Iako putuje u svojstvu hrvatskog premijera, i na trošak hrvatskih poreznih obveznika, Plenkovića impresionira samo njegov angažman u EU parlamentu i europska politika koja je, po njemu, u rangu Svetog Pisma, nepromjenjiva i nepogrešiva, pa tako i iznad kritika neposvećene raje.
Što možemo i trebamo iščitati iz Plenkovićeve izjave dane HRT-u, u kojoj se osvrće na svoj nastup Ukrajini i na reakcije koje su uslijedile iz zemlje i svijeta, tvrdeći „Nisu me impresionirale kritike iz Moskve i s hrvatske političke scene“? Kad bi mogli iščitati da se Plenković samo ne da impresionirati kritikama iz Moskve, to bi svakako bilo divljenja vrijedno iskazivanje državničkog stava, pomalo doduše glupastog, jer kritike i stavovi Moskve impresioniraju i daleko značajnije političke faktore no što je to Hrvatska s Plenkovićem na čelu, ali svejedno za respekt! Ali ipak ne možemo iščitati samo to, jer Plenkovića ne impresionira ni kritika s hrvatske političke scene. Uzmemo li u obzir da hrvatska politička scena nije samo scena na kojoj nastupaju naši političari, već i svi mediji sa svojim novinarima, analitičarima, komentatorima, kojim se, uz pomoć informatičke infrastrukture dvadesetprvog stoljeća, svojim komentarima mogu pridružiti skoro svi stanovnici Hrvatske, možemo reći da Plenković nije impresioniran kritikama svih struktura društva koja su se tim kritikama pridružili, pa kad bi postotak kritičara bio manji i od 50%, to bi i dalje bila brojka koja bi Plenkovića trebala impresionirati. Zašto onda nije?
Plenkovića vjerojatno uopće ne impresionira niti vlastita uloga hrvatskog premijera. S obzirom da naglašava „Posjet Kijevu je nastavak mog angažmana u EU parlamentu“, očito je to angažman koji Plenkovića impresionira, pa je stoga i logičan nastavak te izjave koja glasi „ali u biti to je europska politika“. Pa iako putuje u svojstvu hrvatskog premijera, i na trošak hrvatskih poreznih obveznika, Plenkovića impresionira samo njegov angažman u EU parlamentu i europska politika koja je, po njemu, u rangu Svetog Pisma, nepromjenjiva i nepogrešiva, pa tako i iznad kritika neposvećene raje.
Osim što je sporno što pod krinkom hrvatskog premijera i hrvatskim novcem zastupa europsku politiku po svijetu, i time pokazuje svoju vjernost ne hrvatskim građanima već euro birokraciji, sporna je i politika koju zastupa. Krim je bio republika unutar države, sa svojim ustavom i pravom na odcjepljenje u skladu s međunarodnom poveljom UN-a o pravi naroda na samoopredjeljenje. Narod Krima je izašao na legitiman i demokratski referendum na kojem je za odcjepljenje glasalo 1,233.002 glasača, od 1,274.096 koliko ih je izašlo na referendum, što znači da je 96,77% bilo za odcjepljenje, a tek 2,5% protiv, pa je teško shvatiti kad su europski političari izgubili senzibilitet za tako očiglednu volju naroda.
Iako je teško je dokučiti kad se Europa zagubila na svom putu poštivanja demokracije, međunarodnih povelja i prava naroda, ipak nije teško dokučiti kad su se u svemu tome izgubili i naši političari. Zapadni svijet pod NATO kapom se tih principa najvjerojatnije odrekao koncem hladnog rata, kad ih je željezni zid prestao razdvajati od svijeta istoka, i kad više nije postojala potreba a ni mogućnost za glumu nekakve moralne vertikale. Dapače, NATO države a nadasve SAD, su prekršile većinu sporazuma koje su potpisali sa SSSR-om, među kojim i onaj po kojem države Varšavskog pakta ne smiju postati članice NATO saveza, ili na primjer Sporazum o nuklearnom oružju, kojim se zabranjuje gradnja obrane od nuklearnog napada, i tako dalje. Hrvatski političari su se, pak. tih principa morali odreći već u pristupnim pregovorima s EU, kad su bili prisiljeni zaboraviti put i principe kojim smo i sami stekli svoju samostalnost.
Kao jedan od kritičara Plenkovićeve ukrajinske eskapade, ispada da ni ja nisam impresionirao Plenkovića. Pa ipak niti ja, niti itko od nas se ne nalazi u potrebi, a kamo li ulozi da impresionira Plenkovića, već se Plenković nalazi na zadatku i u ulozi da impresionira nas, što svakako neće uspjeti nastavili li svoj premijerski mandat koristiti za nastavak svog angažmana u EU parlamentu, nudeći tako Hrvatskoj premijera sa skraćenim radnim vremenom. Nastavi li tako, Plenković će proćerdati svoj mandat, poput svih hrvatskih premijera prije njega. Ali naravno da s EU stajališta to nema nikakve veze, jer je samo konstanta hrvatskog propadanja u skladu s europskom politikom. Plenkovićev divljenja vrijedan profesionalan i smiren politički nastup, zajedno sa svim proeuropskim uvjerenjima koje doživljava kao dobrobit za Republiku Hrvatsku, i koje uostalom dijeli, u većoj ili manjoj mjeri, sa svim prijašnjim premijerima, Hrvatskoj su od male važnosti, jer nitko od nas ne živi od lijepih riječi i dobrih namjera uvijenih u uvjerenja svih naših premijera, već od rezultata, a rezultati već dva desetljeća govore sami za sebe.
I:5none5/barometar.vecernji.hr