• Danas je: Utorak, srpanj 25, 2017

POSLJEDNJA OPERACIJA ZASTAVNIKA OREPIĆA

orepic screenshot hrt

Čuveni „čuvar“ topničkih dnevnika, zastavnik iz Kardeljeva i dojučerašnji ministar unutarnjih poslova, na koncu svog pomahnitalog „plesa“ ušetao je u sjedište MUP-a u Savskoj i u ravnateljstvo policije u Ilici ,nakon što je razriješen dužnosti ministra, odnosno kao građanin, te sa sobom odnio neku novu artiljeriju, neke nove „dnevnike“.

Kao urednik ove „provincijalne“ publikacije u više sam navrata pisao o zlim projektima zastavnika Orepića i njegovih asistenata među kojima je i Dinko Cvitan. Gotovo je za nepovjerovati da hrvatski puk, a i državna politička scena, bilo ona vladajuća ili oporbena,ne prepoznaju taj providni udbaški oblik korištenja represivnog državnog aparata za provedbu raznih, političkih i gospodarskih egzekucija. Vlaho Orepić kao bivši čelnik MUP-a ušao je u povijest kao najeklatantniji primjer zlouporabe sustava u povijesti  hrvatskog demokratskog sustava. Gledajući iz pozicije građanina teško je razumjeti sadašnjeg i bivšeg čelnika HDZ-a, Plenkovića i Karamarka, u odlukama prilikom koaliranja sa jasno nepouzdanim, politički izgubljenim i moralno oskudnim partnerom kao što je MOST. Kada dva ključna ministarstva, moglo bi se reći stupa svakog zdravog sustava, odnosno MUP i Pravosuđe, pa samim tim i represivni aparat, date u ruke jednom takvom nepouzdanom partneru otvara se opravdano pitanje kakove veze takovi postupci  imaju sa zdravom logikom i odgovornim, te ozbiljnim političkim potezom. Komparacije radi, to bi se moglo usporediti sa primjerom kada bi ozbiljan i moćan privatni poduzetnik potpuno nepoznatom i neprovjerenom djelatniku predao svoj financijski odjel i pravne poslove.

Sasvim je sigurno da Andrej Plenković svoju odluku o razrješenju mmostovaca nije donio ishitreno na samoj sjednici Vlade, niti je ona produkt nečega što se događalo posljednjih nekoliko dana. Gotovo filmska i po manjirima mangupska egzekucija trojice ćuprijaša ili triju MOST-ovih mušketira posljedica je kontinuiranog opstruiranja i neposluha koji traje gotovo od samog formiranja Vlade. Andrej Plenković je Vlaha Orepića, Antu Šprlju i Slavena Dobrovića smijenio iz razloga što je postao svjestan da Mostovi članovi Vlade, ne samo ozbiljno narušavaju njegov autoritet i suverenitet nego paralelno svojim metodama proizašlim iz kumrovečke škole unose razdor unutar HDZ-a i proizvode nekoliko opasno podijeljenih frakcija unutar  stranke. Drugim riječima uklonio ih je jer je shvatio da mu rade o „glavi“. Međutim, dali je to ona prava istinska i potpuna pozitiva koju je hrvatski puk mogao doživjeti eliminacijom trojice ćuprijaša, posebice Orepića i Šprlje?! Nije! Najveći profit koji se hrvatskom narodu mogao dogoditi kroz ovaj odvažan potez Andreja Plenkovića krije se u nečem drugom. U nečem mnogo ozbiljnijem i opasnijem od ugroze premijerovog autoriteta. Naime, dvojac  Orepić –Šprlje,pod visokim pokroviteljstvom Bože Petrova i njegovih financijera, a uz svesrdnu pomoć Dinka Cvitana, tiho je i podmuklo pretvarao redarstveni i pravosudni sustav u zločinački represivni aparat namijenjen za političke i gospodarske egzekucije nepodobnih, nepoželjnih i sposobnih. Glavna okosnica te zločinačke projekcije bio je prijedlog izmjena ZKP-a (Zakona o kaznenom postupku) koji bi predstavljao kamen temeljac u izgradnji boljševičkog sustava agresije, silovanja i zlouporabe pod okriljem zakona. U kamufliranim izmjenama ZKP-a krije se jedna ključna i pomno producirana, ustvari jedina bitna izmjena koja ukida institut jamstva kao zamjenu za pritvorske razloge. Eventualnim usvajanjem takvog zakona pomahnitali Orepić počeo bi sa silnim i različitim oblicima uhićenja, a pritvor bi se učestalo i okrutno koristio kao kazna bez suda i bez presude. Upravo zbog dugotrajnosti pritvora Hrvatska je u više navrata bila kažnjena i prozvana od strane Europskog suda u Strasbourgu, a to je ujedno i glavni razlog zbog kojeg je u ZKP uveden institut jamstva. Koliko se u Hrvatskoj zlorabio pritvor jasno govori i činjenica da je Hrvatska po broju pritvorskih slučajeva u odnosu na broj kaznenih postupaka i broj stanovnika do nedavno bila pretposljednja na Starom kontinentu. Iza Hrvatske bila je još jedino Turska.

Da su usvojene izmjene ZKP-a trebala je zaživjeti  zlouporaba pritvora već ovog ljeta i to premijerno uhićenjem i pritvaranjem Ivice Todorića. Moramo jasno naglasiti da ovim nipošto ne amnestiramo Ivicu Todorića ili Agrokor, no njegovo uhićenje trebalo je predstavljati demonstraciju moći represivnog aparata, te jačinu njegovih konkurenata od kojih je najbitniji Branko Roglić, vlasnik Orbica, idejni začetnik i stvarni tvorac MOST-a, dok bi stvarna zaštita nacionalnog gospodarstva i hrvatskih građana bila u drugom planu, odnosno manje bitna  ili tek kolateralno bitna. Da je psihološki, politički, ideološki i svjetonazorski profil Vlaha Orepića demokratski potpuno destruktivan, te da je sačinjen od klasične boljševičke ideologije,bilo je potpuno jasno već pri samoj njegovoj pojavi na hrvatskoj političkoj sceni. Svoje obrazovanje koje potječe iz kumrovečkih udžbenika i nadahnuće boljševističkom filozofijom jednostavno nije uspijevao prikriti. Da je sklon ekshibicijama i zloupotrebi represivnog aparata pokazao je već u prvim danima svog prvog ministarskog mandata kada su kroz njegov ured počeli hodočastiti razni hrvatski pomahnitali zviždači, razni dezorijentirani promiskuitetni i zločesti likovi  pred kojima je prednjačila čuvena riječka bombašica Slavica Šota. Kada na tu ljubav zastavnika Orepića i njegovih bombaša gledate kroz perspektivu normalnog građanina i k tome još domoljuba stvori se jedna odvratna gorčina u grlu koju je teško progutati. Nakaradno je i degutantno vidjeti takve budaletine, mrzitelje Hrvatske i svega što je hrvatsko kako proizvode selfije u redu ministra unutarnjih poslova pored krvlju okupanih stjegova koji simboliziraju i predstavljaju ponos hrvatske policije kao jednog od bitnih tvoritelja i stvaratelja nove  slobodne i moderne Hrvatske.

Ono što se dogodilo 28.travnja 2017. godine , a što je djelomično javno poznato, dok je uglavnom potpuno nepoznato,nedopustivo je i zabrinjavajuće zbog čega smatramo da momentalno trebaju odstupiti glavi državni odvjetnik Dinko Cvitan i ravnatelj policije Marko Serdarević. Naime, tog je dana građanin  Orepić u manirama partijskog sekretara ušetao u zgradu MUP-a u koju više nije mogao ući nikako nego isključivo kontrolirano kako bi preuzeo svoje osobne stvari, te je ujedno službene prostorije MUP-a koristi kako bi držao svoje privatne govore i tiskovne konferencije, a istovremeno pozivao na mržnju i nasilje. Budući da je ovaj podatak bio zabilježen televizijskim kamerama tu je došlo do ozbiljnog propusta državnog odvjetništva koje je trebalo pokrenuti odgovarajući kazneni postupak protiv Vlaha Orepića zbog  učina kaznenog djela pozivanja na mržnju i nasilje. Nakon performansa u zgradi MUP-a zastavnik Orepić je na jednak način ušetao u ravnateljstvo policije koje je napustio sa dvije kutije razne dokumentacije. Nesumnjivo radi se o policijskim dokumentima koji nikako ne bi trebali biti u posjedu zastavnika Orepića, a koje  je on otuđio radi ucjena, političkog zastrašivanja i vlastite zaštite. Ono što je javno potpuno nepoznato ali je zasigurno poznato Andreju Plenkoviću jest činjenica da je Orepić još 27. travnja 2017., dakle dan ranije, odmah nakon što je saznao da je razriješen,svojem dotadašnjem IT odjelu naredio potpuno brisanje cjelovite elektronske korespondencije između njega, njegovih suradnika i njegovih mentora. Da je Plenkoviću ta komanda zastavnika Orepića bila poznata jasno potvrđuje činjenica da je za državnog tajnika u MUP-u odmah postavio Roberta Kopala.  Upravo je Robert Kopal poznati policijski analitičar, koji je obučen za rad sa svjetski poznatim policijskim analitičkim sustavom Watson, a koji sustav je upravo Kopal uveo u rad hrvatske policije početkom 2000.-ih. Jedna od glavnih zadaća Roberta Kopala sada je pokušati napraviti „back up“ Orepićeve elektronske komunikacije i na taj način u potpunost raskrinkati njegove planove i nakane. Hoće li zastavnik Orepić pokušati spriječiti tu operaciju raznom „topničkom artiljerijom“ koju je iznio iz zgrade ravnateljstva u dvije kutije ostaje nam za pričekati i vidjeti. Bilo kako bilo, u ovoj situaciji momentalno bi trebao odstupiti upravo Orepićev kadar, ravnatelj Marko Serdarević, koji je propustio spriječiti nekontrolirani ulazak Vlahe Orepića u zgradu ravnateljstva policije u Ilici 335 jer u momentu njegovog dolaska zastavnik više nije bio ministar nego građanin.

Kada sam sa nekim akademicima i stručnjacima  analizirao profil zastavnika Orepića u naravi priprostog, neotesanog i nemoralnog provincijaša, zaključio sam kako se definitivno radi o osobi kojoj su  kumrovečki edukatori i gurui trajno i nepopravljivo isprali mozak suludom boljševičkom filozofijom koja jednostavno ne blijedi,ne prestaje i ne nestaje. Dolina Neretve oduvijek je bila duboko i drastično podijeljena, u njoj su prebivali i danas prebivaju mnogi pošteni i časni Hrvati, istinski vjernici i domoljubi ,koji žive pošteno i dostojanstveno od rada svojih ruku. Međutim, dolina Neretve u sebi je imala, a ima i danas, značajan broj okorjelih i zadrtih komunjara koji čvrsto, sebično i doživotno gaje boljševičku ideologiju i žive u duhu sa njom. Sastavni dio te ideologije je mržnja prema svemu što čini i stvara slobodu razmišljanja i djelovanja, slobodu uma i slobodu kretanja. Koliko su čvrsto i duboko gnijezdo komunisti imali u dolini Neretve za vrijeme Jugoslavije jasno govori i činjenica preimenovanja Ploča u Kardeljevo, nakon Kardeljeve smrti. Očito je postojao netko jako bitan partiji i Titu kome je želja ispunjena i prijedlog usvojen i zbog koga je danas poznata hrvatska luka i grad Ploče tada dobila ime po istaknutom komunističkom zlikovcu Edvardu Kardelju. Možda zastavnik Orepić nije izravni potomak tog NN(nepoznat netko) ali je neupitno potekao iz tog gnijezda.

Naposljetku,možemo zaključiti kako se duboko nadamo da je Andrej Plenković ovom političkom egzekucijom trajno uklonio Vlaha Orepića s hrvatske političke scene. Osoba poput zastavnika Orepića jednostavno je potpuno nepoželjna za bio koji dio hrvatskog političkog sustava jer je njegovo političko i svako drugo djelovanje usmjereno ka omalovažavanju i rušenju temeljnih nacionalnih vrijednosti te ka destabilizaciji i urušavanju glavnih okosnica ustavnog i pravnog poretk, koji tvore slobodnu demokratsku Hrvatsku. Usuđujem se reći kako je odlazak Vlaha Orepića nešto najbolje što se Hrvatskoj moglo dogoditi u ovim teškim trenutcima kada očito osovine zla preko likova poput Orepića pokušavaju ugroziti modernu, slobodnu i demokratsku državu. Zapravo nije niti otišao ministar unutarnjih poslova, otišla je osoba koja je po svom svjetonazoru, ideologiji ,vokaciji i djelovanju zapravo bila sekretar milicije.

 

Oznake: