Osnovana je nova stranka kratice NL, što je već simbolično; naime, “lj” je slovo hrvatske abecede te ukoliko se ne radi o “Novoj Levici” trebali bi to promijeniti u statutu. Predsjednik je Dragan Markovina iz Mostara, sin “oficira”, kojeg su medijski petokolonaši već prozvali “hrvatskim Tsiprasom”.
Osnutak te stranke je indikativan; naime, Markovina je oko sebe okupio najhrabrije i najrevnije protuhrvatske djelatnike, nepismene parazite, četničke huškače i jugoslavenske galamdžije. Sva je ta projugoslavenska skupina dosad djelovala izvaninstitucionalno, putem “neprofitnih” organizacija i udruga “građana”, a sad su se svi sjatili u političku stranku, dovevši svoje djelovanje na višu razinu.
Očajna vremena zahtijevaju očajne mjere, kako se već kaže, stoga se zaista dade zaključiti o sve lošijem položaju titojugenda i bivših gardista u Hrvata. Čudi jedino njihova vitalnost; stari, potrošeni i umorni, sovjetski umovi ne popuštaju, poput Jože Manolića – očito ima nešto u pripadnosti komunističkom režimu što omogućuje dugovječnost.
Nakon neuspjeha s Josipovićevom strankom “Naprijed Hrvatska” i glupom strankom pametna naziva “Pametno”, te jačanja prosovjetske komunističke struje u SDP-u (Bernardić, Komadina) naspram velikosrpske (Milanović, Ostojić), uz svesrdnu pomoć Beograda, našlo se mlađeg neotesanca koji će predvoditi šaku jada koja bi sve učinila “za šaku dolara” i pritom promicati tolerantnost, napose monetarnu toleratnost; jer prihvatit će oni ne samo dolare “kapitalističke”, nego i kune “ustaške”.
Svi koji su sa zanosom pisali i izvještavali o novoosnovanoj stranci zaboraviše spomenuti da je Nova Levica, odnosno “New Left”, pokret iz 1960-ih i 1970-ih godina prošlog stoljeća. Nastao je tako da su komunisti počeli udaljavati od t. zv. ekonomskog marksizma te počeli zagovarati t. zv. kulturni marksizam: spolne slobode, prava istospolaca, slobodnu uporabu droga, rodnu ideologiju, odnosno zbirno nazvano – rastakanje svih (ljudskih) “tradicionalnih” vrijednosti. I to je odličan presjek mentalnog i intelektualnog stanja članova i simpatizera “Nove Levice”; zaostali u 60-im godinama prošloga stoljeća, privrženi idejama reformiranog marksizma (maoizma), dokoni, besposleni, neobrazovani neradnici koji teže hedonizmu i progonu neistomišljenika.
Možda je ipak zanimljivo spomenuti da se “New Left” suprotstavljao postojećem poretku kojeg su nazivali “The Establishment”; Donald Trump je dobio američke izbore govoreći protiv “Establishmenta” pa možda su Markovina i njegovi proleteri zapravo na Trumpovim političkim stajalištima?
Važno je ukazati na “levo” društvance okupljeno u toj strančici: Rada Borić, Vesna Teršelič, Nadežda Čačinović (ex Puhovski), Mila Vlajo, Lejla Topčić… sve “lepa” hrvatska imena i prezimena. Ako je siročad zbirna imenica koja označava djecu bez roditelja, onda bi se djeca čiji su roditelji jugosrpski “oficiri” zvala – oficirčad. Sve u svemu, nije slučajno što su ovi “levi” protagonisti mahom ne-Hrvati, to je ciljani i planirani projekt uz potporu i blagoslov Milorada Pupovca, Josipovića, Bude Lončara i njihove prekodrinske “bratije”.
Zapravo je sve bjelodano; na internetskoj stranici Nove Levice pod programima stranke navedena su samo dva: “Ekonomija” čiji je program izložen u 400-tinjak riječi i “Rodna politika” (!!!) izložena s oko 3000 riječi. Lako je zaključiti da je tu riječ o marksističkom komesarstvu i (NeoLiberalnom) svjetonazorskom jednoumlju, što sve govori i o stručnosti članova – sve mahom stručnjaci ONO-a i DSZ-a te pokoji profesor marksizma.
Vrijeme će pokazati da se radi o protudržavnom elementu i terorističkoj organizaciji u stilu “Radničke fronte”. Ako je SOA već prije dvije godine izvješćivala o jačanju četništva, Nova Levica će se ispostaviti kao kamen temeljac četničkog pokreta u Hrvata, uz SNV Pupovčev.
Ujedno je prikladno, ali i ironično – skoro 27 godina nakon raspada, Jugoslavija je (i dalje živa u tim umovima), nakon komunističke partije, dobila drugu stranku. Sad “ognjištari” i “ustaše” više ne će moći kazati da je bivša država bila jednopartijski sustav; opovrgava ih Nova Levica.
I:Mila Marušić/HRsvijet