Domovinski rat još ni izdaleka nije završen sve dok postoji velikosrpska i komunistička ideologija onih koje se bore protiv suverene i samostalne Republike Hrvatske. I dok je kamen zaglavni 1945. godina, a ne 1995. godina kad je izvojevana pobjeda nad srpsko-srbijanskim agresorom i komunistima.
Sâm naziv novoosnovane političke stranke „Nova ljevica“ obična je krivotvorina i već tisuću puta izgovorena povijesna laž. Naime nije riječ o nečem novom već o reciklaži starih boljševičkih doktrina klasne borbe (Revolucije) i ambicije nekolicine ideologa-neradnika koje se daju izreći u nekoliko dobro poznatih i nikad izrečenih parola: „ideje naše, životi vaši“.
Redovito je bila riječ o tome da samoproglašeni „jednakiji“ traže topovsko meso za svoju ideologiju i Revoluciju. I ovaj put nije riječ ni o kakvoj ljevici: boljševizam nije nikad bio na poziciji političke ljevice nego je zločinački provodio svoju antigrađansku ideologiju tzv. klasne borbe. Komunizam, kao i njegov blizanac nacifašizam, nisu uopće politička opcija i nije riječ o političkoj ruži vjetrova. Nema kod komunizma ni lijevo ni desno, nego posred čela ili u zatiljak, kako nam to, na primjer, zorno pokazuje komunistička praksa klasne borbe iz Katinske šume. Srp i čekić, na žalost, dobro upozorava: srpom po grkljanu, čekićem po čelu. I to je bila taj toliko učinkovit komunistički praktikum.
Nagledalo se 20. stoljeće takvih „novih“ i još novijih lijevih političkih inovacija, puna stratišta njihove komunističke prakse od sibirskih gulaga, preko masovnih likvidacija u Katinskoj šumi, do slovenskih i hrvatskih masovnih grobišta. Hrvatsku je komunizam koštao pola milijuna likvidiranih Hrvata i tri milijuna protjeranih i raseljinih širom svijeta.
Boljševizam i nacifašizam nisu dobrodošle ideologije u Europskoj Uniji i ovo što (jugoslavenska) „Nova ljevica“ pokušava ostvariti je pokušaj da se oživi zloduh komunističkog totalitarizma i pripreme horde koje će bez razmišljanja ponoviti komunistički teror protiv „ustaške Hrvatske“ te pripremiti teren za nove likvidacije, za novi Tezno i Kočevski rog… za novi Križni put, Srebrenice i Ovčare, za nova iseljavanja. Ovako ili onako!
Za „Novu ljevicu“ samo je o tome riječ: kako Hrvatsku opet opečatiti žigom fašističke tvorevine i kako je „izliječiti“ od fašizma na način da se nakon sedamdeset godina ponovno smanji utjecaj Hrvata u državi Hrvatskoj. Stoga se u Jasenovcu se ne pita tko je to ubio HOS-ovce i ubojicama se ne sudi, nego je upitan naziv i parola pod kojom su se HOS-ovci borili i poginuli. S ovakvim vladinim stavom upitan postaje i sâm otpor HOS-ovaca srbočetničkoj agresiji na Republiku Hrvatsku. Kao i otpor svih ostalih!
Postavlja se pitanje smije li takva zočinačka organizacija, promotor komunističke tiranije – „Nova ljevica“ – uopće biti registrirana u Republici Hrvatskoj, članici EU-a?
Upravo to treba biti prvo zastupničko pitanje na sljedećem zasjedanju Hrvatskog sabora. To je pravo pitanje i za SOA-e, jer politički program „Nove ljevice“ protivan je hrvatskom Ustavu i Ustavom zajamčenom društvenom poretku. Prilično je jasno da članovi „Nove ljevice“ zbog svoje subverzivne djelatnosti ne smiju dolaziti u kontakt s učenicima i studentima kako svoje protuustavnim programom ne bi zarazili učeničku i studentsku mladost. To se prije svega odnosi na Dragana Markovinu. On može registrirati svoj fakultet i kad mu to uspije, smije predavati na njemu komunističku propagandu, ali ne i na državnom Filozofskom fakultetu.
No, ovim iskorakom iz miljea tzv. nevladinih organizacija, podrivači hrvatske suverenosti postaju politička opcija i tako su sigurnosne službe na jednoj adresi dobili rušitelje ustavnog poretka Republike Hrvatske (uglavnom strance koji su se čudnim putem dočepali Domovnice) i Službama je olakšan posao.
Protiv Republike Hrvatske su listom svi oni koji su izgubili svoju državu Jugoslaviju, jugoslavenski nacionalisti i velikosrbi koji Hrvatsku smatraju svojim ratnim plijenom: pupavci okupljeni oko SDSS-a, orjunaši i tzv. intelektualci, strani državljani kao na primjer Aco Stanković, novinar u emisiji „Nedjeljom u 2“, angažirani kolumnist Miljenko Jergović, Vesna Teršelić (navodno rođena Kopinič), Dragan Markovina, sin Jugoslavena Roka Markovine i državljanin BiH, Drago Pilsel (Čeh) i da se dalje ne nabraja. Svima njima smeta HOS-ov pozdrav „Za dom spremni“, ali ne i kosturi iz Hude jame i drugih stratišta!
Nova ljevica je novo partijsko kopile kojim Partija samo testira koliko daleko može ići predaleko, pa s političkim klaunovima iskušava političko i svako drugo strpljenje hrvatske javnosti. Riječ je o Partiji, o ruinama iz čijeg se pepela diže smradni dim. Partija je već očajna i bezidejna: Račanov „komšijski“ oslonac na Srbe nije dao rezultate, Milanović je sa svojom srpsko-hrvatskom Vladom otišao predaleko i sramotno izgubio izbore, s četnicima iz Srbije ništa ne mogu dogovoriti, Srbijancima je i SDP ustaška i izdajnička. I zato je izmišljena ideja „Nove ljevice“ u retorti pravovjernih ideologa Nenada Stazića i kulturnjačkog zdruga oko Vjerana Zupe; potez očajnika čija će politička sudbina i izborni rezultat biti sličan Šuvarovu „Srpu“.
Domovinski rat još ni izdaleka nije završen sve dok postoji velikosrpska i komunistička ideologija onih koje se bore protiv suverene i samostalne Republike Hrvatske. I dok je kamen zaglavni 1945. godina, a ne 1995. godina kad je izvojevana pobjeda nad srpsko-srbijanskim agresorom i komunistima. „Nova ljevica“ dobar je test za novu vlast i uskoro će se vidjeti je li Andrej Plenković istinski predsjednik HDZ-a i hrvatski predsjednik Vlade?
I:Josip Gajski/HRsvijet