Hrvatske.
Modrić, Lovren & Co.? Što je to učinio ili počinio kriminalno Zdravko Mamić, a nisu učinili Luka Modrić, Dean Lovren i ostali vinovnici navodnih kriminalnih operacija pod dirigiranjem Zdravka Mamića?! Zdravka Mamića i ostale okrivljenike tereti se da su posebnim aneksima s npr. Lukom Modrićem ugovorili isplate dijela prihoda ostvarenih transferom, te da su potom Modrić, Lovren i ostali te iznose podizali i isplaćivali Zdravku Mamiću. Na taj način navodno je učinjena šteta Dinamu. Laički pravno sagledano Luka Modrić, Dean Lovren i ostali notorni su počinitelji kaznenog djela, kroz ovakovu pravnu formulaciju i opis ovog tipa kvalifikacije kaznenog djela. Ovakova navodna kaznena djela na štetu Dinama ne bi mogla biti učinjena bez da su u tome sudjelovali Modrić, Lovren i dr. Dakle, da su progonitelji uistinu našli dovoljno dokaza za obranu svoje optužnice, te da se Osječki postupak vodi u interesu zaštite vladavine prava i zaštite imovine tada bi Luka Modrić i dr. neminovno morali biti članovi te navodne zločinačke organizacije. Ako je USKOK-ova optužnica točna i pravno utemeljena bilo bi zanimljivo čuti obrazloženje njenih autora, kako bi se to onda Zdravko Mamić i dr. okoristili bez sudjelovanja Luke Modrića i drugih. Svakako bilo bi zanimljivo i čuti obrazloženje kako je to učinjena šteta Dinamu ako u njoj nisu sudjelovali Luka Modrić i drugi. I posebice bilo bi zanimljivo saslušati teoriju o zločinačkoj organizaciji u kojoj realizatori zločinačke aktivnosti, koji postupaju po nalogu organizatora, nisu u nju uključeni, odnosno nisu počinitelji kaznenog djela. Ovakove apsurdne nelogičnosti i pravne katastrofe mogle bi biti jedino eliminirane kroz dvije zakonske pretpostavke. Prva bi bila da su realizatori zločinačke aktivnosti ili zločinačkog projekta, koji bi dovršavali zamisao i naloge organizatora, prikriveni policijski istražitelji, što Luka Modrić i Dean Lovren nisu. Druga opcija koja bi mogla stvoriti održivu zakonsku pretpostavku jest da bi realizatori, kao niže rangirani članovi zločinačke organizacije, u tijeku postupka dobili status pokajnika, temeljem posebne nagodbe sa nadležnim tužiteljem. Ova druga opcija mogla je nastati jedino kroz činjenicu da bi pokajnici ranije u postupku bili članovi zločinačke organizacije. Drugim riječima, Modrić, Lovren i ostali nužno su morali biti uhićeni u istom onom momentu kada su uhićeni Zdravko Mamić i ostali članovi njegovog navodnog kriminalnog udruženja. Zašto nisu?! Kakva je razlika između „lopova“ i onoga tko drži vreću?! Kakva je razlika između primatelja i davatelja mita?! Kakva je razlika između ubojice i naručitelja ubojstva?! Nisu jer oni nisu bili cilj i nisu jer sa njima nema kaznenog djela. Bez obzira na njihovu inteligenciju, koja baš i nije za pohvaliti, tužitelji , da su strogo pravno gradili obilježje i elemente kaznenog djela, ne bi od njih mogli ishoditi iskaze koji bi i njima proizvodili štetu. Dakle, kroz ovu nečuvenu lakrdiju sadržanu u optužnici za veliki Osječki proces koji počinje u travnju ove godine ostalo je nerazjašnjeno kako bi to postojala zločinačka organizacija i kako bi se njen projekt realizirao ako njeni članovi ne bi bili Modrić, Lovren i drugi.
Vjerojatno se tužitelji nisu baš ni previše bavili izvjesnošću kraha svoje optužnice zbog činjenice da su tu pretpostavku zadovoljili „prilagodbom suda“.Naime, sve su intenzivnije i snažnije glasine u pravosudnim krugovima kako postoje dokazi o kriminalnom načinu „delegiranja“ Osječkog suda. Navodno su osječki suci ,pritisnuti ucjenom, prihvatili vođenje ovog kaznenog postupka po uputama Dinka Cvitana.
Naposljetku, s pravom se možemo pitati gdje je tu pravda, a i gdje je tu pravo?! Kada je pravda u pitanju pitamo se gdje je ona nestala kada u jednom momentu cijela nacija kliče Luki Modriću, vrhunskom nogometnom virtuozu, a u istom tom trenutku ta ista masa na križ razapinje njegovog „oca“, njegovog stvoritelja-Zdravka Mamića. I Luka Modrić i Dean Lovren i na desetke drugih proslavljenih hrvatskih nogometaša nikada ne bi bili tu gdje jesu da nije bilo Zdravka Mamića. Iz generacije 1985. uz Modrića u Hrvatskoj je bilo još stotine klinaca koji su bili nogometno talentirani ili talentiraniji od njega. Oni su danas konobari, kuhari, trgovci, cestari, poduzetnici…i za njih nitko ne zna. Zašto?! Zato što nisu imali sreću ili privilegiju da susretnu Zdravka Mamića. Modrić, Lovren i drugi svu svoju slavu, sve svoje milijune, sva dobra i blaga kojima obasiplju svoje bližnje mogu zahvaliti samo jednom čovjeku- Zdravku Mamiću. Kada je pravo u pitanju jednostavno ćemo se laički pitat…ako je Zdravko Mamić „pljačkao“ Dinamo, kako je to činio?! Uz pomoć Luke Modrića, Deana Lovrena i drugih?! Zašto onda na klupi palače pravde u Osijeku ne bi i oni sjedili?! Zato što bi takova pravna konstrukcija iz fokusa izbacila Zdravka Mamića i proizvela nogometni skandal svjetskih razmjera. Teško je i zamisliti težinu činjenice da bi veznjak Real Madrida sjedio na optuženičkoj klupi u Osječkoj palači pravde, a za svrhu dnevno-političkih nadmetanja i podvala. Takova ideologija i konstrukcija koja bi u tom obliku proizvela pravnu održivost uništila bi institucije progonitelja i vječno profesionalno sahranila njihove menadžere.
Na koncu možemo zaključiti da u slučaju Zdravka Mamića nije bilo bitno zadovoljiti pravo, nije ni smetalo služiti se nepravdom, jer je bilo bitno samo jedno…kako uništiti najmoćnijeg čovjeka hrvatskog nogometa. Kroz konstruktivnu i zločestu prezentaciju njegove moći mnogi su u Zdravku Mamiću vidjeli vladara, tutora, rušitelja i generalnog negativca jer je takvo mnijenje nastalo kao produkt medijskih pobočnika bliskih donedavno vladajućoj lijevoj političkoj opciji na čelu sa Zoranom Milanovićem. Zdravko Mamić uistinu je moćan čovjek i to ne samo u hrvatskom nogometu nego i u svjetskim nogometnim razmjerima. Međutim, njegova moć je u njegovim izvanrednim i neviđenim menadžerskim sposobnostima i izoštrenom nogometnom osjetu za prepoznavanje i otkrivanje nogometnih talenata. To je njegova snaga i znanje koje mu niti jedna optužnica ne može oduzeti i upravo zato je jedino pravedno da on ostane istinski ambasador hrvatskog nogometa jer je Zdravko Mamić najbolje što se hrvatskom nogometu ikada dogodilo.