Ove godine neće biti komemoracije žrtvama partizanskih pokolja Bleiburga i križnih puteva. Ali zaboraviti ih nećemo.
Partizani su u Vinkovcima i okolici počinili bezbrojne zločine nad Hrvatima i Nijemcima ovog kraja. Oni su počeli sredinom travnja 1945., nakon proboja Srijemskog fronta, kada su prve partizanske postrojbe sastavljene od Srbijanaca iz Srbije počele prodirati preko Slavonije prema Zagrebu, s ciljem rušenja NDH i obnove Jugoslavije (kao boljševičke zločinačke diktature).
Brojne grobnice u Vinkovcima i okolici (većinom sjever i sjeveroistok grada i okolica) nisu istražene, a pretpostavlja se da su u njih partizani bacili preko tisuću ubijenih ljudi.
Po završetku Drugoga svjetskog rata u mnogim je hrvatskim selima i gradovima, bez suđenja ili dokazivanja bilo kakve krivnje, ubijeno mnogo ljudi. O tome se za vrijeme komunističke Jugoslavije nije smjelo govoriti, a o zločinima je sačuvano malo pisanih dokumenata. Sjećanja ljudi i masovne grobnice u kojima su kosti ubijenih najčešći su dokaz zločina. Ta žalosna stvarnost nije mimoišla ni Vinkovce, piše komunistickizlocini.net
Žalosnom broju ubijenih ne treba pribrajati prognane vinkovačke Nijemce, koji su umirali po komunističkim logorima Valpova, Josipovca, Krndije i ostalih. U Vinkovcima je najveća masovna grobnica nastala na tadašnjoj Kumanovoj ciglani u vinkovačkom naselju Slavija (poslije Slavonka), gdje su postojali tenkovski rovovi u koje su ubijeni zakopavani. Za sve vrijeme komunističke Jugoslavije mnogi su Vinkovčani na Dan svih svetih potajno palili svijeće i polagali cvijeće na tome mjestu kao znak sjećanja na svoje pokojne.
Po riječima vinkovačkog povjesničara Zlatka Virca, nakon ulaska 38. makedonske i 21. srpske divizije u Vinkovce na lokaciji Kumanove ciglane je, u svega dan ili dva, bez suđenja likvidirano 40-tak uglednih Vinkovčana. “Riječ je o ljudima koji nisu bili suradnici nacista ni ustaša, a jedina im je krivnja bila to što ih je netko zbog različitih interesa prokazao”, rekao je Virc.
“Kada su partizani ulazili u Vinkovce moj otac se nalazio na ulici i bio je ranjen te je odveden u vinkovačku bolnicu odakle je odveden na strijeljanje, a da mu nije dokazana nikakva krivica. Bio je domobran i vjerojatno je samo zato i ubijen. Jednostavno su došli u bolnicu i odveli sve koji su bili na liječenju i poubijali ih”, kazala je Veronika Naglić, kći Ivana Bodje, ubijenog na Kumanovoj ciglani.
Spomen-obilježje žrtvama komunističkog terora na lokaciji Kumanove ciglane podignuto je 2006., otkada se na obljetnicu likvidacije te na blagdan Svih svetih na tom mjestu i službeno odaje počast žrtvama, što su ranije činile njihove obitelji. U spomen na njihovu žrtvu, osim na obljetnicu stradanja, tradicionalno se polažu vijenci i pale svijeće i na blagdan Svih svetih.
Prema podacima koje prikupilo vinkovačko povjerenstvo za istraživanje poslijeratnih, partizanskih i komunističkih zločina, a i prema iskazima svjedoka, utvrdilo se postojanje na desetke manjih i većih grobišta, mahom na sjevernoj i sjeverno-istočnoj periferiji Vinkovaca od kojih do danas ni jedna nije istražena pa nije poznat ukupan broj žrtava, ali se vjeruje da ih je svakako više od tisuću.
Izvor: narod.hr