Sastanak predsjednika SDP-a Zorana Milanovića s predstavnicima braniteljskih udruga vjerojatno će ostati zabilježen kao jedan od šokantnijih političkih događaja u mladoj povijesti hrvatske demokracije.
Zahvaljujući audio snimci građani su na uvid dobili ono na što su njegovi bivši bliski suradnici i poznanici odavno upozoravali. Zoran Milanović je netaktičan, nediplomatičan… No sam Milanović otišao je korak dalje, pokazavši kako je doista skloniji “kafanskim kavgama” nego komunikaciji. Iz njegovih usta čulo se jasno što misli o Srbima, da ne vjeruje bosanskim Bošnjacima, vjeru nije pokazao ni u Albaniju za koju očito očekuje da ju pregaze nekakvi bradati imami. Štedio nije ni političke takmace pa je hvaleći se svojim ustaškim korijenima zahvatio i predsjednika HDZ-a, spomenuvši njegovu majku, “vojnu lekarku”.
Na sastanku s braniteljima jasno se čula braniteljska poruka, “mi nismo ratni huškači”, kazali su. No takvim putem kao da želi sam Milanović. On sa Srbijom želi na nož. Odobrit će mu to mnogi jer međusobni odnosi nisu raščišćeni, no do toga nije onima koji su već ratovali i slobodu skupo platili, svojim zdravljem, izgubljenim godinama, a i danas su žrtve srbijanskog pravosuđa.
Problemi sa Srbijom se mogu i moraju riješiti, a sve kreće s razgovorom. Znaju to branitelji, i nakon tromosti hrvatske politike sami traže rješenja za svoje probleme, improvizirajući, taktizirajući čak i u posve novim situacijama. To znanje su iskresali u ratu, moraju ga primjenjivati i danas u miru.
Predsjednik SDP-a na sastanku s braniteljima pokazao je bogat rječnik uvreda. Netrpeljivost, nestrpljivost. Osobine kakve se nikada nisu tražile za osobu koja predvodi ljevicu. No čovjek koji je u šali sam priznao kako je “propao u diplomaciji”, dokazao je kako u ovoj nije pola, već puna istina.
Plenković europski, a Milanović balkanski
HDZ na čelu s Andrejem Plenkovićem pokazao je europsko lice politike. Milanović je odlučio polarizaciju političke scene gurnuti na novi teren pokazavši balkansko lice naše politike, onakvo kakvim se nažalost muče i susjedne Srbija i Bosna i Hercegovina.
Kada je prošle godine Ladislav Ilčić izrekao sporne stavove o muslimanima s Bliskog istoka, migrantima, ljevica je brzo reagirala, zgrožena. Nažalost malo je onih koji su Milanovićevo divljanje osudili s jednakom mjerom. Iako je situacija puno gora. Predsjednik SDP-a je mogući novi/stari premijer!
No stvar je doista puno gora. Na društvenim mrežama od članova SDP-a i simpatizera danima se čuju nevjerojatne “vratolomije” opravdavanja kafanskog pa čak i govora mržnje, nacionalizma Zorana Milanovića. Od toga da “on govori ono što svi misle, onako kako i je”, besramno umanjujući veliku sramotu za ljevicu. U opravdavanju sve ide tako daleko da viđeniji SDP-ovci javno izražavaju problematičnost snimke radi njenog “neovlaštenog snimanja”, onako kako se i bivšeg vukovarskog gradonačelnika branilo. Nije kriv jer je u kriminalnom djelu neovlašteno snimljen?
Pola godine slušali smo kritike rada Zlatka Hasanbegovića. Zapravo manje kritike njegovog rada, a više kritike njegovih stavova prema Drugom svjetskom ratu. Kao mlad čovjek, tehnički ministar kulture Hasanbegović je isticao “simpatije” prema Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Međutim sam Hasanbegović se nije hvalio djedom ili nonom ustašom. Nije to činio niti jedan predsjednik HDZ-a. Uostalom Tuđman je bio istaknuti partizan, antifašistički borac.
Prvi je u tomu morao biti Zoran Milanović. Kako netko nakon toga može više uputiti kritiku Hasanbegoviću, a na izborima zaokružiti Milanovića. Ili još gore, braniti ga, njegove izjave?
“Vlast se može izgubiti ali obraz ne”
Nekolicina istaknutih lijevih intelektualaca i političara u medijima i na društvenim mrežama osudila je Milanovića. Znaju da je vlastiti moralni integritet daleko vredniji od bilo kojih izbora. Jer na izborima ne staje život. Ivica Račan je jednom prilikom kazao: “Vlast se može izgubiti ali obraz ne”. Ta njegova rečenica vjerojatno spada u najvrjedniju ostavštinu SDP-ove vlasti u Hrvatskoj. Na nju je “pljunuo” njegov nasljednik.
Na čelu Srbije dva su “reformirana” radikala. Osobe čije nekadašnje izjave izazivaju jezu. Bili su to ratni huškači, a to je osobina koju je teško istjerati iz sebe. Njihovi govori su danas “umiveniji” ali zbog toga nemaju povjerenje onih koji sa zapada promatraju događaje preko Drine i Dunava. Međutim, s njima se natjecati u mržnji malo tko želi, osim očito Milanović.
Žalostan je dan kada Iblerov trg doživi da onaj kojem su lijepili raznorazne desničarske epitete ispadne pristojniji, smireniji i bliži očekivanom stavu i ponašanju čelnika socijaldemokratske stranke od onog koji to jeste. To se dogodilo. Stavovi koje je na primjer iznosio Josip Klemm, kojeg su brojni na Iblerovom zvali “šatorašem”, i “teroristom s plinskim bocama”, daleko su bili primjereniji sjedištu ljevice, od prijetnji i svađanja Zorana Milanovića.
Nakon svega, SDP kao stranka, Zoran Milanović kao vođa koalicije i koalicijski partneri “Narodne koalicije” nisu osjetili potrebu za isprikom onima koje su zlokobne riječi predsjednika SDP-a uvrijedile. Ostaje pitanje, da li je biti ljevičar i progutati Milanovićeve izjave i na kraju dati svoj glas tom čovjeku moguće?
I: direktno.hr