Uistinu je razočaravajuće da još niti jedan politički komentator nije apostrofirao frapantnu sličnost u nastupu Bože Petrova, nakon što je saznao da je Plenković smijenio njegove kadrove, s nastupom Slobodana Miloševića na 14. kongresu SKJ 1990. godine, nakon što je saznao da su Slovenci napustili sjednicu.
Što nije neobično, obzirom da se radi o potpuno istoj vrsti ljudi, u potpuno istoj situaciji, odnosno u situaciji prvog političkog poraza u agresivnoj i uspješnoj političkoj karijeri, u kojoj su i Petrov i Milošević u svega dvije-tri godine od lokalnog nepoznatog aparatčika dogurali do samih vrhova vlasti i političke moći, i to isključivo metodama stvaranja kaosa, ucjena, političkog nasilja i nemilosrdne eliminacije ama baš svakoga tko im je stao na put.
U trenutku oodržavanja 14. kongresa Milošević je u potpunosti kontrolirao partije na području Srbije, Vojvodine, Kosova i Crne Gore, te je na samom kongresu bez ikakvih finesa, isključivo se vodeći vlastitim osjećajem nepobjedivosti, naumio pošto poto preuzeti kontrolu nad cijelom jugoslavenskom komunističkom partijom, da bi, se nakon što su Slovenci napustili sjednicu i time ga u tome spriječili reagirao šokirano, uz po prvi put pojačanu nervozu upakiranu u dodatnu bahatost i agresiju, upravo kao i Božo Petrov. I sam pokojni Ivica Račan je, koji je na tom kongresu vrludao i na kraju je ipak slijedio Slovence, kasnije priznao da je imao osjećaj da ga je Milošević tada prvi puta pogledao kao čovjeka od krvi i mesa, da ga je doživio kao osobu za razliku od prethodnih susreta kada je u njega gledao kao u predmet kojeg će šutnuti ako će mu smetati.
Što je nakon iskustva prvog političkog poraza radio Milošević, svi vrlo dobro znamo, pa nam onda može biti jasno što će dalje raditi njegov klon Petrov. Debelo se varaju svi oni koji misle da je s Petrovom gotovo, ovo je za njega bio samo trenutni šok, samo lekcija, iz koje će izvući određene zaključke. Odnosno, ovo je sa Petrova bila samo prva četvrtina njegovog uspona do pozicije apsolutnog vladara, u kojoj je već uspio od malog seljačića iz Metkovića za dvije godine doći do pozicije predsjednika Sabora. Politički put Bože Petrova je odavno utaban i usmjeren kroz njegovu bolesnu ambicioznost i nemilosrdnost, a sada će istima dodati i oprez, lukavost i još jaću dozu sociopatskog ponašanja.
Nije dobro.
I:Pero/dragovoljac.com