Na žalost, sve tvrdnje Plenkovićevih kritičara potvrđene su nazočnošću predsjednika hrvatske vlade na obljetnici prosvjeda protiv gašenja Radia 101 kojem se, sukladno srpskoj mitomaniji, pripisuju brojke od stotine tisuća prosvjednika, a bilo ih je jedva petnaest.
Svatko tko bude htio HDZ-u na sljedećim izborima, bili to lokalni, parlamentarni ili koji drugi, oduzeti glasove, ići će u taj pokušaj sa sloganom: “Glas za HDZ je glas za Milorada Pupovca i njegov SDSS.”
Kritičari Andreja Plenkovića smatraju da se HDZ na čelu s Plenkovićem napokon odmaknuo od svoje “odmjerene, umjerene i centrističke” politike – ali u krivom smjeru – prema desnici, ali srbijanskoj desnici.
Kultura, pravosuđe, unutarnji poslovi i obrazovanje su ministarstva u kojima će Pupovčev SDSS instalirati svoje ljude i upravo će to biti “voda na mlin” HDZ-ovim kritičarima, s lijeva i desna, na svakim predstojećim izborima.
Što ta ministarstva razlikuje od ostalih?
Prije svega, ona su gotovo isključivo svjetonazorska t.j. politička, u kojima ne postoje određena pravila struke, kao u n. pr. ministarstvu gospodarstva, maloga i srednjega poduzetništva i obrta, turizma ili rada i mirovinskog sustava, već sve ovisi o političkoj opredijeljenosti ljudi na čelu ministarstava. Plenković se cijelo vrijeme odbija baviti ideologijom, govoreći za sebe da je pripadnik europskih pučana, odnosno demokršćanin.
Međutim, politički dogovor s Pupovčevim SDSS-om pokazuje suprotno i upravo će to HDZ-u u budućnosti donijeti veliku štetu.
Milanovićeva je vlada pokušala putem Jovanovića, Jokića i Nevena Budaka provesti jugoslavensku kurikularnu reformu i time dokrajčiti hrvatsku mladost. Tadašnji ministar Predrag Šustar je, unatoč snažnim opstrukcijama određenih utjecajnih pojedinaca i skupina iz vlastite stranke, to nekako spriječio i uveo u ekspertnu skupinu Hrvate da i oni kažu koju riječ o (hrvatskoj) obrazovnoj reformi,šiše HRsvijet.
Međutim, Šustara je naslijedio čovjek koji je postavljen isključivo kako bi se agitprop njime zabavljao i time „zasjenio“ kadrovske odluke pri odabiru ministara kulture i gospodarstva. I sad to ispada potpuno amaterski, jer kako se Pavu Barišića može optuživati da rehabilitira ustaštvo, a istovremeno Pupovčev SDSS dobiva mjesta pomoćnika ministra i državnog tajnika u ministarstvu kojem je Barišić na čelu? Ili je Pupovac odjednom postao „imun“ na „ustaše“?
Štetu koju su napravili Ostojić i Orepić u ministarstvu unutarnjih poslova Hrvatska će još dugo sanirati. Ostojić je unutar hrvatske policije doslovno stvorio, sebi, odnosno Partiji odanu, srbijansku miliciju, a Orepić je to sve zadržao i sad koristi kako bi, uz pomoć ministra pravosuđa, proizvoljno proganjao one strukture, bilo političke, bilo poduzetničke koje se suprotstavljaju interesima političko-interesne skupine kojoj i sam pripada.
Ujedno, treba se prisjetiti Policijske akademije u Zagrebu, na kojoj se koristi literatura velikosrpskih ideologa kao što je Vodinelić, za izobrazbu budućnih naraštaja onih koji štite hrvatske (!) građane, a na istoj se akademiji proizvoljno oduzimaju diplome političkim protivnicima. Također, zašto se Orepić sastaje na ručku s glavnim urednikom „Nacionala“, koji lažima i krivotvorinama pokušava diskreditirati ministra obrane Damira Krstičevića, Domovinski rat i HV? Pravosuđe, koje je (uz demografiju) ključni i isključivi problem u našoj zemlji, predvodi bezlični i neiskusni Ante Šprlje, i očito je tu stručnu i političku bezličnost trebalo podebljati SDSS-ovom „ličnošću“.
Kultura je ionako bila najveće razočaranje „novog“ HDZ-a, kad nije zadržan najpopularniji ministar otkako je demokratske Hrvatske. Ministrica Obuljen Koržinek je ustvrdila da kultura nije ni lijeva ni desna; sad je jasno – nakon dogovora s Pupovcem kultura je srbijanska i na tome će kritičari HDZ-a u budućnosti graditi svoju strategiju.
Frapantan je podatak da je čak Kukuriku vlada Zorana Milanovića imala manje predstavnika SDSS-a od sadašnje Plenkovićeve, koji se vratio onim standardima koje su s Pupovcem svojevremeno uspostavili Ivo Sanader i Jadranka Kosor. Ipak, možda je u duhu Plenkovićevog „demokršćanstva“ na djelu ekumenizam i pomirba katolika i pravoslavaca. Za Plenkovića je olakotna okolnost što i sadašnji papa Franjo ima slične stavove o odnosima katolika i pravoslavaca, stoga će ovo mnogi promatrati samo kao još jedan potez u duhu ekumenizma. Međutim, problem je u činjenici da je Pupovac ateist.
Na žalost, sve tvrdnje Plenkovićevih kritičara potvrđene su nazočnošću predsjednika hrvatske vlade na obljetnici prosvjeda protiv gašenja Radia 101 kojem se, sukladno srpskoj mitomaniji, pripisuju brojke od stotine tisuća prosvjednika, a bilo ih je jedva petnaest.
Reći da je Radio 101 bio simbol, znači isto što i ustvrditi da je Feral Tribune bio simbol kritike i otpora prema Tuđmanu. Pa u neku ruku i jest, jer je djelovao pod parolom: „Tko nas, bre, zavadi?“. Biti na istom mjestu gdje je i srbijanski „prvomučenik“ Saša Leković, Slavica Lukić Pupovac ili Zrinka Mojzeš Vrabec (inače iz „Nacionala) otkriva raskorak između programa HDZ-a i njegovog aktualnog čelnika.
Čini se da je najpametnije postupa ministar Tomo Medved; on je ustrajao na preimenovanju svoga ministarstva u Ministarstvo hrvatskih (!) branitelja pa vjerojatno zbog tog pridjeva „hrvatskih“ Pupovčev SDSS nije htio pomoćnika pri tom ministarstvu u kojem je u vrijeme Predraga Matića imao svu vlast. Buduće bi vlade, stoga, možda trebale preimenovati ministarstva i svugdje staviti pridjev „hrvatski“ pa bismo imali: Ministarstvo hrvatske obrane, Ministarstvo hrvatskog turizma, Ministarstvo hrvatske poljoprivrede i t.d.
Pupovčev SDSS bi od takvih ministarstava u tom slučaju, vjerojatno, bježao kao vrag od tamjana…