Čak ni pripadnici HOS-a, koji su se tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, borili i ginuli pod tim pozdravom više ne smiju ni reći, a kamoli isticati da je to bio i njihov pozdrav, ali isključivo u borbi protiv srbijanskog fašizma, odnosno srbijanske agresije na Republiku Hrvatsku. (Pupovac, na kojoj su se strani borila tvoja dva brata u Škabrnji u vrijeme Domovinskoga rata?).
Pojedini Srbi, poput Milorada Pupovca, neprestano šire mržnju, jer jedino tako mogu ostati u „centru pažnje“. Oni oko hrvatske vlasti im ne odgovaraju, a već se i relativno mnogo ljudi buni – zašto opet o tim i takvima, kad dobro znamo tko su i što su, odnosno kako dišu. Međutim, u tome je „štos“. Oni svako malo iznose svoje laži (i to u gotovo svim medijima), a tobože „nema nikoga“ tko bi im odgovorio. Ima, samo te i takve medije (svaka čast iznimkama) ne zanima istina, pa se razni pupovci mogu razmahati kako im volja.
Tijekom zadnjih godina glavna im je „fora“ da se u hrvatskoj „budi fašizam“! To je na žalost – istina. Ali, ne kod Hrvata već kod skupine Srba, na čijem su čelu pupovci i stanimirovići.
Otkako je jedan ugledni i poznati hrvatski nogometaš na kraju utakmice u Zagrebu uskliknuo „Za dom!“ to se odmah povezalo s ustaškim pozdravom „Za dom spremni“ ili drugim riječima tko u bilo kakvoj prigodi spomene ovaj pozdrav razni pupovci odmah skaču (gostuju) po svim medijima (svaka čast izuzecima) i govore – eto, opet u Hrvatskoj – ustaše!
Čak ni pripadnici HOS-a, koji su se tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, borili i ginuli pod tim pozdravom više ne smiju ni reći, a kamoli isticati da je to bio i njihov pozdrav, ali isključivo u borbi protiv srbijanskog fašizma, odnosno srbijanske agresije na Republiku Hrvatsku. (Pupovac, na kojoj su se strani borila tvoja dva brata u Škabrnji u vrijeme Domovinskoga rata?).
Ok. Pupovci, Pusići i slični svako malo traže istrage, zatvaranja i progone onih koji se služe tim pozdravom. Nervira ih i spomen ploča HOS-a, na kojoj su i imena poginulih, nedavno postavljena u Jasenovcu. I u tome vide „buđenje fašizma“.
Ali, jeste li primijetili kako se prave gluhi i slijepi kad se im otvoreno, jasno i glasno postave pitanja:
Tko su bili agresori na Republiku Hrvatsku?
Što je radio Vojislav Stanimirović nakon okupacije Vukovara u tome gradu?
Tko su krivci za 15o dosad pronađenih masovnih grobnica?
Gdje su nestali hrvatski branitelji i civili za koje se još ne znaju ni masovne grobnice?
Koliko je bilo koncentracijskih logora diljem Srbije (ne samo po Hrvatskoj) u kojima su četnici masakrirali i ponižavali Hrvate?
Tko su krivci za smrt najmanje 400 djece koja su ubijena u Domovinskome ratu?
Tko je rušio vukovarsku bolnicu (tek jednu od stotinjak) u vrijeme rata?
Kako to da su za razne pupovce žrtva i agresor jedno te isto?
Kad će Srbi i Crnogorci vratiti sve opljačkano u vrijeme Domovinskoga rata?
Zbog čega Srbi koji su prihvatili Hrvatsku kao Domovinu ne žele sudjelovati na komemoracijama od Vukovara, Škabrnje, Pakraca, Lipika, Gospića, pa do Voćina i Dubrovnika?
Kad će nam agresor (Srbi) platiti ratnu odštetu?, itd. i tome slično.
Ne, o tome od njih nikada nećemo dobiti odgovore, jer kad bi o tome progovorili bio bi to kraj priče. Oni radije stoga okreću ploču. Ti ih pitaš o Vukovaru, a oni ti odgovaraju što se događalo u Hrvatskoj za vrijeme NDH.
Još je gore, ako ih se pita nešto u svezi srbijanskog barbarstva u susjednoj Bosni i Hercegovini, recimo zbog čega je protjerano i ubijeno na desetine tisuća Hrvata, ili kako su se Srbi pozdravljali i odzdravljali na okupiranim područjima. Oni o tome „pojima nemaju“. Pamte samo i isključivo ono što se događalo u vrijeme NOB-a, dakle do 1945.!
Za agresiju na Republiku Hrvatsku, pitajte ih, nikada nisu ni čuli!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)