Svima nam je poznat popularni lik iz stripa, odnosno filmova, junak koji se bori protiv kriminala i zla u gradu zvanom Gotham City – svi smo, voljeli takve žanrove ili ne, čuli za Batmana, filantropa i bogataša koji se noću bori protiv zlikovaca svih vrsta, braneći svoje sugrađane od istih, pod maskom šišmiša.
Gotham City, iako osmišljavan prema više američkih gradova, predstavlja New York, jedan od najvećih i najbogatijih gradova u SAD-u, odnosno svijetu. Iako taj lik i cjelokupna radnja spada u fantastiku te ne postoji ništa nalik tomu u stvarom svijetu – postoji apsolotna suprotnost i tom junaku, gradu, metodama i borbi, ali ne protiv kriminala, već za kriminal.
Radi se, naravno, o gradu Rijeci, tom uništenom i opustošenom gradu, najskupljim za život u Hrvatskoj, bez perspektive, bez mogućnosti razvoja i bez ikakve budućnosti; lučki grad bez luke, prijestolnica kulture bez kulture, hrvatski grad bez Hrvata, industrijski grad bez industrije, grad bogate povijesti bez budućnosti. Kad bismo tražili riječku inačicu u SAD-u, to bi onda bio Detroit. No, zato taj grad ima svoga, ne junaka nego, antijunaka, kojeg Riječani zovu Fatman.
Fatman staricama trga i otima kišobrane, štiti kriminalce i ubojice, pere novac, namješta natječaje, prijeti novinarima i protivnike pobjeđuje ucjenama, uništavanjem imovine pa čak i nanošenjem tjelesnih ozljedama (ali nikad osobno!), sa sucima dogovara presude, s državnim odvjetništvom naređuje kazneni progon (ili ne), uništava poduzeća i radna mjesta, pogoduje rodbini, prijateljima i poznanicima, prežderava se u restoranima pa obroke fakturira na učenike srednjih škola, uništava banke i daje kredite profesionalnim ubojicama, odnosno iste te ubojice postavlja na čelo omanjih nogometnih klubova i kluba umirovljenika.
Za razliku od Batmana, Fatman sve to čini bez maske. Dok je bio u nadzornom odboru Riječke banke, banka je “izgubila” 97 milijuna dolara. Putem “Riječkih tržnica” gradski je proračun oštećen za 80 milijuna kuna. Luka Rijeka je 2011. godine imala znatnu dobit od gotovo 133 milijuna kuna, dok je godinu poslije pala na nekoliko milijuna kuna, čime je „zamračeno“ preko 120 milijuna kuna. Sudjelovao je u zaštiti Oskara Piškulića Žutog, koji je 1945. godine kukom za meso ubio nekoliko riječkih političara (te jednog invalida zadavio jastukom), a štiti i danas Vinka Sindičića, osuđenog udbaškog ubojicu. U jednom riječkom kafiću u središtu grada u sitnim satima s predsjednikom suda i državnim odvjetnikom dogovara sudske procese pritom uživajući u „bijelim linijama“ na šanku. Dovodi kulturne djelatnike iz „regijona“ te im omogućava besplatan (!) boravak u gradskim stanovima te ih za njihovo kulturno „dejstvovanje“ plaća (recimo srpskog pisca Dragana Velikića). Kazneno progoni političke suparnike (Bukša). Tu su još i slučajevi Daimler, Viktor Lenac, 3. Maj, Agrokomerc, Državni inspektorat (Željka Marković), Petrol (Jozo Kalem), Terminal Škrljevo, Fenixve, Croatia Osiguranje, Energo, riječki HEP…
Kao što se sva Batmanova djela ne mogu popisati, tako se ne mogu popisati ni sva Fatmanova nedjela. Ipak, on je, poput svoje suprotnosti iz Gothama, neprikosnoveni vladar i suveren grada Rijeke, antijunak čija su neviđena nedjela na očigled sviju i nitko mu ništa ne može (ili ne želi). Za razliku od Batmana, Fatman nema nikakvu tehnologiju, oruđe ili sofisticiranu opremu; taj magistar biologije koristi svoju beskrajnu pohlepu, perfidnost, opakost, zlonamjernost i pokvarenost za postizanje svojih ciljeva, odnosno obranu kriminala i uništavanje grada te njegovih građana, ismijavanje prava i pravne države i probitak.
Priča o Batmanu je naposljetku obična priča u kojoj dobro, pravda i poštenje pobjeđuju zlo, a realnost je upravo suprotna: nepoštenje, kriminal, prijevara uvijek pobjeđuju, dapače, čak su 20 godina birani na izborima. Rijeka, a time i Hrvatska mogu biti ponosni, jer, imaju jedinog zaista pravog antijunaka – riječkog Fatmana!
I:L. V./HRsvijet.net