U službi Partije, a protiv istine
Neke aktualne slične i gore „sukobe interesa (Martina Dalić, „kumska zaraza“ u Mostu…) stavilo je u „pac“, a onda će ih valjda sušiti, možda i na buri, pa staviti „na dozrijevanje“ poput pršuta i do dvije godine. Dakle, Povjerenstvo ukinuti. Mesića, ni Josipovića primjerice nije ni istraživalo.
Kao što sam svojedobno završavao sve tekstove o HRT-u, posebno, HTV- u: cetrum censeo – ukinuti, pa ju kasnije pustio „niz vodu“, te će ona, ta „vizija“, po svemu sudeći „odumrijeti“, tako sam u nekoliko navrata na ovoj „bjelini“ napisao i kako tzv. Povjerenstvo za sukob interesa također treba ukinuti. Ubuduće ću, ako mi se tema bude imalo doticala tzv. „sukoba interesa“ započinjati: Povjerenstvo za sukob interesa treba odmah ukinuti! U tzv. „pravnoj državi“ postoji još i nekakvo politički, stranački, konstruirano „povjerenstvo“, pored te silne pravne infrastrukture: policije, financijske policije, Porezne uprave, različitih inspekcija, PNUSOK-a, USKOKA, DORH-a, sudova, prekršajnih, trgovačkih, upravnih, općinskih, županijskih, Vrhovnoga, Ustavnoga… Još skupo plaćati nekakvo Povjerenstvo koje će stranački pristrano, nevažno za koju stranku, sada za Partiju, sutra za HDZ, HNS…, arbitrirati, stvarati dodatni nered u društvu, koristiti se za „fine“ političke obračune… – e pa ukinuti.
Političare pak od podnožja (općina) do vrha, rukovoditelje javnih poduzeća, agencija, ustanova… u svim slučajevima nalik ovima koje sada „tretira“ Povjerenstvo za sukob interesa neka obrađuje policija, nju treba potpuno depolitizirati. Zatim presuđuje sud po nekom ubrzanom postupku. Ugledajmo se na Izrael, tamošnji premijer Benjamin Netanyhu trenutačno je u dvije „novčane“ afere i ne obrađuje ga nikakvo „povjerenstvo“, već policija. Zapravo je nevjerojatno kako je ovdašnje Povjerenstvo „za moral“ skinulo političku glavu podpredsjedniku Vlade Tomislavu Karamarku u potpuno upitnom slučaju, zbog poslovnih veza njegove tadašnje djevojke, u vrijeme kad je bio u oporbi. Učinilo je to kao neka vrsta „hitne političke službe“, te izazvalo izvanredne parlamentarne izbore. I tko zna koliko je sve to državu i društvo, porezne obveznike… koštalo, osim kako s e radi o enormnim troškovima. Istodobno je niz sličnih i gorih slučajeva nastavilo „istraživati“ i istražuje ih još i danas (Zoran Milanović, primjerice). Kad ih i ako ih riješi, bit će to „lanjski snijeg“, nevažno, bez posljedica za „predmete“, kao „slučaj“ bivšeg ministra Ante Kotromanovića i drugih.
Party za Stipu, Povjerenstvo za Kolindu
Neke aktualne slične i gore „sukobe interesa (Martina Dalić, „kumska zaraza“ u Mostu…) stavilo je u „pac“, a onda će ih valjda sušiti, možda i na buri, pa staviti „na dozrijevanje“ poput pršuta i do dvije godine. Dakle, Povjerenstvo ukinuti. Mesića, ni Josipovića primjerice nije ni istraživalo. „Rođakinja“ od prvoga, bliska da mu ne može biti bliža, godinama je kod Mile i Ine (Dragičevića) „čuvala toplu vodu“ ispod Zagreba, Josipović je figurirao kao „čuvar“ Zampa… Nu, Predsjednicu države Kolindu Grabar Kitarović upravo istražuje – zbog službenog puta u Ameriku. Ne zna se, tek pretpostavlja, po čijoj prijavi i tako se sprema politički arbitrirati, ustvari već jest čim mu je postala „predmet“. Povjerenstvo potpuno protuustavno sprema se rušiti Kolindu, jer već samo ovakvo istraživanje službenog puta Predsjednice države „drmanje“ je njenog stolca, štoviše „paljenje vatre“ pod njim. Nije istraživalo Milanovićev put, svrhu, troškove… u Australiju i Novi Zeland, „uspostavljenu“ zrakoplovnu, i inim prometalima za državne novce, „liniju“ prema Krku, bratov „dnevni boravak“ po ministarstvima, osobito financijalnom, kredit od Nove ljubljanske banke, itd. Ni famozni put ministra malog i „sitnog“ gospodarstva Gordana Marasa također u Ameriku – lobirao navodno kod velike filmske industrije, bit će kao veliki „filmaš“ i glumac, ponajprije valjda „komedijaš“.
Mesićeva post predsjednička putovanja nikad nije stavilo „pod lupu“, dovoljno mu je bilo reći kako putuje u svrhu hrvatskih, poslovnih, interesa, dok je istodobno (bio?) na čelu Nadzornog odbora valjda samo jedne jedine hrvatske tvrtke, Ingre. U vrijeme Kukuriku koalicije najpoznatija mu je „istraga“ Linićevoga pomoćnika Branka Šegona i sina mu, nu to je bilo u okviru „lova“ – tjeralo je naime „zeca“, a istjeralo na prosjeku „vuka“ Slavka, koji je uskoro i „ustrijeljen“. Kad je on pak u pitanju, rekao bih za ništa – našli mu „trun u oku“, a „balvane“ nitko nije ni primijetio. U državnoj upravi i javnim službama, javnim poduzećima, agencijama… postoje na tisuće djelatnika koji mogu uspješno igrati na „sukob interesa“, jer oni su uglavnom nevidljivi.
Zamišljam: Kad bi ovo Povjerenstvo trenutačno djelovalo u Americi ne bi majci Donald Trump ni primirisao Bijeloj kući – biznis prepustio sinovima, zeta će u vladu… Dakako imaju njegovi protivnici itekakvih primjedbi glede tih famoznih „sukoba interesa“, ali o tome će odlučivati, i ako će, sudovi. Sve u svemu glavna zadaća tog Povjerenstva je opskrba medija nekom vrste potjernica. Zatim oni nastavljaju potjeru i priču, pa koju više „zaprže“, kao u slučaju Karamarka, zbog svojih interesa i interesa onih iza „plota“, koji su najčešće suprotni društvenim, kao i skoro ukupna djelatnost medije iz Hrvatske – taj plaća glavom. Pa kad još uskoče i razne parapolitičke stranke – udruge, rusvaj se samo povećava.
Dakle, ukinuti i prepustiti „redovnom“ pravosuđu, a za to inovirati, prilagoditi, i odgovarajući i već postojeći, zakon. Možda bi se trebalo pritom, za šalu malu, ugledati na neke športove koji kao kaznu imaju tzv. „žuti karton“. Primjer: ode neki Varga, „u neznanju“, službenim državnim autom na skijanje, slijedi mu pokriće troškova, dodatna novčana kazna i „žuti karton“. Kad nešto slično ponovi stiže, od suda, drugi „žuti karton“ i onda van iz igre na toj utakmici, Vladi, javnom poduzeću…
I:Mato Dretvić Filakov – hrvatski-fokus.hr