Dva mjeseca nakon što je Zoran Milanović postao predsjednik Vlade, poduzeće supruge njegova brata Krešimira – Miglu Autopraone – dobilo je 250.000 eura kredita (otprilike 1,9 milijuna kuna) od HBOR-a s nevjerojatno niskom kamatom od 4,4%. Poduzeće otkako je osnovano, posluje s gubicima.
U ovom kontekstu, treba spomenutu i aferu „Pismohrana“ koja je državu oštetila za oko pola milijarde kuna, ali i Kotromanovićev remont MIG-ova i aferu „Madison“ u kojoj je Milanović zahtijevao da se njegovom „provjerenom kadru“ protupravno isplaćuje mjesečna plaća od 15.000 kn. Postoji tu još nekoliko vrlo sumnjivih aranžmana vezanih za njegovog brata Krešimira, kao i afere vezane za namještanja natječaja financijerima SDP-ove kampanje i ova vezana za milijunske bonuse direktorima Hrvatskih šuma koju SDP grozničavo pokušava prebaciti na bivšeg ministra Jakovinu i tako zatvoriti sve izraženiju sumnju da je riječ o novcu za financiranje SDP-ove kampanje.
Nesuđena glavna tajnica UN-a, Vesna Pusić je, putem ministara Zlatar-Violić i Šipuša, raznim protuhrvatskim organizacijama i udrugama dodijelila 1.884.084,16 kuna, od kojih je Documenta kojoj je na čelu Vesnin brat Zoran Pusić dobila 248.992,80 kuna. Kad je HDZ-ov ministar Zlatko Hasanbegović ovakvom trošenju proračunskih sredstava pokušao stati na kraj uživatelji ovakvih benefita jednostavno su, zbog obrane svojih sinekura, izašli na ulice a Hasanbegovića proglasili “fašistom”.
Nasljednik Vesne Pusić, novi predsjednik HNS-a, Ivan Vrdoljak, odnosno bivši ministar gospodarstva je priskrbio bivšoj supruzi Jadranki i povezanim osobama i poduzećima više od 150 milijuna kuna poslova s Hrvatskom elektroprivredom (HEP), koja je tada bila (i još je) pod izravnom ingerencijom HNS-a i njegovih kadrova.
Predsjednik HSU-a Silvano Hrelja je Miji Prgometu, koji u toj stranci vrši ulogu dopredsjednika, inače bratu poznatijeg Drage Prgometa, u dogovoru sa Zoranom Milanovićem, omogućio ulazak u nadzorni odbor Hrvatskih šuma, kako bi posao na natječaju o zakupu poslovnih prostora – ugostiteljskih objekata za odmor u vlasništvu Hrvatskih šuma dobila tek osnovano poduzeće Krula d.o.o. u vlasništvu upravo Mije Prgometa, a njegovo drugo poduzeće ARMUS d.o.o., koje je 2014. imalo prihod od 7.515.200 kuna, dobilo je od HEP-a i projekt vrijedan 30 milijuna.
Gledajući ovako posložene afere, koje u javnosti nikad nisu dobile dužnu pažnju, stječe se dojam da su Milanović, Pusić, odnosno Vrdoljak, te Silvano Hrelja – ne birajući načine pogodovali svojim obiteljskim i stranačkim članovima, uz istovremeno enormno zaduživanje države.
Jedini tko tu na određen način strši je Krešo Beljak, koji još nije vidio vlasti na nacionalnoj razini pa nije ni bio u prilici oštetiti nečiju imovinu za milijunski iznos. Međutim, za Beljakovo ime veže se cijeli niz afera na lokalnoj razini ali i pravomoćna presuda zbog obijanja automobila, koju on posljednih dana pokušava relativizirati. U tom kontekstu vrlo je znakovito odjeknula i izjava Zdravka Tomca u kojoj je optužio Beljaka za krađu HSS-a iz ruku Radićevaca i njegovu prodaju komunistima.
Stranke okupljene oko SDPartije su se za potrebe prijevremenih parlamentarnih izbora okrstile skupnim imenom “narodna koalicija”, što je istoznačnica za pučane, odnosno narodnjake, pa se iz samog imena koalicije može naslutiti kako je riječ o još jednom otvorenom pokušaju prijevare.
Kritičari Zorana Milanovića i SDP-a s čuđenjem znaju istaknuti čemu ovakvo ime koalicije kad jugoslavenskog naroda više nema, odnosno nije ga nikada ni bilo osim u partijskim direktivama i željama onih koji su državnim terorom “onemogućavali Savu da poteče uzbrdo. Ipak, ako se narodom smatraju pravni slijednici onih oni koji su nakon ’45. otimali stanove, kuće, vile, zlato, nakit i ostalu građanskoj klasi koja je živjela u većim hrvatskim gradovima, odnosno ako se narodom smatraju oni koji su u istom tom razdoblju seljacima otimali zemlju, stoku, poljoprivredne strojeve i t.d., a sve u ime besklasnog društva, radničkog samoupravljanja i socijalističke ideje – onda se ova “narodna” koalicija s punim pravom može tako nazvati – jer su to izravni pravni, ideološki i biološki potomci revolucionara koji su u ime partijsko-revolucionarnih interesa uništili građanski sloj, hrvatsko selo i tadašnju hrvatsku intelektualnu elitu.
Zbog terminoloških standarda i navedenih afera, riječ “narodna” ne može ni u kom slučaju odgovarati svjetonazoru, riječima i djelima jednog Milanovića, Vrdoljaka, Hrelje i Beljaka. Osim naravno u vizijama koje narodu bezuspješno pokušavaju prodati, i masno naplatiti, Krešimir Macan, Zrinka Badrić i Dragica Spasović. Mnogi su skloni vjerovanju da je, zbog afera koje izlaze u javnost, ovo što je Milanović okupio više kleptomanska koalicija koja za sebe i svoj svjetonazorski krug želi sačuvati desetljećima stjecane benefite. I najnezainteresiraniji i najmanje upućeni građanin, nakon pobrojavanja navedenih grijeha, može osnovano zaključiti da je sve one godinama forsirane tvrdnje o navodnoj HDZ-ovoj pljački ili “Tuđmanovih 200 bogatih obitelji”, najobičniji agitprop u službi Partije i njezine kontinuirane, bezočne i bezobrazne pljačke i krađe, što države, što naroda, koja traje još od 1945. godine.
I:HRsvijet