U Koprivnici su se sastali gubitnici hrvatske političke scene i uz popriličnu medijsku pompu potpisali Deklaraciju o dobrom društvu – što god to značilo?! U ime ljevice i njezinih načela pet političkih gubitnika odlučili su svoje osobno iskustvo političkih klošara podijeliti s javnošću i otvoriti javne radove za boljitak Hrvatske?!
Ta skupina propalih političara i njihovih pristaša sastoji od neuspješnog obijača automobila u liku Kreše Beljaka; od takozvanog vođe ostatka ostataka SDP-a, Davorina Bernardića; od dobro ispavane lijenčine i solidno uhranjenenog umirovljenika Silvana Hrelje (neka samo javnosti pokaže zadnji pečat u radnoj knjižici); od militantnog neradnika Davida Bregovca ispred laburista i od najvećeg klauna na hrvatskoj političkoj sceni, Ive Josipovića – i ta je družba navodno odlučila pomoći Hrvatskoj i uvesti je u dobro društvo. Šteta da se „drugarima“ nije priključila i zelena darkerica Mirela Holy, ona bi ako ništa ukrasila zajedničku fotografiju.
Nezaboravna je to grupa harlekina opasna po pamet, ali dobro da su zajedno, na gomili. U toj TNT skupini nedostaje ugrožena srpska nejač, naime u liku i djelu Milorada Pupovca. Ali Pupya nema što samo dokazuje da ih je u prošlosti znao iskoristiti i odbaciti, kao što upravo sada troši Andreja Plenkovića.
Monty Pythonovci su bijedni amateri za ovaj koprivnički skup kampijuna; pythonovci se šale i rugaju, ovi misle ozbiljno i to je onaj najgori dio, taj njihov umišljaj da imaju znanje i kredibilitet. Neobično je samo da se zemlja pod težinom grohotna smijeha nije otvorila i progutala ih. Vjerojatno je procjenila da ih ne može probaviti pa ih je poštedila da se biračko tijelo ima kome rugati.
Petorica političkih šarlatana odlučila su se na završni udarac: sve ili ništa i nešto će im se od toga ostvariti. Vjerojatno „ništa“, ali će ipak uzeti dio lokalne vlasti. Antifa i Partijska nomenklatura u završnoj su fazi i jednim mizernim amaterskim vodviljem pokušavaju zametnuti tragove svojih političkih sabotaža sve vrijeme suverene hrvatske države. Nakon što su svoje partije i strančice pretvorili u ruglo i ruine, odlučili su se za tragi-komičnu političku farsu da bi ono što su nam ostavilinu naslijeđe izgledalo bezopasno i bezazleno. Međutim istina je da su iza sebe ostavili dobro skrivenu mrežu svojih drugova na ključnim pozicijama u državnoj i lokalnoj upravi, u javnim tvrtkama i svemoćnoj hrvatskoj birokraciji.
Naravno, sve su oči sada uprte u stranku bez biračkog tijela, ali s daleko najviše uhljeba u visokoj državnoj birokraciji, naime HNS. Lažni demokrati i sustavni protivnici samostalne i suverene Republike Hrvatske u pregovorima s HDZ-om licitiraju skupo i pucaju visoko. Odlaskom Zorana Milanovića s funkcije „generalnog sekretara“, odrekli su se SDP-a i ljevičarenja, a onda se HNS bez najave i samoprozvano smjestio u nekakav „liberalni centar“ (što god to značilo?) pa HDZ, kao od ranije deklarirani politički desni centar, postaje njihov logičan izbor. I sve to kod predsjednika HDZ-a, Andreja Plenkovića prolazi glatko.
Sve prolazi i sve se zaboravlja, čak i lik i djelo “pravog kandidata” za Generalnog tajnika UN, počasne predsjednice HNS-a, Vesne Pusić.
Politička impotencija i intelektualna potkapacitiranost, samo je o tome sve vrijeme riječ, a potom stiže oklijevanje, nesigurnost i kompromiserstvo, i zar doista HDZ treba s toliko jalove kalkulacije ulaziti u predstoje lokalne izbore?
Računati na HNS na parlamentarnoj razini, u situaciju kad ima saborsku većinu i predsjednicu države iz vlastite stranke? Izlaziti u izbornu utakmicu s blijedunjavim i neprofiliranim političkim likovima, šutljivim i podložnim kako se vrh stranke ne bi osjećao ugroženim, podilaziti pupovčanima na uštrp svih drugih nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj? Ovo je povijesna prigoda kakvu državotvorni politički desni centar u Hrvatskoj nikada do sada nije imao i događa se jednom u sto godina: ostvariti lokalnu vlast u visokom postotku na razini cijele Republike Hvatske, ojačati saborsku većinu i ostvariti još jedan predsjednički mandat.
Ovo je prilika da HDZ prestane živjeti u interregnumu između „trebalo je“ i treba li bismo“, da se prestane hraniti naknadnom pameću. Ako u ovakvim (povoljnim) okolnostima na predstojećim lokalnim izborima HDZ hametice ne potuče invalidnu i smušenu oporbu te Hrvatsku konačno oslobodi političkih harlekina i komunističkog recidiva, može odmah i bez razmišljanja još jednom rušiti vlastitu Vladu, jer drugo ova Vlada nije ni zaslužila.
I. Sertić